ࡱ> 7  bjbjUU \ 7|7|ml< <$8zzzPL<8^^"$ 8v66R xvܭ8BzQDV0/ܧ /88Uvod Povjesni ari umjetnosti u Hrvatskoj odavno su svoj interes usmjerili prou avanju srednjovjekovnih urbanisti kih cjelina i pojedinih arhitektonskih spomenika nastalih u vremenu od 15. do 18. stoljea, za mleta ke vladavine Dalmacijom. Pri tome su mnogi gradovi i urbani spomenici do danas sustavno obraeni, publicirani i zaatieni, no mnogi su ostali na marginama interesa unato  velikom vrijednosnom potencijalu kojeg kriju. Takvu je sudbinu do~ivio i grad Cres ija je urbanisti ka i arhitektonska vrijednost u stru noj javnosti davno zamijeena. Sustavna istra~ivanja koja su zapo eta (Prelog 1961) nisu dovraena, a ona koja su od tada voena odnosila su se uglavnom na zaatitu pojedinih spomenika (projekt zaatite kue Arsan-Petris od strane Restauratorskog zavoda Hrvatske). Namjera je ovog magistarskog rada istra~iti i prikazati razvoj arhitekture i urbanizma u gradu Cresu tijekom 15. i 16. stoljea, to nije od 1450. godine kada Cres postaje upravno srediate komune, do 1610. kojom je datirano dovraenje novog obrambenog pojasa. Vrijeme je to kada Cres preuzevai ulogu lokalnog upravnog srediata do~ivljava ekonomski i politi ki procvat. Njegovo urbano tkivo do~ivljava transformaciju od srednjovjekovnog naselja u suvremeno koncipiran grad opasan zidinama s prostranim trgom izmeu novoizgraene renesansne zborne crkve i gradskog tornja sa satom, zgrade pretorija i gradske lo~e. Unutar labirinta srednjovjekovnog gradskog tkiva podi~u se pala e gradskih plemia koje u organizaciji unutarnjeg prostora i dekorativnom programu slijede ideje nastale tek nekoliko desetljea ranije u talijanskim gradovima. Sve se ove graevine uklapaju u urbanisti ku posebnost srednjovjekovnog Cresa  splet uskih komunikacija koje zavraavaju zajedni kim trgovima-dvoriatima: pjacetama. Osobitu pozornost treba posvetiti analizi i valorizaciji objekata pu ke arhitekture koji slijede tradicionalne funkcionalne strukture lokalne mediteranske arhitekture prilagoene podneblju i uvjetima ~ivota. Na temelju analize elemenata prostorne organizacije grada, te prostorne dispozicije, stilskih karakteristika, tehnike zidanja i stupnja urbanizacije sa uvanih objekata stambene, javne, fortifikacijske i sakralne izgradnje namjera mi je dati sintetski prikaz razvoja graditeljstva u gradu Cresu tijekom 15. i 16. stoljea. Obim i slo~enost teme nisu dopustili dublje zadiranje u mnogo problema koji su se kod svakog od obraenih spomenika pojavili, no bit e temom buduih istra~ivanja kojima ovaj i sli ni radovi mogu biti podlogom. Metodologija istra~ivanja uklju uje sljedee zadatke: analiti ka deskripcija objekata po kataloakim jedinicama izrada fotografija i arhitektonskih snimaka analiza prikupljenih podataka unosom podataka dobivenih deskripcijom u katastarski plan grada arhivska istra~ivanja u Povijesnom arhivu u Rijeci (Knjiga Gradskog vijea, Knjiga izgradnje gradskih zidina), Arhivu creskog Kaptola, te Arhivu franjeva kog samostana u Cresu sintetski kronoloaki prikaz promjena u strukturi naselja, shemi komunikacija, prostornoj organizaciji graevina i programu dekorativne plastike Pojedini arhitektonski spomenici ne mogu biti isklju eni iz svojeg povijesnog, kulturoloakog i urbanisti kog konteksta. Ti su okviri obrazlo~eni u prva dva poglavlja posveena druatveno-ekonomskim i kulturoloakim prilikama u gradu Cresu u drugoj polovici 15. i u 16. stoljeu kada srednjovjekovni gradi semiurbanog identiteta pro~ivljava svoj puni druatveno-ekonomski i kulturni procvat. Temeljno polaziate pri obradi urbanisti ke cjeline, kao i svakog pojedinog objekta bilo je terensko " itanje" prostora ili graevina u danaanjem stanju u komparaciji s arhivskim podacima. Sljedea faza istra~ivanja odnosila se na kriti ko ia itavanje rezultata dosadaanjih istra~ivanja. Kapitalno djelo koje je poslu~ilo kao izvor arhivskih podataka jesu "Note geografiche, storiche, artistiche" N. Lemessija u sklopu kojih su objavljeni prijepisi svih Knjiga Gradskoga vijea. Odluke sjednica Vijea tijekom 15. i 16. stoljea temeljni su izvor datacije i rekonstrukcije svih spomenika obraenih u ovom radu, kao i za rekonstrukciju povijesnih i kulturoloakih prilika. Izvor informacija o kulturi ~ivljenja srednjovjekovnog Cresa je i Statut objavljen 1441. godine koji se u izdanju iz 1640. uva u Arhivu franjeva kog samostana u Cresu, a djelomi an prijepis je objavljen i unutar spomenutog Lemessijeva djela. Svojevrstan povijesni izvor iz kojeg sam crpio podatke o kulturi ~ivljenja jest i putopis A. Fortisa po cresko-loainjskom arhipelagu koji uz sna~an naglasak na prirodoslovnim temama donosi i sa~et opis grada i na ina ~ivota lokalnog stanovniatva. Neato viae podataka o izgledu Cresa pru~a i T.G. Jackson u sklopu izvjeataja o putovanju isto nom obalom Jadrana i otocima, u kojem ukratko opisuje urbanisti ku strukturu grada, te objavljuje crte~ sjevernog pro elja kue opisane u ovom radu pod kataloakim brojem 1. Historiografski je osobito vrijedno djelo profesora koparske gimnazije S. Petrisa iz 1892. godine u kojem su uz iscrpne komentare objavljene prve dvije knjige zapisnika sa sjednica creskog Gradskog vijea. S. Mitis je krajem 19. i u prva tri desetljea 20. stoljea objavio nekoliko radova u kojima razmatra politi ke i upravne aspekte mleta ke vladavine arhipelagom, no njegovi su radovi mahom pisani kroz prizmu valorizacije prisutnosti talijanske kulture kao odlu ujueg imbenika formiranja lokalnog o itovanja latinskoga duha kojemu je nadjenuo naziv chersinit. Takvi se tekstovi svakako moraju filtrirano ia itavati i na taj na in u njihovom tkivu tra~iti povijesno utemeljene podatke. Pri tome se najkorisnijim pokazao Mitisov lanak "Note storiche sull'isola di Cherso" u kojem arhivski utemeljenim podacima opisuje cresku svakodnevicu iz doba mleta ke vladavine. U skupinu tekstova o povijesti grada Cresa koje treba itati kroz filter spoznaje o specifi noj namjeri autora valja svrstati i djelo L. Pozzo-Balbija iz 1933. u kojem se otok razmatra s geografskog stanoviata, no prikazani su i neki zanimljivi povijesni podaci. Hrvatski se autori bave creskom historiografijom nakon 1945. godine tek sporadi no, uglavnom razmatrajui cresko-osorsku komunu u pravno povijesnom (Beuc) ili geografskom (N. Stra~i i) okviru. Djelo fra Josipa Vlahovia, creskog franjevca, donosi zanimljive podatke utopljene u katkad nejasan i proizvoljno interpretiran kontekst. Znanstveni skup koji je u proljee 1982. godine odr~an u Malom Loainju pod naslovom "Izvori za povijest otoka Loainja i Cresa" potaknuo je zanimanje za sustavno istra~ivanje povijesne grae te je urodio istoimenim zbornikom u sklopu kojega je objavljen lanak N. Crnkovia o ustrojstvu i statusu cresko-osorske komune u srednjem vijeku. Kona no, za dublji uvid u genius loci cresko-loainjskog arhipelaga bez kojega bi bilo nemogue intepretirati osebujnosti creskoga urbanizma i arhitekture, neizostavno je djelo Branka Fu ia koji se u mnogim svojim publikacijama ("Apsyrtides", "Terra incognita") doticao creskih kulturoloakih, urbanisti kih i arhitektonskih tema. U treem se poglavlju analiziraju faze urbanisti kog razvoja grada i specifi nosti njegovog rastera. Od velike referentne vrijednosti bila su istra~ivanja M. Plani-Lon ari urbanisti kih cjelina Dubrova koga primorja u kojima je autorica definirala tipologiju dalmatinskih naselja i njihovih planiranih i organski izgraenih cjelina. Metodoloaku sam matricu uglavnom preuzeo iz priloga N. Gruji o metodama istra~ivanja starih urbanih aglomeracija. Analiza prostornih shema i arhitektonske dekoracije pojedinih arhitektonskih spomenika 15. i 16. stoljea, kao i pokuaaj njihove datacije na temelju arhivskih podataka tema je iduih poglavlja koja su razvrstana prema funkciji graevina koje opisuju. Uz novu urbanisti ku matricu, nastalu u 16. stoljeu, usko je vezan i renesansni obrambeni sustav. Istra~ivanja koja sam proveo u Dr~avnom arhivu Rijeka, gdje se nalazi Knjiga izgradnje gradskih zidina, dovela su do otkria niza imena majstora koji su radili u Cresu tijekom 16. stoljea. Za rekonstrukciju izgleda obrambenog prstena koji je najveim dijelom uniaten u 19. i 20. stoljeu od pomoi su bili radovi G. Duda Marinelli koja se u lancima objavljenima sredinom osamdesetih godina 20. stoljea osvrtala na pitanja creskog srednjovjekovnog urbanizma i pokuaala rekonstruirati fortifikacijske poteze. Od velike su va~nosti i arheoloaka istra~ivanja koja je po etkom 90-ih godina provela J. us-Rukoni iji su izvjeataji pomogli rekonstruiranju poteza zidina uz luku. Ovim se putem zahvaljujem i na usmenim savjetima i primjedbama na moja istra~ivanja i postavke. Funkcije srediata cresko-osorske komune i biskupije koje je grad Cres preuzeo nakon 1450. godine utjelovljene su u objektima javne (Pretorska pala a, nova gradska lo~a, gradski toranj sa satom) i sakralne (zborna crkva Sv. Marije Snije~ne) namjene. Novi renesansni oblici utjelovljeni su i u kapeli Petris crkve Sv. Frane, kao i u dijelovima franjeva kog kompleksa. Ta su pitanja obraena poglavljima koja su podijeljena prema na elu funkcije graevina u sljedee cjeline: javna arhitektura, zborna crkva Sv. Marije Snije~ne, crkva i samostanski kompleks Sv. Frane i stambena arhitektura 15. i 16. stoljea u Cresu. Pitanje zborne crkve Sv. Marije Snije~ne i njezine organske vezanosti uz osorsku katedralu provla i se kroz tekstove gotovo svih autora koji su o njoj viae ili manje detaljno pisali, no esto datirajui je odviae rano (Cella 1951) ili piaui s nedovoljno metodoloake utemeljenosti (Orlini1964). Veoma koristan prilog u kojem su objavljeni neki od dokumenata koji se danas nalaze u Italiji u privatnome vlasniatvu jest onaj G. Duda-Marinelli, premda se u nekim dijelovima svojega istra~ivanja autorica poziva na pogreane podatke iznesene kod ranijih autora. Pri razmialjanju o povezanosti creske zborne crkve i osorske katedrale, od pomoi su mi bili radovi R. Ivan evia i S. `tefanca o osorskoj katedrali. Neizostavan povijesni izvor za obje Farlatijev je tekst o povijesti dalmatinskih biskupija Kona no, dragocjen izvor podataka bio je diplomski rad kolegice J. Gudelj u kojem je ukazano na nu~nost usporedne analize creske zborne crkve i osorske katedrale kojom se dolazi na trag skupini majstora koji su na cresko-loainjskom arhipelagu djelovali krajem 15. stoljea. Povijest franjeva kog samostana i crkve Sv. Frane u Cresu ni danas nije potpuno razjaanjena iako je o njoj pisalo nekoliko istra~iva a (Dobrovict 1912, Orlini 1966, Vlahovi 1995) no s nedovoljno znanstvene utemeljenosti i transparentnosti. G. Duda-Marinelli je 1995. objavila knji~icu koja sumarno obrauje kompleks i njegov inventar, a takav je i tekst o crkvi Sv. Frane u disertaciji D. Demonje. Stambenom arhitekturom srednjovjekovnog i renesansnog Cresa fragmetarno se bavilo nekoliko znanstvenika. B. Fu i u izvjeataju s puta po Cresu i Loainju iznosi stanje u kojem se kua Arsan-Petris nalazila netom nakon II. svj. rata. Od dva lanka objavljena 50-ih godina 20. stoljea A. Mohorovi i u prvome istra~uje tipologiju stambenih objekata ruralnih naselja na otoku Cresu, a u sklopu drugoga donosi i prikaz povijesnog razvoja creskog urbanisti kog rastera. Na neke od stambenih objekata 15. i 16. stoljea osvrnule su se i A. Bocchina-Antoniazzo i M. Ferrari u tekstu o stambenoj arhitekturi cvjetne gotike u Istri, no taj se tekst zbog nekih neutemeljenih teza treba uzeti s dozom rezerve. Od velike su pomoi pri obradi stambene arhitekture bila istra~ivanja provedena na istu temu u drugim gradovima koji su bili u sastavu mleta ke Dalmacije: Pore , Zadar, `ibenik, Split, Kor ula te na podru ju Dubrova ke Republike. Osnova tipoloake analize stambenih objekata u poglavlju o stambenoj arhitekturi je katalog u kojem su sustavno obraene 24 kue datirane u drugu polovicu 15. i u 16. stoljee. U katalogu se nastoji na temelju opisa prostorne organizacije i arhitektonske dekoracije dati valorizaciju objekta i tipoloaki ga odrediti. 2. Druatveno  ekonomska situacija u gradu Cresu u 15. i 16. stoljeu 2.1 Povijesni okvir razvoja gradova cresko-loainjskog arhipelaga do 15. stoljea Cresko-loainjski arhipelag je od anti kih vremena bio jedna od najva~nijih to aka jadranskog plovnog puta koji je kroz srediate europskog kontinenta povezivao balti ke obale s anti kim mediteranskim kulturama. Kako je "jantarski put" na obale Mediterana izbijao upravo u Kvarnerskom zaljevu, luka grada Osora, sagraena na uskoj, u antici prokopanoj prevlaci izmeu otoka Cresa i Loainja, veoma je rano postala nezaobilaznom postajom te morske magistrale koja je zbog nerazvijene tehnike jedrenja bez bordi~anja morala biti vezana uz sigurne luke isto nojadranskih otoka. Nekoliko anti kih pisaca spominje otoke Cres i Loainj pod razli itim imenima. Pseudo-Skilak u 4. st. p.n.e spominje "& otok Istris (Eistris) dug 55km i airok 21km"; Apolonije Roanin (3. st. p.n.e.) u pri i o Argonautima pod "Brigijskim otocima" i "Elektridom" pomialja na Cres i Loainj pri emu ime Osora izvodi iz imena Medejina nesretnog brata Apsirta. Mela (1. st.) posebice navodi grad Apsorus i otok(e) Absyrtis. Najraniju kartu otoka donosi preslik "Geografije" Klaudija Ptolomeja (87  150.) koji je nastao u Ulmu 1492. godine, a uva se u Marciani. Premda na itavom arhipelagu nalazimo razasute protohistorijske gradine, prve urbanizirane aglomeracije na otoku Cresu pojavljuju se nakon rimskog osvajanja otoka 177. pr. n. e., a mo~emo ih po koli ini arheoloakih nalaza koji svjedo e o intenzitetu naseljenosti podijeliti u tri skupine: grad Apsoros (Osor), najvee i najbolje utvreno naselje cresko loainjskog arhipelaga, ujedno i srediate pomorskih i trgova kih aktivnosti ostale urbane aglomeracije manjeg zna aja (Crepsa - Cres, Caput Insulae - Beli, Hibernicia  Lubenice) koje e se razviti u srednjovjekovne komune villae rusticae na obradivim zemljiatima (Porozina, Dol, Lovreaki, Ustrine) Potvrdu takve slike organizacije naselja otoka Cresa u antici nalazimo u spomenutoj "Geografiji" Klaudija Ptolomeja na kojoj su otoci Cres i Loainj nazna eni kao jedan otok - Apsoros, no nema dvojbe da su kanal na prevlaci izmeu ta dva otoka iskopali ve Liburni, a kasnije proairili i produbili Rimljani. Na istoj su karti ucrtana dva najvea oto na naselja: Osor i Cres (pod rimskim imenom Crepsa), dok ostala creska anti ka naselja: Caput Insulae (Beli), Hibernicia (Lubenice), te Ustrine, nisu nazna ena. Polo~aj Crepse to no je odreen, na rubu dobro zaatienog zaljeva na zapadnoj obali otoka. Grad Osor smjeaten na prevlaci izmeu otoka Cresa i Loainja, koji puni procvat do~ivljava u razdoblju rimske vladavine, te u ranom srednjem vijeku, ostat e dominantnim naseljem cresko-loainjskog arhipelaga sve do polovice 15. stoljea, kada zbog gubitka prometne va~nosti, te loaih zdravstvenih uvjeta ~ivota, osorski biskup i mleta ki knez i kapetan sele u Cres koji od tog trenutka do~ivljava svoj nagli ekonomski i kulturni uzlet kao srediate cresko-loainjskog arhipelaga. Ubrzo nakon osvajanja, oko 177. pr. n.e., Rimljani obnavljaju prsten prvobitnih ilirske bedema koje oja avaju kulama. Lu ki se ~ivot odvijao na podru ju danas zatrpanog Jaza, isto no od grada koji je povezivao sjevernu gradsku luku, Bijar i Osorski zaljev, dok je Kavuada, zapadni kanal koji danas odvaja otoke Cres i Loainj i koji je bio koriaten tijekom srednjega vijeka, bio od sporednog zna aja. Prometna va~nost anti kog Osora o itovana je u njegovim trgova ki vezama s Aquileiom, Tergestom, Parentiumom i Polom na sjeveru, te Salonom na jugu, a tomu u prilog govore pretpostavke nekih autora o broju stanovnika tijekom antike koje se~u do nevjerojatnih 20 000 stanovnika za koji broj zasigurno na tom prostoru nije bilo dovoljno prostora, pa se valja zadr~ati na razumnih nekoliko tisua. Osorska se biskupija spominje od prve polovice VI. stoljea, no monumentalni sakralni sklop oko prve katedrale sv. Marije nastao je vjerojatno ve u V. stoljeu. Prapovijesni je zametak grada Cresa ilirska gradina smjeatena na brdu Sv. Bartula, sjeveroisto no od srednjovjekovnog naselja s koje su Liburni mogli kontrolirati plovne putove Kvarnera i Kvarneria, kao i dobro zaatienu Cresu luku i uvalu Merag. Iz tih razloga gradina na sv. Bartulu nastavlja ~ivjeti i u rimsko doba iz kojega je pronaen ~rtvenik bogu Silvanu, no konfiguracija tla i nepostojanje ostataka rimske stambene arhitekture, osim ostataka Silvanovog hrama dovodi u pitanje esto ponavljanu tezu kako se anti ka Crepsa nalazila na mjestu ilirske gradine. Kao najva~niji dokaz toj tvrdnji A. Mohorovi i navodi nepostojanje niti jednog primjera novonastalog rimskog naselja na podru ju bez prethodnog sloja ilirske gradine. S druge strane, nedavna su arheoloaka istra~ivanja na podru ju grada Cresa svjetlo dana iznijela ostatke anti ke arhitekture (anti ki zidovi i ostaci poplo enja u Ulici kapetana Dra~e, kbr. 3) Kako su dosadaanja arheoloaka istra~ivanja na brdu Sv. Bartula, tako i na podru ju srednjovjekovnog Cresa pru~ila tek fragmentarne dokaze ovoj ili onoj tvrdnji, ovo pitanje valja ostaviti otvorenim uz vjerovanje da e budua arheoloaka istra~ivanja dokazati postojanje rimskoga naselja u gradskoj luci. Bude li dokazano suprotno, naselje na Sv. Bartulu joa je uvijek mogue smatrati povijesnim ishodiatem iji se naziv i kontinuitet ~ivota prenio na novo naselje u uvali. Prema mialjenju M. Suia, Apsoros i Crepsa stekli su rimsko graansko pravo i municipalnu samoupravu za vrijeme Augusta ili Tiberija, tijekom 1. st. n. e. L. Pozzo Balbi navodi da je Crepsa bila va~na rimska kolonija te da je, kao i Apsoros i Caput Insulae imala autonomiju i vlastiti statut. Isti autor citira rimskog pisca Kasiodora koji tvrdi da je car Teodorik 488. godine postavio u Cresu vojnog zapovjednika, - comesa. Za naselje takve va~nosti sasvim sigurno nije moglo biti dovoljno prostora na relativno sku enom i konfiguracijom tla neprikladnom platou brda Sv. Bartula. Za razliku od nedoumica vezanih uz ubikaciju anti ke Crepse, uz gradsku luku sasvim sigurno mo~emo locirati naselje koje je postojalo na razmei kasne antike i ranoga srednjeg vijeka o emu svjedo i jedini do sada pronaen ostatak ranosrednjovjekovnog Cresa; ulomak stupia danas uzidan u ogradu stubiata kue iza apside romani ke crkve Sv. Sidra. Formiranje ranosrednjovjekovnog Cresa na taj na in mo~emo smjestiti u vrijeme kada je cresko-loainjski arhipelag bio dijelom bizantskog temata, jer ga Konstanin Porfirogenet ne spominje (za razliku od Osora) meu gradovima koji su ostali pod Bizantom nakon zauzea Salone 614. godine. Nakon 7. stoljea Hrvati postupno naseljavaju otoke cresko-loainjskog arhipelaga i to unutraanjost otoka. Bave se poljodjelstvom i sto arstvom pa naselja osnivaju u blizini obradivih zemljiata U doba kneza Branimira Hrvati gospodare itavim otokom (ve su formirana naselja Cres, Beli i Lubenice) osim Osora koji je joa u rukama Bizanta. U to vrijeme pada i odredba cara Vasilija da dalmatinski gradovi, a meu njima i Osor, hrvatskom vladaru plaaju danak za nesmetan posjed onih zemljiata koja su posjedovali izvan gradskih bedema, na hrvatskom teritoriju, pri emu Osor plaa 100 zlatnika. U ranome srednjem vijeku pojavljuje se na Cresu niz sakralnih objekata predromani kih obilje~ja koje potvruju rani nastanak ruralnih naselja u unutraanjosti otoka Cresa. Njihov je nastanak neposredno vezan uz obradive estice, pa njihova struktura nije organiziranog, zatvorenog tipa, ve nastaju spontanim okupljanjem nastambi vezanim uz u~e obradivo podru je, uz poljske putove. Ipak, da je hrvatski ~ivalj ve u razdoblju ranog srednjeg vijeka postupno naseljavao gradske etvrti Cresa, govore nam toponimi kojima su imenovani lokaliteti koji pripadaju drugoj  romani koj fazi urbanisti kog razvoja grada. Rije  je o toponimima: Plasica (polje), Zagrad, Varozina, Kons (konac, kraj), Prekri~, Drevenik, Veli Dvor, Racica (deminutiv od raka, tj. lat. arca), Kova ina, Kri~ice, Strganac. Ta druga faza airenja grada izvan najstarije ranosrednjovjekovne jezgre poklapa se s proairivanjem gradskog teritorija kojom prilikom dolazi do podizanja drugog, romani kog, obrambenog poteza. U 11. stoljeu na otoku Cresu postoje etiri opine: Osor, Cres, Lubenice i Beli, koje mo~emo smatrati zametkom kasnijih srednjovjekovnih komuna od kojih e Lubenice i Beli autonomiju izgubiti po etkom druge mleta ke vladavine u 15. stoljeu. Prilikom posjete du~da Pietra II Orseola Osoru, 1000. godine, zabilje~en je posjet stanovnika iz susjednih hrvatskih kaatela. 1018. prisegu Veneciji potvruju Osor i Beli uz tribut od 40, odnosno 15 kuninih ko~a godianje. Izostavljanje grada Cresa pri plaanju ovoga tributa moglo bi ukazivati na nepostojanje razvijene komune, a koja e se potpuno razviti tijekom desetljea koja slijede. Nakon kratkotrajnog priznavanja hrvatske vlasti (1111 - 1126.) slijedi prva mleta ka dominacija oto jem, koja 1130. ustanovljuje Osorsku kne~evinu (Contea di Ossero) dajui je u leno raznim mleta kim porodicama. Najdu~a je vladavina odvjetka obitelji Morosin (1180  1302.). To je ujedno i razdoblje dovraetka formiranja komunalne svijesti stanovnika grada Cresa koja sa sobom donosi i urbanisti ke promjene u strukturi grada o kojima e biti rije i u poglavlju o urbanizmu. U to vrijeme dolazi do novih valova naseljavanja hrvatskog stanovniatva na Cres i susjedne otoke, od kojih je jedan od najsna~nijih onaj potaknut provalom Mongola (1242.) Hrvatski nazivi javnih slu~benika poput pozupi, satnici, pristavi, spominju se i prije 12. stoljea, a oko 1300. meu poglavarima gradskih vlasti u Cresu, Belomu i Osoru nalazimo hrvatska imena. Zadarskim mirom iz 1358. arhipelag ulazi u sastav dr~ave Ludovika I. An~uvinca koji ga 1380. ustupa obitelji Saracen, a 1389. knezovima Gorjanskim. Osnova je gospodarstva itavog otoka sto arstvo, a u manjoj mjeri pomorska trgovina i ribarstvo. Obrt e se sna~nije razviti tek urbanizacijom naselja Cres i Osor u drugoj polovici 15. stoljea. 