Naslov
Попытка воссоединения христианских церквей: архиепископ Йосип Штандлер, Владимир Соловьев и журнал "Балкан"
(The Politics of Unification of Christian churches: Archbishop Stadler, Vladimir Solovljev and the Journal "Balkan")

Autori
Grijak, Zoran

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Проблема модернизации в хорватской политике в начале хх века // Австро - Венгрия. Централная Европа и Балканы (XI - XX вв.)

Urednik/ci
Romanenko, S. A. ; Korjučkov, I. V. ; Stikalin, A. S.

Izdavač
Ruska akademija znanosti

Grad
Sankt Peterburg

Godina
2011

Raspon stranica
417-427

ISBN
978-5-91419-467-0

Ključne riječi
попытка воссоединения христианских церквей ; архиепископ Йосип Штандлер ; Владиир Соловьев ; журнал "Балкан"
(the Politics of Unification of Christian churches ; Archbishop Stadler ; Vladimir Solovljev, the Journal "Balkan")

Sažetak
Nakon što ga je papa Lav XIII. 1894. imenovao apostolskim delegatom za sjedinjenje crkava, nadbiskup Stadler posvetio se promišljanju i promicanju ozbiljenja liturgijskih i doktrinarnih pretpostavki sjedinjenja crkava. Sa svojim namjerama u vezi s promicanjem unije pravoslavnih crkava sa Svetom Stolicom upoznao je zagrebačkog nadbiskupa Posilovića u veljači 1895., izloživši ih u pet točaka. U prvoj točki upozorio je na najbitniju činjenicu s tim u vezi, naime da se ne može promicati zajedništvo između Katoličke i Pravoslavne crkve sve dok katolički svećenici ne upoznaju istočni obred i kalendar te starocrkvenoslavensku liturgiju i tako ne steknu uvid da poglaviti dio onoga što zbog neznanja odbacuju kao heretičko predstavlja zajedničku baštinu dviju crkava. Da se doskoči tome neznanju, Stadler je najavio i pokretanje časopisa pod naslovom “Balkan. Jedinstvu i bratskoj slogi”, namijenjen svećenicima i svjetovnim osobama, koji bi u duhu sloge raspravljali o prijeporima koji stoje na putu sjedinjenju Pravoslavne i Katoličke crkve. Časopis “Balkan” izlazio je u Zagrebu od 1896. do 1902., a u19 objavljenih brojeva tiskani su prilozi najeminentnijih domaćih i inozemnih filozofa i teologa na više od 2.000 stranica. Iznimno važnu ulogu u raspravama o teološkim i dogmatskim pretpostavkama sjedinjenja crkava u razdoblju uoči pokretanja časopisa “Balkan” imao je Rus Vladimir Sergejevič Solovljev, koji je, pod utjecajem biskupa Josipa Jurja Strossmayera i Franje Račkoga, prihvatio mišljenje da je ostvarenje slavenske uzajamnosti moguće tek po crkvenom sjedinjenju. U početku pristaša slavenofila, od početka osamdesetih godina Solovljev se od njih sve više udaljava po shvaćanju uzroka raskola i prihvaćanjem papina primata. Godine 1874. na Sveučilištu u Moskvi postigao je doktorat pod naslovom “Kriza zapadne filozofije, protivljenje pozitivistima”. U razdoblju predavanja na Sveučilištu u St. Peterburgu izdao je “Predavanja o Bogo-čovještvu” (1878.-1881.) . U Zagrebu je 1877. objavio “Povijest i budućnost teokracije” i napisao uvod u svoje najpoznatije djelo “La Russie et l'Eglisse universelle” (Pariz, 1889.). U svome “Trećem govoru o Dostojevskom” (1883.) izjavio je da je crkveni raskol veliki grijeh Bizanta, te da je zadaća Rusije izvršiti otkupljenje i pomiriti kršćanski Istok i Zapad. Bio je središnja osoba ruske filozofije 19. stoljeća. Tražio je sintezu vjere i razuma u pomirenju intuitivno-mističnog i racionalnog. U Zagrebu je boravio 1886. te je u “Katoličkom listu” polemizirao o pretpostavkama crkvenog sjedinjenja s uglednim teologom fra Ivanom Markovićem. Dolazak V. S. Solovljeva u Zagreb bio je iznimno važan, jer je Hrvatsku (Trojednu Kraljevinu) i Zagreb učinilo jednim od prvih europskih središta u raspravama o sjedinjenju crkava, na tragu ideja ekumenizma koji se u teološkom doktrinarnom smislu dinamičnije razvija tek od druge polovice 20. stoljeća, a napose nakon II. Vatikanskog sabora (1962.-1965.) O tome koliko je Solovljevovo zauzimanje za crkveno sjedinjenje u “Katoličkom listu” bilo bitno u tadašnjim raspravama i prijeporima o doktrinarnim pitanjima i pitanjima sjedinjenja među dvjema crkvama, svjedoči iznimno oštra reakcija kojom je pravoslavni tisak u hrvatskim zemljama, napose “Istina”, glasilo zadarske pravoslavne Bogoslovije, popratio njegova nastojanja, povodeći se za osudama koje su glede inicijative V. S. Solovljeva za promicanje sjedinjenja kršćanskog Istoka i Zapada već izrekle Ruska i Srpska pravoslavna crkva.

Izvorni jezik
Rus

Znanstvena područja
Povijest

Napomena
Rad je objavljen u sklopu projekta "Katolicizam,
islam i pravoslavlje u identitetskim procesima u
Bosni i Hercegovini (Šifra projekta: 019-0190612-
0599), koji se u sklopu Hrvatskog instituta za
povijest - Odjel za povijest 19. stoljeća, uz
potporu Ministarstva zanosti, obrazovanja i športa
provodio od 2007. do 2012. godine.

POVEZANOST RADA