Naslov
Društvo i otpor fašizmu Istarski poučak i globalni izazovi
(Society and resistance to fascism Istrian lessons and global challenges)

Autori
Matić, Renato

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Srednja Europa

Grad
Zagreb

Godina
2022

Stranica
124

ISBN
978-953-8281-76-1

Ključne riječi
društvo, otpor, fašizam, Istra, globalni izazov
(society, resistance, fascism, Istria, global challenges)

Sažetak
U hrvatskom medijskom i političkom prostoru pojam „antifašizam“ u posljednjih je trideset godina postao prijeporan, opterećen hipotekom Komunističke partije Jugo- slavije koja je povela Narodnooslobodilačku borbu protiv fašističke Italije i nacistič- ke Njemačke, a nastankom druge Jugoslavije monopolizirala i dogmatizirala antifaši- stičku borbu. Demokratske promjene i osamostaljivanje Republike Hrvatske dovele su do stanovitog, toliko željenoga, pluralizma u sagledavanju suvremene hrvatske prošlosti. No, umjesto revalorizacije i kontekstualizacije antifašističke baštine, po- litička polarizacija dovela je do kontaminacije te instrumentalizacije tog pojma. Za razliku od kontinentalne Hrvatske gdje je fokus postavljen na relaciji ustaše vs parti- zani, u Istri se (ali i Rijeci koju je nakon Prvog svjetskog rata obilježila danuncijada) antifašizam vezuje za mnogo duže razdoblje fašističkog terora i posljedičnog otpora. Idejni i oružani otpor fašističkoj represiji, heterogen i pluralan, dijelom utemeljen u narodnjačkoj tradiciji hrvatskog nacionalnog pokreta, a dijelom na radničkoj, domi- nantno socijalističkoj, kasnije komunističkoj platformi koju su činili Hrvati, Sloven- ci i Talijani, pojavljuje se na istarskom poluotoku već 1920. U europskom kontekstu svakako među prvima. Iz tog razloga ova zajednička edicija nosi naslov „Stoljeće europskog antifašizma. Istra između lokalnog i globalnog“, koji je istovjetan nazivu znanstveno-istraživačkog projekta koji su dvojica autora pokrenuli u okviru Istar- skog povijesnog društva 2017. godine. Za razliku od svih prijašnjih oblika nasilja, sukoba i ratova, fašizam nastaje kao jedinstven oblik globalne prijetnje čovječanstvu te je unatoč tome, za globalni odgo- vor, koji je doveo do njegovog sloma, trebalo proći skoro četvrt stoljeća. Sve vrijeme prije toga, unatoč činjenici da je u svom nacrtu nosio globalnu prijetnju, nema ni go- vora o nekakvom širem i zajedničkom otporu. Na međunarodnom je planu jednako toliko vremena trebalo proći da bi se formirala i sama svijest o potrebi zajedničkog odgovora globalnom nasilju. Umjesto otpora, fašizam, a potom i nacizam nailaze ne samo na izbjegavanje otpora, već se susreću s povlađivanjem i popuštanjem, pa sve do suradnje i paktiranja, a prije nego će uništenjem otvoreno zaprijetiti svima, uključu- jući i Sovjetski Savez, s kojim se povezao u interesnom paktu. Uzlaznu putanju fašizma, koja je izravno i bez zadrške vodila u Drugi svjetski rat i holokaust, među prvima su pokušali spriječiti građani Istre – Hrvati, Slovenci i VI Društvo i otpor fašizmu Talijani. Njihov otpor prvotno nastaje kao prirodni refleks na osnovi biološke potre- be, koja je zajednička svim živim bićima, i to u trenutku životne ugroze. Prepozna- vanje nasilja u pogledu neizravne prijetnje, koje ubrzo postaju izravne i tek potom ugrožavaju pravo na slobodu i identitet, a potom i sam život, vodi prema otporu Istrana, kojim se želi obraniti identitet, sloboda i život. To je vrijeme u kojemu se slobodarska svijest i pravo ugroženog, od strane fašističkih sljedbenika, kao nositelja nasilja i osvajačkih težnji, nastoji prikazati kao drskost, provokacija i inat. U takvoj inverziji žrtva treba biti prikazana kao krivac za ono što proživljava i sama je autor vlastite zle sudbine jer se ne želi pokoriti jačemu i slijediti njegovu volju, očekujući milost. Takva potreba za manipulacijom, kojom nasilnik na širem, međunarodnom planu, nastoji kupiti vrijeme i pripremiti se za nove zločine, a iskustvo XX. stoljeća najbolnije svjedoči u prilog takvoj logici, nije prihvaćena samo od režima utemelje- nih na potvrđenim zločinačkim idejama, već je prihvaćeno i kao mainstream u tzv. real politici, koja opstaje i dalje, unatoč užasnom iskustvu. Početak je obilježen neizravnim prijetnjama iredentista prema Slavenima na istočnim obalama Jadrana pa tako 1914. Ettore Tolomei u knjizi Za granice