Naslov
Regionalne značajke kanona hrvatske dječje književnosti
(Regional Characteristics of the Canon of Croatian Children’s Literature)

Autori
Ivon, Katarina ; Vrcić Mataija, Sanja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Beyond The Canon of Children's Literature / Narančić Kovač, Smiljana - Zagreb : HIDK ; Sveučilište u Zadru, 2019, 149-150

ISBN
978-953-57604-4-3

Skup
The 14th International Child and the Book Conference: Beyond The Canon of Children's Literature

Mjesto i datum
Zadar, Hrvatska, 08.05.2019. - 10.05.2019

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
Dječja književnost ; književni kanon ; prostor ; regionalizam ; zavičajni subjekt
(Literary canon ; Croatian children’s literature ; literary regionalism ; literary poetics)

Sažetak
Književni kanon shvaćen kao susretište ideoloških (Altieri 1984) i estetskih (Bloom 1994) vrijednosti određene nacionalne književnosti posljednjih je godina aktualno književnoteorijsko pitanje. Balansirajući između ideologija i estetskih vrijednosti, književni se kanon, iako primarno označava određen p(r)opis, razumijeva kao „imaginarni totalitet“ (Guillory 1993) te permanentno aktivan društveno uvjetovan proces (Bourdieu 2002). Na tom tragu rasprave i propitivanja kanona hrvatske dječje književnosti su i hrvatski teoretičari dječje književnosti (Hameršak 2006 ; Zima 2015 ; Težak i Marušić 2015 ; Majhut 2015) koji fokus usmjeravaju društvenopovijesnom i ideološkom kontekstu i promjenama koje su se odražavale i na sustav poželjnih društvenih vrijednosti, a time i na oblikovanje dječjega književnog kanona, za što se hrvatska dječja književnost zbog svoje egzistencije unutar jugoslavenske dječje književnosti čini idealnim primjerom. S druge strane, malo se govori o regionalnim osobitostima hrvatskoga dječjeg kanona kao kulturnog kapitala koji se konstruirao u novim okolnostima devedesetih godina, a nastao je „preoblikovanjem kanonskih tablica“ (Težak i Marušić 2015), čime su ujedno i regionalne poetike i politike dobile značajniju poziciju. Propitujući pojam književnog regionalizma, Brešić (2004) nalazi opravdanost postojanja zasebnih književnih poetika vezanih uz pojedini prostor, govoreći o značajkama slavonske regionalne književnosti kao modelu autonomne strukture iz književnopovijesnog i književnoteorijskog motrišta. Pri tome ključnom kategorijom smatra prostor, koji je uvjetovao disperzivan karakter hrvatske književnosti. U tako shvaćenom pojmu književnog regionalizma, moguće je govoriti o poetološkim osobitostima regionalnih književnih tekstova jedinstvenih po svomu povijesnom, kulturološkom, jezičnom hodu određenog prostorom. Polazeći, dakle, od „identiteta mjesta“ (Brešić 2004) kao spoja prostora i kulture, u radu se analiziraju regionalne teme unutar kanonskog opusa temeljenog na antologijama i pregledima hrvatske dječje književnosti (Zalar 1983., 2008., Hranjec, S. 2004., 2006., Crnković, M. i Težak, D. 2002, Hameršak, M. i Zima, D. 2015., Zima, D. 2011. i dr.), utvrđuje se njihova pripadnost regionalnom književnom modelu, definiraju se osobine zavičajnog subjekta (Sablić-Tomić i Rem, 2003.), čime čitanje regionalnog unutar kanona pridonosi potvrđivanju kanonskog statusa istovremeno pomičući granice u definiranju kanona.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA