Pregled bibliografske jedinice broj: 1244290
Tema zavičajnosti u hrvatskoj dječjoj književnosti
Tema zavičajnosti u hrvatskoj dječjoj književnosti, 2016., diplomski rad, diplomski, Odjel za nastavničke studije u Gospiću, Gospić
CROSBI ID: 1244290 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Tema zavičajnosti u hrvatskoj dječjoj književnosti
(Indigeneity as a theme in Croatian children′s
literature)
Autori
Troha, Jasminka
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski
Fakultet
Odjel za nastavničke studije u Gospiću
Mjesto
Gospić
Datum
26.02
Godina
2016
Stranica
79
Mentor
Sanja Vrcić-Mataija
Neposredni voditelj
Sanja Vrcić-Mataija
Ključne riječi
poezija, slikovnice, predaje, priče, pripovijetke, romani, zavičajnost
(poetry, picture books, oral tradition, stories, short stories, novels, indigenousness)
Sažetak
U radu se interpretiraju odabrani, žanrovski raznoliki tekstovi hrvatske dječje književnosti povezani zavičajnom temom. Pojam se zavičajnosti, obilježen jezično-stilskim značajkama, istaknutom emocionalnošću te željom za osvješćivanjem zavičajnog identiteta (jezik, krajolik, običaji, prošlost) dječjim recipijentima iščitava u dječjoj poeziji, slikovnicama, tipološki raznolikim pričama, pripovijestima i romanima. Književnoteorijskom i kulturološkom analizom utvrđena je kao zajednička osobina spoznaja važnosti zavičajnog i regionalnog identiteta temeljenog na poznavanju i promicanju zavičajnih vrijednosti te ljubavi prema zavičaju. Uočene su motivske, jezične, kompozicijske i stilske razlike u odabranim djelima, zasnovane na žanrovskim posebnostima. Djela su odraz individualnih autorskih poetika, emocionalnog stanja autora, ali i društvenih prilika s obzirom na razdoblje u kojemu je određeni autor živio i djelovao. Autori najčešće u književnim tekstovima koriste autobiografski diskurs djetinjstva te vlastita životna iskustva povezana sa svojim zavičajem. Osim pripovjedne realističnosti proizišle iz projekcije vlastitog djetinjstva, primjetno je veliko uplitanje bajkovitosti bliske dječjem čitatelju, ali i potrebi bajkovitog viđenja zavičaja. Zavičajne se teme najčešče ostvaruju prostornom topofilijom: od emotivnih opisa ruralnih i urbanih lokaliteta, preko povijesnih digresija, do pripovijedanja o važnim osobama koje su svojim životom i djelovanjem postali prepoznatljivim dijelovima zavičajnog (ponekad i šireg) identiteta i kulturne baštine određenog kraja. U jezičnom smislu, neki su od književnih tekstova napisani standardnim jezikom, a drugi koriste dijalekte, regionalne i mjesne govore kao sredstva određivanja pripadnosti određenom kraju promičući očuvanje zavičajnih dijalektoloških vrijednosti.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija