Naslov
Računovodstveno praćenje zaliha sirovina i materijala prema HSFI-u 10 i MRS-u 2
(Accounting treatment of raw materials and materials inventory according to CSFR 10 and IAS 2)

Autori
Tušek, Boris

Izvornik
Računovodstvo i financije (0350-4506) LXVII (2021), 11; 23-33

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
zalihe sirovina i materijala, priznavanje i mjerenje zaliha, tehnike mjerenja troška, metode obračuna utroška zaliha, prestanak priznavanja
(raw materials and materials inventory, recognition and measurement of inventories, cost measurement techniques, formulas for calculating the cost of inventories, derecognition)

Sažetak
Zalihe su sredstva koja se drže u redovnom tijeku poslovanja, u procesu proizvodnje za takvu prodaju ili u obliku materijala ili dijelova zaliha koja se troše u proizvodnom procesu ili pružanju usluga. Najčešće se javljaju u nekoliko pojavnih oblika: zalihe sirovina i materijala, rezervnih dijelova i sitnog inventara, zalihe nedovršene proizvodnje, zalihe gotovih proizvoda i zalihe trgovačke robe. Zalihe trgovačke robe i zalihe gotovih proizvoda su zalihe namijenjene prodaji u redovnom tijeku poslovanja. Zalihe nedovršene proizvodnje, kao što i sam naziv govori, jesu zalihe koje se nalaze u nekoj od faza proizvodnje. Zalihe sirovina i materijala, pričuvnih (rezervnih) dijelova i sitnog inventara su zalihe koje su namijenjene potrošnji u proizvodnom procesu ili pružanju usluga. Pod pričuvnim (rezervnim) dijelovima podrazumijevaju se predmeti koje društvo nabavlja radi ugradnje u opremu koju koristi kao dugotrajnu imovinu, odnosno radi popravaka (održavanja) opreme. Sukladno čl. 12. st. 3. Zakona o porezu na dobit, dugotrajnom materijalnom i nematerijalnom imovinom smatraju se stvari i prava čiji je pojedinačni trošak nabave veći od 3.500, 00 kn i vijek trajanja duži od godinu dana. Uvažavajući navedeno pod sitnim inventarom se iskazuju predmeti kojima je vijek uporabe do godine dana, bez obzira na pojedinačni trošak nabave. Nadalje, sukladno računovodstvenoj politici, društvo može u sitni inventar, kao oblik kratkotrajne imovine, svrstati i predmete čiji je vijek uporabe duži od godine dana, a pojedinačni trošak nabave do 3.500, 00 kn. Temeljni okvir kojim se utvrđuju načela i daju smjernice glede računovodstvenog tretmana zaliha definiran je HSFI-om 10 - Zalihe za mikro, male i srednje poduzetnike koji prema odredbama Zakona o računovodstvu sastavljaju i prezentiraju financijske izvještaje primjenom HSFI-a, odnosno istoimenim MRS-om 2 za obveznike MSFI-a. Uspoređujući odrednice ovih standarda može se zaključiti da u kontekstu priznavanja, mjerenja i objavljivanja nema bitnih razlika među njima. U članku su predočeni temeljni zahtjevi HSFI-a 10 i MRS-a 2 koji se odnose na priznavanje i mjerenje zaliha, tehnike mjerenja troška, metode obračuna utroška i prestanka priznavanja zaliha te su dani konkretni primjeri tipičnih poslovnih događaja te njihov računovodstveni tretman, prema Rif-ovom kontnom planu, u računovodstvu zaliha sirovina i materijala.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Ekonomija

POVEZANOST RADA