Naslov
Stanovništvo Pakoštana od sredine 15. do početka 17. stoljeća
(THE POPULATION OF PAKOŠTANE FROM THE MIDDLE OF THE 15TH TO THE BEGINNING OF THE 17TH CENTURY)

Autori
Juran, Kristijan

Izvornik
Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru (1330-0474) 64 (2022); 39-63

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Pakoštane, stanovništvo, migracije, kasni srednji vijek, rani novi vijek, mletačko-osmansko pograničje, Biograd, otok Murter, Zlosela
(Pakoštane, population, migrations, late Middle Ages, early Modern Age, Venetian-Ottoman border, Biograd, island of Murter, Zlosela)

Sažetak
Dosadašnja je historiografija stariju demografsku povijest Pakoštana (do početka 17. stoljeća) problematizirala na temelju tri arhivska vrela: ugovora o obnovi naselja iz 1597. te popisa glavara obitelji iz 1608. i 1610. godine. U ovom smo ih radu nanovo razmotrili, iscrtavajući ujedno dinamiku pakoške povijesne demografije u razdoblju koje im je prethodilo – od najranijih pouzdanih vijesti do početka Ciparskog rata. Proučili smo u tu svrhu brojne neobjavljene spise zadarske i šibenske provenijencije. Pakoštane su u srednjem vijeku pripadale Vranskom distriktu. Od prelaska pod okrilje Mletačke Republike 1409. državnim je posjedima u distriktu, pa tako i u Pakoštanima, upravljala mletačka komora u Zadru. Državnom su investiturom Pakoštane 1446. kao nasljedni posjed (feud) dodijeljene zadarskoj plemićkoj obitelji Karnarutić. U to je vrijeme u selu živjelo oko 10 kmetskih obitelji. Zbog sve izraženije osmanske ugroze, tijekom druge polovice 15. i u početnim desetljećima 16. stoljeća dolazi do povremenih migracija iz Pakoštana i u Pakoštane, uglavnom pojedinačnih, koje pokazuju da mreža ishodišnih odnosno odredišnih naselja migranata nije prelazila okvire šireg pakoškog okružja. No bilo je i obitelji koje su boravile u selu pokoljenjima. Može se, doduše, s razlogom pretpostaviti da je bilo kraćih prekida naseljenosti u vrijeme osmanskih upada i mletačko- osmanskog rata 1499. – 1502., ali je posve izvjesno da se stanovništvo u dobroj mjeri odmah po prestanku opasnosti vraćalo na svoja ognjišta. U susljednom pak razdoblju, obilježenom mletačko- osmanskim ratovima 1537. – 1540. i 1570. – 1573., došlo je do dubljih demografskih rezova. Za vrijeme rata 1537. – 1540. mnogi su stanovnici kopnenog dijela zadarskog teritorija privremeno ili trajno izbjegli u grad, na otoke ili izvan zadarskog teritorija. Tako su učinili i Pakoštanci, od kojih se po svršetku rata u selo vratila samo jedna obitelj. Na sporu obnovu i višegodišnju zapuštenost Pakoštana ukazuju ugovori sklopljeni 1548. između feudatara Karnarutića i potencijalnih doseljenika. Tim su ugovorima šestorica stanovnika otoka Murtera uzela na obradu šest pakoških selišta, uz obvezu da se na njima nastane sa svojim obiteljima. Čini se da je samo jedan od njih ispunio preuzetu obvezu, jer se prezimena ostale petorice ne spominju u kasnijim vrelima. Sredinom 1552. u Pakoštanima je bilo nastanjeno najmanje 10 obitelji, s ovim prezimenima: Aladinić (Ladinović), Dikoje (i/ili Trvižanović), Feketić, Jaković, Kovačić, Lipinić, Siko, Svirac i Višić. Skloni smo zaključku da dio njih pripada morlačkim obiteljima, bivšim osmanskim podanicama, koje su se nakon rata, točnije u periodu 1548. – 1550., smjestile u Pakoštanima. U prvoj godini Ciparskoga rata (1570.) sva su naselja biogradskoga primorja, pa tako i Pakoštane, bila spaljena ili porušena. Povijest se ponovila, stanovništvo je stradalo ili izbjeglo, a povratka nije bilo. Selo je obnovljeno tek 1597., kad je sklopljen ugovor između Margarite Karnarutić i 14 kmetova (po šestorica iz Biograda i Zlosela te dvojica s otoka Murtera), koji su trebali naseliti „staro selo Pakoštane“ i uokolo njega sagraditi obrambeni zid. Ako je suditi prema popisima glavara obitelji iz 1608. i 1610., samo se za petoricu od spomenute četrnaestorice može sa sigurnošću kazati da su postali Pakoštancima. Sve u svemu, u drugoj su obnovi naselja u najvećoj mjeri sudjelovale obitelji koje su do tada bile nastanjene u Biogradu (Ajazović, Diković, Dlančić, Ljubović, Pehrinović, Pilicarić, Punošević) i Zloselima (Baičević/Bačković, Milić).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA