Naslov
Motiv potopa u starovjekovnoj književnosti
(The Motif of Flood in Ancient Literature)

Autori
Sokolić, Mateja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Odjel za klasičnu filologiju

Mjesto
Zadar

Datum
21.10

Godina
2016

Stranica
15

Mentor
Anita Bartulović

Ključne riječi
potop, grijeh, pokvarenost, kazna, Gilgameš, Mahabharata, Deukalion i Pira, Noa
(flood, sin, viciousness, punishment, Gilgamesh, Mahabharata, Deucalion and Pyrrha, Noah)

Sažetak
Motiv potopa oduvijek je privlačio ljude da iskažu svoju duboku viziju za promišljanjem o ljudskoj savjesti i Božjem uništenju. Djela iz književnosti gdje se spominje motiv potopa su: sumerski ep Gilgameš, indijski ep Mahâbhârata, biblijska priča o potopu te grčki mit o Deukalionu i Piri, koji je obradio rimski pjesnik Ovidije u svom mitološkom epu Metamorfoze. Motiv potopa u djelima služi kako bi se zajedničkom linijom prikazivanja ljudske (zemaljske) pokvarenosti i grijeha na zemlji, te Božje (nadnaravne, duhovne) kazne koja proistječe iz grijeha pokvarenosti što bolje prikazao tijek uništenja. Iako pripadaju posve različitim geografskim mjestima, gdje su pisana i prenošena ili izmišljena generacijama i generacijama, te pripadaju različitim religijama svijeta, njihovu vjerodostojnost teško je potvrditi sve do danas. Neki se znanstvenici slažu da se potop ipak dogodio i da to nije samo mit, dok velika većina negira taj navod. Nadalje, u djelima nas na prvi pogled hiperbole te oprečni i nerealni motivi odvlače od suštinske ideje, no ponovno nas vraćaju na početak gdje vidimo kako nas zemlja upozorava i vraća za sve naše grijehe i nemarnost prema njoj.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA