Naslov
Spaljivanje pokojnika u prapovijesti na istočnom Jadranu
(Cremation of the deceased in the prehistory of the eastern Adriatic)

Autori
Kelava, Kristina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Odjel za arheologiju

Mjesto
Zadar

Datum
12.10

Godina
2017

Stranica
65

Mentor
Čelhar, Martina

Ključne riječi
spaljivanje, istočni Jadran, brončano doba, cetinska kultura, željezno doba
(cremation, east Adriatic, Bronze age, Cetina culture, Iron age)

Sažetak
Tema ovog završnog rada je pojava i korištenje incineracije kao ritusa pokapanja na prostoru istočnog Jadrana u prapovijesti. Incineracija se ne javlja istovremeno ni s jednakim intenzitetom na cijelom promatranom prostoru. Na istočnom Jadranu spaljivanje se prvi put pojavljuje tijekom brončanog doba u okviru cetinske kulture. Pojavljuje se u rano brončano doba na prostoru Dalmacije, a prvi put je evidentirana na lokalitetu Ervenik u sjevernoj Dalmaciji. Iako joj je matično područje prostor srednje Dalmacije, oko rijeke Cetine, primjere spaljivanja pronalazimo i na širem području. Nakon njezina djelovanja, uslijedit će srednje brončano doba koje će ponovno obilježiti ritus inhumacije. Iznimku predstavlja jedan jedini ukop iz Nadina datiran radiokarbonskom analizom. Ponovna pojava spaljivanja veže se za kasno brončano doba. Spaljivanje se uglavnom provodilo na posebnim lokacijama (vatrištima), a pepeo s ostacima kosti pokojnika uobičajeno se stavljao u urne i zakopavao u zemlju. I naposljetku, nakon kasnog brončanog, slijedi željezno doba kada se, izuzev istarskog poluotoka, ritus incineracije javlja povremeno i sporadično. Na kvarnerskom i japodskom prostoru uočava se biritualnost, a na prostoru sjeverne Dalmacije – u okviru liburnske grupe – zabilježeno je tek nekoliko primjera. Incineracije nema južno od rijeke Krke, osim nesigurnog paljevinskog ukopa iz Grudina.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arheologija

POVEZANOST RADA