Pregled bibliografske jedinice broj: 1245295
Nadbiskupski kaštel u Sukošanu
Nadbiskupski kaštel u Sukošanu // Sukošan - na dodiru Kotara i mora / Pavić, Milorad ; Katić, Mirisa ; Nadinić Veleslavić, Mirjana (ur.).
Zadar, Sukošan: Sveučilište u Zadru, Općina Sukošan, 2018. str. 26-27 (predavanje, podatak o recenziji nije dostupan, sažetak, znanstveni)
CROSBI ID: 1245295 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Nadbiskupski kaštel u Sukošanu
(Archbishop's Palace in Sukošan)
Autori
Sorić, Sofija
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni
Izvornik
Sukošan - na dodiru Kotara i mora
/ Pavić, Milorad ; Katić, Mirisa ; Nadinić Veleslavić, Mirjana - Zadar, Sukošan : Sveučilište u Zadru, Općina Sukošan, 2018, 26-27
ISBN
978-953-331-211-8
Skup
Sukošan - na dodiru Kotara i mora
Mjesto i datum
Sukošan, 14.09.2018. - 15.09.2018
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Podatak o recenziji nije dostupan
Ključne riječi
Sukošan, kaštel, Palac, nadbiskup Vallaresso
(Sukošan, fortress, Palac, archbishop Vallaresso)
Sažetak
Sažetak: Palac u Sukošanu nekoć je predstavljao monumentalni utvrđeni kaštel koji je trebao istovremeno biti ladanjsko boravište nadbiskupa, smješteno neposredno uz njegov veliki posjed i utvrđeno naselje Sukošan, kao i refugij za lokalno stanovništvo u slučaju turskih napada. Zamisao ladanjske rezidencije na otočiću u sukošanskoj uvali pripada zadarskom nadbiskupu Maffeu Vallaressu koji je gradnju htio ostvariti 70-tih godina 15. stoljeća, no na kraju je samo uspio pred smrt (1495) ostaviti sredstva za njegovu gradnju. Gradnju utvrđenja je pak započeo nadbiskup Franjo Pesaro 1515. godine kao sklonište za stanovnike Sukošana i okolnih sela. Nadbiskupski kaštel je barem jednom u 17. st. bio porušen, nakon čega ga obnavlja nadbiskup Parzago, a u 18. st. nadbiskupi Zmajević i Karaman. Palac je potom napušten, dijelom zbog nestabilnih temelja, a dijelom zbog smirivanja prilika na zadarskome području, čime prestaje potreba za njegovom obrambenom funkcijom. Već je u drugoj polovici 19. st. zabilježen kao ruševan, a tako je dočekao i prve fotografske snimke iz sredine 20. st. Zbog daljnjeg osipanja ruševnih zidova, dragocjen je svaki zapis i dokumentacija koja omogućava bolje poznavanje njegova nekadašnjeg stanja. Stoga se u radu donose novi povijesni izvori, a prvi puta se publicira tlocrt građevine. Skromni ostaci nadbiskupskoga ljetnikovca pokazuju sličnosti s kronološki bliskim splitsko-trogirskim kaštelima, prije svega po svome položaju u moru i odnosu s utvrđenim naseljem na kopnu, a djelomično i po strukturi samoga zdanja koje se sastojalo od dvokrilne stambene katnice i dvorišta ograđena zidom koji su tvorili samostalno utvrđenje branjeno morem i posljednji refugij stanovnicima Sukošana.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Povijest, Povijest umjetnosti
