Naslov
Dječje tradicijske igra Valpovštine
(Traditional children's games of the Valpovo region)

Autori
Čehajić, Kristina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti

Mjesto
Osijek

Datum
17.01

Godina
2023

Stranica
60

Mentor
Nikolić, Lidija

Ključne riječi
dijete ; igra ; kategorije igara ; običaji ; tradicija
(child ; game ; game categories ; customs ; tradition)

Sažetak
Igra je nezaobilazan dio djetinjstva i karakteristična za čovjeka od samog rođenja, prisutna je u svim kulturama i ima svoj jedinstveni slijed i razvoj. Igre su se nekada prenosile u obiteljima, među vršnjacima i u školama, a djeca su ih iznova prilagođavala karakteristikama svoga kraja i načinu života. Dječje tradicijske igre dijelom su zabilježene u etnografskim zbirkama i priručnicima za odgojitelje, učitelje i voditelje folklornih sekcija kulturno-umjetničkih društava pa je vrijedno, korisno i zanimljivo istražiti tradicijsko nasljeđe dječjeg folklora pojedinog kraja kako bi se ono sačuvalo za buduće generacije. Cilj je rada prikupiti dječje tradicijske igre s područja Valpovštine. U svrhu istraživanja provedeno je etnografsko istraživanje sa četiri kazivačice iz sela Valpovštine. Prema godini rođenja može se zaključiti da su se igre u opisanim oblicima igrale krajem 1950-tih i početkom 1960-tih godina. Rezultati istraživanja na temelju 27 prikupljenih tradicijskih igara govore kako su se djeca Valopvštine u prošlosti igrala različitih vrsta igara koje možemo podijeliti u šest osnovnih kategorija: igre vještine, igre lovice, igre s pjevanjem, brojalice, neformalne (simboličke) igre i igre vođe. Djeca su se igrala kombinirajući različite elemente igre, a njihove igre su uglavnom sadržavale jednog centralnog igrača koji je imao ulogu loviti, voditi igru ili pjesmu. Prikupljene igre odstupaju u određenim pravilima jer je svaka dječja zajednica u igri unosila svoja pravila prema dobi igrača i trenutnim prilikama. U prošlosti su se djeca najčešće igrala na otvorenim prostorima poput livada, pašnjaka, uz obalu rijeka, u vrtovima, dvorištima, na ulicama. Djeca su za svoju igru koristila sva dostupna mjesta, a najčešće su to bili otvoreni vanjski prostori koji su nudili mogućnost slobodnog trčanja, skakanja, sakrivanja i neometanog pjevanja. Tradicijske igre su vrijedne kao predmet istraživanja jer su one djeci prirodne i neizostavne u poticanju razvoja. Prenoseći djeci tradicijske igre, ostavljamo im u nasljeđe tradiciju, običaje i čuvamo od zaborava kulturnu baštinu svoga kraja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Interdisciplinarne društvene znanosti, Etnologija i antropologija, Interdisciplinarne humanističke znanosti, Glazbena umjetnost

POVEZANOST RADA