Naslov
Vampirska predaja i vampirska metafora u hrvatskoj književnosti
(The vampire myth and the vampire metaphor in Croatian literature)

Autori
Šimunić, Ana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Odjel za kroatistiku

Mjesto
Zadar

Datum
13.02

Godina
2019

Stranica
52

Mentor
Levanat-Peričić, Miranda

Ključne riječi
vampirska predaja, vampirska metafora, figura in absentia, humanizirani vampir, realizacija metafore
(vampire legend, vampire metaphor, figura in absentia, humanized vampire, metaphor realization)

Sažetak
Prvi dio rada posvećen je vampirskom mitu koji se prati kroz specifične teme vezane uz porijeklo vampirske pripovijesti, simboliku krvi u vampirskim predajama, obilježjima vampirskih krajolika te kroz magijsku i erotsku dimenziju vampirskog lika. Drugi dio rada posvećen je ulozi vampirskog lika u književnosti i razvoju vampirske metafore koja se interpretira na izabranim primjerima iz hrvatske književnosti. Obzirom na postanak vampira, odnosno pretvorbu pokojnika u vampira, uglavnom se mogu razaznati dva osnovna vjerovanja o tradicijskim vampirima – ili je riječ o demonu koji je ušao u mrtvo tijelo, ili o duši koja se ne može odvojiti od mrtvog tijela. No, za razvoj vampirske metafore presudan je bio motiv ispijanja tuđe krvi, odnosno parazitiranja na tuđoj životnoj energiji. U tom smislu vampirsku metaforu koristili su filozofi poput Voltairea i Marxa za koje je vampir metafora ekonomskog i socijalnog izrabljivanja. U središnjem dijelu rada pristupa se razvoju lika književnog vampira kroz povijest te se razvoj vampirske pripovijesti prati u sklopu gotičke književnosti, uz poseban osvrt na Stokerova grofa Drakulu. Zatim se vampirska metafora interpretira na primjerima iz hrvatske književnosti, unutar triju odabranih djela, Jorgovanićeve pripovijesti Na jezeru, Tribusonove pripovijesti Ljetnikovac i Perićeva romana Vampir. Ovim djelima zajednički je motiv vampira, no različita je metafora koju predstavljaju. U Jorgovanićevoj pripovijesti Na jezeru vampir se javlja u obliku slutnje, odnosno kao figura in absentia, ali u ovom slučaju i kao metafora obiteljskog nasilnika, dok se u Tribusona javlja humanizirani vampir Hildesheimer poseban po tome što je on vampir samoubojica, koji nakon počinjenog ubojstva, ubija i samog sebe, budući da je to jedini način da pobjegne od vlastite čudovišne prirode. U suprotnosti humaniziranom Tribusonovu vampiru, Perićev vampir gradacijom kreće od metaforičke uporabe prema njenoj zlokobnoj realizaciji, a pritom se razvijaju tri vrste vampirske metafore – retorički, klinički i psihički vampirizam.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija, Književnost

POVEZANOST RADA