domo- vine (Per i confini della Patria) izričito zahtijeva da Italija protjera iz oslobođenih te- ritorija inorodno neprijateljsko stanovništvo, narod koji, prema njemu, nosi na sebi iskonski grijeh što se nastanio na tuđem teritoriju. Takve izjave, zajedno s izravnim govorom mržnje poznatih iredentista poput Attilia Tamara, Ruggera Timeusa i dru- gih, koji Hrvate i općenito Slavene u Istri, na Kvarneru, Primorju i u Dalmaciji, vide kao prirodne neprijatelje, nazivajući ih „barbarima“, „svinjarima“ ; „potpuno moral- no nevaljalima“, „nesposobnim za originalna djela“ ; „non umani“ (neljudi) ; „prije- nosnicima virusa“. Timeus, koji je uvelike utjecao na fašističku misao, smatrao je da ne može biti govora ni o kakvom suživotu: „Sa Slavenima ne postoji izborna borba. Između dviju neprijateljskih vojski, različitih rasa i jezika, između dva naroda koji se bore do istrebljenja, ne može biti rasprave.“ Netom prije Rapalskog ugovora (12. XI. 1920.), na osnovu kojeg je Istra anektirana Kraljevini Italiji čime je jedan od glavnih ciljeva iredentista bio ispunjen, Benito Mussolini posjetio je Pulu. U svojem je govo- ru 21. IX. 1920. poručio okupljenima: „Pred rasom kao što je slavenska, inferiorna i barbarska, ne treba slijediti politiku mrkve, nego politiku batine. (...) Granice Italije moraju biti Brenner, Snježnik i Dinaridi: da, Dinaridi za zaboravljenu Dalmaciju! Ja vjerujem da se može lakše žrtvovati 500.000 barbarskih Slavena nego 50.000 Ta- lijana!“ Ovoj zadnjoj usporedbi, ali u kontekstu broja Židova koje treba žrtvovati kako bi se sačuvali životi arijaca, prema navodima američkog povjesničara Richarda Breitmana, često će ubuduće pribjegavati Adolf Hitler, isprva revni Musollinijev ko- piratelj, a kasnije autor holokausta i globalne kataklizme bez presedana u povijesti. No, valja naglasiti da su i prije Mussolinijeva posjeta Puli Istrani okusili ono što se ostatku svijeta spremalo dva desetljeća kasnije. Prvi oružani sukob u Istri sa smrtnim Predgovor VII ishodom u kojem su sudjelovali fašisti dogodio se u Vodnjanu početkom 1920. Usli- jedilo je krvoproliće, paljba vojske po civilima na prvomajskoj proslavi u Puli, a kul- minacija otvorenog i politički legaliziranog fašističkog nasilja zbila se u srpnju iste godine kada je do temelja spaljen hrvatski Narodni dom. Želimo li shvatiti povijest fašizma u Istri, kao i istarskog antifašističkog otpora, koji se u jeku Drugog svjetskog rata organizirano priključio narodnooslobodilačkoj borbi, a time i saveznicima u svjetskoj borbi protiv fašizma i nacizma, nužno je rekonstruirati i objasniti polazišnu točku tog procesa. Čovječanstvo se kroz iskustvo totalitarnih poredaka i zločinačkih namjera njihovih vođa više puta našlo na rubu samouništenja. Ta prijetnja ne prolazi niti postoje ra- cionalno sigurna jamstva da bi opasnost ubrzo mogla nestati. Dvadeseto je stoljeće duboko bolno svjedočanstvo takvog iskustva. Realizacija zločinačkih nauma dovela je do negacije društva i čovjeka, a negativna je utopija prestala biti utopija i postala stvarnost. Postala je proživljeno i ostvareno iskustvo. Ljudski je rod dokazao da je sposoban za ono najgore. Danas živimo s otvorenim pitanjem je li prošlo stoljeće bilo dovoljno upozorenje? Također ostaje pitanje – zašto nam je, nasuprot takvom iskustvu, bolje i humanije društvo, tj. društvo humanosti, još uvijek potpuno nepo- znato iskustvo? Što se u međuvremenu dogodilo s dubinskim društvenim uzrocima totalitarnih poredaka i diktatura koji prijete čovječanstvu? Jesu li uočeni i prepozna- ti? Radi li se uopće, i koliko, na njihovu uklanjanju? Jesmo li sposobni i pripremljeni za humaniju budućnost, za budućnost koja bi eliminirala nasilje? Naslovom Društvo i otpor fašizmu – Istarski poučak i globalni izazovi nastoji se definirati tema i okvir unutar kojega se navedena pitanja pokušavaju barem dije- lom otvoriti. Prije svega, rasprava o fenomenu fašističkog nasilja te činjenica da je zlo koje se korak po korak gradilo puna dva desetljeća, da bi se razvilo do granica globalne prijetnje opstanku čovječanstva, na kraju uspjelo preplaviti cijeli svijet, u samom svom začetku, kada je njegov razvoj mogao biti zaustavljen, pokazuje da je ono prepoznato samo i jedino u Istri. Upravo se tamo zbog događaja iz 1920. i 1921. godine (Vodnjanska bitka ; Krvavi prvi maj ; Palež Radničkog doma i Hrvatske čitao- nice u Puli ; Mussollinijev dolazak u Pulu – prijetnja i građanski odgovor ; Proštinska buna ; Labinski ustanak) s pravom može govoriti o stvarnom početku antifašističke borbe u Hrvatskoj. Nadalje, na primjeru Njemačke dvadesetih i tridesetih godina 20. stoljeća analizira se strategija fašističkog (nacističkog) preuzimanja i pokoravanja društva te se u smislu razumijevanja novih globalnih izazova postavlja pitanje: ako je najkulturnija, najintelektualnija zemlja, zemlja Goethea, Schillera, Heinea, Bacha i Beethovena, postala zemlja Hitlera, Goebbelsa, Himmlera, Göringa i Eichmanna, kakva je izvjesnost da bi bilo koja zemlja bila imuna na takvu preobrazbu? Odgovor na to pitanje ujedno je i prva teza ove knjige: ne postoji izvjesnost koja bi jamčila nemogućnost takve preobrazbe. Isto se tako može reći, a to bi bila druga 2 Društvo i otpor fašizmu teza, da je potpuno izvjesna mogućnost da se to ne dogodi, posebno ako je većina u društvu kritički osviještena i demokratski dobronamjerna. Zato je cilj ove knjige ra- zumjeti ponavljanje prošlog zlokobnog iskustva, a ujedno i suprotnog iskustva. Isku- stva o shvaćanju i prihvaćanju uvijek otvorenog prostora slobode, kakvo se razvija od samog početka ugroze te slobode i neprekinuto traje do pobjede i osvajanja slobode. Knjiga započinje podsjećanjem na pojmovnu određenost fašizma i njegove spe- cifičnosti. Odmah potom slijedi i obrazloženje činjenice o prvom i po mnogočemu jedinstvenom slučaju antifašističkog otpora koji se u Istri javlja već od 1920. godine te potom od lokalnog otpora postaje i globalna stvarnost. Za potrebe knjige naziva se Istarskim poučkom. Za razumijevanje fašističkog nasilja poslužit će pokušaj odgovora na pitanje kako nasilje u društvu prerasta u društvo nasilja, te kako se na tom putu odvija manipu- lacija mitovima i predrasudama koje su s jedne strane već trajno postojane, a s druge dodatno mobiliziraju individualnu sklonost autoritarnosti i fašističkim idejama. U drugom je dijelu knjige riječ o globalnim izazovima iskustveno proživljenog i preživljenog i samo vojno poraženog, ali i u temeljima društva netaknutog korijenja istog zla. Za tu se svrhu detaljnije obrazlaže kako se odvija osvajanje i pokoravanje jednog društva, koje s vremenom postaje ultimativna globalna prijetnja. Za predlo- žak se koristi jedinstveni primjer nacističkog osvajanja njemačkog društva, od ratnog poraza i uspostave Weimarske Republike ; preko uspona Nacionalsocijalističke nje- mačke radničke stranke (njem. Nationalsozialistische Deutsche Arbeiterpartei, NS- DAP) koji se odvija u prostoru između uličnog nasilja, političkog lukavstva i slabosti demokracije u smislu djelotvornog odgovora rastućoj prijetnji. Potom se analizira proces „proizvodnje“ antisemitizma od početnog nepristajanja, preko kolektivnog „otupljivanja“ na zlo, pa sve do aktivnog sudjelovanja u nasilju. Posebno se razmatra proces sustavnog poticanja mržnje, putem osvajanja njemačke inteligencije, potom pohoda na cjelokupnu javnost, kako bi se prihvatilo i suživjelo s nasiljem kroz lega- lizaciju Nirnberškim zakonima, do njegove konačne legitimacije, koja se očitovala u Kristalnoj noći kao uvodu u pakao Holokausta. Nakon osvojenog društva globalna je prijetnja očitovana kroz nesposobnost i neodgovornost odgovornih na međuna- rodnoj razini, ali i kroz namjerno skretanje pogleda od zločinačkih namjera osvaja- nja svijeta, koje je javno objavljeno prvo talijanskom invazijom na Etiopiju, potom građanskim ratom u Španjolskoj, i na kraju njemačkim pripajanjem Austrije i Sudeta te invazijom na Čehoslovačku. Na kraju drugog dijela knjige predstavljena su neka razmišljanja i komentari svjetske javnosti o fašizmu i nacizmu u vrijeme pripreme za završni čin. Detaljnijim prikazom najavljene i ostvarene prijetnje opstanku čovječanstva ra- sprava dolazi i do razmatranja suvremenih globalnih izazova za koju će poslužiti ana- liza 14 značajki fašizma o kojima piše Umberto Eco. Uvod 3 U završnom dijelu knjige pokušava se odgovoriti na pitanje o tome koliko je pri- sutna spoznaja o počecima antifašističkog otpora i jedinstvenim primjerom Istre u kojoj taj otpor neprekinuto traje od 1920. do 1945., da bi se na kraju izdvojila pitanja „koja ostaju“ o razlozima „zanemarene“ povijesti.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA