Naslov
Španjolski dvorski slikari u doba Filipa IV.
(Spanish Court Painters During the Reign of Philip IV.)

Autori
Buzinac, Karla

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Odjel za povijest umjetnosti

Mjesto
ZADAR

Datum
28.09

Godina
2020

Stranica
37

Mentor
Ana Mišković

Ključne riječi
Španjolska, Siglo de Oro, Filip IV., dvorski slikari, Diego Velázquez
(Spain, Golden Age, Philip IV., court painters, Diego Velázquez)

Sažetak
Period u španjolskoj kulturi nazvan „Siglo de Oro“, tj. „zlatno doba“, stoji za kulturni procvat zemlje, odnosno za velike napretke kada je riječ o književnosti i umjetnosti, te se kronološki može promatrati kao istovremen s vladavinom dvojice kraljeva iz dinastije Habsburg – Filipa III. i njegova nasljednika Filipa IV. Obojica su pokazivali velik interes za učenje o umjetnosti, ali i za umjetnost općenito pa će tako Filip IV., za vrijeme svog kraljevanja (1621.-1665.), stvoriti zavidnu kolekciju umjetničkih djela koja su proizveli neki od tada najvećih europskih umjetnika poput Tiziana, Tintoretta, Rubensa i drugih. Iako se Španjolska u to vrijeme nalazila u Tridesetogodišnjem ratu i vodila prekooceanske bitke za kolonije, kralja ništa nije moglo smesti u prikupljanju umjetničkih djela od kojih se većina nalazila u palači Buen Retiro u Madridu, galeriji bogatstva kojeg je posjedovao. Smrću kralja Filipa IV. završava i tzv. „zlatno doba“ Španjolske, ali i dinastije Habsburg. Posljednji kralj iz dinastije, Karlo II., umro je bez nasljednika i tako je vlast pala u ruke francuske dinastije Bourboun. Osim poznatih mletačkih i sjevernjačkih umjetnika, kralj je na svoj dvor pozivao brojne španjolske umjetnike dajući im specifične narudžbe pa su tako jedni slikali mitološke scene, oni drugi su radili scene povijesne tematike i prikaze najvećih španjolskih pobjeda, a treći pak scene mrtve prirode, dok su posljednji radili kraljevske portrete. U slikanju portreta se najviše istaknuo majstor seviljskog porijekla, Diego Velázquez, koji je titulu dvorskog slikara dobio 1623. godine i zadržao ju sve do smrti 1665. godine. Dakako, slikao je djela raznih tema, od sakralnih pa sve do pejzaža, ali je njegov talent najviše vidljiv u portretima, gdje je sa samo par poteza kistom mogao stvoriti unutarnju energiju likova. Upravo to je karakteristika njegova stila koja ga je ovjekovječila u španjolskom slikarstvu kao jednog od najvećih majstora ikada

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA