Pregled bibliografske jedinice broj: 1242029
Edita Schubert: horror vacui ili amor infiniti
Edita Schubert: horror vacui ili amor infiniti // Quorum (Zagreb), 1 (1999), 185-203 (nije recenziran, članak, stručni)
CROSBI ID: 1242029 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Edita Schubert: horror vacui ili amor infiniti
(Edita Schubert: horror vacui or amor infiniti)
Autori
Ramljak Purgar, Mirela
Izvornik
Quorum (Zagreb) (0352-7654) 1
(1999);
185-203
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni
Ključne riječi
Edita Schubert, slikarstvo, ornament, apstrakcija, Burghart Schmidt
(Edita Schubert, painting, ornament, abstraction, Burghart Schmidt)
Sažetak
Krećući u svojem osvrtu od posljednje izložbe u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu 1995/1996. god., kada je Edita Schubert izložila kontinuiranu, nalijepljenu traku, u visini pogleda na zidovima galerijskog prostora, autorica, prije svega proizvodeći jezikom značenje, pa time zbito i dinamično artikulirajući umjetničin prostor od njezinih početaka do navedene izložbe, čitav opus određuje kroz teoriju ornamenta. Ovdje je riječ o karakterističnoj "odsutnosti" umjetnice u ime ostavljanja traga, kako će kasnije autorica primijetiti povodom izložbe "Moj stan" 1999. god. ČItatelj ima priliku pregleda teorija ornamenta, pa će se tako Gombrichovoj teoriji apstraktne umjetnosti kao modernog ornamenta pristupiti u smislu kompozicije i dekoracije, pri čemu će princip dekoracije počivati na dva načela: onome ispunjavanja praznina ili onome povezivanja, posredno suprotstaviti teoriju Markusa Brüderlina, prema kojemu je ornamentaliziranje suprotno apstrakciji, kao proces koji teče od nepredmetnoga predmetnome. Prema teoriji Burgharta Schmidta, koju autorica veže uz umjetničin opus s početka 80-ih godina, ornament konzervira zapovijedano značenje, odnosno nasilje, pa je i struktura ornamentalnog sama takva - nasilna, s mogućnošću dekonstruktivne transformacije. Autoričina interpretacija, i sama pisana sa strašću, obnavlja umjetničin opus kao onaj vođen strašću stvaranja, trajnosti i ustrajnosti u konceptu kojim obnavlja mjesto ornamenta, načina artikuliranja - podjednako prostorne instalacije, perfomansa ili velike katedralne slike.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti
