Naslov
Polazišta integriranog kurikuluma u funkciji socijalnog razvoja i otpornosti učenika u posebnim uvjetima odgoja i obrazovanja
(The starting points of the integrated curriculum in the function of social development and resilience students in special conditions of upbringing and education)

Autori
Smontara, Petar

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Zbornik nije tiskan. Sažeci i radni materijali sa skupa objavljeni su online. / Kristina Benček, viša savjetnica - Zagreb : Agencija za odgoj i obrazovanje (AZOO), 2022

Skup
Odgoj za smisao i vrijednosti u kurikulumu

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 14.10.2022. - 15.10.2022

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Recenziran

Ključne riječi
integrativna didaktika ; Pigmalionov efekt ; socijalni razvoj ; školski kurikulum ; učenici u posebnim uvjetima odgoja i obrazovanja
(integrative didactics ; Pygmalion effect ; social development ; school curriculum ; students in special conditions of upbringing and education)

Sažetak
Suvremena pedagogija trebala bi biti poput „otvor knjige“ u koju znanstvene, društvene i tehnološke promjene svakodnevno upisuju svoje nove sadržaje. Kurikulum koji je, prema teorijama odgoja i škole (Vrcelj, 2018), orijentiran na humanu funkciju škole teži pedagoškom pristupu u kojem se fleksibilno prožimaju različite sposobnosti, znanja i kompetencije (obrazovna komponenta) te duhovnost, kreativnost i socijalne kompetencije (odgojna komponenta). Školski kurikulum sa svojim sastavnicama koje se kreiraju sukladno potrebama i specifičnim interesima učenika (Jurić, 2007), jezgrovitim, diferenciranim i međupredmetnim sadržajima nastoji poticati socijalni razvoj i emocionalnu otpornost učenika. Svojim sukonstruktivnim pristupom promiče suradnju roditelja, škole i (lokalne) zajednice, težeći razvoju svih razvojnih potencijala učenika. Karakteriziraju ga dobrobit, uključenost i prilagodba koja je u skladu sa socioemocionalnim izazovima učenika. Nastavnik može obrazovati učenika (u smislu posredovanja nastavnih sadržaja), ali bez međusobnog odnosa nema odgojnog djelovanja, a zanemarivanjem razvoja osobnosti odgoj gubi svoju primarnu funkciju (Bratanić, 2002). Integrativna didaktika kao nelinearni teorijski model (Buljubašić-Kuzmanović, 2014) pridonosi razvoju pedagoških kompetencija koje u komplementarnom okruženju inovativnih i interaktivnih oblika učenja u ugodnom razredno-nastavnom ozračja razvijaju holistički kurikulum koji se zraci u kulturi suvremene škole. Kurikulum određuje osnovne karakteristike škole, bez obzira na vrstu i razinu školovanja. Rezultati istraživanja o sukonstrukciji kurikuluma socijalnih vještina (Buljubašić-Kuzmanović i Blažević, 2015), provedenog na stratificiranom uzorku učenika nižih razreda osnovne škole te njihovih učitelja i roditelja, ukazuju da učenici visoko procjenjuju razvijenost svojih socijalnih vještina, a najvišim vrijednostima procjenjuju sreću koju osjete nakon savjetovanja prijatelja/ice i(li) mirnog rješavanja sukoba. Najnižim vrijednostima procjenjuju gubitak samokontrole tijekom ekspresije negativnih emocija i odbijanje traženja podrške. Nastavne strategije koje potiču razvoj socijalnih vještina učenika objašnjavaju 24 posto varijance, a rezultati ukazuju da su nastavne strategije koje potiču razvoj socijalnih vještina učenika, prema značajnosti: primjena različitih oblika rada, problemska nastava, sloboda izbora u načinu učenja, učenje kroz igru te izražavanje misli i osjećaja učenika. Nastavnici najvišim vrijednostima procjenjuju poticanje međusobnog poštovanja i izražavanje mišljenja učenika, a organizaciju različitih događanja za učenike procjenjuju kao najnižu vrijednost. Inkluzija učenika s neurorazvojnim teškoćama i poremećajima u ponašanju pruža više prilike za razvoj komunikacije i socijalnih vještina. Kada se govori o redovitom i posebnom sustavu odgoja i obrazovanja te njihovoj važnosti za kvalitetu života učenika s teškoćama u razvoju, treba istaknuti tri problema: isključivost, komplementarnost ili paralelizam redovitog i posebnog sustava odgoja i obrazovanja. Obrnuta inkluzija čini se prikladnim rješenjem problema njezine implementacije. Za nju je potrebno od 25 do 40 posto učenika primjerenih razvojnih obilježja od njihovog ukupnog broja, a njezina najveća dobrobit su stjecanje prijateljstva i širenje socijalne mreže. Iako neki znanstvenici, kreatori obrazovnih politika i praktičari sumnjaju u resurse redovitih škola u strahu da zbog redukcionističkog pristupa u njezinom razumijevanju i implementaciji neće uspjeti odgovoriti na potrebe učenika s teškoćama u razvoju, iskustva i rezultati obrnute inkluzije ih opovrgavaju (Romstein i Sekulić-Majurec, 2015). Rosenshineove funkcije poučavanja i Tomlinsonovo diferencirano poučavanje dva su temeljna načina u nošenju s razlikama među učenicima i prihvaćanju raznolikosti kao snažnog temelja integriranog kurikuluma (Woolfolk, 2016 ; Wicks-Nelson i Israel, 2021). Novi odgojno-obrazovni izazovi redefiniraju i profesionalno djelovanje stručnih suradnika - pedagoga (Staničić i Resman, 2020), osobito na poljima razrednog odjela i školskih preventivnih programa – od selektivne prevencije do krizne intervencije (Murphy, 2008). Pritom u fokusu trebaju biti odgojna nastava, promocija psihičkog zdravlja kao temeljnog koncepta prevencijske strategije (Antolić i Novak, 2016) i provođenje akcijskih istraživanja (Palekčić, 2019) kao empirijske podloge za unaprjeđenje pedagoške prakse. Školski preventivni programi mogu se korelirati i obogatiti sadržajima GIK-a KV-a u posebnim uvjetima odgoja i obrazovanja te logoterapijskim pristupom (Lukas, 2022) u interpretaciji biblijskih tekstova (Leslie, 1965) prema korelacijsko-integracijskom metodičkom sustavu i njihovim posadašnjenjem, projekcijom i(li) identifikacijom s problemima učenika – npr. gubitkom životne perspektive (Iv 4, 4-27), vrijednosnim konfliktima (Mk 2, 2-12) ili pak (raz)otkrivanjem životne zadaće (Mk 10, 17-22). Integrirani kurikulum usmjeren je prema procesima, a ne rezultatima odgojno-obrazovnog procesa. Zalaže se za razvoj pedagoških kompetencijama i socijalnih vještina na svim razinama rada i života škole. Holistička pedagogija stavlja u središte tri rezultata učenja: biti, znati i (moći) činiti, a suvremena škola ne trpi ništa što dehumanizira i zatvara oči pred prirodnim i razvojnim problemima učenika.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA