Naslov
Povijest Pavlinskoga samostana u Križevcima
(History of the Pauline monastery in Križevci)

Autori
Pernjak, Dejan

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU)

Grad
Zagreb : Križevci

Godina
2022

Stranica
432

ISBN
978-953-347-477-9

Ključne riječi
Križevci : pavlini ; Red sv. Pavla Prvog pustinjaka ; Ivan Zakmardi Dijankovečki ; Martin Borković ; Petar Petretić ; Pavao Ivanović ; sv. Ana ; Dijankovec ; Rakovec ; Dropčevec ; Preseka ; Erdovec ; Lemeš ; Špiranec ; Sveti Martin ; Gregurovec ; Blažena Djevica Marija Žalosna Koruška, škola ; gimnazija ; Ratio studiorum ; Ivan Krstitelj Ranger ; sveti Vurij ; sveti Florijan ; Gabrijel Taller ; Aleksije Königer ; Josip Bedeković Komorski ; Nikola Benger ; Ivan Krištolovec
(Križevci ; Paulines ; Order of St. Paul the First Hermit ; Ivan Zakmardi Dijankovečki ; Martin Borković ; Petar Petretić ; Pavao Ivanović ; St. Anne ; Dijankovec ; Rakovec ; Dropčevec ; Preseka ; Erdovec ; Lemeš ; Špiranec ; Saint Martin ; Gregurovec ; Our Lady of Sorrows of Carinthia ; school ; gymnasium ; Ratio studiorum ; John the Baptist Ranger ; Saint Vurij ; Saint Florian Gabriel Taller ; Aleksije Königer ; Josip Bedeković Komorski ; Nikola Benger ; Ivan Krištolovec)

Sažetak
Pavlini ili Red sv. Pavla Prvog pustinjaka crkveni je red koji je nastao u južnoj Ugarskoj početkom 13. stoljeća, a vrlo brzo prvi pavlini javljaju se i na hrvatskim prostorima (Remete 1240. ili 1247., Dubica 1244.). Red je službeno priznat 16. studenoga 1328. godine bulom Per sancte contemplationis studium pape Ivana XXII. (1316. – 1334.) i polako prerasta iz pustinjačkog u samostanski red. Najviše pavlinskih samostana na hrvatskom prostoru podignuto je tijekom 14. stoljeća, npr.: 1301. godine Bakva (Donja Bukovica) kod Virovitice (danas Špišić Bukovica), 1303. godine Samostan sv. Petra u Zlatu (Petrova gora), u Čakovcu, 1375. godine. Tamošnji se samostan prvo zvao Samostan Majke Božje i Svih Svetih, a kasnije sv. Helene. Sjeverno od Bjelovara na obroncima Bilogore utemeljena je pavlinska zajednica u Strezi 1374. godine (Samostan Svih Svetih). Godine 1400. godine osnovan je najjači, najznačajniji i najutjecajniji samostan, onaj Blažene Djevice Marije u Lepoglavi. Pavlinski samostan sv. Ane u Križevcima nastao je u posljednjem valu širenja pavlina nakon prestanka osmanlijske opasnosti sredinom 17. stoljeća. Za osnivanje pavlinskog samostana sv. Ane u Križevcima najzaslužniji je protonotar Hrvatskog kraljevstva Ivan Zakmardi Dijankovečki, koji je na neki način želio pomoći razvoju svojega grada nakon prestanka osmanlijske opasnosti i pomicanje granica dalje na istok. Budući da je u križevačkom Donjem gradu boravila i vojna posada Zakmardi je odlučio u tom dijelu sagraditi crkvu i samostan kako bi se u gradu čitalo više svetih misa i dijelili sveti sakramenti. Budući da su se pavlini pokazali kao vrsni duhovnici, ali imali su pravo glasa na Hrvatskom i Ugarskom saboru, Zakmardi se odlučio za njih te s generalom reda Pavlom Ivanovićem dogovara realizaciju svoje namjere. Ivanović je odredio da sve detalje dogovori generalni vikar Martin Borković, koji sa Zakmardijem pred sucem Donjeg grada Ivanom Prosenjakom i dvanaest gradskih zastupnika sklapa zakladni ugovor u kojem pavlinima daruje brojne posjede, ali im ujedno uvjetuje i osnivanje škole u kojoj će uz domaću podučavati i vlašku mladež. Nakon što je riješen spor s franjevcima, koji su svoj samostan imali u Gornjem gradu, zagrebački biskup Petar Petretić 20. travnja 1667. godine izdaje službu dozvolu pavlinima za ulazak u Donji grad i početak njihovog djelovanja. Iako je Zakmardi ostavio pavlinima bogatu ostavštinu pavlini nastavljaju sa stjecanjem posjeda na području Križevaca, ali i šire okolice. Naime, do raznih posjeda i dragocjenosti, a koja im je bila potrebna prvenstveno za funkcioniranje škole, dolazili su raznim misnim zakladama, legatima i zajmovima, ali i raznim donatorima. Na primjeru posjeda u Dijankovcu, Rakovcu, Dropčevcu, Preseki, Erdovcu, Lemešu, Špirancu, Svetom Martinu i Gregurovcu monografija prikazuje međusobne odnose križevačkih pavlina, lokalnog stanovništva i raznih plemićkih obitelji kao što su Zrinski, Frankopani, Batthynáy, Patačići, Erdödy, ali i odnose sa Zagrebačkim kaptolom i grkokatolicima. Pavlinski samostan u Križevcima jedinstven je po tome što je jedini pavlinski samostan koji je od temelja podignut unutar gradske utvrde i kao takav utjecao je na urbani izgled same stare gradske jezgre, a što je vidljivo i dan danas. Gradnju zidanog zdanja započeo je prior Stjepan Fištrović 1699. godine, a svoj konačan oblik samostan dobiva 1721. godine u vrijeme priora Stjepana Demšića mlađeg, kada je podignut zvonik. Stilski, umjetnički i arhitektonski pravac u kojem nastaje samostan sv. Ane u Križevcima omeđen je razdobljem baroka. Samostan je bio predviđen za djelovanje 12 redovnika, u 37 prostorija, ali u popisu iz 1770, godine vidimo da je u samostanu znalo boraviti i po 15 redovnika. Što se tiče inventara samostana, nije previše sačuvano. Naime, nakon ukinuća reda 1786. godine u samostan se seli župa Svetog Križa, a dio samostana otkupljuje gradski Magistrat. Također, neki smatraju da je dio inventara otpremljen i u Ugarsku. Dio inventara je danas dostupan u samoj crkvi i župskim prostorima župe sv. Ane, Dijecezanskom muzeju u Zagrebu, Gradskom muzeju u Križevcima kao i u budućem muzeju Bjelovarsko-križevačke biskupije. Što se tiče umjetnika, križevački samostan krasila su djela Gabrijela Tallera, Ivana Krstitelja Rangera, Aleksija Königera i drugih. Pod pavlinskim utjecajem 1726. godine podignuta je i crkva Majke Božje Žalosne u Koruškoj, a koju je u svojem djelu Kraljica mučenika opjevao najslavniji križevački pavlin Nikola Benger. Pavlinska niža gimnazija u Križevcima je jedna od najznačajnijih institucija koja je do tada osnovana u Križevcima, a njezino djelovanje posebnom diplomom odobrio je kralj Leopold I. 1675. godine. Gimnazija je slijedila, kao i ostale pavlinske gimnazije, isusovački Ratio studiorum, te je prema toj kategorizaciji bila niža gimnazija koja je imala četiri razreda parva, principia, grammatica i syntaxa. Iz pavlinske gimnazije kasnije se razvila Opća pučka te kasnije Narodna i trivijalna škola. Pavlinski samostan u Križevcima djelovao je i kao locus credibilis, odnosno vjerodostojno mjesto gdje su privatne osobe mogle pohranjivati svoje spise i dragocjenosti, a to su činili kako plemići tako i puk, ali i vojska te ostali kler. Na kraju monografija obrađuje biografije 101 pavlina koji su ili rođeni u Križevcima ili su djelovali u pavlinskom samostanu sv. Ane u Križevcima. Iz svega toga vidljivo je da je kroz 120 godina postojanja pavlinski samostan u Križevcima ostavio neizbježan trag u formiranju kulturne, umjetničke, obrazovne i gospodarske povijesti grada Križevaca.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest, Povijest umjetnosti, Interdisciplinarne humanističke znanosti

POVEZANOST RADA