Naslov
Neki religijski elementi totalitarnih sustava
(Some religious elements of totalitarian regimes)

Autori
Tadić, Stipan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, ostalo

Knjiga
Goli otok, ožiljci prošlosti, Zbornik radova s povijesno-politoloških radionica u prostorima nekadašnjeg logora Goli otok 2016.- 2019

Urednik/ci
Pavić, Nikolina ; Tadić, Katarina ; Štivić, Stjepan

Izdavač
Magis

Grad
Zagreb

Godina
2021

Raspon stranica
145-172

ISBN
978-953-49418-0-5

Ključne riječi
totalitarizam, ideologizacija, sekularizacija, sekulrizam, religija
(totalitarism, idelogization, secularization, religion)

Sažetak
U društvenim je znanostima već dugo poznato da je ideologija na svojevrstan način nazočna u religiji, odnosno da se barem zaodijeva ruhom religijskoga, kao što se i religija na manje ili više prikriven način može nalaziti u ideologiji. Poglavito onima koje pretendiraju na cjelovitost, odnosno totalitet, cjelovitu kontrolu osobe i društva. Zoran primjer sakraliziranja ideologije je razdoblje vladanja totalitarnoga monističkog, komunističko-ateističkog sustava. Ponajprije u svom dolasku na vlast i iskazanom teroru u prvoj fazi svoga vladanja nakon 1945. god. Bilo je to vrijeme u kojemu je komunistička partija («avangarda radničke klase») ideologizacijom nametala svoj »znanstveni pogled« na svijet svim pripadnicima društva, poglavito kroz odgojno-obrazovni sustav. Kao i svi vladajući totalitarni režim i komunistički je režim svoj je monistički sustav, osim na teroru i represiji, temeljio na monopolu, monolitnosti i monologu. Prostora za drugo i drugačije mišljenje ili djelovanje izvan oficijelnog u komunističkom, monističkom političkom sustavu niti je bilo niti je smjelo biti. Sve izvan „pravovjerja“ nauka „avangarde radničke klase“ bilo je krivovjerje, odnosno religijskim rječnikom kazano hereza. A heretike, otpadnike od pravovjerja u totalitarnim režimima se okrutno i bez milosti kažnjavalo. Poglavito one koji su napustili „pravovjerni“ nauk vođe i „avangarde radničke klase“. Sakralizacija svjetovnoga i profanacija svetoga u sociologiji religije već je dugo poznata. Pripisivanje atributa sakralnosti, tj. sakralizacija svjetovnih, ideoloških posve profanih sadržaja zove se ideologizacija, što je zapravo prisilno nametanje vlastite ideologije, ili kako se u to vrijeme govorilo Marxova „znanstvenoga pogleda na svijet“ cjelovitome društvu. Ne postoji, međutim, “znanstveni pogled na svijet“, riječ je naravno o svjetonazoru, odnosno vlastitoj ideologiji koja se kao parcijalno partijsko mišljenje nametalo kao totalitet, ili preciznije kazano totalitarno mišljenje, cjelovitome društvu. S druge pak strane i religija se u svome povijesnome i „zemaljskome“ hodu može, mijenjajući svoje vremenite i povijesne oblike i u svojim nedokučivim metamorfozama doživjeti «religijska ispražnjavanja» (sakralnih) sadržaja u posve profane ideologijske svrhe i postati političkom religijom. Kompleksnost tih povijesno kulturoloških procesa, i njihovu i društvenu slojevitost i zahvaćanje u bit dinamike religija - društvo, odnosno svjetovna, politička religija - društvo teško je i nemoguće predvidjeti. Čak su i oni koji su navješćivali Božju smrt i kraj religije morali priznati da se religija u svojim nedokučivim povijesno društvenim i kulturološkim mijenama, i kada izgubi svoju najbitniju dimenziju – transcendentnosti, ne „odumire“ nego postaje političkom religijom166.Temeljna razlika između religije i sličnih društvenih pojavnosti koje su (religijskim) sadržajem ispražnjene, odnosno koje su samo svojom formom religije a svojim sadržajem potpuno svjetovne, upravo je u tome da je „njihovo kraljevstvo od ovoga svijeta“, odnosno da su postale usvjetne, imanentističke, političke, svjetovne religije, (ne)svete religije. Kod njih je transcendentno doista „izgubilo“ transcendentnost i postalo imanentnim. One soteriološku (spasenjsku!), dimenziju religije iz onostranosti „prebacuju“ u ovostranost, a spasenje koje se u religiji očekuje u eshatonu (nakon smrti!), onkraj ovozemaljskoga života, u ovozemaljski život.Željkovano „kraljevstvo nebesko“ dakle nije transcendentno, „od onoga svijeta“, nego imanentno, „među vama“ i svoju realizaciju će doživjeti u ovostranosti, u povijesti (vremenu) i (određenom i/ili izabranom!) prostoru, ovdje na zemlji. Totalitarni režimi, upravo polažući pravo na totalitet, to „obećano kraljevstvo“, prenoseći ga iz onostranosti u ovostranost, nastoje svim sredstvima realizirati ovdje i sada, ili barem ubrzati njegov dolazak na zemlji. A svi politički režimi koji su u povijesti pokušali stvoriti „kraljevstvo“, odnosno raj na zemlji redovito su završili u totalitarizmu i stvorili pakao. Primjera za to u povijesti ima na pretek.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Sociologija, Povijest, Religijske znanosti (interdisciplinarno polje)

POVEZANOST RADA