Naslov
Dvostruki život riječi: iskopine iz sedre sadašnjice Tina Ujevića
(The Double Life of Words: Excavations from Tin Ujević's Tufa of the Present)

Autori
Dakić, Mirela

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
A(tra)kcija Ujević: avangarda, angažman i revolucija u delu Tina Ujevića

Urednik/ci
Jović, Bojan ; Čolak, Bojan

Izdavač
Institut za književnost i umetnost

Grad
Beograd

Godina
2022

Raspon stranica
91-110

ISBN
978-86-7095-293-5

Ključne riječi
Skalpel kaosa ; pisanje ; savjest ; režim povijesti ; modernizam ; futurizam
(Scalpel of Chaos ; writing ; conscience ; regimes of historicity ; modernism ; futurism)

Sažetak
S kritičkim odmakom od skromne recepcije Ujevićeve proze i s osloncem na njezina recentnija čitanja u radu pristupamo koncepciji umjetnosti i vremena u Ujevićevoj drugoj zbirci eseja Skalpel kaosa, podnaslovljenoj Iskopine iz sedre sadašnjice (1938). Nasuprot kritikama koje nerijetko negativno vrednovana stilska i tematska obilježja Ujevićeve proze smatraju posljedicom nedostatka njegova stava o umjetnosti, pokazujemo da su strategije kojima se u esejima zbirke Skalpel kaosa podrivaju u Ujevićevoj recepciji uvriježeni interpretativni okviri, poput biografije i žanra, komplementarne ideji umjetničke autonomije. Dok "Proslov pred čitanjem" koji otvara zbirku ukazuje na ključne odrednice Ujevićeve poetike, čiji je umjetnički credo otkupljenje od biografije, relacija pisanja kao središnje preokupacije zbirke i vremenskih odrednica prošlosti, sadašnjosti i budućnosti posebice se ističe u središnjem eseju "Ispit savjesti", koji se sa žanrovski naslijeđenom spregom fikcije i fakcije suočava u ispitivanju autobiografskoga pripovjednog modusa. Unatoč samoodređenju "Ispita" kao simptoma historijskoga trenutka pojam savjesti razvija se iz konstitutivne veze s književnošću, nalazeći poticaj u čitanju romana čije žanrovske obrasce preuzima, te ukazuje na potencijal književnosti za umjetničko otkupljenje. S druge strane, u promišljanju historijske dimenzije književnosti u zaključnome eseju zbirke naslovljenom "Sumrak poezije" Ujević njezinu budućnost povjerava prozi. Postavljajući udio romana u sinkronijskom i dijakronijskom aspektu Ujevićeve poetike u perspektivu režima povijesti (Hartog), Ujevićeva modernistička budućnosna projekcija – ideal objektivne umjetnosti – očituje se u neprestanoj dijaloškoj odgodi prizvanoga ostvarenja. U svjetlu prognoze o sumraku poezije i kritike suvremenih umjetničkih programa zbog zatvaranja horizonta budućnosti Ujević svoju poetiku opisuje kao sudbonosni futurizam te umjetnosti povjerava zadatak političke transformacije, a kritiku doba megalomanije ostavlja u naslijeđe umjetničkom otporu u doba prezentizma.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija, Književnost

POVEZANOST RADA