Pregled bibliografske jedinice broj: 1241017
Radišići u riječi i slici
Radišići u riječi i slici. Zagreb: Vlastita naklada, 2011 (monografija)
CROSBI ID: 1241017 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Radišići u riječi i slici
(Radišići in word and image)
Autori
Šarac, Petar ; Šarac, Stanko
Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, pregledna
Izdavač
Vlastita naklada
Grad
Zagreb
Godina
2011
Stranica
466
ISBN
978-953-56707-0-4
Ključne riječi
Radišići, povijesni pregled, Hrvati Bosne i Hercegovini
(Radišići, historical overview, Croats of Bosnia and Herzegovina)
Sažetak
Pisati monografiju o mjestu rođenja i mjestu odrastanja zapravo je povratak u djetinjstvo i mladost. U isto vrijeme to je odgovoran i zahtjevan posao. Zato, ova je monografija rezultat višegodišnjega promišljanja i sustavnoga rada u prikupljanju građe o prošlosti mjesta i terenskoga istraživanja te zapisivanja suvremene zbilje. Radišići su naselje prepuno još dovoljno neistraženih materijalnih ostataka ilirske i rimske civilizacije. Po svojim prirodnim ljepotama i po prirodnim bogatstvima, ne izdvaja se od drugih naselja smještenih u porječju Trebižata. Ne izdvaja se ni po lagodnom življenju njegovih stanovnika. Naprotiv, zbog teškoga i mukotrpnoga življenja, mnogi su napuštali ognjište i odlazili i odlaze u „bili svit” u potrazi za boljim životom i korom kruha. Ali, ima nešto što neodoljivo privlači svakoga koji je tamo odrastao i koji je ponio sa sobom njegovu sliku u svijet - a to je pitoma divljina čudesnoga krajolika tkana od ravnice, proplanaka, dolaca, bistrih izvora u kojima obitava mitska čovječja ribica, čudesno bistre rijeke s nekoliko različitih imena, s mnogobrojnim kaskadama i vodopadima i dalekih vrletnih gora sa snježnim vrhuncima, ljetne prašine, zimskoga blata, ispucale crvenice, ljutoga krša prošaranoga cikavicom, dračom, šipkom, smiljem, koviljem, kaduljom, vriskom, majčinom dušicom i gospinom travom u kojemu prebivaju najljuće zmije otrovnice, krajolika koji odzvanja blejanjem ovaca, klepetanja zvona s ovnova predvodnika, cvrčkovom zaglušnom veselom pjesmom kojom se raduje žarkom suncu ispijajući sok na „kori jasenovoj”, krajolika smještenoga ispod modroga neba i kristalnih zvijezda, čudesnih zalazaka sunca, skrletnocrvenih i grimiznih sutona. U tom čudesnom kontrastu odgajao se čovjek pun ponosa i prkosa, čovjek krotak i blag kao „jermuža”, ali kada treba, nemilosrdni ljuti bojovnik, zmija ljutica, čovjek ponizni vjernik i neukrotivi poganin. Ukratko, čovjek uzdignuta ponosna i prkosna čela. Radišići su selo moga identiteta, prvih sjećanja iz djetinjstva spojena s njegovom ljepotom rijetkom i osamljenom. To je krajolik moga odrastanja kada je vizija domovine bila kuća, ognjište, dvorište, bašča i njiva podkućnica, kada se svijet protezao do obzorja prvih brjegova i planina, kada iza njih više ništa nije postojalo, osim Svemogućega koji je upravljao i ravnao životima ljudi. Slušajući uz ognjište tugaljivi zvuk gusala i pjesme o junaštvima Ive Senjanina, tažeći dušu njegovim podvizima ili prkosom ponosnoga Mijata Tomića u trenutcima njegova krika: Stan' te kosci ne kosite livade/ livada je moja didovina! stjecao sam prve spoznaje o junaštvu, hrabrosti, ponosu, poštenju i ljubavi prema domovini. Uz ognjište sam slušao tragične priče o nestancima, pogibijama, umorstvima i stradanjima onih koji su branili kućni prag i domovinu te ispovijesti onih koji su proživjeli sve te strahote. To je slika koja je sa mnom pošla u svijet i koja živi u mojoj svijesti „kao neka slikarija”, neponovljiva i okamenjena. Nestajanje i izumiranje nekadašnjega života i nemogućnosti povrataka, osobni osjećaj neuspjeha (prema želji) da tamo odlučim živjeti i uspomena na drage ljude kojih više nema, ponukala me je da tu svoju „slikariju” pretočim u riječi te stavim na papir kao dug djetinjstvu i da u knjizi i dalje živi. Ipak, koliko god slika krajolika bila idilična, život ljudi u roj idili je bio i ostao težak i grub. Oni tu ljepotu nisu ni primjećivali jer su u njoj i s njom živjeli. Iako smo mi koji smo otišli u svijet raštiku, divlje zelje i puru pretvorili u mitska jela, ona su bila i ostala sirotinjska hrana za preživljavanje i održavanje gologa života, od koje smo, na koncu, i pobjegli. (Petar Šarac, „Autorova riječ”, str. 7-8)
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Demografija, Povijest, Etnologija i antropologija, Geografija
Napomena
Tisak: Tiskara „Antun Gustav Matoš” d.d., Samobor.
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionale i
sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 769482.
POVEZANOST RADA