Naslov
Konstrukcija (ne)normalnog ženskog tijela u romanima Ivana Aralice
(The construction of the (ab)normal female body in the novels of Ivan Aralica)

Autori
Levanat-Peričić, Miranda

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, znanstveni

Skup
(Ne)normalno/(Nie)normalność

Mjesto i datum
Institut slavenske filologije Sveučilišta Adama Mickiewicza u Poznanju, Poljska, 11-12. 10. 2021

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Ivan Aralica, političko-književni diskurz, ženski karakter, tjelesna karakterizacija, feminizacija neprijatelja
(Ivan Aralica, political-literary discourse, female character, physical characterization, feminization of enemy)

Sažetak
Prozni opus Ivana Aralice nakon 90-ih, uz deset knjiga eseja, dvije zbirke kratkih priča i dvije knjige autobiografskih zapisa, obuhvaća i osamnaest romana u kojima se autor odmiče od dotadašnje poetike historiografske fikcije prema političkoj fikciji različitih žanrovskih obilježja koje je kritika prepoznavala kao „društvene romane“, „romane s ključem“, „simboličke romane“ itd. U tim romanima konstrukcija politički i ideološki kolektivnog „mi“ utemeljena je na rigidnom binarizmu upisanom u u karakterizaciju likova prezentacijom kroz vanjski ili tjelesni izgled koji implicira određena moralna svojstva. Pritom je razlika među vanjskim obilježjima lika na ona koja su izvan kontrole i ona koja su proizvod volje, koju u raspravu o karakterizaciji uvodi Shlomith Rimmon-Kenan, za Araličinu poetiku nevažna. U njegovim se romanima uspostavlja izravna kauzalna veza između tjelesnih obilježja i karakternih osobina, a posljedično i veza fizičkog izgleda s društvenom grupom kojoj lik pripada te idejama i etičkim vrijednostima koje zastupa. Takva se strategija osobito izoštrava u reprezentaciji ženskog karaktera onda kada je u njemu utjelovljena konstrukcija (ideološkog) neprijatelja pa tako glavni ženski likovi u njegovim romanima Svetinka (2003), Anastazija (2016), Duh zloduha (2020) zapravo ne predstavljaju ženske karaktere neko feminizirane ideološke neprijatelje, dok se periferni ženski karakteri u drugim romanima (Četverored 1997, Fukara 2002, Puž 2010 i dr.) također formatiraju u skladu s pripovjednom, ali i propagandnom strategijom feminizacije neprijatelja. U skladu s tim, i uz oslonac na Araličine autopoetičke i autopolitičke oglede (Mentalni komunist, 2012 ; Pir ivanjskih krijesnica, 2012 ; Smrad trulih lešina, 2014) u radu će se preko funkcija tjelesnih (de)formacija ženskog karaktera propitati obilježja ideologije koju konstruira i prenosi ovaj hibridni političko-književni diskurz.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija, Književnost

POVEZANOST RADA