2.2 Politi ke, ekonomske, druatvene i kulturne prilike 15. i 16. stoljea u gradu Cresu Odlukom Venecije od 21. kolovoza 1409. kojom u gradu Cres aalje suca koji e u ime Prejasne primjenjivati pravdu zapo inje etiristoljetna vlast Mleta ke republike na cresko-loainjskom arhipelagu. Dugotrajna vladavina Venecije ostavit e pe ata ne samo na visoko valoriziranim spomenicima kulturno-povijesne baatine, ve i na oblikovanju svakodnevnog ~ivota lokalnog pu anstva, od koncepta pu ke arhitekture i urbanizma, preko prenesenih oblika mleta kih specifi nosti katoli kog kulta i preslikavanja oblika druatvenih odnosa, do lokalne varijante akavatine u koju je upleteno itavo mnoatvo izraza venetske varijante talijanskoga jezika. Pri tome treba jasno razlu iti primjetan utjecaj kulture uvezene s laguna na sve vidove svakodnevice od pokuaaja da se itav sklop lokalnih druatveno kulturnih specifi nosti pod pojmom chersinit bez znanstveno utemeljenih dokaza, a s jasnim politi kim aluzijama, bez ostatka pripiae talijanskom kulturnom krugu. Utjecaj talijanske kulture je o evidan i razumljiv ako imamo na umu trajanje mleta ke dominacije, kao i mjere koje je ta vlast provodila pokuaavajui zatomiti ekonomsku mo i samosvijest hrvatskoga ~ivlja i njihovih te~nji za povratak u okvire Hrvatsko-ugarskog kraljevstva - poticanje svaa izmeu pu ana i plemia kojima su dani prerogativi, otpuatanje vojnika kojima su supruge iz Dalmacije ili Hrvatske, izgon franjevaca Bosanskog vikarijata, zabrana upotrebe glagoljice u knjigama bratovatina, uvoenje talijanskog jezika u opinskim i slu~benim knjigama, zabrana vraenja notarijatske slu~be domaim sveenicima, i sl. Premda je za veinu dalmatinskih komuna monopol na trgovinu i izvoz ato ga je nametnula mleta ka vlast u 15. stoljeu zna io po etak zamiranja gospodarstva, Cres e preuzimanjem uloge upravnog, ekonomskog i sakralnog srediata arhipelaga sredinom 15. stoljea do~ivjeti zna ajan ekonomski zamah koji e dovesti do poveanja broja stanovniatva, promjene njegove strukture, te kona no do znatnih urbanisti kih pothvata koji definiraju izgled grada. U isto vrijeme Osor zamire pod teretom gubitka prometne va~nosti Kavuade!, nezdravog okru~enja zapuatenih solana koje postaju izvoriatem zaraze malarijom, te kona nog raseljavanja stanovniatva ime je ovoj drevnoj komuni zadan smrtni udarac. Fortifikacijski sustav 16. stoljea, tako e, presijecanjem stare jezgre i napuatanjem isto ne polovice gradskog areala opasivati tek polovinu povraine anti kog grada, a 1550. godine u njemu ~ivi tek 500 stanovnika, ato u usporedbi s 2000 stanovnika Cresa te godine pru~a pravu sliku o recipro nom odnosu pulsiranja ~ivota u ova dva grada. Ulogu upravnog srediata arhipelaga, prema S. Mitisu, Cres preuzima 1450. godine, no postoje indikacije o postupnom prijelazu upravnih funkcija i tijekom ranijih godina: ve 1419. predstavnik Osora ~ali se Veneciji ato knez boravi isklju ivo u Cresu, iako je prema ranijim odredbama du~an najmanje tri mjeseca provesti u Osoru. U zaglavlju komunalnog Statuta iz 1441. naglaaava da je prihvaen u creskom Vijeu, pri emu se Osor i ne spominje. `. Ljubi vjeruje da dokumenti iz 1459. dokazuju da je te godine Cres definiran kao srediate srednjovjekovne Osorske kne~evine. Organizacija mleta ke vlasti identi na je onoj u ostalim dalmatinskim komunama: Gradskim vijeem u koje ulaze mladii patricijskih obitelji s navraenih 18 godina, te 12 izabranih predstavnika pu ana, predsjedava knez-kapetan koje mleta ko Veliko vijee bira na dvije godine uz plau od 300 dukata. Upravne i nadzorne funkcije kneza-kapetana su od sredine 16. stoljea i civilne i vojne, uz suradnju savjetnika, kancelara, kavalijera, i ostalih slu~benika izabranih njegovom voljom. Komuna u izvraenju vlasti djeluje putem sudaca koje bira na svojim redovnim zasjedanjima na dan sv. Izidora  2. sije nja, i sv. Petra i Pavla  29. lipnja, uz joa dvije osobe koje se biraju za nadglednike zdravlja. Njih etvero ine Poglavarstvo komune (Capi della Communita!), a povremeno im se u tom tijelu pridru~uju joa dva nadglednika fontika. Na taj je na in formalno odr~ana stara komunalna konstrukcija, ali se kroz nju upravlja pod strogim rukovodstvom predstavnika centralne mleta ke vlasti: kneza i kapetana. Da meu Cresanima tijekom 15. i 16. stoljea joa postoji kolektivna svijest o neovisnoj komuni, svjedo e este trzavice i nesporazumi izmeu kneza i Vijea zabilje~eni u Knjigama Gradskog vijea, pa ak i suvremena lokalna predaja (Legge Chersina dura dalla sera alla mattina) Pa ipak, za razliku od prilika u ostalim gradovima, ini se da e mleta ka vlast u gradu Cresu nee naii na ozbiljnije pobune i neposluanost, pa shodno tome prilikom izgradnje fortifikacija ne smatra potrebnim podizanje posebnog kaatela za vlastitu vojsku ije bi puakarnice bile otvorene prema gradu. Jedini objekt koji bi mogao poslu~iti zaatiti mleta ke uprave bila je pretorska pala a, pa tu mo~emo tra~iti razloge utvrivanju njezina glavnoga pro elja s dvije bo ne kule kvadratnoga tlocrta, kao i orijentaciju pro elja prema luci, a ne glavnome gradskom trgu kako je uobi ajeno u ostalim dalmatinskim gradovima. Unato  sna~nom zamahu procesa urbanizacije gradskoga prostora tijekom 15. i 16. stoljea, gospodarska osnova egzistencije veina stanovniatva grada Cresa bila je u sto arstvu, poljoprivredi (maslinarstvo i vinogradarstvo) i ribarstvu koje se u to vrijeme po inje razvijati. Ekonomska mo creskog patricijata temelji se na iskoriatavanju posjeda koji uklju uju velike povraine auma i paanjaka. Tijekom 16. stoljea naglo ja a izvoz drva iz bogatih oto nih auma za mleta ki Arsenal, koja e aktivnost biti zametkom kasnijem razvoju brodogradnje. Najstarije podatke o oto nom gospodarstvu u 16. stoljeu nalazimo kod izvjeataja s vizitacije G. B. Giustiniana koji spominje "oko 120 000 glava ovaca i koza, te mnogo goveda konja i magaraca." Oto ani od ov jeg mlijeka prave sir, a od vune tkaju rassu, osobitu vrstu grube vunene tkanine koja je u Veneciji bila na cijeni, a predstavljala je jedan od najva~nijih izvoznih produkata otoka Cresa (150 000 brazza di rassi). O va~nosti sto arstva kao osnovne djelatnosti oto nog stanovniatva govori injenica da je odredbama o stoci posveena gotovo treina Statuta iz 1441., kao i odluka Gradskoga vijea da u Veneciju poaalje Antonia Petrisa koji e tra~iti pooatrenje kazni za kradljivce stoke jer je ona "glavni oslonac oto ne privrede", dok 1509. isto tijelo donosi odluku o naoru~avanju jednog broda o svom troaku, koji e se suprostaviti pustoaenjima i kraama stoke s morske strane. Usko ka je prijetnja tijekom 16. stoljea predstavljala veoma ozbiljan problem oto nom gospodarstvu i trgovini, ato e osim spomenutog ja anja obrambene moi, lokalna uprava 1509. godine zapo eti s izgradnjom novog pojasa zidina grada Cresa ija je izgradnja zbog nedostatka financija potrajala itavo stoljee. Borba protiv usko kih najezdi potrajat e sve do 1617. godine Madridskim mirom. Unato  povremenim izvjeatajima o siromaatvu, plja kama, bolestima, gladi, gospodarstvo grada Cresa tijekom 16. stoljea, za razliku od situacije u drugim dalmatinskim gradovima pod mleta kom upravom napreduje. Mleta ki sindik Giustiniani, prilikom posjeta 1553. godine bilje~i podatak o 1200 dukata godianjeg prihoda u Cresu, prema samo 400 dukata prihoda za grad Osor. ini se da mleta ka uprava ovdje nema ozbiljnijih problema s pobunama graana protiv mleta ke vlasti emu uzroke mo~emo tra~iti u injenici da se uzlet gospodarstva i urbanizacija grada Cresa poklapa s ustanovljenjem mleta ke vlasti u prvoj polovici 15. stoljea. Stoga i ne trebaju za uditi odluke o neobi nim trgova kim privilegijama koje Cresani dobivaju od du~da Francesca Foscarija 1452. godine. U takvim su prilikama druge polovice 15. stoljea stvoreni uvjeti za razvoj trgovine, koje e vjeato iskoristiti pojedini pu ani za uspon na druatvenoj ljestvici kupovanjem plemstva. Ta e novi druatveni sloj biti jednim od glavnih nositelja graevnih aktivnosti prvog desetljea 16. stoljea, koji e radionici nastaloj na gradnji zborne crkve narud~bama za izgradnju novih palazzeta pomoi pre~ivjeti u vremenu do intenzivnije gradnje creskih fortifikacija 50-ih godina tog stoljea. Pored ov arstva koje je, uz vinogradarstvo osnova creskog gospodarstva 15. i 16. stoljea, va~an izvor prihoda bila je i eksploatacija bogatih hrastovih auma na sjevernom dijelu otoka (Tramuntana). Kako im je opskrba drvom bila od prvorazrednog zna enja (drveni stupci za temelje zgrada, brodogradnja, graevni materijal, ogrjev), Mle ani ve 1451. donose odluku o obvezi besplatne sje e i prijevoza drva za potrebe arsenala, a 1475. naredba po kojoj se aumsko zemljiate ne smije kr iti zbog uvoenja druge kulture. Iskr eni tereni moraju se u odreenom roku poaumiti, a sva hrastova stabla postala su vlasniatvo dr~ave za potrebe ratne mornarice. Takve su stroge odredbe o zabrani koriatenja tla za poljoprivredne kulture moguim uzrokom este nestaaice ~ita pa i gladi oto nog stanovniatva. Stoga se 1483. terminacijom mleta kog sindika odreuje osnivanje fontika pod uvjetima navedenima u Statutu iz 1441. Kao ve postojea ustanova, fontik se spominje 1499. godine. Bez obzira na razvoj maslinarstva u kasnijim stoljeima, jedan od bitnijih problema opskrbe bila je nabavka ulja, pa se 1551. osniva fontik za ulje kojim upravljaju jedan plemi i jedan pu anin. Gradski se patricijat u Cresu u potpunosti profilirao tek po etkom 16. stoljea, pri emu neke obitelji vuku porijeklo od srednjovjekovne osorske vlastele (Dra~a), neke su u Cres doselile (Moise iz Senja), no oni najmoniji nasljednici su vlastele srednjovjekovne creske komune (Petris, Bocchina, Colombis, Donati, Zambelli, Capicio). Meutim, autohtono plemstvo postoji i prije drugog mleta kog osvajanja: 1396. na saboru u Ninu raspravljalo se o sporu kojeg oto ani joa od 1373. vode sa svojim knezom zbog odreenih nameta. Pri tome napominju da su od starih vremena "nobiles prefuissent", no kada su od njih tra~eni dokumenti kojima bi dokazali plemstvo, oni ih nisu mogli podnijeti, zbog ega gube spor. U 16. stoljeu zabilje~ena je i pojava kupovanja plemstva od strane bogatijih pu ana, kakav je vjerojatno bio slu aj s naru iteljem gradnje jedne od najmonumentalnijih patricijskih pala a 16. stoljea: Lucianom Rodinisom (vidjeti kataloaku jedinicu br. 2). Autohtona se vlastela, dakako, tomu ~estoko protivi, pa je Gradsko vijee 2. sije nja 1627. izglasalo odredbu o ukidanju te mogunosti na dvadeset i pet godina. Ipak, u Osoru ova odredba ostaje na snazi, pa se doseljava nekoliko obitelji iz Italije i sa zapadnoistarske obaleU 15. i 16. stoljeu u gradu Cresu zabilje~ene su sljedee plemike obitelji: Obitelj PETRIS je jedna od najstarijih; joa od razdoblja samostalne srednjovjekovne komune svakako najutjecajnija creska obitelj. Premda neki povjesni ari (S. Petris, S. Mitis) inzistiraju na njihovom talijanskom porijeklu, povijesne injenice to opovrgavaju. U svojoj autobiografiji, glasoviti filozof Frane Petris (1529.  1597.), pripadnik jednog od odvjetaka te obitelji, navodi kako je njegova obitelj porijeklom "iz Bosne, i to kraljevske krvi", a osniva  joj je izvjesni Stefanello koji je u Cres doselio bje~ei pred Turcima 1468. godine, i kupio mnoge paanjake koji od tada postaju zna ajnim izvorom obiteljskih prihoda. Nema razloga sumnjati u to nost Petrisovih navoda kada znamo da je roen 60-ak godina nakon spomenutog doseljenja, no mo~emo sumnjati u autenti nost teksta znajui da se obitelj Petris u lokalnim arhivima pojavljuje ve od 1405. godine. Lokalna pak, tradicija, hoe da su Petrisi u Cres doali u 13. stoljeu kao ugarski bjegunci pred Tatarskom navalom, te da su se 1242. borili na Grobni kom polju. Istra~ujui povijest svoje obitelji, povjesni ar Stefano Petris je u arhivu franjeva kog samostana pronaaao podatak o Bartulu Lipa kojeg dovodi u vezu s Stefanellom de Petris, najstarijim arhivski dokazanim lanom te obitelji. Obitelji Lipa pronaaao je ishodiate u gradu Lipa u maarskoj provinciji Maros u blizini kojeg se nalazila utvrda Petris. O njihovoj etni koj pripadnosti kona nu presudu donose sa uvana imena lanova obitelji: 1372. Dragonja i Dobrica, 1387. Stana, 1411. Frana i Stana. Popisi plemia prisutnih na sjednicama Gradskoga vijea, kao i njihovi zaklju ci obitelj Petris isti u kao najbrojniju i najutjecajniju meu creskom vlastelom. }enidbenim vezama s drugim (i ne samo creskim) obiteljima, stvaraju se mnogi odvjetci koji od tog trenutka ~ive kao zasebna obitelj s dvojnim prezimenom (Marcello-Petris, Petris-Bocchina, Petris de Plauno, Petris del Torrione, Petris de Dolamare). Mati na im je crkvica Sv. Duha, na jugoisto nom rubu gradskih zidina, za iju je obnovu oporu no sredstva ostavio spomenuti Stefanello Petris (umro 1405.). Od tog trenutka Sv. Duh je mati na crkva obitelji u kojoj je veina njih i sahranjena, a obiteljska je i kapela u lijevoj bo noj apsidi zborne crkve Sv. Marije Snije~ne, kao i kapela u renesansnoj prigradnji franjeva koj crkvi. Osim ato su najbogatija i najbrojnija obitelj u gradu, Petrisi aktivno sudjeluju u ~ivotu zajednice kao suci, kapetani mleta ke trgova ke i ratne mornarice, lanovi Gradskoga vijea, a osim spomenutoga filozofa, vrijedan spomena je i general franjeva kog reda konventualaca i biskup novigradski fra Antonio Marcello Petris  naru itelj izgradnje pala e Arsan (kat. br. 4). Najstariji poznati lan odvjetka obitelji BOCCHINA-ANTONIAZZO je Angelo iz 1274. godine. Ostali odvjetci su Petris-Bocchina, Massari-Bochina Obitelj DRA}A pripada onoj grupi pripadnika creske vlastele koja porijeklo vu e iz Osora gdje su jedna od najmonijih obitelji. Kolan Dra~a je na prijelazu 15. u 16. stoljee u Nerezinama na otoku Loainju izgradio kuu s funkcijom kule-zbjega za lokalno stanovniatvo, a 1505. u tom mjestu osniva i franjeva ki samostan. Isti je tijekom 12 godina zapovjednik creske galije Sv. Nikole s kojom sudjeluje u Lepantskoj bitci nakon koje je odlikovan. Vlasnik je kue u creskoj Ulici sv. Jelene. Osniva  creske grane senjske obitelji MOISE jest senjski plemi Andrea Moysevich koji je 1438. o~enio Antoniu, ker spomenutog Stefanella Petrisa, ime ova obitelj postaje jedna od monijih u gradu, pa u kasnom 15. stoljeu grade jednu od najmonumentalnijih vlastelinskih nastambi. Pu anni i vlastela se udru~uju u bratovatine koje igraju veoma va~nu ulogu u druatvenom ustroju grada. One osim brige o duhovnom ~ivotu svojih lanova vode ra una o siromaanim i bolesnim lanovima , a prihodima od najma ili prodaje vlastitih stada, paanjaka i auma financiraju popravke crkava u kojima imaju sjediata. Na sjednici Gradskoga vijea od 8. svibnja 1558 godine spominju se sljedee bratovatine: Sv. Ivana od Trga (95 lanova), Sv. Izidora (70 lanova), Sv. Marije Inframissa (23 lana) te Sv. Marije de Neresi (23 lana). Bratovatinama u skladu sa statutima  matrikulama (madregola) predsjedavaju gastaldi ili possuppi. Osim toga, u domeni donoaenja komunalnih odluka bratovatine raspravljaju o pitanjima od javnog interesa, koje se odluke prenose knezu i kapetanu.  Razina kulture ~ivljenja u gradu Cresu 16. stoljea na zavidnom je nivou; u provincijskom se gradiu raaju filozofi (Petris) i slikari (Gapi) koji djeluju u talijanskim humanisti kim srediatima. Protestantska epizoda creskih plemia 16. stoljea takoer govori u prilog otvorenosti lokalnog duha novim strujanjima. Za ilustraciju procvata graanske kulture u Cresu tijekom 16. stoljea navodim javne sve anosti koje kulminiraju za kneza Sebastijana Quirinija a kojom su prilikom u velikoj sali Pretorske pala e izvoene i kazaliane predstave s nimfama u koje su predstavljale oto na naselja, glazbenim interludijama i javnim itanjem poezije. 3. Faze i posebnosti urbanisti kog razvoja grada Cresa 3.1 Nastanak i razvoj srednjovjekovne jezgre Urbanisti ki raster najstarijeg poznatog sloja grada Cresa, onog romani kog, pokazuje sve zna ajke novonastalog srednjovjekovnog mediteranskog naselja koje svoje tkivo ne gradi na ostacima prethodno postojeeg anti kog urbanisti kog rastera. Jedno od va~nih, joa uvijek nerijeaenih pitanja koja se javljaju pri analizi urbanisti kog sklopa gradskog tkiva srednjovjekovnog i renesansnog Cresa, ubikacija je anti ke Crepse. U tkivu povijesne jezgre ne mogu se prepoznati pravilni potezi rimskih uli nih formacija, pa valja pretpostaviti da se Crepsa, kako tvrdi veina arheologa, nalazila na brdu sv. Bartula na kojem su pronaeni nalazi prethistorijskog gradianog i rimskog sloja. To bi zna ilo da se na podru ju srednjovjekovne gradske jezgre nalazila luka Crepse o emu svjedo i nedavni nalaz rimskih zidova nedaleko crkve sv. Sidra. U lanku "O naseljima koja umiru", Milan Prelog razvoj Cresa dijeli u dvije faze: predurbanu, romani ku i urbanu koja zapo inje u drugoj polovici 15. stoljea. Katastarski planovi i zra ni snimci povijesne jezgre grada Cresa pokazuju dva sustava organizacije gradskog tkiva: stariji kojeg karakterizira organski nepravilan splet ulica formiranih u jugozapadnom dijelu povijesne jezgre oko osnovne prometnice uz crkvu Sv. Izidora, te noviji sjeveroisto ni, ortogonalne dispozicije gradskih komunikacija organiziranih oko pravilnih blokova kua, a kojeg mo~emo datirati u drugu polovicu 15. i 16. stoljee. Terenska konfiguracija Cresa ima karakter konkavne depresije koja isklju uje mogunost postojanja gradinskog naselja koje bi bilo prethodnicom anti kog grada, pa prvu fazu nastanka grada mo~emo tra~iti na prijelazu kasne antike u rani srednji vijek. Stanovnici Crepse spuataju se u najdublji dio zaatienog zalijeva, u nizinsko podru je njegovog isto nog dijela. Od uvale Temna do uvale Gavza, uklju ujui i Cresku luku, obale su niske i praene blago polo~enim padinama. Na mnogim mjestima postoje debele naslage iste crvenice, kao npr. u Piskelu uz ju~ni rub creske luke gdje im je debljina nekoliko metara, a pokrivaju ravni prostor u promjeru od nekoliko stotina metara. Teren se jedva primjetno spuata prema moru, a naplavljivanjem je joa u povijesno doba osjetno smanjen, jer je dubina ju~nog dijela Creske luke manja od dva metra. Vanjske konture prvobitnog ranosrednjovjekovnog naselja vidljive su iz veoma slobodnih, nepravilnih i krivudavih uli nih poteza tog jugozapadnog dijela gradskog tkiva. One teku pravilno, u obliku pa etvorine, ato je uzrokovano ravninom terena na kojem se naselje nalazilo. Iz polo~aja pala e Marcello-Petris smjeatene u blizini nekadaanjeg gradskog arsenala, koji je duboko u kopnu mo~emo odrediti liniju nekadaanje obale uz koju se pru~ao zapadni rub gradskog podru ja. Iznutra se organizacija tkiva ve~e uz romani ku crkvu Sv. Izidora i sredianji gradski trg pred njom. Na jugu je romani ki Cres zavraavao vratima Sv. Martina koja su se nalazila uz istoimenu crkvicu, sruaenim u 18. stoljeu. O ju~nim konturama tog naselja svjedo i naziv ulice Zagrad, koja se u ovom dijelu pru~a u pravcu JI-SZ. Sjeverne su granice naselja protezale uz ulicu Sv. Klare, gdje su se otvarala istoimena gradska vrata. Otvorenom, ali vjerojatnom ostaje tvrdnja da je grad zavraavao na liniji jedine ulice isto noga dijela koja te e paralelno potezu sredianje gradske komunikacije. Nedostatni arhivski izvori, kao i topografska i urbanisti ka analiza o tome ne daju dovoljno informacija, pa bi samo arheoloaka sondiranja mogla rei kona nu rije . Jedini dokaz koji ide u prilog toj tvrdnji jest spomen crkvice Sv. Jelene extra muros, verso bora koja se nalazila na ju~nom kraju spomenute komunikacije koja te e paralelno s glavnom gradskom arterijom, no samo pod uvjetom da je isto ni rub tekao pravocrtno. Jugoisto no od crkvice sv. Jelene pod pravim kutom se lomi ulica Klan i rov koja imenom, smjeatajem i oblikom nagovjeauje jugoisto ni ugao prvobitnog gradskog podru ja. Nepravilni i relativno kratki uli ni potezi romani ke jezgre grada Cresa zavraavaju u zajedni kim dvoriatima, nepravilnih oblika, pjacetama, koje e u svim razvojnim fazama grada ostati karakteristi no urbanisti ko rjeaenje. Creske e pjacete ostati pozornicom specifi nog mediteranskog na ina ~ivljenja privatne svakodnevice u javnome prostoru sve do 20. stoljea kada e prenamjenom stambenih objekata u vikendice nastanjene samo u ljetnim mjesecima po eti gubiti svoju ulogu unutar gradskog tkiva. Tok unutargradskih i vangradskih komunikacija, uspostavljen u toj prvoj fazi razvoja, ostat e do danaanjih dana neizmijenjen, te e uvjetovati uli ni raster gradskog podru ja proairenog u 16. stoljeu prema sjeveru i sjeverozapadu. Osnovna, ve spomenuta gradska komunikacija te e smjerom JI  S i najstariju jezgru grada dijeli na zapadni dio s guaom i nepravilnijom organizacijom stambenih jedinica, te isto ni u kojem se naziru podjele na pravilnije stambeno-gospodarske blokove. Sve sporedne gradske komunikacije organski izlaze okomito na glavnu. Zapadne su veoma nepravilnog toka, dok su isto ne teku mnogo pravilnijim tokom i ritmom. Pravilni stambeno-gospodarski blokovi isto noga dijela romani ke jezgre bili su vlasniatvom najranijih veleposjedni kih obitelji koje se spominju ve u vrijeme prve mleta ke dominacije arhipelagom. Shodno tome, ritmom i dispozicijom prostora bitno nepravilniji sklop zapadno od glavne komunikacije bio je naseljen obrtnicima, poljoprivrednicima i sitnijim trgovcima. Dominantno sredite i izvorite glavne gradske prometnice bio je trg pred crkvom gradskog zatitnika, Sv. Izidora (u lokalnom narje ju Sv. Sidora). Premjeataj glavnog gradskog trga prema sjeveru, pred novu crkvu Sv. Marije Snje~ne u 16. stoljeu,! te nedostatak stambenog prostora unutar gradskih zidina bili su uzrokom deformacije i kona nog nestanka ovoga trga, pa crkva Sv. Izidora danas nelogi no sije e pravocrtnu komunikaciju sredianjom gradskom ulicom. Sukladno pru~anju gradske arterije u pravcu S-J, iz grada teku dvije glavne oto ne prometnice; ju~na koja je kroz vrata sv. Martina izlazila na vangradsko podru je Piskl, i dalje prema Lubenicama i Osoru te sjeverna koja je kroz vrata sv. Klare vodila prema Mergu u kojem se nalazila luka za splav kojom se komuniciralo s otokom Krkom, te sjeverna koja je vodila prema Belom. Analogna usporedba sa srednjovjekovnim dalmatinskim gradovima nala~e ubikaciju burgusa, naselja izvan zidina. Nukleus tog naselja nalazio se na uzviaenju nad sjeverozapadnom stranom Mandra a, uvu enog rukavca creskog zaljeva koji je slu~io kao veoma dobro zaatiena gradska luka. Da se uistinu radilo o burgusu, ili varoai, svjedo i toponim hrvatskog podrijetla: Varozina koji nas navodi na zaklju ak da je upravo burgus bio ishodiatem kasnijeg naseljavanja i dominacije hrvatskog ~ivlja u gradu Cresu. Dominantna karakteristika veine kua u Varozini je opus incertum (zidanje aljunkom s obiljem ~buke). Kue su uglavnom jednostani ne, imaju do tri ili etiri eta~e, pa analogijom sa stambenim objektima u drugim dalmatinskim gradovima nastanak ovoga naselja mo~emo datirati u doba romanike, dakle istovremeno s razvojem najstarijeg nukleusa grada Cresa. Ulice burgusa formiraju veoma gustu mre~u izvedenu iz glavne komunikacije: Rialta. Toponim najviae to ke bre~uljka, Kaatel navodi nas na potragu za zasebnim romani kim fortifikacijskim sustavom kojeg bi tek trebalo istra~iti. 3.2 `irenje grada i promjene urbanisti kog rastera u 15. i 16. stoljeu Propadanjem Osora kao upravnog, sakralnog i gospodarskog srediata arhipelaga, Cres dobiva i iskoriatava povijesnu priliku za preuzimanje tih funkcija. Ekonomski prosperitet pod mleta kom upravom rezultira poveanjem broja stanovnika i obogaivanjem trgovaca i obrtnika koji tra~e na ina za izgradnju novih kua. Ve po etkom 15. stoljea u Libri instrumentorum Chersii javljaju se podaci o kupoprodajnim ugovorima terena jugoisto no od povijesne jezgre, pa to doba mo~emo smatrati po etkom druge faze u urbanisti kom razvoju Cresa koja e kona no definirati podru je i urbanisti ki sklop povijesne jezgre grada. U tim se kupoprodajnim ugovorima mahom spominju obrtnici vezani uz graevinske djelatnosti (lapicide, maestri) pa nagli razvoj graevinskih aktivnosti po etkom 16. stoljea kroz rad lokalne radionice i nije neo ekivan. Gradsko vijee u novoizgraenim dijelovima daje koncesije za razne obrte (mlinovi za masline, kova nice, pekarnice, trgovine) ime se koncentracija obrta i trgovine iz romani ke jezgre razmjeatava po itavom gradskom podru ju udahnjujui ~ivot u sve gradske etvrti U novom jugoisto nom dijelu - Zagradu glavne se komunikacije prote~u smjerom zapad  istok, okomito na gradsku arteriju. To su danaanje ulice Alberta Fortisa, Kutonjina i Bernardina Rizzija. Pomak u kulturi stanovanja novonaseljenih obrtnika i sitnih trgovaca boljeg imovinskog stanja o ituje se u neato airim i pravilnijim uli nim potezima,! te prostranijim i svjetlijim zajedni kim dvoriatima (Veli Dvor, Pjaceta). Zajedni ka su dvoriata ovdje razvedenija, sa airim sredianjim dijelom i nekoliko manjih slijepih krakova. `irenje grada u 15. i 16. stoljeu obuhvaa i predjele sjeverno od isto ne gradske jezgre, na podru ju srednjovjekovnog burgusa koje e kona no zaokru~iti novi renesansni prsten fortifikacija dovraen po etkom 17. stoljea. Najzna ajniji urbanisti ki zahvat otvaranje je novog srediata civilne i crkvene uprave, velikog trga definiranog pro eljem nove zborne crkve Sv. Marije Snje~ne, biskupskom pala om te pretorskom pala om s gradskim satnim tornjem. Godine 1498. Gradsko vijee odlu uje poveati i kvalitetnije izgraditi trg koje je dotada bio uzak i nepravilan. To e novo srediate ~ivota, nastalo na razmei romani ke jezgre i novih gradskih podru ja preuzeti ulogu gradske jezgre u kojoj se trguje, okuplja se Komunalno vijee, odr~avaju vjerske sve anosti, a u novoj gradskoj lo~i izri u presude i sklapaju ugovori. Zanimljiva je specifi nost ovoga trga njegova dvojnost. Sastoji se od vanjskog, zapadnog dijela okrenutog prema gradskoj luci u kojem su smjeateni objekti civilne uprave: glavno pro elje Pretorske pala e, satni toranj, gradska lo~a u blizini koje se nalazio atandarac. U simbole civilne vlasti uvjetno se mo~e ubrojiti i sjediate najzna ajnije gradske bratovatine: crkvica Sv. Ivana od Trga. U isto nom dijelu trga kojeg od zapadnog dijela razdvaja Pretorska pala a, a povezuje prolaz unutar glavnih gradskih vratiju, ispod satnog tornja, smjeateni su objekti crkvene vlasti: zborna crkva sa zvonikom i biskupski dvor. Stambeni objekti koji ga zatvaraju ostvaruju dojam zatvorenog prostora pred crkvom, urbanisti ku projekciju portika. Novi, dvojni trg ujedno je i vezivni element spajanja romani ke jezgre s burgusom u jedinstvenu gradsku cjelinu renesansnog Cresa. 16. e stoljee gradsko tkivo izmijeniti i novim tipom patricijskih kua i onih u vlasniatvu netom obogaenih trgovaca, koje se grade i u romani koj jezgri (Marcello Petris, Dra~a, Rodinis 1, Moise) ili u novoizgraenim dijelovima (Rodinis 2, Petris Bocchina, Colombis). Te se kue u gradskom tkivu isti u veim dimenzijama, pravilnim ritmom svijetlih otvora i zatvorenim fasadama. Okreui se prema sebi, one odstupaju od principa povezanosti privatnog i javnog gradskog prostora tipi nog za nastambe pu ana, do tog vremena bio dominantnom karakteristikom creskog urbanisti kog sustava. Novi zamah graevinskih aktivnosti koji zapo inje izgradnjom zborne crkve, pretorske pala e, gradske lo~e, i privatnih stambenih kua osjea se i u odlukama Gradskoga vijea koje raznim urbanisti kim zahvatima nastoji podii kvalitetu ~ivljenja u gradu. Cres je s isto ne i sjeverne strane okru~en bre~uljcima, a kako je itav grad smjeaten na terenu pod nagibom od 10, ozbiljan su problem predstavljale jesenske bujice koje bi uniatavale dobar dio gradskih i vangradskih prometnica. Tako se tijekom 16. stoljea redovito donose odluke o njihovom iaenju i popravku. Uklju enje novih gradskih podru ja namee i otvaranje novih uli nih poteza od kojih je dominantan onaj koji te e uz sjeverni rub romani kih zidina i vodi od sjeveroisto nih gradskih vrata, Porta Marcella do spomenutog trga na kojem se nalazio izvor Racica. Gradski Statut iz 1441. godine donosi razli ite odredbe koje govore o razini kulture stanovanja u gradu. Tako se odreuje da se otpaci ne smiju bacati u more, na javne putove, u blizini cisterni, u luku ili u blizini dvaju lukobrana, u blizini crkvi i gradskih vratiju. Svakog je o~ujka obvezatno iaenje putova koji vode van grada. Za iaenje glavnog trga svake subote plaaju se etiri ista a. Problem opskrbe vodom u samome je gradu bio rijeaen mnogim cisternama koje su se nalazile u zajedni kim dvoriatima (Pjaceta, Veli dvor) ili unutar zatvorenih prostora plemikih kua (Moise, Marcello-Petris). Kao trajan izvor tehni ke vode koristilo se vrelo Racica na kojem se ispirala rassa, vrst grube ov je vune, jedan od glavnih creskih izvoznih artikala. Drugi je izvor vode za ispiranje bila Kruaija, izvor boate vode, vjerojatno u vezi sa sezonskom bujicom u arhivima spominjanom pod imenom Rivolus, a koja je tekla uz ju~ni rub romani kih zidina. Prilikom arheoloakih istra~ivanja obalne linije u Cresu 1990. godine, u sondi I., kod danaanje ribarnice naen je lijepo zidani i kamenim plo ama pokriven kanal koji je vodu s izvora Kruaija odvodio u more. Zdenac Kruaija je 1945. godine zatrpan, bio je obzidan, a slu~io je uglavnom pranju rublja. Jesenske su bujice vjerojatno znatno zagaivale izvore pitke vode, osobito Racica i Kruaija koje su i u vrijeme Fortisova posjeta bili jako zagaeni Iz Knjiga Gradskoga vijea vidljivo je da je problem zagaenih izvora bio veoma ozbiljan, pa je esto temom rasprava nakon kojih se poti u akcije ureenja i iaenja. Dana 29. 6. 1544. predstojniku franjeva kog samostana, fra Tomi Sinkoviu odobrena je isplata 30 dukata koji e uz ve postojeih 30 dostajati za izgradnju cisterne u prvom klaustru samostana, pod uvjetom, kako predla~e fra Toma, da ista bude dostupna za upotrebu ad uso et comodo della terra vostra. Cisterna je kona no dovraena 1553. od kada je bila jednim od glavnih izvora pitke vode na korist graanima Cresa. Posljednji ureeni javni izvor vode nalazio se u neato udaljenijem Pisklu, na ju~noj strani creskoga zaljeva. Na njemu se daju koncesije za izgradnju mlinova pod uvjetom da voda ostane nezagaena. Samo prema arhivskim izvjeatajima, poznata je joa jedna gradska cisterna  Sv. Mihovila Gradska luka  Mandra  je zbog nanosa mulja esto bio zatrpan do te mjere da se u njemu nije moglo privezivati plovila, te se na temelju odluka Gradskog vijea redovito isti.. Luku Mandra  od vjetra i neprijateljskih napada atite dva lukobrana: Mala s isto ne, i Velika Preskva sa zapadne strane. Vjerojatno je jedna od njih postojala i prije 1545. kada Gradsko vijee zadu~uje sve graane za pomo pri gradnji i popravku na na in da brodicama prevoze kamen, pijesak i vapno s Debelog rta (Punta Grassa) u Cres. Svake je ve eri luka zatvarana lancem izmeu Male i Velike Preskve. Arheoloaka sondiranja iz 1990. godine, otkrila su i liniju obale kakva je bila graena tijekom 16. stoljea o emu takoer svjedo e mnoge odluke Gradskoga vijea. Ta linija uglavnom slijedi liniju kasnije, austrijske rive od koje je na nekim mjestima ni~a i uvu ena za cca 30 - 50 cm. 3.3 Posebnosti creskog urbanisti kog sustava Premda nedovoljno cijenjena i airoj stru noj javnosti nepoznata, urbanisti ka cjelina grada Cresa zasigurno je jedna od ambijentalno vrjednijih na isto noj jadranskoj obali. Organi ki generirana mre~a uskih kuntrada, intimna atmosfera pjaceta, te pu ka arhitektura oblicima i dimenzijama sukladna ljudskoj mjeri stvaraju jedinstven sustav koji odiae ugoajem srednjovjekovnog mediteranskog grada. Grad je smjeaten uz sjevernu obalu najbolje zaatienog zaljeva otoka Cresa. Oto nim je grebenom visokim 216 m u potpunosti zaklonjen od hladnih udara bure, a smjeataj na zapadnoj strani otoka i otvorenost prema Creskome zaljevu te kvarnersko podneblje osiguravaju mu visoku godianju insolaciju i klimu pogodnu za mediteranski ~ivot na otvorenome prostoru, ato e rezultirati karakteristi nim tipom kua otvorenih solarom i okupljenih oko zajedni kih dvoriata na kojima se odvija kako privatni, tako i javni ~ivot graana. Slijedei podjelu urbanisti kih sustava srednjovjekovnih gradova Marije Plani  Lon ari, u Cresu mo~emo jasno odrediti najstariji dvije faze razvoja gradske cjeline: 1. Protourbana, predromani ka i romani ka faza (blok a-I), uo ljiva u zapadnome dijelu povijesne jezgre grada, na jugu definirana Ribarskom ulicom (kuntrada Sv. Marka), na istoku Ulicom Sv. Izidora, na sjeveru trgom pred zbornom crkvom, a na zapadu obalnim pojasom. Uo avaju se nepravilno organizirani blokovi stambenih jedinica s uskim slijepim prilazima koji zavraavaju zajedni kim dvoriatima nepravilnih oblika. Parcele su razli itih veli ina, bez zamjetne hijerarhije u odnosu na glavnu komunikaciju. Ishodiate sustavu nepravilnih, gusto umre~enih gradskih prostora mo~emo potra~iti u gospodarskim centrima koji se skupljaju unutar gradskih zidina i tvore protourbano tkivo gradske zajednice 2. Urbana, goti ko-renesansna faza (blok a-II), u novijim dijelovima grada koji nastaju tijekom druge polovice petnaestog i kroz aesnaesto stoljee, tj. ju~no, isto no i sjeverno od romani ke jezgre, u prostorima izmeu prvog i drugog prstena fortifikacija (Kons, Zagrad, Varozina, Prato). Prostornu jedinicu ini pa etvorinasti blok, pravilnih poteza slijepih prilaza, esto s jasno odreenom hijerarhijom nastambi pri emu vlasnik bloka nastanjuje veliki uli ni objekt na po etku bloka, dok su u sredianjem dijelu bloka, uz zajedni ko dvoriate smjeateni objekti manjih dimenzija nastanjeni pu anima gospodarski ovisnima o vlasniku elnog objekta. Podvrsta ovog tipa bile bi kue u nizu smjeatene du~ glavne gradske arterije u kojima ne nalazimo ovakvu hijerarhiju. Osim stambenih blokova tipa a-II, u gradskome se tkivu grada po etkom 16. stoljea izgrauju i kue lokalnih plemia koje oko sebe ne formiraju stroge blokove. Taj tip kue veim proporcijama, pravilnim rasporedom svijetlih otvora, otvaranjem pro elja kroz monumentalni glavni portal prizemlja bez solara i stubiatem koje vodi na prvi kat, odudara od uspostavljenog sustava blokova a-I i a-II, katkad sretno se uklapajui, a katkad nespretno ga naruaavajui. Poseban su fenomen ve spomenuti prostori u kojima se isprepliu privatni i javni aspekti svakodnevnoga ~ivota: zajedni ka dvoriata-trgovi definirana stambenim objektima koji na razini prizemlja komuniciraju ulaznim otvorom konobe, a na razini prvoga kata podestom do kojeg vodi vanjsko kameno stubiate. Pjacete, kako ih lokalno stanovniatvo naziva, nastaju proairenjem slijepih prilaza u stambeno-gospodarske blokove tipa a-I i a-II, a razli itih su oblika i dimenzija. U danaanjem rasteru grada joa uvijek ih postoji 24, premda moramo uzeti u obzir da su gustom izgradnjom unutar povijesne jezgre tijekom 19. stoljea neke od njih nestale. Najvea je od njih zadr~ala i originalno ime, Pjaceta, a smjeatena je u bloku Rodinis na jugoisto nom dijelu povijesne jezgre. Iz njezinog nepravilnog oblika izlaze dva manja slijepa prilaza koji formiraju dvije dodatne manje pjacete. Ova, uz obli~nji Veli dvor i dvoriate kojim zavraava ulica Rialto u Varozini predstavlja tip veeg i pravilnijeg zajedni kog dvoriata bloka tipa a-II, dok su ostale bitno manjih dimenzija i uglavnom nepravilnih oblika, a mahom su uklopljene u blokove tipa a-I. Visoka ambijentalna vrijednost i nedovoljna istra~enost creskog urbanisti kog sklopa zacijelo e buduim istra~iva ima biti dovoljnim razlogom njegove revalorizacije. 4. Fortifikacijski sustav grada Cresa 4.1 Srednjovjekovni obrambeni pojas Tijekom ranosrednjovjekovnog razdoblja grad Cres se po inje definirati kao lokalno srediate koje poja ava obrambeno zna enje otoka i postaje novo uporiate ekonomske eksploatacije u okvirima lokalne zajednice. U tom se trenutku najstarija povijesna jezgra okru~uje prvim pojasom obrambenih zidina. Analizom creskog urbanisti kog rastera, A. Mohorovi i je kao najstariji dio grada definirao onaj stvoren uz glavnu gradsku arteriju, a ije je srediate definirao trg ispred crkve Sv. Izidora. Pretpostavljajui da je ranosrednjovjekovni Cres bio opasan zidom, itanjem obrisa ranosrednjovjekovnog grada, Mohorovi i prvi fortifikacijski pojas zamialja kao pravokutnik sa sjeveroisto nim uleknuem koje se nalazilo na uz trg pred crkvom zaatitnika grada. Takve bi konture, u svome zapadnom dijelu koji slijedi obalnu liniju Mandra a i ju~nom, ograni enom nekadaanjim potokom Rivolusom slijedio i drugi srednjovjekovni fortifikacijski prsten koji najvjerojatnije nastaje tijekom 14. stoljea kada se grad airi prema sjeveru i istoku ime se ispunjava spomenuto uleknue. Iako za ovakvu teoriju o najranijem prstenu fortifikacija nema materijalnih ni arhivskih dokaza, ona je sukladna urbanisti koj logici, pa su je svi kasniji istra~iva i (Beriti, us-Rukoni) bespogovorno prihvaali. U svojoj studiji o creskim fortifikacijama G. Duda-Marinelli ranosrednjovjekovni prsten fortifikacija uope ne spominje. Unato  ve spomenutoj urbanisti kog logici kakvu nameu povijesne okolnosti u smislu nedostatne va~nosti grada Cresa prije 15. stoljea, ne ini se vjerojatnim da bi taj pojas bio neato viae od suhozidnog ili palisadnog sustava. Daljnjim porastom broja stanovnika i profiliranjem Cresa kao drugog najva~nijeg oto nog naselja tijekom srednjega vijeka, grad se airi na podru je sjeverno i isto no od prvobitne jezgre. Za ubiciranje ove linije fortifikacija na raspolaganju nam je, osim analize gradskih toponima i reljefni prikaz Sv. Izidora s modelom zapadnog obrisa grada u naru ju, kao i aturi podaci u arhivskim izvorima s kraja 15. stoljea, vremena prije gradnje najmlaeg fortifikacijskog prstena. Mramorni goti ki reljef uzidan je na prvom katu zapadne fasade zgrade fontika (danas hotela "Cres"). Svetac je prikazan frontalno, u punoj visini, blagoslivljajui desnom rukom, dok u lijevoj prikazuje model gradskih zidina. Prikazom dominira sredianja dvokatna kula sa airokim lu no zaklju enim vratima i manjim lu no zaklju enim svijetlim otvorom kata nad kojim je ograda stra~arnice smjeatena pod piramidalnim krovom kule. Desno od spomenute glavne kule, prikazana je neato ni~a i u~a kula s lu nim otvorom na prvom katu i kruniatem. Lijevo od glavne kule nazire se ugao linije punoga zida koji se nastavlja pod kutom od 90 stupnjeva. Glavnu kulu mo~emo identificirati sa starim satnim tornjem koji se nalazio na mjestu danaanjeg, po sredini obalne linije zidina. Taj se toranj spominje na sjednici Gradskoga vijea od 10. srpnja 1502. kada je odlu eno oslikati ga po cijeni od 17 lira. Na sjednici Gradskoga vijea 23. 4. 1505. spominje se da je zvonik gradskoga sata dovraen "in forma maiori ut sonus ipsius longius audiatur". Izgradnju novog Satnog tornja Vijee je naru ilo 29. lipnja 1552. godine od protomajstora gradnje zidina, majstora Izidora Stoaia. Na temelju tih injenica mo~emo zaklju iti da pred sobom imamo prikaz prvog tornja smjeatenog nad zapadnim vratima grada, kako je izgledao u 15. stoljeu. U tom slu aju, manja, desna ugaona kula bila bi ona na jugozapadnom uglu grada uz utok kanala Rivolusa u luku, u blizini ili na mjestu kasnije kue Marcello-Petris. Kako je to jedina obrambena kula osim glavne prikazana na reljefu, a znajui da se kua Petris tradicionalno naziva Arsan (prema nekadaanjem arsenalu), re eni arsenal mo~emo povezati s prikazanom jugozapadnom ugaonom kulom, bez obzira odnosi li se termin na skladiate oru~ja (ato je vjerojatnije) ili mjesto popravka brodova. Najstarije podatke o srednjovjekovnom potezu zidina mo~emo ia itati iz prva etiri toma "Libri instrumentorum Chersi": 1484. Matej lapicida kupuje kuu koja je murata, cupata, solerata, cum suis scaus et puteo, a nalazi se u predjelu Zagrad. 1485. Puteum novum nalazi se du~ ceste koja se nastavlja iz sjevernih vratiju grada, prema predjelima Lodogno i Darin. 4. o~ujka 1486. Ivan calafa' prodaje vrt u blizini contrada Sant'Elena extra muros, verso bora. 1486. knez Pasquale Malipiero koncesijom majstoru Pavlu fabru daje teren koji na sjeveru grani i s gradskim zidom, na jugu s jednim javnim zemljiatem, a na istoku s javnim putem. 1486. knez Michele Steno daje koncesiju za prazan teren koji se nalazi u Ulici sv. Marka, a koja s jugoistoka grani i sa zdencem sv. Tome uz Rivolus, na jugu s putem za Lubenice, na zapadu s jednim javnim zemljiatem, a na istoku s privatnim zemljiatem. 22. 6. 1546. kupoprodajni ugovor za kuu u ulici sv. Martina prope portas moenia terrae Chersi, koja sa sjevera grani i s privatnom kuom, sa zapada s javnim putem, s istoka s kuom nasljednika ser Luciana Rodinisa. Ulica sv. Klare nalazi se in loco propi Raziza post muoros veteres Chersi. Osim arhivskih podataka, za definiranje kontura drugog pojasa srednjovjekovnih creskih zidina koristit u toponime gradskih ulica i predjela koji su i danas u uporabi: Cons, Zazid, Zagrad, Klan i rof, Varo~ina i Drvenik. Od spomenute jugozapadne ugaone kule Arsan ju~ni je krak srednjovjekovnih zidina tekao uz potok Rivolus koji se u gradsku luku ulijevao kod zgrade danaanjeg hotela "Cres". Ostaci kanala omeenog i pokrivenog kamenim blokovima pronaeni su prilikom istra~ivanja provedenih 1990. godine. Linija zidina na ovom se dijelu poklapa s danaanjom Ulicom Alberta Fortisa, i tekla je pravocrtno do vratiju Sv. Martina koja su se nalazila uz istoimenu kulu. Ostaci srednjovjekovne kule sv. Martina vidljivi su na zapadnoj fasadi kue opisane u katalogu pod br. 1, a cesta koja je polazei od tih vratiju vodila prema franjeva kom samostanu, danaanja je Ulica B. Rizzija koja van grada izlazi kroz Porta Bragadina iz 1588. godine. Zaobljeni jugoisto ni ugao gradskih zidina mo~emo pratiti danaanjom ulicom Klan i rof, u kojem u na jednom objektu u blizini nekadaanje crkvice Sv. Jelene, u teksturi pravilnih klesanaca mo~emo prepoznati zidove jugoisto ne kule. Isto ni se potez srednjovjekovnih zidina u cjelini poklapa s pravcem ulice koja i danas nosi naziv Zagrad, koje ime ukazuje na granicu izmeu dvije faze obujma gradskog prostora. Ulica Zagrad jedina je koja itavom du~inom te e paralelno s glavnom gradskom arterijom: ulicom Sv. Sidra. Kao i isto ni, i sjeverni je potez mogue ubicirati pravilnim tijekom Ulice creskog Statuta. Ureenje te ulice odlu eno je na sjednici Vijea od 22. o~ujka 1545. pri emu se govori o ureenju puta koji vodi do lago chiamato Raziza, izvora na mjestu danaanjega trga Frane Petrisa. Tog uli nog poteza do sredine 16. stoljea nije bilo: nalazio se tik uz sjeverni rub srednjovjekovnih gradskih zidina pa je tek je spajanjem stare jezgre s burgusom nastala potreba probijanja ove uli ne komunikacije koja vodi od gradskih vratiju Bragadina do Mandra a. Ovaj je pojas srednjovjekovnih zidina bio opremljen kruniatem, a osim ve spomenutih kula iznad gradskoga sata i jugozapadne kule Arsenala, vjerojatno ga je branilo joa nekoliko kula. No, o njima do sada poznati nam arhivski izvori aute. Obzirom na ja anje uloge grada u lokalnim okvirima, njegov razvoj na gospodarskom planu i profiliranje komunalne svijesti kako vlastele, tako i pu ana tijekom 14. stoljea, mo~emo zaklju iti da je u treoj etvrtini 14. stoljea, kada su grad Osor uniatile i spalile genoveake trupe, ovaj fortifikacijski pojas ve postojao. Premda do sada nisu vraena sondiranja zia stambenih objekata na pretpostavljenom potezu tih zidina, temeljem ravnih poteza danaanjih ulica kojima je tekao isto ni i sjeverni trakt, mo~emo pretpostaviti da je srednjovjekovni pojas fortifikacija u potpunosti okru~ivao povijesnu jezgru grada. Otvarao se zapadnim glavnim gradskim vratima prema gradskoj luci, prema jugu vratima Sv. Martina, dok polo~aj sjevernih gradskih vratiju mo~emo pretpostaviti na temelju pravocrtnog toka glavne gradske komunikacije koja je tekla od spomenutih ju~nih vratiju, uz crkvu Sv. Izidora, do crkvice Sv. Klare (danas Sv. Gaetana) gdje je po injala cesta prema Belom i Meragu. U svojim istra~ivanjima G. Duda-Marinelli, pretpostavljajui naslijee rastera rimske Crepse za koju je uvjerena da se nalazila na mjestu srednjovjekovne jezgre, pretpostavlja i etvrta vrata kroz koja bi izlazio Decumanus, za kojeg tvrdi da je po injao iz glavnih vratiju na Mandra u. 4.2 Obrambeni pojas 16. stoljea Obrambeni prsten zidina koji je nastao u 16. stoljeu u sebi je sadr~avao podru je prvobitne povijesne jezgre, Burgus i novonaseljena podru ja ju~no i isto no od linije prethodnoga prstena. Nakon dovraetka, po etkom 17. stoljea njihov je obujam iznosio cca 1240 m. Tlocrt im je bio pribli~nog kvadratnog oblika, s blagim uvla enjem tlocrta u sjevernome dijelu isto nog poteza, na mjestu Porta Bragadina. Zidine su bile opremljene s etiri okrugle ugaone kule (sjeverozapadna i jugoisto na kopnena, te dvije morske na po etku isto ne i zapadne obale gradske luke) i jednom (sjeveroisto na kula 'Torrion') etvrtastog tlocrta, te trima vratima: Vrata Bragadina koja se nalaze u sjevernom dijelu isto nog prstena, Vrata Marcella u ju~nome dijelu istoga, te Vrata Sv. Nikole, na zapadnom potezu kojima se ulazilo u burgus netom uklopljen u gradsko podru je. Glavna gradska vrata prema luci uklopljena su u satnu kulu, o kojoj se govori u poglavlju o javnoj arhitekturi. Zidno je platno dijelom u 19. stoljeu, a dijelom iza 2. svj. rata u potpunosti uniateno. Sa uvani su samo isto ni dio sjevernog zida u du~ini od desetak metara, pet metara zapadnog zida tik uz nekadaanja vrata Sv. Nikole, te skoaenja u prizemlju kua na isto noj (od zgrade poate do caffea 'Arsan') i zapadnoj (od marketa do slasti arnice) obali gradske luke. Osim toga, u potpunosti je sa uvana sjeveroisto na ugaona kula, te spomenuta gradska vrata. Glavna lu ka gradska vrata otvorena su u prizemlju satnog tornja i povezuju trg pred zbornom crkvom s trgom pred Mandra em prema kojem se otvaralo pro elje danas nepostojee Pretorske pala e i crkvice Sv. Ivana od Trga (koja je bila sjediatem najvee gradske bratovatine) i do danas sa uvana gradska lo~a. Luk u bunjatu flankiraju dva polustupa s kapitelima toskanskog reda ije je tijelo raa lanjeno kamenim prstenovima koji obuhvaaju i kamene blokove luka. Nad profiliranim vijencem je arhitrav s grbom grada Cresa u srediatu i dvije prazne kartuae sa strana. Bo ni glatki pilastri nose trokutni zabat ija je povraina otu ena. Glavna kopnena vrata, Gracke vrata ili Porta Marcella, nastala su na sjevernom dijelu isto nog prstena zidina, na po etku Ulice Creskog statuta koja spaja Prato - poljanu pred isto nim rubom grada s gradskom lukom - Mandra om i glavna je prometnica u 16. stoljeu pridodanog dijela grada. Sagraena su u obliku luka uokvirenog kamenim blokovima u bunjatu smjeatenog izmeu dva polustupa s jonskim kapitelima postavljena na visoke etvrtaste baze ija su tijela ukraaena s po etiri kamena prstena. Polustupovi imaju isklju ivo ukrasnu funkciju, a imposti koji niata ne nose rezultat su maniristi kih upliva. Na parapetu koji po iva na sna~no istaknutom vijencu, a identi nim i zavraava, uklesan je krilati lav Sv. Marka izmeu grba kneza i kapetana Giovannija Marcella koji je vladao 1588 86. i du~da Pasqualea Cicogne (1585 95.), kojim grbovima datiramo dovraenje vratiju. Za razliku od ostalih gradskih vratiju, u "Libri delle fabbricha delle mura", nalazimo i imena majstora koji su radili na njima: 13. srpnja 1584. Zampiero Zvonari dobio je 30 lira predujma za rezanje kamena za Porta al Prado. Istoga dana za sedamdeset mjera kamena koje je dovezao iz Rovinja, a koji e biti iskoriaten za gradnju istih vratiju, isplauje se majstoru Mateju iz Rovinja 155 lira. 13. o~ujka 1585. majstorima Frane Stoai i Marko Soldati isplaena je nepoznata svota (ne itko) za radove della porta posta al Prado. Porta Bragadina ili Male vrata smjeatena su na ju~nome kraju isto nog zidnog platna i nalaze se na po etku Ulice B. Rizzija koja povezuje Prato s Pjacetom, gradskim predjelom nastanjenim u 16. stoljeu, na mjestu srednjovjekovnih vratiju Sv. Martina. Ova su vrata umanjena i poneato izmijenjena varijanta porta Marcella. Na luku sagraenom u bunjatu nalaze se dva pilastra, a kameni prstenovi obuhvaaju i luk i pilastre. Pilastri nose po dva stupnjevito uveana kamena bloka koji djelomi no zadiru u blokove luka. Na zaglavnom kamenu luka nalazi se grb obitelji Bragadin. Nad profiliranim vijencem na parapetu je uklesan lav Sv. Marka s kulom u pozadini izmeu grbova mleta kih obitelji da Ponte i Grimani. Prema dokumentima u "Libri delle fabbricha& ", vrata su dovraena 3. lipnja 1581. godine za vladavine kneza i kapetana Nikole Bragadina. Zapadna vrata Sv. Nikole kojima se ulazilo u prostor Varoai danas su sruaena, a o njihovom polo~aju svjedo i airok uli ni potez Rialto koji je od ovih vratiju vodio kroz burgus do Mandra a, smjerom zapad  istok. Uz ju~ni rub nekadaanjih vratiju sa uvan je spomenuti dio zidnoga platna. Joa jedna vrata nepoznatog izgleda nalazila su se u sklopu pravokutne kule Turrion, a sudei prema zapisima u "Libri delle fabricha& ", dovraena su 1609. godine. Zajedni ke stilske karakteristike svih opisanih gradskih vratiju od kojih za vrata Bragadina i Marcella imamo sigurnu dataciju u 1581. odnosno 1588. godinu, pripadaju onom korpusu fortifikacijske i javne arhitekture kojeg nalazimo u dalmatinskim gradovima druge polovice 16. stoljea s Girolamom Sanmichellijem kao autorom (Zadar, `ibenik). No, njihov prototip (bunjato, kamenim prstenovima oja ani polustupovi, parapet na sna~nom vijencu) nalazimo u lu kim vratima koje je u sklopu satnog tornja majstor Sidra Stoai izgradio joa 1552. godine, o emu podatke donosim u daljnjem tekstu. Stoga ne treba olako odbaciti ni ideju talijanskog arhitekta Silvija Tomza koji ishodiate oblika navedenih gradskih vratiju tra~i u idejama Sebastiana Serlia. Frane Petris, glasoviti renesansni filozof, porijeklom iz Cresa uredio je sabrana djela filozofa G. Camilla Delminija koji je pak kao Serliov intimus, ideje Serliovih traktata mogao prenijeti Petrisu, a ovaj dalje utjecati na odluke vlasti u svojem rodnom gradu. Premda ova teorija u sebi sadr~i previae pretpostavki, ona svakako nije nemogua, osobito kada imamo u vidu da u dokumentima ne nalazimo podataka o djelovanju nikoga iz kruga mleta kih majstora druge polovice 16. stoljea, premda sva opisana gradska vrata pokazuju visok stupanj razumijevanja renesansnog stilskog jezika. Jedina sa uvana od nekadaanje etiri oble i jedne kule pravokutnog tlocrta, je sjeverozapadna kopnena kula. Smjeatena je na najviaoj to ki zidina, na brijegu iznad zapadnog dijela grada, te je osim obrambene imala i izvia ku funkciju. Oblog je tlocrta, sa skoaenim prizemljem, dvokatnim tijelom i kruniatem. Na isto noj strani prizemlja ulazna vrata glatkih greda zavraavaju segmentnim rasteretnim lukom, a bo no su otvorena dva kvadratna prozora. Skoaeno prizemlje od prvoga kata dijeli obli vijenac. U razini prvoga kata na isto nome su dijelu otvorene tri manje puakarnice, a na prvome katu, u srediatu isto ne polovice vei pravokutni prozor, te nad njim dva manja. Nad drugim katom izgraeno je kruniate koje po iva na konzolama. Komunikacija izmeu katova tekla je unutraanjim drvenim stubiatem. Identi ne ovoj morale su biti isto na i zapadna lu ka ugaona kula, te jugoisto na ugaona kula kod crkvice Sv. Duha (koja se u dokumentima naziva i balluardo). U kuli pravokutnog tlocrta koja se u izvorima naziva Turrion, nalazila su se manja., sjeveroisto na vrata vjerojatno namijenjena potrebama vojnih postrojbi. Novom upravnom srediatu otoka stare su zidine svakako bile nedostatne ne samo zbog ranjivosti spomenutih podru ja izvan povijesne jezgre, ve i zbog ruaevnog stanja u kojem su se nalazile. Nepovoljne politi ke prilike koje sa sobom donose ratovi Venecije i Otomanskog Carstva, a osobito napadi Uskoka koji kroz itavo stoljee ugro~avaju oto na naselja, razlog su stalnom inzistiranju na nastavku rada na obrambenom sustavu, za koji nikada nije bilo dovoljno financijskih sredstava. Venecija je tijekom itavog 16. stoljea vodila viae ra una o zaatiti nekih drugih gradova koji su strateaki ili ekonomski bili od veeg zna enja nego ato je to bio Cres. Stoga financijske i organizacijske napore oko gradnje fortifikacija mo~emo pratiti kroz itavo 16. stoljee, sve do stvarnog zavraetka 1610. godine. Metodologija koju sam koristio za istra~ivanje kronologije nastanka pojedinih traktova, definiranje njihovih poteza i odreenje klju nih elemenata arhitekture uklju uje terenska istra~ivanja na malobrojnim ostacima fortifikacijskog sustava, itanje urbanisti kog sustava grada, te istra~ivanje povijesnih izvora u Treoj i etvrtoj knjizi Gradskoga vijea u prijepisu N. Lemessija. Ipak, klju ni se podaci nalaze se u zbirci dokumenata koju sam u jesen 2000. pronaaao u Dr~avnom arhivu u Rijeci pod imenom "Libri delle fabbricha delle mura della spettabile Communita di Cherso". U tom sam popisu troakova izgradnje zidina naiaao na nepotpune kronoloake podatke koji, za razliku od odluka Gradskoga vijea, svjedo e o relativno ~ivoj graevnoj djelatnosti u periodu od 1514. do 1548. godine. Podaci su nepotpuni jer nedostaje prvih 11 listova, a ostali su djelomi no izjedeni ili ne itki. U prilogu ovome radu donosim popis svih majstora spomenutih u tim dokumentima koji su zaklju eni s godinom 1610. Iz podataka sa uvanih u "Libri delle fabricha& " i "Libri dei Consigli", te u podacima koje donosi G. Duda Marinelli iz "Libri instrumentorum" koje je prou avala na neimenovanom mjestu u Italiji, primjetno je da proces izgradnje fortifikacija mo~emo podijeliti u dvije osnovne faze: prvu koja obuhvaa razdoblje od 1508. do 1558., i drugu od 1581. do 1610. Prvi arhivski podatak koji se odnosi na izgradnju novog poteza zidina, onaj je sa sjednice Gradskoga vijea od 9. 2. 1500. kada s Zanco de Bocchina zadu~uje u Veneciji ishoditi koncesiju kako bi grad mogao izgraditi gradske zidine ("trovar i modi per cingere di mura la citta"). Istodobno se donoenjem odluke o popravku putova koji vode iz grade prema sjeveru, istoku i jugu, pristupa dovrenju procesa reorganizacije grada u kojemu je izgradnja novog pojasa zidina tek jedna od va~nijih stavki. Tako 29. 6. 1504. nalazimo odluku o pokrivanju kanala koji je tekao Glavnim trgom (Canale della Piazza), a 2. 1. 1506. odluke o popravcima porporele, klaonice i javnih putova, novcem namijenjenim fortificiranju grada. ini se da je Zanco de Bocchina uspio ugovoriti dio financijskih sredstava za po etak gradnje, pa 2. 1. 1508. kada Vijee raspisuje javni natje aj za popravak i gradnju zidina iji se dio nekoliko dana ranije uruaio. Nekoliko tjedana kasnije, 20. 2. odlu eno je iskopati jamu u kojoj e se proizvoditi vapno potrebno za gradnju zidina, no projekt zapinje u samom po etku, jer 18. 5. 1511. Cresani od Venecije tra~e da im osigura protomajstora gradnje. 16. 8. iste godine po prvi se puta meu lanovima Vijea izabiru nadglednici gradnje koji e primati plau od 2 dukata na godinu. Gradnja zidina se financira iz prihoda Komune, ali i financijske pomoi Venecije koju creski poslanici u estalo tra~e, ali rijetko dobivaju. Kako financijska pomo iz Venecije nije stizala u o ekivanim koli inama, a sama gradska zajednica nije dovoljno bogata kako bi takav pothvat sama mogla privesti kraju, u zapisnicima sa sjednica Vijea ne nalazimo nikakvih odluka u vezi s gradnjom fortifikacija sve do 2. 1. 1526. kada je doneaena odluka o izgradnji kamenoga mosta kod vratiju Sv. Martina, na mjestu na kojem zapo inje cesta koja vodi prema franjeva kom samostanu. Istog se dana odlu uje urediti i o istiti gradska luka ija se obala u vrauje palisadnim supstrukcijama. Ova se odredba odnosi na vrata u sklopu srednjovjekovnih gradskih zidina, pa je jasno da joa 1526. gotovo niata od planiranoga na ju~noj strani grada nije izvedeno. Obzirom na odluku Vijea koja govori o troanom stanju zapadnog trakta zidina, onome okrenutome gradskoj luci, zaklju ujem da se prvi period stogodianje izgradnje renesansnih zidina isklju ivo odnosi na popravak obalne linije zida, uklju ivai lu ka vrata pod gradskim satom i jugozapadnu ugaonu kulu. Podaci dobiveni iz "Libri delle fabbricha" za prvo su razdoblje neato bogatiji i slo~eniji. Najraniji se zapisi odnose na 1514. godinu kada se spominju isplate majstorima Pavlu, Bartulu, Jeronimu iz `ibenika i Petru. Slijedi zatiaje od tri godine, do 1517. kada se po prvi puta pojavljuje kasniji (od 1525.) protomajstor izgradnje zidina Sidar Stoai. On e sve do 1548. biti naj eae spominjan majstor anga~iran na izgradnji fortifikacija, autor je i gradskog satnog tornja prema spomenutoj narud~bi Vijea od 29. 6. 1552. godine. Detaljan izvod majstora koji se tom prilikom spominju nalazi se u prilogu III. ovoga rada. Prilikom isplata troakova, sve do 1525. godine ne spominje se lokacija na kojoj se radilo, pa se moramo osloniti na prethodno predlo~enu pretpostavku da se u prvoj fazi radilo na obalnoj liniji zida. Tome ide u prilog i prvi spomen lokacije, iz 1525. godine, prilikom isplate majstoru Frani Gaapariniu za radove na Consu. Ime ovog lokaliteta koji se nalazi na pred jugozapadnom ugaonom kulom, Petar Skok izvodi iz hrvatskog naziva za kraj, zavraetak (u ovom slu aju jugozapadni rub grada); to je ujedno i mjesto na kojem se nalazila jugozapadna ugaona kula koja je branila ulaz u gradsku luku  Mandra . Kako je folij na mjestu na kojem je navedena svota koju je majstor Gaaparini uniaten, nije jasno je li te godine dovraena kula ili je novac isplaen za dovraetak zidnoga platna na ju~nom dijelu obalnog pojasa zidina. Od ostalih majstora koji su zaposleni u razdoblju od 1514. do 1525. u biljeakama spominju se Tiberije, Marko Razanjin, Ivan, Marko, Petar Zvonari, Bartul, Pavao i Jeronim iz `ibenika. Nakon dovraetka radova na zapadnom, obalnom traktu pri emu su oja ane i upotpunjene srednjovjekovne zidine, pristupilo se izgradnji isto nog poteza (Prato) koji je u itavoj du~ini od starije linije zidina pomaknut za 31,5 m prema istoku, ime su zatvoreni ju~ni novi dio  Zagrad, i jugozapadni  iza Klan i rofa. Prvi radovi na Pratu spomenuti u "Libri delle fabbricha", oni su iz 1527. godine, kada je Mateju lapicidi isplaeno 165 lira za radove na nepoznatoj cisterni na Pratu Iste se godine u nekoliko navrata spominje protomajstor gradnje zidina, Sidar Stoai za radove na Pratu, no istodobno se intenzivno radi na dovraenju jugoisto nog ugaonog kompleksa (u blizini crkve sv. Martina). Pretpostavljam (iako za to nema dovoljno podataka u izvorima), da se u tome trenutku dovraava jugoisto na kula kru~noga tlocrta koja je branila ulaz u gradsku luku. Na to upuuje izgradnja pristaniane obale pred Sv. Markom za koju je 1527. godine isplaen majstor Vra ini. "Libri delle fabbricha& ", kao ni zapisnici sa sjednica Gradskoga vijea ne donose nikakve podatke o radovima na fortifikacijskom sustavu za period od 1527. do 1534. godine, kada se kao organizator nabavke vapna i pijeska kojeg prodaju graani spominje isklju ivo protomajstor Sidar Stoai. Iako za to ne postoje dovoljno sna~ni dokazi, mo~emo pretpostaviti da se ovim dovozima veih koli ina vapna i pijeska dovraavaju zidna platna zapadnog i isto nog poteza. Jedini podatak koji upuuje na izvoenje radova na jednom od tih zidnih poteza jest isplata majstoru Andriji iz Bergama iz 1540. godine za radove na zidinama de garbin. Ukoliko je to na pretpostavka da je do 40-ih godina 16. stoljea bio sagraen samo zapadni i isto ni fortifikacijski potez, a da su grad s juga i sjevera atitile dotrajale goti ke zidine, ini se da se ionako siromaana creska zajednica nije dovoljno brinula za vlastitu sigurnost. Na to e ih ubrzo nagnati sve eae gusarske provale koje osim ato ugro~avaju ~ivot u ruralnim oto kim zajednicama prijete i gradu Cresu. 1543. se kod Valuna odigrala teaka pomorska bitka izmeu Cresana i Uskoka kojom su prilikom poginula dva gradska suca, i nekolicina graana. Taj dogaaj kona no poti e svijest o nu~nosti izgradnje pouzdanog obrambenog sustava, pa 17. 11. Vijee donosi odluku prema kojoj su svi plemii i pu ani obvezni sudjelovati u nabavci graevinskog materijala (pijesak, vapno, kamenje), dok e se ionako nedostatna sredstva u kancelarskim fondovima koristiti samo za isplatu radova. Na istoj se sjednici po prvi se puta osniva komisija od tri nadglednika od kojih e jedan nadgledati nabavku vapna i pijeska, drugi kamena, dok e trei nadgledati izgradnju zidina. Meutim, u zapisima "Libbri delle fabbricha& " izmeu folija 80 i 80' nailazimo na neobjaanjiv prekid upisa podataka u razdoblju od ak 31 godinu. Naime, f. 80 zavraava s datumom 11. 10. 1550., a f. 80' po inje sa 17. 6. 1581. Najednostavnije mogue objaanjenje bilo bi da su se u tom periodu troakovi upisivali u kakvu drugu, danas izgubljenu, knjigu, no kako objasniti da se troakovi iz 1581. godine upisuju na poleini 30 godina starog lista? Ostavimo li rjeaenje ove zagonetke po strani, jedini izvor podataka za radove na creskim fortifikacijama u razdoblju od 1550. do 1581. godine ostaju zapisi sa sjednica Gradskoga vijea, a u njima u tom periodu za udo ne nalazimo mnogo odluka vezanih uz radove na zidinama. Ritam izgradnje zidina svoj kona ni zamah do~ivljava po etkom 80-ih godina 16. stoljea, od kada u "Libri delle fabbricha& " nalazimo u estale zapise o isplatama. Isplate za radove na pojedinim zidnim cortinama ne spominju posebice o kojem se dijelu radi, dok su isplate o radovima na pojedinim vratima detaljnije. Kako je ve navedeno, 1581. godine dovraavaju vrata Bragadina, nakon ega se radi na vratima Marcella. Usporedno s radovima na zidinama, 1587. godine pojedini se troakovi i majstori preusmjeravaju na radove u pretorskoj pala i. To bi moglo zna iti da je do tog vremena vei dio radova na zidnim platnima dovraen ili pri zavraetku, a da su preostali radovi na dotjerivanju pojedinih dijelova (vrata, ugaone kule). Ti su radovi kona no dovraeni 90-tih, da bi 1602. godine bile zabilje~ene kona ne isplate za etiri skupine graditelja: Skupina 1: majstori Marko Pal i, Luka i Pavao Mladini, Marko Soldati i Ludovik Matuli, isplaeno im je 3313 lira. Skupina 2: majstori Frane Stoai, Gaapar Zvonari, Sidar Zvonari, Andrija Gesmondin, isplaeno 3720 lira Skupina 3: majstor Andrija Gesmondin, isplaeno 1916 lira Skupina 4: majstor Marko Soldati, isplaeno 389 lira. Razli itim je skupinama majstora i njihovih suradnika bio povjeren rad na raznim poslovima, a pojedini su majstori vodili i samostalne djelatnosti van skupine unutar koje su radili (Andrija Gesmondin i Marko Soldati). Majstori ija imena mo~emo pratiti u "Libri della fabricha", te u zapisima sa sjednica Gradskoga vijea gdje se pojavljuju kao nadglednici gradnje zidina ili radova na zbornoj crkvi velikim su dijelom pripadnici nekoliko obitelji iji se najstariji lan vjerojatno doselio u Cres kao majstor radionice koja je radila krajem 15. stoljea na izgradnji zborne crkve, a kasnije nastavlja raditi na obrambenom sustavu. Detaljnija istra~ivanja o djelatnosti ovih majstora su, zbog airine teme, odlo~ena za budue projekte. U izvorima se kao veoma zna ajna li nost pojavljuje majstor Izidor ili Sidar Stoai koji je, sudei po imenu gradskog zaatitnika domai sin, a tijekom prve polovice 16. stoljea slovi za veoma cijenjenog majstora ije se ime u isplatama za radove na fortifikacijama pojavljuje 34 puta u razdoblju od 1521. do 1548. godine. 1525. se uz njegovo ime pojavljuje naslov archomag.o u kontekstu gradnje zidina. Nakon 1535. godine njegovo je ime vezano uz nabavku materijala za gradnju, pa se mo~e pretpostaviti da je osnovnu graevinsku djelatnost proairio i na trgovinu. U meuvremenu postaje uva~eni graanin i u nekoliko navrata predstavnik pu ana u Gradskome vijeu koje od Sidra Stoaia 29. lipnja 1552. godine naru uje izgradnju tornja gradskoga sata 'kojem se po ljepoti u Dalmaciji nee nai usporedbe'. Detaljniji podaci o tornju nalaze se u poglavlju o javnoj arhitekturi. 2. srpnja 1557. majstoru Sidru Stoaiu isplaeno je 120 lira de pizoli 'per acconciar li destri di Cherso, et far il suo muro atorno lo volto, forendo, piere, sabion, calcina, travi visognaramo et tutto quello fara bisogno in fabrica d. ditti destri ch. sijno ben murati della medema longhezza altezza longhezza ato sonno al pnte a la parte et co. dui balconi da Garbino, proportionadi come parara meglio. Premda ovdje nije sasvim jasno na kojim to projektima radi, iz konteksta ugovora sa Gradskim vijeem, jasno je da je rije  o nekoj izgradnji od iznimne va~nosti za sigurnost grada. Sidar Stoai umire nakon 1559. godine kada se u zapisima Gradskoga Vijea pojavljuje kao nadglednik radova na izgradnji zidina. Sidra Stoaia u obiteljskom poslu nasljeuje sin Frane Stoai koji se kao nadglednik radova na zidinama u zapisima Gradskoga vijea pojavljuje 1564., 1568., 1570., 1573., 1579., 1582., 1585., 1588., 1592., 1594., 1600., 1602., i 1604. U "Libri delle fabbricha& " pojavljuje se s datumom 17. lipnja 1581. kao majstor Frane Stoai pok. Sidra za nepoznatu isplatu (ne itko), 1584., te 1585. kada se s majstorom Markom Soldatiem spominje u isplati za radove na vratima posta al Prado. Ukoliko za datum dovraetka vratiju Bragadina prihvatimo 1581. godinu, ovdje mora biti rije  o radovima na glavnim gradskim vratima Porta Marcella, i na taj na in ta dva majstora uzeti za glavne izvoa e radova na tim vratima, koja su vjerojatno nastala prema nacrtu donesenom iz Venecije. Frane Stoai umire 1599. godine. Od radionice obitelji Marangoni koja je usko vezana uz radove na zbornoj crkvi 80-ih godina 15. stoljea, u gradnji zidina pojavljuje se tek Mihovil Marangoni prigodom isplate dana 15. lipnja 1518. Budui da je to uope posljednji zapis u dostupnim izvorima o lanovima te nekada znamenite kameno-klesarske obitelji, pretpostavljam da je radionica zatvorena, a lanovi obitelji odselili ili izumrli. Od potomaka lokalnih obitelji u Knjizi troakova javlja se joa i Juraj Zidari (Zorzi) godine 1517. U isplatama za nepoznate (ne itko) radove javlja se 1. lipnja 1518., 22. travnja 1520., a 28 sije nja 1525. zabilje~en je kao protomajstor gradnje zidina. Veoma aktivna u radovima na zidinama je i obitelj Zvonari, od kojih se najranije pojavljuje Petar Zvonari, punim imenom od 9. lipnja 1518. 22. rujna 1534. posljednji se put spominje u suradnji sa sinom Jurjem Zvonariem koji e nakon toga potpuno preuzeti obrt, pa se kao nadglednik gradnje zidina u Knjigama Gradskoga vijea pojavljuje 1564., a u isplatama unutar Knjige gradnje zidina joa 13. srpnja 1584. U samo dva navrata isplate prima Ivan Zvonari (Zuane)  25. svibnja 1584. i 21. prosinca 1587. Najaktivniji lan obitelji svakako je Ivan Petar Zvonari koji se kao suradnik Frane Stoaia pok. Sidra spominje od 17. lipnja 1581. 13. o~ujka 1582. godine sa suradnicima zidarima i kamenorescem Markom Soldatiem radi na popravku crkvice Sv. Uraule, a 13. srpnja 1584. dobiva predujam od 30 lira za pripremu kamena za neka gradska vrata (ne itko), ato se vjerojatno odnosi na glavna kopnena vrata Marcella, koja e biti dovraena etiri godine kasnije. 21. prosinca 1587. isplaeno mu je 90 lira za izgradnju stepenica kod izvora Piskl (jedini objekt o kojem bi ovdje mogla biti rije  jest mlin koji je sagraen po etkom 16. stoljea), a iste godine Ivan Petar Zvonari dobiva 150 lira, a Frane Stoai 132 lire za nepoznate radove na jednoj od ugaonih oblih kula (baloardo). Istovremeno se u Knjigama Gradskoga vijea kao nadglednik gradnje zidina pojavljuje 1558., 1561., 1563., 1566., 1567., 1570., 1572., 1575., 1579., 1582., 1585., 1588., 1592., i posljednji put 1595., ato je ujedno i posljednji zapis o jednom od najcjenjenijih graditelja i kamenorezaca druge polovice 16. stoljea u gradu Cresu. Posljednji u obitelji Zvonaria u dokumentima o gradnji zidina pojavljuje se Gaapar Zvonari, i to pri isplatama u skupini Frane Stoaia dana 9. travnja 1599. i 14. srpnja 1600. godine,  a kao nadglednik gradnje zidina u godinama 1586., 1593., 1596., 1599., 1603., 1606. i 1607. godine. Kao nadglednik uz njega slu~buje i Vito Zvonari, premda o njemu nema biljeaki prilikom isplata u Knjizi troakova. Obitelj Soldati zastupljena je u graevinskim poduhvatima 16. stoljea s dva lana od kojih je Marko Soldati veoma cijenjen kao kamenorezac (tagiapiera), pa tako 17. velja e 1587. prima 60 lira za izradu dva stupa s bazama i kapitelima koji e biti ugraeni u dvoriate pretorske pala e, a istovremeno radi i na balkonima prvoga kata i vanjskom stubiatu u istom dvoriatu. 1. o~ujka iste godine Marko Soldati radi na pergoli, dijelu stubiata, i etiri prozora portika pretorske pala e, a 5. travnja slijedi posljednja isplata za radove na dvoriatu pala e, stubiatu i stanovita tri balkonska otvora (corte dell palazzo& scalla& balconi tre). Nadalje se u skupnim isplatama za nepoznate radove pojavljuje 9. travnja 1599., a 26. svibnja 1603. radi na nasipavanju skoaenja jugoisto ne kule Sv. Duha. S Franom Stoaiem ponovno surauje 1603. godine kada im za opremanje vratiju na Pratu (Vrata Marcella?) bude isplaeno 1141 lira, a iste godine nepoznata svota za radove na jarcima oko ugaonih kula (conto delli scolini detti torrioni) 4. kolovoza 1604. Marko Soldati je isplaen za radove na zidu i mulu, a idue godine i na kuli u pristaniatu Merag. Za kulu u Mergu godine 1609. izradio je danas izgubljeni grb za ato mu je isplaeno 18 lira. Posljednji zapis o djelatnosti Marka Soldatia u Knjizi troakova gradnje zidina jest isplata godine 1610. prilikom zaklju enja troakova. Neobi na je injenica da Marko Soldati, premda veoma cijenjen kamenorezac i graditelj, za nadglednika gradnje zidina izabran samo 1611., i 1615. tj. nakon stvarnog dovraetka itavog obrambenog pojasa, za razliku od Mate Soldatia koji se kao nadglednik spominje 1606., 1607., 1608., 1609., 1612., 1613., 1616., 1617., 1618., 1619., 1620., i 1621. Mate Soldati se u Knjizi troakova pojavljuje 4. kolovoza 1604. kada ugrauje metalne dijelove u Vrata Marcella i 1610. prilikom zaklju enja troakova izgradnje. Sudei po u estalosti isplata, u posljednjim desetljeima dovraenja obrambenog sustava, osobito va~an doprinos dao je Andrija Gesmondin koji se prvi puta spominje 21. prosinca 1587 kao maestro Andrea Gesmondin muraro. On se prvim godinama svoje djelatnosti pojavljuje isklju ivo u suradnji sa drugim majstorima,a osobito esto s Franom Stoaiem. Meutim, od 1602. postaje jednim od glavnih majstora, pa se uz isplatu od 768 lira njegovo ime spominje uz dovraenje i popravak zapadne i sjeverne kortine. 26. svibnja 1603. godine isplaeno mu je 33 lire za iskopavanje temelja oko jedne od ugaonih kula. Majstor Andrija Gesmondin 1604. godine gotovo u potpunosti preuzima radove na zidinama: metalnim dijelovima (vjerojatno sustavom zatvaranja) oprema vrata Marcella, i vrata u kuli Torion. 9. velja e 1609. isplaena mu je nepoznata svota za pokrivanje kule Torion, te se izravnavaju troakovi za izradu vratiju, a 1610. za dovraenje radova na jugoisto noj ugaonoj kuli kod Sv. Duha. Kao ato je primijeeno u slu aju majstora Marka Soldatia, majstor Andrea Gesmondin izabiran je za nadglednika radova na zidinama samo u godinama kada u veoj mjeri ne sudjeluje u samim radovima. Knjige Gradskoga vijea bilje~e ga samo u godinama 1581., 1587., 1590., 1594., 1597., 1601., i 1605. U posljednjem desetljeu 16. stoljea na gradnji obrambenog sustava pojavljuju se braa Luka i Pavao Mladini u isplatama za suradnju s Franom Stoaiem. Na izgradnji fortifikacija 16. stoljea, u gradu Cresu nalazimo i one majstore koji se pri isplati troakova spominju samo jednom, a za neke od njih bilje~nik donosi i podatak o mjestu porijekla. Ovdje tek donosim njihova imena i datum pojavljivanja u gradu Cresu, a budua bi istra~ivanja mogla rasvijetliti njihovo djelovanje i u drugim sredinama: Jeronim iz `ibenika,Fabrizio iz Grada,`imun Gajdini, Tugomir,Andrea da Bergamo,i Nikola iz Kor ule. Nakon 4. srpnja 1610. godine kada je zaklju ena Knjiga troakova izgradnje zidina, obavljaju se joa neki zavrani radovi u smislu sitnijih popravaka. Oni e kona no biti dovraeni tek 1689. godine kako je navedeno na kamenom natpisu kojeg je objavio N. Lemessi. 5. Javni objekti druge polovice 15. i 16. stoljea u gradu Cresu Razvojni poticaj kojeg je grad Cres dobio 1450. godine preseljenjem komunalne i biskupske uprave iz Osora stvorio je potrebu za gradnjom objekata koji e na razini funkcije i simbola biti usklaeni s novom ulogom grada. Usvajanjem do tada vangradskih podru ja u svoje novo tkivo, Cres u drugoj polovici 15. stoljea oblikuje novo srediate: trg u dnu Mandra a u kojem se koncentriraju novi upravni objekti: Pretorska pala a sa zatvorom, nova Gradska lo~a, te Satni toranj. U poglavlju o urbanizmu, bilo je rije i o 'dvostrukom' obliku trga iji vanjski dio okrenut prema luci ima ulogu komunalnog srediata, dok unutraanji dio, koji je s vanjskim povezan prolazom u glavnim lu kim vratima, poput svojevrsnog atrija zatvara prostor pred ~upnom crkvom, zvonikom i biskupskim dvorom. U ju~nom dijelu isto ne obale luke, u kojem se joa u srednjem vijeku razvilo pristaniate uz koje se, u blizini srednjovjekovnog arsenala, gradi nova zgrada gradskog fontika. Svi e ti objekti kroz tri stoljea, do propasti mleta ke vladavine arhipelagom biti sna~nim simbolima urbanog identiteta grada, a kolektivno sjeanje na one uniatene (pretorska pala a) ili temeljito pregraene (fontik) prisutno je i danas u svijesti graana Cresa. 5.1 Pretorska (Kne~eva) pala a Jedina nepobitna injenica o Pretorskoj pala i u Cresu jest da je sruaena 1854. godine, te da se njezino glavno zapadno pro elje nastavljalo na glavna lu ka gradska vrata prema sjeveru. U povijesnim izvorima nemamo podataka o njezinom izgledu, a u literaturi su do sada objavljena tri pokuaaja rekonstrukcije njezina izgleda. Prvi je nevjeat prikaz trga nepoznatog autora i vremena nastanka kojeg je J. us-Rukoni objavila u sklopu lanka o crkvici Sv. Ivana na Trgu. Na tom se prikazu zapadno pro elje nastavlja na plohu satnog tornja. Dvokatnim pro eljem dominira sredianja os u prizemlju rastvorena pravokutnim portalom, u prvom katu pravokutnom niaom s lavom Sv. Marka, a u razini drugoga kata rastvorena polukru~nim lukovima trifore balkona ograenog balustradom. S obje strane sredianje okomite osi svijetlih otvora po dvije su osi otvorene pravilnim ritmom jednakih prozora prvoga i drugoga kata. Jedini element naruaavanja pravilnog ritma otvora jest izmjena prozora i portala prizemlja, jer je u sjevernom dijelu inverzija naruaila o ekivani ritam: portal  prozor  portal. Svi su svijetli otvori uokvireni glatkim gredama, a oni prvoga i drugoga kata imaju prozorske klup ice na konzolama. Zbog shemati nosti crte~a detalji arhitektonske dekoracije nisu prikazani. Na sjeverni rub pro elja prema zapadu pod pravim je kutom prislonjeno krilo zgrade t tvorei L tlocrt. Ju~no je pro elje tog krila u prizemlju rastvoreno velikim ailjatim lukom. U razini prvoga kata dva su pravokutna, ini se, balkonska otvora zaatiena balustradom, a na drugom katu joa dva pravokutna prozora. Zapadna fasada ove prigradnje je u razini prizemlja zatvorena, na prvom katu su dva balkonska otvora s balustradom identi na onima na ju~noj fasadi, a u drugome katu joa dva pravokutna prozora. Autorica lanka o crkvici Sv. Ivana od Trga u sklopu koje je crte~ objavljen otkrila je mnoga odstupanja u prikazu crkvice od njezina stvarnog izgleda. Ta, kao i injenica da je pala a prikazana veoma shematski, u nespretnoj perspektivi i bez arhitektonskih detalja ovaj slikovni izvor ine manje relevantnim u odnosu na druga dva. Drugi pokuaaj rekonstrukcije izgleda pretorske pala e jest crte~ N. Lemessija datiran 7. travnja 1919. godine koji se nalazi u arhivu Muzeja grada Cresa. Na tom je crte~u, kao i na onome nepoznatoga autora glavno pro elje pala e rastvoreno naglaaenom sredianjom osi s triforom balkona u drugome katu i pravilnim ritmom pravokutnih prozora prvoga i drugoga kata na klup icama. Nepravilna izmjena prozora i portala prizemlje ovdje je identi na onoj prikazanoj kod nepoznatog autora. Arhitektonska dekoracija svijetlih otvora niti ovdje nije prikazana, no na plohi sjevernog dijela pro elja, izmeu prvoga i drugoga kata, autor je smjestio pravokutno polo~enu plo u s reljefom lava Sv. Marka, a ispod njega pravokutnu niau s bistom nepoznate osobe. Lemessi sjeverozapadnu prigradnju prikazuje sasvim druga ije od nepoznatog autora. Ovdje je to jednokatna okrugla ugaona kula s velikim jugozapadnim lu nim otvorom i dva balkonska otvora prvoga kata zatvorena balustradom na konzolama. Sjeverno od nje, Lemessi je ucrtao ogradni dvoriani zid, koji bi se vjerojatno imao odnositi na dvoriate unutraanje dvoriate pala e. Lemessijev prikaz susjedne crkvice Sv. Ivana uvelike se oslanja na prikaz nepoznatog autora, pa mo~emo pretpostaviti da bi njegovo odstupanje od prikaza pretorske pala e imalo biti temeljeno na nama nedostupnim podacima. Trei pokuaaj rekonstrukcije objavljen je u sklopu posljednjeg izdanja Lemessijevog opse~nog dijela o povijesti Cresa, a autora G. Tomza. Njegovo rjeaenje doslovno ponavlja oblike nepoznatog autora uz neka odstupanja. Prizemni dio glavnog pro elja i sjeverozapadne prigradnje izveden je u bunjatu. Ploha glavnog pro elja izmeu prizemlja i prozora prvoga kata ukraaena je s tri pravokutne i ju~nom ovalnom plo om s natpisima. Sredianji prozor prvoga kata ovdje je kvadratnog oblika, s ju~ne mu je strane grb (vjerojatno komunalni), a sa sjeverne joa jedna pravokutna plo a. Svi prozori prvoga i drugoga kata imaju profilirane prozorske klup ice i strehe. Lav sv. Marka smjeaten je u niai iznad balkonate drugoga kata koja je stoga morala biti sni~ena, pa vijenac iznad lukova trifore zavraava u razini vijenaca streha bo nih prozora drugoga kata. Ispod krova otvoren je niz tavanskih prozora u obliku vodoravno polo~enih uskih pravokutnika. Posljednja razlika u Tom evom prikazu Pretorske pala e jesu balkonski otvori prvoga kata sjeverozapadne prigradnje koji su ovdje zatvoreni zasebnim balustradama, a ne jednom neprekinutom kao kod nepoznatog autora. Posljednji grafi ki izvor za rekonstrukciju izgleda Pretorske pala e prvi je katastarski plan grada Cresa iz 1821. godine. Plan kao jednu katastarsku esticu (br. 588) prikazuje tlocrtno zamraen kompleks. Na njemu glavno krilo Pretorske pala e ima L tlocrt, s kraim sjeveroisto nim krilom, na ijem je sjeverozapadnom uglu prigraena zgrada koja u crte~ima ima veliki prizemni lu ni otvor. Osnovni pravokutni tlocrt te zgrade prema sjeveroistoku je produ~en joa jednom prigradnjom L tlocrta koja sa sjeverne strane zatvara unutraanje dvoriate pala e. Arhivski izvori koji govore o eventualnim graevnim fazama i promjenama koje je izvorni izgled pala e do~ivio u kasnijim stoljeima vrlo su oskudni i uglavnom se odnose na zapise sjednica Gradskoga vijea. Najranija je biljeaka o Pretorskoj pala i sa sjednice od 2. sije nja 1514. kada je odlu eno isplatiti 6 dukata za popravak elementa "il soler" na Kne~evoj pala i. Nu~nost popravka objaanjava se njegovim derutnim stanjem. Idua je biljeaka datirana 25. srpnja 1518., i ini se da njome zapo inje temeljita rekonstrukcija pala e jer je odlu eno zadu~iti suce za odreivanje svote koja e biti dovoljna za poveanje sve ane sale u pala i. Navodi se kako je velika sala slu~ila za sve gradske proslave, vjen anja i mlade mise ("tutti li comodi della terra, feste, noze messe novelle"). Ista e prostorija slu~iti i kao sudiate ("il tribunale"). Kao jedan od izvora prihoda iz kojih e se financirati pregradnja pala e, knez predla~e iznajmljivanje prostorija u prizemlju pala e, i to apotekaru, brija u i piljarima. Odredba od 24. velja e 1535. kojom se s 300 lira ka~njava svatko tko one isti zidove Pretorske pala e mogla bi ozna avati kako je pregradnja, zapo eta 17 godina ranije tada ve dovraena. ini se da je obi aj komercijalnog najma prizemnih prostorija pala e odr~an i nakon ato je pregradnja dovraena, jer Ivan Lukari, brija  iz Splita 1540. godine tra~i koncesiju za brija nicu smjeatenu sotto il palazzo pretorio. 1544. godine odlu eno je poduprijeti (puntelar) zid Pretorske pala e u blizini gradskoga sata, nakon ato su ga pregledala tri protomajstora koji rade na zidinama (capomaestri). Istovremeno se koncesija za brija nicu u prizemlju pala e dodjeljuje Ivanu, sinu Nikole iz Scrissa. Kvaliteta obavljenih poslova prilikom pregradnje 20-ih godina 16. stoljea nije bila visoka, te je 1550. odlu eno ukinuti koncesije trgovinama u prizemlju kako bi se zapo elo s temeljitom rekonstrukcijom pala e. U sklopu te rekonstrukcije mijenja se i raspored unutraanjih prostorija. U tom je smislu zanimljiva odluka od 8. o~ujka 1551. u kojoj se prihvaa prijedlog za pregradnju; "per refar la fazada davanti della camera da palazzo et della fazada verso sirocho per poterla tirar per recta linea per acompagnarla con la torre". Fasada pred salom sasvim je sigurno ona zapadna, glavna na kojoj se nalazi balkonata. Iz ove odluke saznajemo da prije tog datuma pala a nije bila priljubljena uz Gradski toranj, te da je imala slobodnu ju~nu fasadu. Ovom su pregradnjom, izgleda, rijeaeni konstrukcijski i funkcionalni problemi pala e, pa u zapisima Vijea ne nalazimo odluka o intervencijama do 1576. godine kada se, ukazujui na primjedbu mleta kog sindika prilikom njegovog nedavnog posjeta, odlu uje u pala i (vjerojatno u njezinom unutraanjem dvoriatu) izgraditi cisternu za vodu kojoj bi pristup bio dopuaten svim graanima Cresa. Ista nije dovraena do 1586. godine kada se za njezino dovraenje potpisuje ugovor s kamenorescem Jeronimom Taiapiera po cijeni od 35 dukata. Istovremeno se primjeuje da je pala a u jako loaem stanju (cattivisime condizioni). Zbog toga se ve idue godine creski poslanici u Veneciji zadu~uju tra~iti sredstva za popravak pala e. Oni e tra~iti pozajmicu od 1000 dukata od koje e svota najvei dio ii za dovraetak zidina. Svota se s vremenom ima vratiti iz kancelarskih taksi. Jedan od najomiljenijih mleta kih knezova u Cresu u 16. stoljeu svakako je Sebastiano Quirini prilikom ijeg su napuatanja du~nosti u gradu bile izvoene kazaliane i glazbene sve anosti. Za njegova upravljanja gradom 1586. do 1588. godine graevinske su aktivnosti unato  nedostatku financija do~ivjele stanovit zamah. Tako na sjednici odr~anoj krajem listopada 1587. godine Vijee ustaje u obranu Quirinija protiv optu~bi koje je podigao biskup Coriolano Gazzadori, a u vezi s razmiricama oko novca sakupljenog za pregradnju zborne crkve i vlasniatva nad zgradom fontika. Branei Quirinija i optu~ujui Gazzadorija, Vijee napominje svoje zadovoljstvo kne~evom vladavinom tijekom koje je dovraio cisternu u franjeva kom samostanu, poticao radove na zidinama, te je dovraio obnovu pretorske pala e. Pri tome se napominje kako je 'pri tome zbog mogunosti uruaavanja poda velike sale mnogima spasio ~ivote'. Izjava je poslana na itanje u mleta ki Senat, a potpisali su je suci, advokati, plemii i pu ki poslanici. U Libri delle fabbricha delle mura nailazimo na vrijedne zapise koji potkrepljuju ovu tvrdnju. Naime, majstor Marko Soldati isplaen je 1587. godine u tri navrata za radove na Pretorskoj pala i: 17. velja e 1587. prima 60 lira za dva stupa s kapitelima u dvoriatu pala e, a istovremeno se spominje da radi i na balkonima sobe iznad dvoriata, te na stubama pala e 1. o~ujka 1587. spominje se isplata nepoznate svote za radove na balkonu, dijelu stubiata i etiri prozora portika 5. travnja 1587. navedeni su radovi u dvoriatu pala e, na stubiatu i tri balkona Iste je godine za pozlatu reljefa lava sv. Marka koji se nalazio na pro elju pala e isplaen Ivan Gapi, neak slikara Ivana Gapia o kojem je bilo rije i u poglavlju o povijesnim prilikama u Cresu. Gapi je za taj rad primio 69 lira, a spomenut e ga prijavljujui se za natje aj za pozlatu glavnog oltara zborne crkve. Svi navedeni radovi u pala i izvraeni su na temelju narud~be kneza Sebastiana Quirinija. Bilo kako bilo, ve 1591. godine sigurnost Velike sale u pala i ponovno je na dnevnom redu Vijea. Napominje se kako balkon Velike sale (il pergolo) u kojoj se odvijaju sve va~nije gradske proslave, a prigodom karnevala skupi silan svijet, za razliku od ostalih balkona nije bio popravljan, a zbog velike visine na kojoj se nalazi predstavlja opasnost. Istovremeno vijenici se ~ale da glavna sala u kojoj je i sudiate na viae mjesta prokianjava ato predstavlja opasnost za sustav drvenih greda, te kako su svi prozori ve dotrajali i bez stakala. Neobi na je injenica da je Vijee samo etiri godine prije ove ~albe bilo zadovoljno obnovom pala e, no ovakav ton mo~emo pripisati ~elji da se stanje prika~e ato gorim u cilju br~eg prikupljanja sredstava. Je li Vijeu uspjelo ishoditi sredstva za obnovu navedenih dijelova nije mogue rei zbog toga ato u zapisima sa sjednica o intervencijama na pala i u 16. stoljeu viae nema spomena. Svi navedeni arhivski podaci ne daju nam dovoljno informacija na temelju kojih bi to no mogli rekonstruirati izgled Pretorske pala e u Cresu, no njihovom kombinacijom s pokuaajima rekonstrukcije opisanima na po etku ovoga teksta, kao i tlocrta prikazanog u katastarskom planu iz 1824. godine mo~emo zaklju iti sljedee: Iako je radi potrebe djelovanja kneza i komunalne uprave morala biti izgraena ubrzo nakon 1450. godine kada je uprava iz Osora preselila u Cres, o toj zgradi nemamo nikakvih podataka. Temeljita pregradnja prve pala e zapo ela je 1518. godine, a kasnijim su rekonstrukcijama uglavnom popravljani derutni dijelovi. Glavno, ju~no krilo pala e je dvokatno, pro eljem okrenuto prema luci. Naglaaena sredianja os pro elja, u razini drugoga kata je bila rastvorena triforom balkonate. Kompozicija ostalih elemenata rastvaranja pro elja identi na je kod sva tri autora rekonstrukcije, a kako u arhivima nema opisa kompozicije, uvjetno se mo~e prihvatiti. Na pro elju se nalazio reljef lava Sv. Marka kojeg je 1587. pozlatio Ivan Gapi. Njegov polo~aj sva tri autora rekonstrukcije razli ito odreuju, pa se i nama teako prikloniti bilo kojem od rjeaenja, no najmanje je vjerojatan onaj G. Tomza koji niau s lavom zamialja u zbijenom prostoru izmeu okvira trifore i pokrovnog vijenca. injenica da su od 1518. godine prizemni prostori davani u koncesiju obrtnicima govori u prilog postojanju stubiata kojim se prilazilo prostorijama prvoga kata u kojima su se vjerojatno nalazili uredi i velikoj sali drugoga kata u kojoj su se odr~avale gradske sve anosti i suenja. Takvo je stubiate moglo biti smjeateno samo u dvoriatu koje se nalazilo uz pred isto nom fasadom glavnog krila pala e. Teako je rei je li vanjsko stubiate slu~ilo i komunikaciji izmeu prvoga i drugoga kata. Dvoriate osim vanjskog stubiata imalo i trijem na kojem je 1587. godine radio majstor Marko Soldati. Arhivski podaci ne spominju je li na tom mjestu trijem postojao i ranije. Na katastarskom prikazu iz 1824. godine ini se da prostor dvoriata sa sjeverne strane zatvara sjeveroisto na prigradnja glavnome krilu, no danas je nemogue rei pripada li ta prigradnja izvornom izgledu 16. stoljea. Dijelom izvorne konstrukcije vjerojatno je bila sjeverozapadna prigradnja s velikim lu no nadsvedenim prolazom u prizemlju. Sva tri primjera rekonstrukcije ovaj prolaz vide sa ailjatim lukom. Ostaje otvorenim i pitanje izvora na temelju kojega autori takav luk zamialjaju. ini se da su prostorije prvoga kata ove prigradnje bile rastvorene s etiri pravokutna balkonska otvora zaatiena balustradama. Prigradnje koje se na katastarskom planu iz 1824. nastavljaju sjeveroisto no na spomenutu prigradnju mogle su imati namjenu skladiata i zatvora, ali u nedostatku vraih dokaza to pitanje moramo ostaviti otvorenim. Pretpostavljeni elementi povezali bi ovu pala u s grupom sli nih reprezentativnih objekata u gradovima mleta ke Dalmacije po reprezentativnom pro elju ija je sredianja os naglaaeno rastvorena (u ovom slu aju renesansnom) triforom na na in mleta kih pala a. Ritam svijetlih otvora glavnog pro elja je pravilan, a od njega se odstupa tek onda kada to nala~e funkcija (nepravilan ritam prizemnih otvora vjerojatno je uzrokovan potrebama iznajmljenih duana). Trijem sa Soldatievim stupovima nepovratno je izgubljen, no i tim bi se elementom, kao i vanjskim stubiatem ova pala a vezala uz sli ne objekte u Dalmaciji i Istri. 5.2 Gradska lo~a Gradska lo~a u Cresu nalazi se na glavnom gradskom trgu, jugozapadno od glavnih lu kih vratiju sa satnom kulom. Pravokutni prostor lo~e s juga zatvara susjedni objekt, a sa zapada i istoka omeuje visoko podno~je na kojem su po tri stupca s blago istaknutim neukraaenim bazama i kapitelima. Tijela stupaca ine kameni blokovi su~eni na mjestima spajanja. Troslivnu krovnu konstrukciju nosi glatki kameni vijenac koji po iva na stupcima i stupu postavljenom po sredini sjevernog, otvorenog prostora. Stup po iva na visokoj aesterokutnoj bazi ukraaenoj ukladama, a kapitel mu je ukraaen istaknutom profilacijom. Krov je pokriven kupom kanalicom. Uz gradski toranj sa satom, lo~a je jedini u Cresu o uvani objekt civilne funkcije nastao za mleta ke uprave. Dokaz o postojanju neke starije lo~e od postojee daju dokumenti koji spominju loggia parva prije izgradnje nove lo~e. Idui je onaj je datiran s 29. o~ujka 1502. godine, kada knez ratificira odluke koje je Vijee donijelo, sjedei pod lo~om. Ostali podaci lo~u spominju tek uzgred, nikada ne opisujui elemente njezina izgleda: - 15. 9. 1504. nije prihvaen prijedlog za gradnju nove lo~e - 1535 godine odluka da se kaznom od 300 lira osuuje svatko tko uprlja zidove Pretorske pala e ili lo~e - 6. svibnja 1550. pod Velikom lo~om (logia magna) dovraen je Libro quinto d'Instrumenti. To je ujedno i najraniji spomen Velike lo~e u odnosu na Staru (loggia parva) - 16. 10. 1558. jedna od gradskih sve anosti u kojoj sudjeluje knez i itavo Vijee zapo inje povorkom pred Gradskom lo~om - 8. srpnja 1588. knez i kapetan Sebastiano Quirini predaje du~nost Francescu Bollaniju u Velikoj lo~i (sub Loggia grande) Stara je gradska lo~a morala biti sagraena u blizini novoga trga pred zbornom crkvom u razdoblju izmeu 1450. i 1550. kada je zabilje~en najraniji spomen Velike lo~e. Prvih desetljea nakon doseljenja kneza iz Osora u funkciji je mogla biti i stara srednjovjekovna lo~a koja se najvjerojatnije nalazila na nekadaanjem glavnom trgu pred crkvom Sv. Izidora. Formiranjem novoga trga, u drugoj polovici 15. stoljea nastaje ona koju dokumenti nazivaju loggia parva in contrada Santa Maria Maggiore. Reduciranost dekorativnih oblika Velike lo~e isklju uje mogunost da je postojala u prvom desetljeu 16. stoljea kada u gradu djeluje radionica obitelji Marangoni dosljedno primjenjujui obilje ranorenesansnih dekorativnih oblika. Shodno tome datum njezina nastanka mo~emo pribli~iti datumu njezina prva spomena, 1550. godine. Bunjato tehnika u kojoj su izvedeni njezini stupci, te izostanak u Cresu omiljenih ranorenesansnih kanelira na kapitelima sasvim su u skladu s oblicima obli~njeg satnog tornja i glavnih lu kih vratiju koji nastaju u drugoj polovici 16. stoljea. 5.3 Gradski satni toranj Gradski satni toranj nadgradnja je glavnih lu kih vratiju smjeatenih ju~no od Pretorske pala e. Zapadnim je pro eljem okrenut prema gradskoj luci, dok je isto na fasada okrenuta prema isto nom dijelu trga pred Zbornom crkvom glatka. Sjeverna i ju~na fasada priljubljene su uz susjedne zgrade. Luk u bunjatu na zapadnoj fasadi flankiraju dva polustupa s kapitelima toskanskog reda ije je tijelo raa lanjeno kamenim prstenovima koji obuhvaaju i kamene blokove luka. Nad profiliranim vijencem arhitrav je s grbom grada Cresa u srediatu i dvije prazne kartuae sa strana. Bo ni glatki pilastri nose trokutni zabat istaknute profilacije. Prvi kat, ukraaen niaom s lavom Sv. Marka, odvojen je od drugog sna~nim vijencem. Na gornjem, neato ni~em katu, smjeaten je gradski sat. Nad glatkim potkrovnim vijencem nalazi se niska krovna balustrada oko otvorenog prostora za gradsko zvono. Oba su kata zidana pravilnim kamenim kvadrima s urezanim sljubnicama, koje su na drugom katu plie. Na taj je na in graditelj postigao okomito smirivanje bunjata prizemlja lu kih vratiju. Arhivski podaci pokazuju kako je gradski sat postojao ve 1497. godine: u zapisima sjednica Gradskog vijea zabilje~eno je 26. studenoga 1497. da je sat pokvaren, te se tra~i osoba koja e ga popraviti. Dokumenti ne spominju da li se taj sat nalazio na gradskome tornju koje je ve tada mogao u nekom drugom obliku postojati nad lu kim vratima. Stari satni toranj svakako postoji 1502. godine kada nepoznati dokument kojeg je objavio Vlahovi govori da je 1502. gradski toranj bio oslikan, a zapis sa sjednice Vijea iz 1505. da je promijenjeno zvono "in forma maiori ut sonus ipsius longius andiatur". Na istoj je sjednici odlu eno iz Venecije pozvati urara koji e sat popraviti i redovito odr~avati. Prikaz prvog satnog tornja nalazimo na reljefu s prikazom sv. Izidora koji je opisan u poglavlju o obrambenom sustavu. To je dvokatna kula s prizemnim lu no nadsvedenim vratima, manjim lu no nadsvedenim svijetlim otvorom kata, nad kojim je ograda stra~arskog mjesta smjeatena pod piramidalnim krovom. 1526. godine na popravku satnog tornja radi majstor Frane Gaaparini o kojem je bilo rije i u poglavlju o gradnji obrambenog sustava. Vijee potvruje ugovor kojeg su nadglednici gradnje zidina sklopili s Gaapariniem za radove na klaonici i satnoj kuli. Briga za to nost gradskoga sata bila je u 16. stoljeu sukladna njegovim estim kvarovima. Tako je 1542. odlu eno zapo eti s temeljitim popravkom sata, a 1549. majstoru Jakovu brija u (barbitonsor) isplauje se ak 20 zlatnika za taj popravak. Nekoliko godina nakon toga, 1552. godine je odlu eno pregraditi satnu kulu. Taj se zadatak povjerava iskusnome creskome graditelju Izidoru Stoaiu, pod uvjetom da "usavrai satni toranj u najljepaem duhu, bez obzira na troaak, tako da bude lijep i astan, kakvoga nema u itavoj Dalmaciji." Majstora Izidora Stoaia koji je kroz drugu etvrtinu 16. stoljea bio protomajstor izgradnje creskih zidina svakako je bio u stanju ostvariti ovakav projekt, no oblici visoke renesanse prisutni u prizemlju (polustupovi toskanskoga reda u bugnatu) koji lu ka vrata tipoloaki svrstavaju u grupu s kopnenim vratima za koja znamo da su nastala 80-ih godina 16. stoljea, upuuju na zaklju ak da je izvorni Stoaiev projekt u kasnijim desetljeima do~ivio promjene. Potvrde arhivskih izvora za takvu slutnju joa valja tra~iti. Zgrada fontika nalazila se na mjestu danaanjeg hotela "Cres", u jugozapadnom dijelu Mandra a. Morala je biti sagraena nakon 1483. kada se u Gradskom vijeu odlu ilo o osnivanju skladiata robnih rezervi. Od fontika je danas sa uvan samo reljef s prikazom Sv. Izidora o kojem je bilo rije i u poglavlju o creskim fortifikacijama. 6. Zborna crkva Sv. Marije Snije~ne 6.1 Analiza prostorne i dekorativne kompozicije Zborna crkva Sv. Marije Snije~ne u gradu Cresu smjeatena je na u sjeverozapadnom kvadrantu srednjovjekovne gradske jezgre, na trgu koji je formiran u drugoj polovici 15. stoljea. Nakon ato je grad Cres od Osora preuzeo ulogu svjetovnog i sakralnog upravnog srediata cresko-osorske komune na tom se trgu koncentriraju graevine koje tu novu ulogu najsna~nije simboliziraju: zborna crkva u kojoj naizmjenice s osorskom stoluje biskup, pretorska pala a kao sjediate kneza i kapetana, glavna lu ka gradska vrata sa satnim tornjem, Gradska lo~a, te sjediate najvee creske bratovatine: crkva Sv. Ivana od Trga. Zna ajne urbanisti ke promjene koje grad Cres tim inom pro~ivljava opisane su u poglavlju o urbanizmu, a jedna od najveih je zasigurno premjeatanje gradskog centra iz malenog trga pred dotadaanjom ~upnom crkvom Sv. Izidora, na novonastali trg pred zbornom crkvom. Nova crkva je trobrodna bazilika s apsidom i dvije bo ne kapele upisanima u za elni zid koji povinujui se liniji glavne gradske prometnice oblikuje njezin trapezoidni tlocrt. Pro elje crkve konturom slijedi njezin bazilikalni presjek s trokutnim zabatom pred dvostreanim glavnim brodom i bo nim krilima pro elja iji zavraeci prate kosine bo nih brodova. Pro elje je ujedno i glavni razlikovni element ove crkve od osorske katedrale Sv. Nikole prema ijem uzoru je nastala. Osim pro elja, crkve se bitno razlikuju i sceni noau polo~aja: osorska dominira ju~nim rubom glavnoga gradskoga trga, dok je vizura zborne crkve u Cresu zaklonjena zvonikom i zatvorenim prostorom trga stijeanjenog izmeu susjednih objekata. Elementi okomitog rastvaranja pro elja creske zborne crkve jesu renesansni portal i prozorska ru~a smjeateni u sredianjoj osi. Sredianju vertikalu smiruje airoki vijenac profiliranih rubova koji je na to kama koje odgovaraju raa lambi unutraanjeg prostora crkve ukraaen plitkim pilastrima, na taj na in naglaaavajui sveukupnu airinu pro elja. Pro elje je zidano pravilnim kamenim kvadrima. Portal je izveden u sivom kamenu ime je njegova raa lanjenost naglaaena u odnosu na mirnu zatvorenost pro elja izvedenog u svjetlijem kamenu. Komponiran je od donjeg dijela kojeg je mogue ukomponirati u kvadrat i polo~eni pravokutnik konstruiran iz dijagonale tog kvadrata (omjer 1:"2). ine ga dva para kaneliranih pilastara na bazama ukraaenima nizom dijamanata. Kapiteli pilastara ukraaeni su dvama su elice postavljenim dupinima iji se repovi pretvaraju u volute i sredianji prikaz vaze. Abakusi dva sjeverna i krajnjeg ju~nog kapitela ukraaeni su akantovim liaem koje raste iz sredianje vaze, dok je prvi ju~ni ukraaen ljudskim licem ime je razbijena uniformnost prikaza. Kapiteli nose bogato raa lanjen arhitrav ukraaen u tri zone: nizom bisera, zubaca i ovula. Unutraanji pilastri nose polukru~nu lunetu ukraaenu identi nim nizovima kao i arhitrav. U luneti je lik Gospe s djetetom koje stoji u njezinom krilu. Sa strane lunete postavljena su dva kraa kanelirana pilastra koji nose arhitrav identi an onome pod lunetom s Madonnom, kojem je po sredini uklesan maleni lik putta. Arhitrav nosi lunetu rubova ukraaenih nizom zubaca i kanelira, u ijoj je unutraanjosti kanelirana akoljka. S obje strane lunete, na plitkim bazama postavljeni su reljefi arkanela Gabrijela i Gospe u prikazu Navjeatenja. Izmeu likova Navjeatenja nalazi se ukraaena konzola ispod koje se nalazi moto biskupa Marca de Negri pod kojih na manjoj plo i stoji natpis: NIHIL DEEST TIMENTIBUS DEUM. Prozorska ru~a bez radijalnih stupia uokvirena nizom kanelira donjom etvrtinom sje e parapetni vijenac koji odvaja zabat od donjeg dijela pro elja. Uglovi pro elja su ukraaeni superponiranim vitkim polustupiima s kompozitnim kapitelima. Tekstura zia bo nih brodova u du~ini do po etka svetiata razlikuje se od one pro elja po uslojenim klesancima manjih dimenzija, tamnije boje, utopljenih u mnogo vezivnog materijala. Bo ni su zidovi rastvoreni s dva bo na portala glatkih greda s zaobljenim arhitravom i profiliranim trokutnim zabatom nad njim, te s pet visokih, uskih prozora ailjatoga luka. Raspored svih svijetlih otvora bo nih brodova te e pravilnim ritmom. Za elni se zid kosim airenjem prostora crkve prema sjeveroistoku povinuje liniji ulice pred njim. Zidan je pravilnim svijetlo-sivim klesancima kao i pro elje i svetiani dio bo nih zidova. Rastvoren je s dva pravokutna, vodoravno polo~ena prozora skoaenih glatkih okvira. Pod strehom, u ju~nom dijelu uklesani su grbovi du~da Agostina Barbariga (u razvedenom atitu) i kneza i kapetana Zorzija Longa (razvedeni atit u vijencu liaa i voa ukraaenom vrpcama). Pravilne proporcije elemenata pro elja, prisutne su i u unutraanjoj trobrodnoj podjeli, stvarajui dojam svijetle prostornosti karakteristi ne za renesansu. Svetiate pravokutnog tlocrta je poviaeno, a bo no su mu postavljene dvije kapele koje su prema prostoru crkve otvorene profiliranim renesansnim lukovima s kapitelima istoga tipa. Na tjemenima lukova bo nih kapela nalaze se grbovi. Glavni je brod presvoen ba vastim svodom sa susvodnicama, dok su nad bo nim brodovima stropovi zaobljenih uglova. Brodove razdvajaju arkade ukraaene nizovima plitkih kanelira koje po ivaju na etiri para stupova i jednim parom stupaca trijumfalnog luka svetiata ukraaenih kompozitnim kapitelima. Elevacija glavnoga broda nad bo nima nazna ena je profiliranim vijencem nad kojim se ni~u pet termalnih prozora u funkciji bazilikalnog osvjetljenja. Skoaenjem tlocrta za elnog zida, u prostoriji iza sjeverne kapele svetiata, dobiven je prostor u kojem je smjeateno stubiate koje prostor crkve povezuje sa suhim prolazom kojim se ulazi u prostor prvoga kata biskupske pala e. Zvonik je smjeaten sjeverozapadno od pro elja, a njegova su 22 m visine razdijeljena u pet eta~a odvojenih oblim vijencima. Prizemlje je skoaeno i prema zapadu rastvoreno ulaznim portalom obloga luka na ijem je tjemenu uzidana skulptura ljudske glave. Na zapadnom zidu prvoga i drugoga kata uzidane su plo e od sivog mramora, u pravokutnim okvirima s lisnatim ornamentom i viticama, od kojih ona prvoga kata nosi natpis DEO ET BEATAE MARIE VIRGINI DICATUM, dok je gornja prazna, vjerojatno namijenjena prikazu lava Sv. Marka. Prvi, drugi i trei kat su zatvoreni, dok je u etvrtom katu lo~a za zvona sa sve etiri strane otvorena triforama s glatkim stupcima kvadratnih kapitela. Zvonik je pokriven etverostreanim krovom. 6.2 Izgradnja zborne crkve Sv. Marije Snije~ne prema arhivskim podacima Nepostojanje detaljnijih arhivskih podataka koji su dijelom nestali, a dijelom nakon 1945. odneaeni u Italiju, nakon ega im se izgubio trag, istra~ivanje izgradnje creske zborne crkve svodi na pouzdavanje u to nost podataka koje donose stariji autori (Petris 1907, Cella 1951, Orlini 1964) te noviji koji citiraju nama nedostupne podatke (Duda-Marinelli 1986). Pri tome su dragocjeni prijepisi Knjiga Gradskoga vijea (Petris 1892, Lemessi 1979), te izvori sa uvani u Dr~avnom arhivu Rijeka (LdF, Misc) i }upnom uredu. Dragocjen izvor podataka i metodoloakog pristupa istra~ivanju zborne crkve, diplomski je rad J. Gudelj (Gudelj1999) izraen pod mentorstvom prof. dr. N. Gruji. Za arhitektonske snimke zahvaljujem S. Puriai iz RZH u Zagrebu. Na mjestu danaanje crkve, sasvim je sigurno postojala starija, posveena takoer Sv. Mariji. Naime Libro della Pozuppia di San Lorenzo u dokumentu od 7. lipnja 1324. spominje stanovitog "presbitero Nicola plebano Eccl.ie sce Marie de Cherso", 1434. se spominje izdatak od 25 lira "in ajudo a pagar lo paramento de sca Maria", a 1454. se navodi iskaz sveenika "Dominus Petrus plebanus Ecclesiae Sanctae Mariae Maioris de Chersio" pri emu nam pridjev Maior poma~e razlu iti crkvu koja prethodi zbornoj od ostalih srednjovjekovnih creskih crkava s marijanskim titularima (Sv. Marija de Colombis i Sv. Marija Buttafuoco koje su se nalazile izvan gradskog prostora, a zadu~bina su istoimenih obitelji). Ta je tvrdnja poktrijepljena i strukturom bo nih zidovima nove crkve veim dijelom izgraenih od uslojenih tesanaca koji su mogli biti zidnom graom prve crkve Sv. Marije. Ideja od izgradnji nove crkve morala je nastati oko 1450. godine kona nim prelaskom osorskog biskupa u Cres. Crkva Sv. Izidora, premda po etkom 15. stoljea produ~ena i obnovljena, nije mogla zadovoljiti potrebe nove funkcije biskupskog srediata, pa se usporedno s izgradnjom nove osorske katedrale zapo inje i s izgradnjom creske zborne crkve. Ta je vremenska podudarnost velikih graevinskih projekata na samo 30-ak km udaljenosti urodila podudarnoau u tlocrtnoj dispoziciji, dimenzijama i dekoraciji pro elja i unutraanjosti, na temelju ega mo~emo izvesti zaklju ak o istoj grupi graditelja koja djeluje u drugoj polovici 15. stoljea na prostoru i po narud~bi cresko-osorske komune i biskupije. Najraniji arhivski podaci koji upuuju na izgradnju nove crkve Sv. Marije jesu oni u Libro della Parte dei Poveri iz 1473. godine, kada se odlu uje desetinu tog prihoda ulo~iti "in la ghiesa chatedrar de Santa Maria de Cherso." Godine 1478. osnovan je kaptol sv. Marije Velike, te je crkva u gradnji sa ~upnog uzdignuta na status zborne crkve. Idui je navod u Libri della Parte dei Poveri iz 1480. koji spominje iznos koji je "consignado alla fabricha per aiutorio del campanil", 1481. davanje "al capitolo per sonvecion dada per parte di dinari della fabricha", a 1487. godine opominje se zakupac imanja u vlasniatvu biskupije koji kasni s davanjima u korist "della fabricha de Sca Maria" Od velike je va~nosti za definiranje datuma dovraenja ove crkve, kao i njezinih graditelj, zapis iz 1488. u koji spominje ustanovljenje trajnog fonda iz kojeg e se isplaivati sredstva "in aiudo del frontal de la fabricha de Santa Maria a magistro Francesco magistro de la dita fabricha". Idui nam je zapis tek iz godine 1494, kada je isplaen "m.o Zorzi che fabrico el campanil". Ve 9. srpnja 1495., na sjednici Gradskoga vijea, odlu eno je unajmiti orguljaaa zborne crkve, za godianju plau od 6 zlatnika. Osim arhivskih izvora, kona nu e presudu okvirnom datiranju dovraenja donijeti grbovi uklesani na za elnom zidu crkve, oni du~da Agostina Barbariga (1486  1501.), te kneza Giovannija Longa (1487  88.), te spomenuti natpis na pro elju (NIHIL DEEST TIMENTIBUS DEUM) koji se kao moto biskupa Marka Nigrisa (1474  1485.) pojavljuje i na osorskom biskupskom dvoru.. Po svemu sudei, creska je zborna crkva zapo eta po etkom 70-ih (najranija arhivska biljeaka iz 1473.), a dovraena tijekom druge polovice 90-ih godina 15. stoljea. Pri njezinoj gradnji presudnu je ulogu, kao i kod osorske katedrale vjerojatno odigrao biskup Marko Nigris. Njegovu prethodniku, biskupu Jurju Pal iu joa od Farlatijevih navoda pridavala velika uloga za izgradnju osorske crkve. To svakako mo~e biti to no, imajui u vidu njegove graditeljske pothvate (suradnja s Jurjem Dalmatincem i projekt gradnje pala e u gradu Pagu), no ini se da njegovu ulogu valja svesti na prikupljanje financijskih sredstava, te izbor arhitektonskog projekta ije su dvije varijante pod biskupom Nigrisom sagraene u Osoru i Cresu. Radovi na creskoj crkvi mogli su, zbog potrebe kulta, biti po~urivani u odnosu na radove na osorskoj katedrali, koju je za biskupovanja Giovannija Giusti posvetio 13. svibnja 1498. godine ninski biskup Juraj Divni 6.3 Promjene u Zbornoj crkvi nakon njezina dovraenja Gradsko je vijee dana 6. travnja 1518. godine donijelo odluku o osnivanju tro lane komisije (od kojih je jedan don Stjepan Petris) za izgradnju oratorija Sv. Sakramenta, za ato e bratovatine sv. Vida, sv. Lovre i sv. Bla~a platiti 25 zlatnika Danas je vrlo teako govoriti o izgledu crkve na dan njenoga posveenja, no vjerojatno je ve tijekom gradnje ju~na apsida postala kapelom Sv. Stjepana, zaatitnika obitelji Petris iji se grb nalazi u tjemenu luka. Ovdje navedena odluka iz 1518. odnosi se na ureenje kapele u apsidi ju~nog bo nog broda koja je i danas posveena Sv. Sakramentu, a tjeme njezina luka danas nosi oslikani grb s ilustracijom jelena iz 42. psalma. Idui podatak kojeg nalazimo u Knjizi Gradskoga Vijea od 2. sije nja 1544. prili no je zbunjujui. Naime, pedesetak godina nakon dovraenja crkve, na zahtjev don Stjepana Petrisa odlu uje se proairiti crkvu kako bi bila pogodna za maxime feste solenne, jer je stara crkva malena, ruaevna i loae sagraena. Za financiranje projekta, ponovno se zadu~uju bratovatine sv. Bla~a, sv. Lovre i sv. Vida. 1569. godine nabavljena je oltarna pala s prikazom Sv. Marije i pape Liberija III slikara Andree Vicentina, koja je izgorjela u po~aru 1826. godine. Vjerojatno je financijska situacija i obilni troakovi komune za izgradnju zidina namjeru pregradnje svela u okvire nu~nih popravaka, jer tijekom 16. stoljea u nekoliko navrata Knjige Gradskoga vijea spominju osobe zadu~ene za radove na crkvi. 1578. godine prilikom apostolske vizitacije Valerija da Ponte, odlu eno je iz temelja sagraditi novu, veu crkvu koja bi bila posveena Svetome Duhu u spomen na dan vizitacije. No, nekoliko godina kasnije Gradsko vijee odlu uje zapo eti s popravkom, proairenjem i oplemenjivanjem (riduzione di forma nobile) postojee graevine, za koju se svrhu ponovno bira plemiki odbor (Izvedbeni odbor: Lucijan Rodinis, Andrija Petris, Nikola Petris, Jakov Feriziuol, Marko Soldati, Ivan Franin; Odbor za nadgledanje: Stjepan Dra~a, Mate Bokina, Jerolim Rodinis, Ivan Pavao).  U dvije idue godine u te se odbore na 29. lipnja biraju novi lanovi no ini se da se, vjerojatno zbog nedostatka financija niata ne dogaa. Kona no, na sjednici Vijea odr~anoj 21. listopada 1587. kada se na Vijeu raspravlja o razmiricama s biskupom Coriolanom Gazzadorijem zbog utroaka 600 zlatnika skupljenih za izgradnju nove crkve.[47] Iz relacija osorskih biskupa prigodom pohoda ad limina 1589. i 1593. saznajemo da je crkva od temelja pregraena (da fundamentis fuit reedificata), no u kolikoj su mjeri te pregradnje izmjenile ve postojeu graevinu, danas je nemogue rei. Do 1600. godine kapela Sv. Stjepana u bo noj apsidi, ina e kapela obitelji Petris imala je funkciju sakristije, pa se na temelju njihove ~albe iza kapele dograuje stubiate koje suhim prolazom nad susjednom ulicom komunicira sa ~upnim dvorom u kojem je smjeatena nova sakristija. No rjeaenje pitanja sakristije i trokutni zabat ju~noga portala koji stilski upuuje na razdoblje visoke renesanse kraja 16. stoljea bili bi jedini danas vidljivi elementi promjena koje je Sv. Marija Velika do~ivjela kroz 16. stoljee. 15. sije nja 1659. godine vrh zvonika pogoen gromom sruaio se na crkvu i znatno oatetio krov, orgulje, sakristiju, te susjedne kue. `tete na crkvi su vrlo brzo sanirane, no zvonik je morao biti temeljito pregraen, pa u to doba mo~emo datirati njegov danaanji barokni izgled. Opis crkve sastavljen 1759. tijekom apostolske vizitacije mons. Bernardija detaljno izvjeatava o njezinom izvornom izgledu: orgulje su bile smjeatene po sredini sjevernog broda, ato zna i je pjevaliate postavljeno na unutraanjem licu pro elja novijeg datuma. Va~an je i podatak da je crkva imala samo po tri prozora glavnoga broda, za razliku od danaanjih pet, te da je srednji brod bio zatvoren ravnim stropom, a bo ni otvorenom konstrukcijom drvenih greda. Najvee promjene crkva Sv. Marije Snije~ne do~ivjela je nakon katastrofalnog po~ara od 2. prosinca 1826. godine. Tada je gotovo u potpunosti izgorjela no (odmah se pristupa obnovi. Ve se iste godine pristupa temeljitoj obnovi. Crkva je ponovno posveena 5. kolovoza 1828. O brzini obnove govori dokument datiran 28. kolovoza 1827. u kojem se sa zidarom ugovaraju radovi na obnovi crkve koji moraju po eti im klesari postave stupove na njihova mjesta. Oltarna pala Andree Vicentina tom je prilikom potpuno uniatena, a na in na koji graani tra~e palu koja e joj uvelike li iti mogao bi biti klju  za shvaanje na ina na koji je crkva rekonstruirana. U tekstu o creskoj zbornoj crkvi, Orlini u cijelosti donosi do tada neobjavljeni dokument kojeg je naaao u Lemessijevoj ostavatini, a koji u sitne detalje opisuje izgorjelu palu. Taj je dokument poslu~io da se, kako je odlu eno na sastanku Kaptola od 22. svibnja 1829., 'slikaru nalo~i na initi sliku koja e se na svaki na in pribli~iti savraenstvu starije'. Nakon du~e potrage, nova je pala naru ena od mleta kog slikara Cosroe Dusi. Ovakvo inzistiranje na gotovo faksimilnoj obnovi starijih modela primjetno je i pri obnovi arkature broda koja se dosljedno dr~i renesansne dekorativne sheme, no tvrdo rezanje glomaznih kompozitnih kapitela odaje neorenesansni ukus 19. stoljea. ini se da su tom prilikom zamijenjeni svi stupovi, kapiteli i lukovi arkature glavnog broda, te trijumfalni lukovi kora i ju~ne apside, dok su na luku kapele Petris u sjevernoj apsidi vidljivi tragovi po~ara. Crkva je tada dobila i svod nad srednjim brodom, dok su bo ni brodovi zatvoreni stropovima zaobljenih uglova. Zbog izmjene svodne konstrukcije srednjega broda, morao je biti pregraen i trokutni zabat pro elja, ato je i danas primjetno u vidljivo svjetlijoj boji kamena. Rozeta je tada morala biti spuatena, te je prekinula gornji vijenac pro elja. Kao i sve prethodne, tako je i obnova Sv. Marije Snije~ne kojoj se pristupilo nakon po~ara 1826. godine, u potpunosti je sa uvala prostornu dispoziciju starije crkve, a u renesansnoj klesanoj dekoraciji faksimilno je slijedila izgled starije crkve.Ozbiljnije je izmjene do~ivio jedino svodni sustav. Na kraju pregleda promjena koje je crkva do~ivjela nakon posveenja, mo~e se zaklju iti da je ona u velikoj mjeri sa uvala izvorni izgled. Promjene koje je do~ivjela odnose se na dogradnju komunikacije s ~upnim dvorom iza sjeverne bo ne apside, promjene u broju prozora bo nih brodova, te dogradnju pjevaliata uz unutarnje lice pro elja. 6.4 Pokuaaj identifikacije graditelja Zborne crkve Sv. Marije Snije~ne u Cresu Od datiranja gradnje crkve Sv. Marije Snije~ne u Cresu, mnogo te~i problem predstavlja kona an sud o njezinim graditeljima i krugu iz kojeg potje u. U literaturi je ve davno ustanovljena i prihvaena teza o creskoj crkvi kao derivatu osorske katedrale iji je arhitektonski koncept vjerojatno zamialjen za vrijeme Pal ieva biskupovanja. Ta bi teza svakako iala u prilog svrstavanju ovog arhitektonskog koncepta u krug Jurja Dalmatinca i Nikole Firentinca, no oskudni i nedostupni arhivski izvori joa uvijek nisu o tom pitanju rekli svoju kona nu rije . Analiza arhitektonskog sklopa creske crkve (trobrodna bazilika poviaenog svetiata s renesansnom arkaturom) kao i njezin dekorativni program, a osobito vezanost uz osorsku katedralu, svakako upuuju na grupu crkava nastalih tijekom druge polovice 15. i po etak 16. stoljea na tlu mleta ke Dalmacije (Sv. Marija u Svetvi entu, katedrala u Osoru, Sv. Marija benediktinki u Zadru, katedrale u `ibeniku i Hvaru) a koje se trolisnim pro eljima vezuju uz grupu crkava u Veneciji (San Michele in Isola, San Zaccaria). Arhivski podaci o graditeljima zborne crkve prili no su aturi i nedostatni za potpunu identifikaciju kruga iz kojeg dolaze, a istra~ila ih je i objavila Gianna Duda Marinelli (Duda-Marinelli 1986). Ve je spomenuto da se u Libro della parte dei poveri 1488. godine spominju fondovi iz kojih e se isplaivati magistro Francesco magistro de la ditta fabbricha koji e dovraiti fasadu. Majstor Francesco Marangon spominje se dva puta u dokumentima Liber secundus instrumentorum Chersi, a za identifikaciju majstora koji se tih godina pojavljuju u Cresu veoma je va~an kupoprodajni ugovor iz 1485. u kojem se kao svjedoci navode Giovanni da Bergamo i Matteo Lapicida. Oni svjedo e da Matteo Muratore pok. Petra iz Splita, graanina Cresa prodaje zemljiate Ludoviku pok. Nikole de Radocha, graanina Cresa, a koji je pastorak Mattea muratore. U istoj knjizi, takoer iz 1485. ponovno nalazimo Giovannija da Bergamo koji se ovoga puta naziva muratore, i Mattea Muratore pok. Petra iz Splita. Joa jedan kupoprodajni ugovor u sklopu Libro Tertium Instrumentorum, iz 1485. godine, spominje Francesca Marangonicha. Ostale lanove obitelji Marangoni nalazimo u Liber secudnus instrumentorum Chersi. To je Orso Marangonich koji se spominje 1485. i magistro Antonio Marangoni quondam Bartolo koji prodaje kuu u ulici Molli. Kona no, 1486. godine u kupoprodajnom ugovoru nepoznatog datuma nalazimo ponovno na Mattea i Antonia Marangonich koji se ovom prilikom nazivaju muratori. Brojnu obitelj graditelja Marangonia, Duda-Marinelli je razlu ila na tri grane: prvu bi inio Frane Marangoni (kojeg autorica poistovjetila s autorom fasade zborne crkve, Francesca muratore), druga je ona Bartula sa sinovima Antunom, Orsom, Jakovom i keri Dunchom, a trea ona Petra sa sinom Matejom koji je posvojio Ludovika de Radocha. Obitelj je o ito vodila razgranatu graditeljsku i kameno-klesarsku djelatnost, a njihova bi radionica shodno tome imala biti glavnim ishodiatem itavom nizu elemenata arhitektonske dekoracije s renesansnim stilskim obilje~jima o kojima e biti govora kasnije. Nakon dovraetka radova na zbornoj crkvi i opadanja graevne aktivnosti, obitelj je, ini se, odselila u Rijeku. Tako u dokumentu nepoznatoga porijekla, datiranom 28. studenoga 1594., kojeg je objavila Duda-Marinelli stoji da "Donna Maria filia quondam dominus Domenico Gapich uxor quondam Ludovico de Fluminis Muratoris de Flumine" posjeduje kuu u Cresu u ulici Zagrad. Ludovico de Fluminis, suprug Marije Gapi, najvjerojatnije je Ludovik, pastorak Mattea Muratore. Posljednji Marangoni kojeg nalazimo u creskim dokumentima, onaj je iz Libri delle fabbrica delle mura, u biljeaci o isplati 15. lipnja 1518. Graditelj koji se spominje u navedenim creskim dokumentima iz 80-ih godina 15. stoljea jest i majstor Giovanni da Bergamo, koji se kao graanin Osora spominje 1485. godine, a natpis s osorske biskupske pala e ovoga majstora identificira kao graditelja. Ta je graevina, na ~alost, tijekom stoljea do~ivjela zna ajne pregradnje, te danas nije mogue izvraiti usporedbe s ostalim creskim i osorskim objektima u svrhu sustavne analize njegova opusa. O bliskoj povezanosti ovoga majstora s radionicom Marangonia govori i injenica da se njegov sin Simon sa suprugom Katarinom iz creske obitelji Bocchina spominju u kupoprodajnom ugovoru sastavljenom u Rijeci 25. lipnja 1550. Trea grupa autora koje dokumenti vezuju uz radove na zbornoj crkvi u Cresu su kamenoklesari lapicide da Permano. Tako se u nepoznatom dokumentu kojeg citira Duda-Marinelli spominje Gasparo da Permano lapicida, a 1484. godine se kao lan Gradskoga vijea u Osoru pojavljuje Michael murador lapicida. Joa jedan dokument nepoznatoga porijekla, objavljen u istome lanku, spominje kuu u creskoj ulici Sv. Marka koja na jugu grani i s kuom Domenica quondam Michele da Permano, a na zapadu s kuom Pietra muratore, oca Mateja Marangonia (sic!). To je ujedno i posljednji spomen kamenoklesara iz Permana na podru ju Cresa i Osora. Arhivski podaci o bliskim vezama creske radionice Marangonia i Giovannija da Bergamo kojeg poznajemo kao arhitekta biskupskog dvora u Osoru, kao i injenica da osim njih u creskim dokumentima s kraja 15. stoljea ne nalazimo viae nikoga iz graditeljskih krugova jasno upuuju na tu radionicu kao jedinog izvoa a radova na zbornoj crkvi. Veoma nejasna situacija oko autora arhitektonskog koncepta i graditelja osorske i creske crkve mo~da e biti razjaanjenja kada se budu razjasnili opusi splitske obitelji Marangonia i Giovannija da Bergamo u Rijeci, ali i mjesto njihova umjetni kog formiranja. Bellinijevski ikonografski uzori dviju Gospi na lunetama portala, lombardeskni dekorativni motivi kapitela pilastara, dosljedna primjena ranorenesansnog dekorativnog programa mogli bi govoriti o mleta kom kulturnom krugu kao ishodiatu njihovoga umjetni kog djelovanja, no splitsko porijeklo obitelji Marangoni otvara mogunost njihovom formiranju u krugu neke od dalmatinskih kamenoklesarskih radionica, osobito kada imamo na umu kapitele s dupinima nastale u okviru radionice Marka Andrijia. ini se da je Samo `tefanac povezujui arhitektonski koncept i dekoraciju Osorske katedrale s krugom Maura Codussija ukazao na srediate unutar kojega bi trebalo potra~iti Giovannija da Bergamo, tim viae ato se majstor takvoga imena spominje u krugu mleta koga majstora: sedamdesetih godina na izgradnji crkve S. Michele in Isola, a 1480. pri gradnji crkve San Zaccaria. tefanac je kao autora cjelokupnog skulpturalnog programa na fasadi osorske katedrale prepoznao Giovannija Buoru, kipara iz kruga Pietra Lombarda od kojega se razlikuje uglavnom po slabijoj kvaliteti radova i nekim morellijanskim oznakama pri modeliranju figura. Pri tome on otvorenom ostavlja mogunost Buorinog sudjelovanja i pri izgradnji osorske katedrale, iako se Buorino ime u aturim arhivskim podacima ne pojavljuje, za razliku od imena Giovannija da Bergamo iju smo povezanost s Marangoniima u Cresu ve uo ili. Mnogo je pitanja oko osorske katedrale joa uvijek otvoreno, no injenica je da je pri njezinoj izgradnji veoma va~nu ulogu odigrao Giovanni da Bergamo, graditelj iz kruga Maura Codussija preko kojega u Osor pristi~u koncepti i oblici mleta ke rane renesanse. Pri tome, naravno, imajui na pameti biskupa Pal ia i njegove veze s Jurjem Matejevim, podudarnosti u konceptu unutraanjeg prostora osorske i aibenske katedrale, trilobnost pro elja, sli nost koncepta portala s Firentin evim i Aleaijevim na Tremitima, te zbunjujue vedute Osora na kojima katedrala ima kupolu, mogunost utjecaja nekog domaeg majstora iz Jurjevog ili Nikolinog umjetni kog kruga. Za utvrivanje autora creske zborne crkve, neizostavno je iznova naglasiti podudarnosti i razlike u odnosu na osorsku katedralu. Do sada je u literaturi bilo govora samo o sli nosti njihove prostorne dispozicije (trobrodne bazilike s bo nim apsidama pravokutnog tlocrta), te o identi nosti kompozicije portala (udvojeni kanelirani pilastri, u gornjoj zoni pilastrima uokvirene niae i dvije superponirane lunete. No, kako je upozorila J. Gudelj, zanemarimo li trilobno osorsko pro elje, ove se dvije graevine podudaraju i u dimenzijama (Osor  airina 18m, du~ina 30m; Cres - fasada 18,5m; ju~ni zid 30,4 m; sjeverni zid 33,6m; za elni zid 18,8m). Izvorni izgled barokiziranog osorskog svetiata nije nam poznat, no budui da su bo ne apside upisane u za elni zid, mogue ga je zamisliti identi no creskome. Visina sljemena krova identi na je u oba primjera (14 m), a takve su i visine bo nih brodova (odnos visine glavnog i bo nih 2:1). Odnos airine glavnog broda prema bo nima u boje crkve iznosi 1:2:1. Identi an je i ritam i dekorativni program arkatura glavnih brodova. Trijumfalni luk zapadne kapele u Osoru je ailjat, dok je onaj isto ne polukru~an kao i oba creska, no ta bi se ailjatost mogla objasniti ranijim datumom izgradnje, kako tvrdi Farlati, joa za biskupa Pal ia. Usporedbom portala primjeuju se razlike u vjeatini izvedbe, kao i manje sitnije preinake u ikonografskom konceptu na creskoj crkvi. Na potonjem je glava Boga Oca nad gornjom lunetom zamijenjena likom anela postavljenim na sredini vijenca pod njom. Osorska je Gospa prikazana sjedei na prijestolju s malim Kristom koji joj sjedi na koljenima, dok je creska prikazana do pasa dr~ei dijete u rukama. Nabori odjee creske Gospe su plii i tanji, dok su kod osorske u funkciji naglaska vrstog stava razmaknutih nogu. Kipovi Navjeatenja koje je u Osoru uniateno u bombardiranju 1945. godine, oblikovani su sigurnije i vrae. Creski su kipovi izdu~eni, ato je naglaaeno postoljem na kojem stoje; tvrdi su i uko eni u okomitoj osi, dok je na osorskima prisutna blaga S krivulja. Samo `tefanac je u io veliku sli nost polo~aja i draperija izmeu osorskog Navjeatenja i istog prikaza na slavoluku crkve San Giobbe u Veneciji, kojemu je autor Pietro Lombardo. Ipak, ako je osorsko Navjeatenje varijanta Lombardovog, u Cresu je, kako tvrdi I. Matej i, rije  o treoj generaciji reprodukcije prototipa iz crkve San Giobbe, a toliko udaljavanje od izvornog djela, uz ruku manje vjeatog majstora moglo je rezultirati uko enijim i tvrim djelom. Usporedba kapitela udvojenih pilastara portala ponovno pokazuje manje vjeatu ruku creskog majstora. Osorski su kompozitni kapiteli kvalitetnije rezani s elegantnim volutama, dok su creski kapiteli s dupinima rezani neato grublje. Osim spomenute mogunosti veze s kapitelima iz radionice Andrijia, treba rei da su identi ni kapiteli naslikani na dekoraciji Gospina prijestolja na Bellinijevoj pali iz crkve San Giobbe. Ta je slika nastala sredinom 80-ih godina 15. stoljea i sasvim je mogue da je neki od njezinih predlo~aka bio uzorom creskome majstoru. Ukoliko je to to no, ovakav postupak klesanja na temelju predlo~aka bio bi njegov uobi ajen postupak rada. Osim rada prema predlocima majstor creskoga portala pokazuje se i kao eklektik, pa tako baze udvojenih pilastara ukraava nizom dijamanata motivom koji je, kako je pokazano u poglavlju o stambenoj arhitekturi, jo dugo nakon gotike omiljen creski motiv, a uglove pro elja ukraaava polustupiima, ato je takoer lokalni motiv preuzet s goti kog pro elja romani ke crkve Sv. Izidora. Ovome majstoru se na temelju usporedbe s ukrasima portala mogu pripisati i ugaoni stupii, te najvjerojatnije kompletna arkatura unutraanjosti. Naime, jedini nakon po~ara sa uvan luk jest onaj kapele Petris u sjevernoj apsidi, a kapiteli na kojima po iva dosljedno ponavljaju oblike kapitela ugaonih stupia. Na temelju navedenog arhivskog podatka iz 1488. o isplati majstoru Francescu za dovraenje pro elja zborne crkve, a kojeg smo identificirali kao Frana Marangonia, istome majstoru, tj. njegovoj obiteljskoj radionici mo~emo uz odreenu zadraku zbog nedostatnih izravnih arhivskih podataka pripisati izradu dekoracije pro elja i unutraanjosti crkve Sv. Marije Snije~ne. 7. Arhitektonski spomenici 15. i 16. stoljea u franjeva kom samostanu i crkvi Sv. Frane u Cresu 7.1 Samostanski kompleks i crkva Sv. Frane: analiza prostorne organizacije Kompleks franjeva kog samostana konventualaca smjeaten je ju~no od grada, uz cestu koja je nekad od srednjovjekovnih vratiju Sv. Martina vodila preko Piskela prema Osoru. Sastoji se od samostanskih zgrada smjeatenih oko dva klaustra: "Starog" i "Novog", kojeg sa zapadne strane zatvara crkva Sv. Frane. Crkva Sv. Frane u Cresu smjeatena je na zapadnoj strani kompleksa franjeva kog samostana, a polo~ena je pribli~no na osi sjever  jug. To je jednobrodna crkva otvorenoga kroviata s apsidom kvadratnog tlocrta ailjasto ba vastog svoda, kojoj je u sjeverozapadnom uglu prigraena trotravejna kapela. Pro elje koje zavraava trokutnim zabatom graeno je pravilnim klesancima. Profilirani pravokutni portal s franjeva kim grbom uklesanim u plitkom reljefu na nadvratniku ukraaen je redom pravilnih zubaca i kaneliranom akoljkom od bijelog mramora. Uokolo rebara akoljke je postavljen niz bisera, a bo ni zavraeci i njezino tjeme ukraaeni su volutom sa stru kom povijenog liaa (tjemena voluta ima dva stru ka). U osi portala otvoren je okrugli prozor jednostavnoga kamenoga okvira, a s njegove obje strane po jedan ailjasto zavraen. U strukturi zida je vidljivo da su ailjasto zavraeni prozori naknadno otvoreni. Bo na kapela, prigraena uz zapadni zid crkve zidana je krupnijim i nepravilnijim kamenjem, a njezin je sjeverni, pro elni zid otvoren okruglim prozorom glatkog okvira koji je takoer naknadno otvoren. Pod strehom te e niz kanelira. Zapadni je zid lae u ju~noj polovici otvoren vratima jednostavnog kamenog okvira, a u gornjem dijelu su dva polukru~na prozora. S jugozapadne je strane dograen peterokatni barokni zvonik s kupolom. Apsida je ni~a od lae, i rastvorena je s dva ailjasta prozora jednostavnog okvira za koje je, prema strukturi zida, vidljivo da su naknadno otvoreni. Nad njima je, danas zapunjen, polukru~ni prozor identi an onima na uzdu~nim zidovima lae. Na isto ni zid crkve naslonjen je tzv. "veliki klaustar". Taj je zid u donjoj polovici graen pravilnim klesancima, a u gornjim dijelovima nepravilnim, sitnim kamenjem. U ju~nom dijelu donje zone otvorena su pravokutna vrata glatkih greda, a u gornjem dijelu dva jednostavna polukru~no zavraena prozora. Prostrani brod crkve je pravokutnog oblika, pokriven ravnim stropom. Apsida je od broda razdijeljena ailjastim trijumfalnim lukom. Bo ni su zidovi broda u gornjoj treini podijeljeni vijencem. Ogradni zid novoga klaustra nastavlja se na sjeverni rub pro elja crkve. U prizemlju je rastvoren pravokutnim portalom glatkih greda nadviaenim kaneliranom akoljkom, te pravokutnim prozorom prvoga kata. Kri~no svedenim hodnikom smjeatenim izmeu isto nog zida crkve i samostanske zgrade prilazi se spomenutom klaustru koji se sastoji od etverokrilnog trijema s dvadeset stupova profiliranih baza s kvadratnim kapitelima prstenovima odvojenim od tijela stupa. Trijem je nadsveden kri~nim svodom nad kojim se nalaze prostorije prvog kata samostana. U srediatu se nalazi cisterna s okruglom bunarskom krunom i natpisom RIFABRICATA DALLA COMUNE NEL ANNO 1835, te pet grbova: kneza i kapetana Lodovica Bataglie, obitelji Petris, Memo, Bocchina i Dra~a. Uskim prolazom usje enim u prizemlje samostanske zgrade na isto nom krilu trijema ulazi se "Mali klaustar" s dvokrilnim trijemom. Svako krilo ima etiri luka koji po ivaju na tri stupa, dva krajnja pilastra i ugaonim stupcem. Stupovi imaju naglaaen entazis i kapitele sa stiliziranim mesnatim liaem i volutama. Na drugom kapitelu isto noga krila, koji se izgledom razlikuje od ostalih i po sredini stiliziranog liaa ima pupoljak, uklesan je natpis 1490 TE P E FRA IS MATHEI. Baze posljednjeg stupa i pilastra sjevernog krila ukraaene su plitkim stiliziranim liaem. Krila okru~uju cisternu s etverostranom krunom bunara na kojoj su grbovi obitelji Petris, Balbi, te komunalni grb grada Cresa. Mali klaustar je s ju~ne strane zatvoren dvorianim zidom, a sa sjeverne samostanskim zgradama. le sa stiliziranim mesnatim liaem i volutama. Na drugom kapitelu isto noga krila, koji se izgledom razlikuje od ostalih i po sredini stiliziranog liaa ima pupoljak, uklesan je natpis 1490 TE P E FRA IS MATHEI. Baze posljednjeg stupa i pilastra sjevernog krila ukraaene su plitkim stiliziranim liaem. Krila okru~uju cisternu s etverostranom krunom bunara na kojoj su grbovi obitelji Petris, Balbi, te komunalni grb grada Cresa. Mali klaustar je s ju~ne strane zatvoren dvorianim zidom, a sa sjeverne samostanskim zgradama. 7.2 Graevinska djelatnost tijekom druge polovice 15. i 16. stoljea u samostanu Sv. Frane Jedini vrai dokaz za datiranje osnutka franjeva kog samostana u Cresu jest govor fra Antonia Marcello Petris 1508. godine pred predstavnikom Venecije i lokalnim sveenicima kada je izjavio da se franjevci koriste pravom pokapanja mrtvih na svojem groblju u Cresu "ve viae od 250 godina". Cresko se groblje, uistinu, stoljeima nalazilo u zapadno od samostana, uz cestu koja je vodila prema Osoru, i tek je u 19. stoljeu premjeateno sjeverno od grada. Na ~alost, brojne biljeake koje se i danas nalaze u samostanskim kodeksima kasnije su od 16. stoljea i ne pru~aju dovoljno podataka o ranijim razdobljima. Do sada objavljivani podaci su u najmanju ruku opre ni; Farlati osnutak samostana smjeata u 15. stoljee, no crkva i samostan posredno se spominju u jednom dokumentu ve 1306. godine. Gradnja crkve i samostana, shodno tome, mogla bi se smjestiti u 14. stoljee. Crkva je u danaanjem obliku svakako postajala 1405. godine kada Stjepan Petris u oporuci od svojih potomaka tra~i da se u sakristiji crkve Male brae, kada bude dovraena, za njegovu duau imaju slu~iti dvije mise tjedno. Tijekom 14. ili po etkom 15. stoljea izraen je najvjerojatnije mali klaustar s goti kim stupovima. Natpis na jednom od kapitela koji spominje fra Mateja i godinu 1490. vjerojatno se odnosi na pregradnju kolonade u kojoj su upotrijebljeni ve postojei stupovi. Postojanje malog klaustra po etkom 15. stoljea uvjetuje i postojanje zgrade smjeatene sjeverno od njega koja je zidana uslojenim tesancima utopljenima u mnogo vezivnog tkiva. Arhiv franjeva kog samostana u Cresu ne sadr~i mnogo podataka o graevinskim poduhvatima iz razdoblja renesanse no stilska analiza pojedinih elemenata svjedo i tome u prilog. Farlati navodi kako je crkva izgraena za vrijeme biskupa Giovannija Giustija (1487-1509.) uz kojeg smo ve vezali dovrenje creske zborne crkve i osorske katedrale. No, sasvim je sigurno da se gradnja iz doba biskupa Giustija odnosi na dogradnju kapele Petris. Naime, u samostanskom se arhivu nalazi oporuka Nikole Petrisa, oca fra Antonia Marcello-Petrisa u kojoj navodi da se za trajno uzdr~avanje kapele franjevcima ima udijeliti 250 ovaca i paanjak u predjelu Betcaf. Potomci Nikole Petrisa u dokumentu od 12. srpnja 1644. potvruju da je kapela djelo njihovih predaka. Tri traveja bo ne kapele kvadratnih tlocrta meusobno su povezani lukovima i svedeni kri~no-ba vastim svodovima istaknutih kamenih rebara. Tri luka kojima kapela komunicira s prostorom crkve po ivaju na dva stupca i dva pilastra kvadratnoga tlocrta. Tijela stupaca imaju istaknute baze, a sa sve etiri strane ukraaena su ukladama s velikim rozetama u sredianjem dijelu, a zavraavaju airokim, relativno niskim kapitelima s biljnim ukrasima i ugaonim volutama. Polukru~ni lukovi koji na njima po ivaju profilirani su i ukraaeni nizom kratkih kanelira. Na kapitelima, izmeu lukova le~e kanelirani pilastri iji naglaaeni kanelirani kapiteli s volutama podr~avaju kanelirani vijenac pravokutnog profila koji uokviruje sva tri luka. Na sjevernom zidu kapele, okomito je postavljena pravokutna nadgrobna plo a novigradskog biskupa i generala franjeva kog reda konventualaca Antonija Marcello-Petris. Pokojnik je prikazan frontalno, u punoj visini, kako po iva na jastuku prekri~enih ruku, odjeven u biskupsko ruho. Smjeaten je u polukru~ni luk ije su bo ne grede po sredini ukraaene izdu~enim aesterokutima, a bo ne strane luka krugovima. Negativni odsje ci luka u odnosu na pravokutni okvir plo e ispunjeni su trokutima, ime je stvoren svojevrstan dojam horror vacui. Stilske i morfoloake karakteristike radionice Marangoni ima i spomenuta akoljka nad ulaznim portalom crkve, pa su radovi na kapeli vjerojatno zahvatili i pro elje. injenica da na se faktura zida kapele i pro elja crkve ne razlikuje govori ovoj tvrdnji u prilog. To bi ujedno i objasnilo Farlatijevu tvrdnju o pregradnji crkve u doba biskupa Giustija. Neato jednostavnija akoljka (bez niza bisera i voluta s liaem) nalazi se iznad portala sjevernog zida velikog klaustra. Sli nost dekorativnog programa kapele, (uklade na stupcima, nizovi kanelira na lukovima i vijencu), akoljki nad portalima i opusa kamenoklesarske radionice obitelji Marangoni, joa je jedan dokaz o vremenu i izvoa ima radova na njoj. Najraniju biljeaku o radovima 16. stoljea u samostanu nalazimo u Knjigama gradskoga vijea. 20. lipnja 1536. godine odlu uje se "za nastavak radova u samostanu franjevcima platiti 5 dukata" Danas nije mogue rei je li ovdje bila rije  o sitnijim popravcima ili ozbiljnijim zahvatima, no 1544. godine fra Toma Sinkovi od Vijea tra~i pomo od 30 dukata uz ve postojeih 30 u izgradnji cisterne u "prvom klaustru", kako bi se iskoristilo "bogatstvo koje le~i pod klaustrom" a koje e biti neprestano otvoreno za upotrebu i udobnost. Godine 1553. godine cisterna joa nije dovraena, pa Vijee izabire Gaapara de Proficis i Konstantina s Cipra za pribavljanje financijske pomoi, a na istu je du~nost imenovan 1557. Jakov de Proficis. Iz navedenih je dokumenta jasno kako je veliki klaustar morao biti ureen i prije 1544. i to u prostoru izmeu maloga klaustra i crkve sv. Frane. Takoer je vidljivo da je vanjski zid kojim je odvojen od javnog prostora bio sagraen, jer fra Toma obeaje da e pristup buduem zdencu biti trajno omoguen. Cisterna u malom klaustru, sudei po stilskim obilje~jima grbova postojala je joa u 14. stoljeu, a postojanje komunalnog creskog grba s propetim konjem, mo~da govori u prilog kako je i ova cisterna bila javna. 7.3 Promjene u samostanu i crkvi Sv. Frane nakon 1600. Arhivske biljeake o radovima nakon 1600. godine neato su obilnije, a najranije se odnose na popravljanje prozora na pro elju i u koru, datirane dana 11. studenog 1613,[16] ato bi zna ilo da su ailjato zaklju eni prozori pro elja u fasadu ugraeni izmeu 1508. kada je dograena kapela Petris i obnovljena fasada i 1613. 1617. godine mijenjaju se stupovi staroga velikoga klaustra,a krajem 17. stoljea oba su klaustra poplo ena s 1500 kamenih plo a kupljenih u Labinu. Istovremeno se podi~e kat nad trijemom Velikog klaustra. Majstori iz Baake koji su izgradili peterokatni zvonik isplaeni su 1687., a kupola 1754. godine. injenica da krajem 17. stoljea na zvoniku viae ne rade domai majstori govori o potpunom gaaenju lokalne kamenoklesarske i graditeljske scene zapo ete s radovima na zbornoj crkvi. Lokalne su radionice bile veoma aktivne iz kroz 16. stoljee, no nakon 1610. kada su radovi na obrambenom sustavu zaklju eni, ini se da su radionice svedene na tek nekoliko majstora koji obavljaju manje popravke i pregradnje. U 18. stoljeu je u crkvi Sv. Frane uklonjena drvena krovna konstrukcija, te je crkva zaklju ena ravnim stropom. Osim toga uklonjene su grobnice i obnovljena podnica crkve. 8. Stambena arhitektura 15. i 16. stoljea u gradu Cresu Tipoloaka analiza Terenskim se istra~ivanjima doalo do brojke od 24 stambena objekta koji se u potpunosti mogu datirati u drugu polovicu 15. ili 16. stoljee. Oni objekti koji sadr~e samo sitne pojedinosti koje se mogu datirati u to razdoblje (grb, fragment konzole ili prozora) nisu uali u ovaj katalog. Obraeni se primjeri stambene arhitekture 15. i 16. stoljea u Cresu na temelju programa mogu podijeliti u dvije skupine: prvu u koji se nalaze objekti koji slijede tip srednjovjekovne pu ke kue, te na vlastelinsku kuu koja se pojavljuje na prijelazu stoljea. pu ka kua 15. i 16. stoljea Srednjovjekovna pu ka kua u Cresu pripada onom autohtonom tipu srednjovjekovnih dalmatinskih gradskih kua ije prizemlje ima gospodarsku namjenu konobe, radionice ili trgovine, dok su gornji katovi namijenjeni stanovanju. Treeg kata kod ovog tipa objekta u Cresu nema ili je nadograen u kasnijim stoljeima ato je vidljivo u strukturi zida. Gabaritima ove kue variraju, no naj eae pokrivaju esticu airine 10-12 m ato bi odgovaralo airini dvije romani ke estice. injenica da su sve osim jedne locirane na podru ju povijesne jezgre grada potvruje da su nastale pregradnjom ve postojeih romani kih kua. Obilje auma na otoku Cresu koje su stoljeima bile zna ajan izvor prihoda, moglo bi indicirati postojanje drvenih objekata koji su tijekom vremena uniateni. Time bi se ujedno objasnile i velike neizgraene povraine na podru ju burgusa koji je od 16. stoljea uklju en u gradsko podru je. Sa uvani primjeri zidani su redovito tehnikom lomljenog kamenja utopljenog u obilje vezivnog materijala. Redoviti element tipa pu ke kue je vanjsko stubiate koje zavraava podestom pred glavnim ulazom u stambene prostorije prvoga kata. Stubiate je u pravilu priljubljeno uz fasadu. Ispod podesta je lu no zavraen ulaz u konobu. Ograda podesta mo~e nositi trijem (kat. br. 4) na kamenim stupcima, no fotografija (sl. TXX, sl. 45) s po etka stoljea prikazuje danas izgubljen primjer trijema na drvenim stupovima. Vanjsko je stubiate smjeateno na glavnom pro elju, i u pravilu okrenuto prema dvoriatu kojeg kua dijeli sa susjednima. Broj kua koje definiraju zajedni ko dvoriate varira od 6 do 12. Kue ija su pro elja smjeatena na gradskim prometnicama, nemaju vanjskih stubiata, ili su ona smjeatena na za eljima kua koja su okrenuta prema zajedni kom prostoru u unutraanjosti bloka (kat. br. 7, 8). Jedini primjer vanjskog stubiata na glavnoj gradskoj arteriji onaj je kod kat. br. 11, ali je tada pro elje kue za airinu stubiata uvu eno od linije fasada susjednih kua. U nekoliko je primjera (7, 18) zajedni ko dvoriate uli nim zidom odvojeno od gradske prometnice, ili se (19, 20, 26) u njega ulazi kroz andron otvoren u prizemlju zgrade okrenute prema ulici. Stambeni prostor prvog i drugog kata mo~e biti proairen suhim prolazom nad javnim putem koji po iva na svodu (kat. br. 21) ili drvenoj konstrukciji (17). Izmeu stambenih prostorija prvog i drugog kata komunicira se unutraanjim stubiatem koje je naj eae bilo drveno. Oba su kata u pravilu organizirana u dvije prostorije. Kamini iji je profil u pravilu izbo en iz zidne plohe nalazi se na prvom katu, iz ega proizlazi da se kuhinja nalazila u prvome, a prostorije za spavanje na drugom katu. Raspored prozorskih otvora je kod objekata manjih dimenzija (kat. br. 13, 14) nepravilan u razinama i okomitim osima, no pravilnost njihova ritma kod veine ostalih objekata mo~e biti uzrokovana kasnijim pregradnjama kojima se zbog o~bukanih fasada ne mo~e pronai traga. Unato  vidnom otklonu od te~nje reprezentativnosti koja je karakteristika vlastelinskih kua, okviri prozorskih otvora nose renesansne stilske karakteristike opusa kameno-klesarske radionice s prijelaza stoljea. Ovaj tip kue skladnih proporcija koji okru~uje zajedni ka dvoriata suptilnim osjeajem za definiciju gradskog prostora ostvaruje visoku urbanisti ku i ambijentalnu vrijednost, no u posljednjih nekoliko desetljea gubitkom funkcije trajne naseljenosti i nasilnim pregradnjama nestaje iz gradskoga tkiva. vlastelinska kua 16. stoljea U tip vlastelinske kue 16. stoljea ulaze objekti pod kataloakim brojevima 1, 2, 3, 4 i 12, dok prijelazni oblik izmeu pu kog i vlastelinskog objekta predstavlja kua br. 11. Formiranjem i ja anjem gradske vlastele i profiliranjem gradskog trgova kog obrtni kog sloja pu ana u drugoj polovici 15. stoljea javlja se i novi tip stambenog objekta koji e programom zadovoljavati potrebe izdvajanja navedenih druatvenih slojeva iz ve formiranog tkiva grada. Taj je zadatak proveden zatvaranjem kue u vlastiti pravokutni tlocrt liaen vanjskog stubiata. Komunikacija s vanjskim prostorom kod ovog je objekta ostvarena kroz prizemni ulazni portal glavnog pro elja kojim se ulazi u unutraanje kameno stubiate koje povezuje eta~e. Izuzetak su kua Marcello-Petris (4) koja ima vanjsko stubiate smjeateno u uskom prolazu izmeu nje i susjedne kue, i kua Moise (3) ije je vanjsko stubiate smjeateno u zapadnom dvoriatu ograenom uli nim zidom. U oba su primjera prizemne prostorije zadr~ale gospodarsku funkciju pu ke kue. Sve su ove vlasteoske kue zna ajno veih dimenzija od pu kih, bilo da su sagraene na do tada neizgraenom prostoru koji u 16. stoljeu ulazi u tkivo grada (kat. br. 2), ili nastale dogradnjom (1) ili pregradnjom (3, 4, 12) ve postojeih romani kih objekata. U pravilu nemaju vlastitoga dvoriata, osim kue Moise (3) uz iju se sjevernu fasadu nalaze ostaci renesansnog trijema zatvorenog uli nim zidom. Zidane su velikim pravilnim klesancima, a u jednom slu aju (1) postoje tragovi izbo enih sljubnica. Osim u slu aju kue Marcello-Petris (1) nema tragova razdjelnih vijenaca izmeu katova. Jedini element rastvaranja zidnih ploha jesu svijetli otvori portala i prozora. Raspored otvora je kod svih objekata ovog tipa pravilan u razinama i osima, a eventualne su varijacije oblika organizirane eta~no. Otvori glavnog pro elja prvog i drugog kata kod svih su vlastelinskih kua ukraaeni renesansnim dekorativnim programom radionice Marangoni, i vjeato klesani vrstim i oatrim rezom. Prozorski otvori glavnog pro elja uglavnom su lu ni, opremljeni prozorskim klup icama i kamenim prstenovima. Sporedne fasade, naro ito one okrenute stra~njim dvoriatima ili prolazima ne moraju biti strogo komponirane, ve su njihovi otvori postavljeni funkcionalno. Na tim se fasadama mogu nai izbo ine kuhinjskih kamina i gajfuma (3). Na nekim kuama nalaze se ostaci potkrovnog vijenca koji po iva na okomito postavljenim drvenim gredama zaobljenih ili ukraaenih vrhova (starije krilo kat. br. 1), no potkrovni je vijenac eae glatka kamena greda na konzolama. Velike dimenzije vlastelinskih kua uzrokom su guste pregradnje njihove unutraanjosti u kasnijim stoljeima. Obnova kue Marcello-Petris (kat. br. 4) koja je u tijeku jedini je primjer na temelju kojeg mo~emo rekonstruirati izvorni raspored prostorija. U toj je kui identi an u svim eta~ama na na in da airinu glavnog pro elja zauzima velika zapadna prostorija (to je ujedno i osun ani dio kue), dok su u za elju smjeatene po dvije manje. Ostaci kuhinjskog ognjiata nalaze se u jugoisto noj prostoriji prvoga kata, pa mo~emo pretpostaviti kako su prostorije za dnevni boravak smjeatene u prvome, a spavae prostorije u drugome katu. Velika prostorija u zapadnom dijelu kue Moise (kat br. 3) koja danas slu~i kao predvorje stanovima, vjerojatno je imala istu svrhu, tim viae ato se u njezinom sjevernom zidu nalaze renesansni prozori s doprozornicima ukraaenima ukladama s grbovima. Svi su ostali primjeri vlastelinskih kua tijekom stoljea zna ajno promijenili unutraanji raspored prostorija, no mogao bi se zamisliti sli no ovome, budui da su svijetli otvori prvog kata glavnog pro elja u pravilu bogatije ukraaeni. Izuzetak je kua Rodinis 2 (kat. br. 2) kod koje je tu funkciju, ini se dobio drugi kat. Ta se kua iz grupe izdvaja o izvornom podjelom na ak tri kata. Kona no, valja rei da je vlastelinskih kua s po etka 16. stoljea moralo biti joa. Monumentalni portal na ulazu u dvoriate pred pu kom kuom pod kat. brojem 21. pripadao je kui plemike obitelji Petris-Bocchina koja se vjerojatno nalazila u blizini, a pro elje joj je krasila goti ka bifora nalik onoj na kui Marcello-Petris, a iji su ostaci uzidani u ogradu suhog prolaza. U tkivu grada postoje su kue obitelji Colombis, Gapi, Zudinis ije je tkivo u kasnijim stoljeima u velikoj mjeri pregraeno, no budua bi sustavna istra~ivanja mogla rekonstruirati njihov polo~aj i izgled. Pokuaaj atribucije pojedinih elemenata arhitektonske dekoracije svijetlih otvora kameno-klesarskoj radionici obitelji Marangoni Radovi na zbornoj crkvi i pojava obitelji Marangoni u Cresu koincidiraju s procvatom stambene graditeljske djelatnosti, bilo da je rije  o pregradnjama ve postojeih palazzetta lokalne vlastele ili o novoizgraenim objektima. Nekoliko primjera arhitektonske dekoracije stambene arhitekture datirane u po etak 16. stoljea koji se mogu svesti pod zajedni ki nazivnik mogli bi se analogijom s portalom zborne crkve pripisati toj radionici. Sa uvane primjere dekoracije koji bi se mogli pripisati radionici obitelji Marangoni pronaaao sam i opisao u sklopu kataloga. Na temelju sustavno primjenjenog dekorativnog programa mo~e se na initi prijedlog sa uvanog opusa radionice Marangonia koji se sastoji od 38 prozora i 5 portala. Grupu o kojoj je rije  ine sljedei prozori razvrstani prema kataloakim brojevima kua na kojima se nalaze: Kataloaki broj 1 (dva krajnja zapadna prozora prvog i krajnji zapadni drugog kata sjeverne fasade, prozori prvoga i drugoga kata odsje ka A i C ju~ne fasade), 2 (prozori prvog i drugog kata zapadne fasade i jedan prozor drugoga kata sjeverne fasade), 3 (prozori prvog kata na zapadnom dijelu sjeverne fasade), 4 (bifora s drugog kata zapadnog pro elja i prozori zapadnog dijela ju~ne fasade), 10 (prozor prvog kata sjevernog dijela isto ne fasade), 11 (dva prozora prvoga kata isto ne fasade), 13 (prozor prvog kata sjeverne fasade), 14 (prozor drugog kata sjeverne fasade), 15 (prozor prvog kata ju~ne fasade), 17 (prozor drugog kata sjeverne fasade), 19 (prozor drugog kata zapadne fasade), 20 (sjeverni prozor treeg kata zapadne fasade), 21 (prozor isto ne fasade suhog prolaza), 23 (prozor prvog kata sjeverne fasade) i 24 (prozor prvog kata ju~ne fasade).. Tipoloaki se svi navedeni prozori mogu svesti pod zajedni ku shemu lu no zavraenog prozora s prozorskom klup icom koja le~i na trbuaastim konzolama. Konzole mogu s vanjske strane biti ukraaene lisnatom dekoracijom ili motivom riblje krljuati. Neke konzole u gornjem dijelu imaju i bo no polo~ene volute sa sredianjim prstenom. Prozorska klup ica ima istaknutu profilaciju. Doprozornici su u pravilu ukraaeni u donjoj treini ispunjenim kanelirama, ili u rijetkim primjerima (4) ukladama sa sredianje postavljenim medaljonima. Kapitelne zone naj eae su ukraaene kratkim kanelirama, a u nekoliko primjera lisnatom dekoracijom. Obli lukovi prozora su uglavnom pravilni, no u nekoliko primjera nespretnije izvedbe tjeme luka je sni~eno (16) ili su grede odviae pribli~ene pa je luk neznatno zaailjen (19, 20). Dekoracija luka naj eae je podijeljena u donju s nizom zdepastih kanelira i gornju, istaknutu u kojoj se kod najkvalitetnijh prozora pojavljuju ovuli (1, 2), a naj eae niz plitko uklesanog stiliziranog liaa. U jednom se slu aju javlja i uska sredianja zona ukraaena nizom bisera (2). Relativno malobrojna grupa portala (5 primjera) rezultat je injenice da je veina portala na stambenim objektima opisanih u katalogu glatkih kamenih greda, s eventualnim ukrasom atapa i grbom po sredini nadvratnika, no zbog izostanka stilskih elemenata nije ih mogue pobli~e datirati. Ovdje navedeni portali pojedinim se elementima dekoracije i kvalitetom njihove izvedbe mogu s neato viae sigurnosti ubrojiti u opus radionice Marangoni poglavito stoga ato dokumenti ne pru~aju podataka o postojanju kameno-klesarske radionice koja bi brojnoau narud~bi konkurirala ovoj. Svi navedeni portali pravokutnog su oblika, profilirani su ili glatki su unutraanjim ukrasom atapa, te u pravilu po sredini nadvratnika imaju uklesan grb vlasnika kue ili simbol njegove djelatnosti. Svi su portali oja ani rasteretnim lukom koji mo~e biti izveden od dvije zaobljene grede (kod vlastelinskih kua) ili u opeci. Osobito su zanimljivi portali iji nadvratnik nosi niau ukraaenu akoljkom, uzor kojoja se nalazi na portalu zborne crkve. Dva su stambena objekta s takvim portalima: onaj s kue Rodinis 2 (kat. br. 2) ima dovratnike i nadvratnik ukraaene atapom i jednostavnom profilacijom. Nad strehom nadvratnika nalazi se svijetli otvor, a nad njim kanelirana akoljka izmeu ijih su vrhova rebara umetnute kuglice. `koljka je proporcionalno i oatro klesana, te predstavlja jedan od kvalitetnijih radova radionice. Drugi je portal naknadno uzidan u sjeverni dio isto nog pro elja kue pod kat. br. 13. Njegovi su dovratnici i nadvratnik profilirani svom du~inom, kao i streha nad nadvratnikom koja nosi kaneliranu akoljku. Rebra su neato plia pa se doima loaijom nego akoljka s objekta br. 2. Dva portala sa akoljkama nalaze se na glavnom portalu crkve Sv. Frane i glavnom portalu ulaza u samostanski kompleks, no daleko je najkvalitetnija izvedba one na kui Rodinis 2. Ovako est motiv na nekoliko objekata razli ite funkcije sasvim jasno upuuje opus jedne radionice u kojoj rade majstori razli ite umjeanosti. Primjetne su oscilacije u kvaliteti klesanja pojedinih dekorativnih motiva, a one se mogu objasniti injenicom da su vjeatiji klesari radionice radili na spomenutim pregradnjama stambenih objekata lokalne vlastele (kue Rodinis 1 i 2, Marcello-Petris, Moise). Na kraju, valja napomenuti kako je ova atribucija tek prijedlog kojeg budua sustavna istra~ivanja grada Cresa mogu proairiti i u vrstiti ili izmijeniti. Preostaje injenica da je kameno-klesarska obitelj Marangonia jedina zna ajnija u gradu Cresu sve do 20-ih godina 16. stoljea i novog zamaha graevinske djelatnosti potaknutom gradnjom novog obrambenog sustava, kada posljednjeg Marangonia nalazimo 1518. godine. 9. Zaklju ak Klju no razdoblje formiranja urbanisti ke sheme grada Cresa i izgradnje svih graevina koje ga definiraju gradom, ono je izmeu 1450. i 1610. godine. Cilj je ovoga rada bio dati sintetski prikaz zbivanja na podru ju graditeljstva i urbanizma u tom razdoblju, a svrha mu je biti moguom podlogom buduim sustavnim istra~ivanjima u suradnji sa stru njacima razli itih profila kako bi se mnoge ovdje doneaene pretpostavke i atribucije dokazale ili opovrgnule. Dosadaanja istra~ivanja odnosila su se gotovo isklju ivo na pojedine spomenike, a monografski su prikazi bili esto svedeni na publicisti ku razinu. Po evai s prikazom razvoja naselja na cijelom arhipelagu, a osobito gradova Osora i Cresa, te analizom promjena urbanisti kog rastera i fazama airenja gradskog podru ja u drugoj polovici 15. stoljea, pokuaao sam deduktivnom metodom definirati politi ke i kulturoloake okvire unutar kojih se odvija transformacija srednjovjekovnog naselja semiurbanog tipa u renesansni grad. Pri tom je pitanje ubikacije anti ke Crepse ostalo otvorenim, a rijeait e ga tek arheoloako sondiranje povijesne jezgre, iji je jedini do sada izvedeni primjer donio zanimljive rezultate. Srednjovjekovne konture naselja vidljive su u nepravilnim, organi ki aglomeriranim uli nim spletovima stvorenim oko malih zajedni kih dvoriata  pjaceta, a koje e i u sljedeoj fazi urbanisti ke organizacije igrati va~nu ulogu lokalnog specifikuma. Pjaceta je u creskom slu aju zajedni ki prostor okolnih stambenih kua koje komuniciraju vanjskim kamenim stubiatem prislonjenim u pravilu paralelno uz glavnu fasadu. Ta povraina ima dvostruku funkciju: ona je javni prostor komunikacije s glavnim gradskim prometnicama, ali i privatni prostor dnevnog boravka susjeda nastanjenih u okolnim kuama. Tako ukorijenjena u genius loci Cresa, pjaceta e opstati i u renesansnoj fazi izgradnje grada, te e pravilni uli ni potezi koji se bo no odvajaju od glavnih gradskih prometnica, zavraavati zajedni kim dvoriatima. Novi tip vlastelinske kue koji se javlja po etkom 16. stoljea, volumenom je potpuno zatvoren u sebe, u pravilu ne posjeduje vanjsko stubiate, te se gubi potreba za takvom organizacijom gradskoga prostora. Meutim, razmjerno malen broj (sa uvanih) primjera vlastelinske kue nije uspio bitno naruaiti sustav zajedni kih dvoriata koji se u povijesnoj jezgri grada odr~ao sve do danas. U radu su jasno razlu ene dvije faze urbanisti kog razvoja povijesne jezgre: srednjovjekovna s ve opisanim organi kim tkivom ulica, te renesansna shema koju datiramo s prvim airenjem gradskog podru ja prema jugu, istoku i sjeveru, gdje su uli ni potezi formirani pravilno, mjestimi no s kuama u nizu koje zavraavaju pjacetama. U tom pravilnijem gradskom sklopu koji se prote~e ju~no, isto no i sjeverno od srednjovjekovne jezgre, smjeaten je i novi gradski trg koji u sebi koncentrira sve simbole civilne i sakralne uprave cresko-osorske komune, dok se srednjovjekovno srediate, trg Sv. Izidora pred istoimenom crkvom gradskog zaatitnika deformira, i nestaje u gusto izgraenom tkivu zgrada. Pritom je veoma zanimljiva dvojnost novog trga, budui da su u zapadnome dijelu koncentrirani objekti civilne uprave (Kne~eva pala a, gradska lo~a, glavna lu ka vrata sa satnom kulom, crkvica najvee gradske bratovatine), dok su u unutraanjem, isto nom zborna crkva i biskupski dvor. Novi je trg ujedno i zona sjedinjenja povijesne jezgre s tek priklju enim burgusom koji je smjeaten na uzviaenju sjeverozapadno od gradske jezgre, a sudei po na inu zidanja i tipologiji stambene arhitekture, postojao je ve u romani kom razdoblju, najvjerojatnije kao ishodiana to ka prodora hrvatskog ~ivlja u ranosrednjovjekovni Cres. Nestabilna politi ka situacija u razdoblju koje razmatramo, kao i sve eae provale Uskoka uvjetuju opasivanje novih gradskih predjela airim i vraim fortifikacijskim sustavom pravilnog kvadratnog tlocrta s etiri oble ugaone kule i jednom kvadratnog tlocrta smjeatenom u sjeveroisto nom dijelu, te etvorima gradskim vratima. Od ugaonih kula danas je o uvana samo sjeverozapadna, kopnena, na temelju koje mo~emo pretpostaviti izgled ostalih. Skoaeno prizemlje nosi dvokatno oblo tijelo kule koja zavraava kruniatem. Tijelo je rastvoreno funkcionalno rasporeenim svijetlim otvorima i puakarnicama, a prizemna je scarpa od katova odijeljena oblim razdjelnim vijencem. Od gradskih su vratiju sa uvana lu ka, u prizemlju tornja sa satom, te dvoja isto na: Porta Marcella i Porta Bragadina. Zapadna vrata Sv. Nikole nisu sa uvana. Sva su gradska vrata oblikovana u kasnorenesansnom slogu, s oblim lukom u bunjatu flankiranim s dva polustupa toskanskog ili jonskog reda raa lanjena kamenim prstenovima. Polustupovi nose arhitrav s grbovima koji zavraava sna~no istaknutim vijencem. Za dataciju izgradnje renesansnog obrambenog pojasa pouzdani je izvor Knjiga izgradnje zidina koja se nalazi u Dr~avnom arhivu u Rijeci, a sadr~i zapise o isplatama troakova za gradnju pojedinih dijelova zidina. Knjiga pokriva raspon od 1514. do 1610. godine, kojom su zaklju eni troakovi izgradnje, premda su radovi na ureenju pojedinih dijelova nastavljeni do 1689., godine uklesane na natpisu o dovraetku zidina. U radu se analiziraju faze izgradnje pojedinih segmenata, te grupe majstora koji su na njima radili. Prepoznate su kamenoklesarske obiteljske radionice Stoai, Zvonari, Soldati i Mladini, kao i nekolicina domaih i stranih majstora koji se pojavljuju u pojedinim fazama izgradnje. U toj se grupi majstora izdvaja Izidor Stoai koji se od 1521. do 1559. spominje kao protomajstor izgradnje, a na temelju narud~be Gradskoga vijea identificiran je kao graditelj Gradskog tornja sa satom. U prilogu rada objavljen je i prijepis zna ajnijih dijelova Knjige izgradnje zidina, s namjerom da se ista ubudue pomnije analizira, a podaci sustavno obrade i objave. Akumuliranjem upravne moi tijekom druge polovice 15. stoljea, u gradu Cresu nastala je potreba za izgradnjom graevina koje e biti srediata i ujedno simboli svjetovne i sakralne uprave. Te se zgrade koncentriraju na novonastalom dvojnom trgu u sjeverozapadnom kvadrantu srednjovjekovne povijesne jezgre. Kne~eva (Pretorska) pala a uniatena je 1854. godine, a pokuaaj njezine rekonstrukcije temelji se na zajedni kim elementima triju crte~a s kraja 19. i po etka 20. stoljea koje su objavili Lemessi, Tomaz i nepoznati autor, te na itanje njezina kompleksnog tlocrta s prvog katastarskog plana grada Cresa iz 1821. godine. Glavno krilo pala e je ono izmeu isto nog dijela trga pred Zbornom crkvom i zapadnog pred gradskom lo~om, pro eljem je okrenuto prema zapadu. Pro elje je rastvoreno s pet okomitih osi svijetlih otvora. Sredianja je os u razini drugog kata bila naglaaena triforom, pod kojom se, najvjerojatnije, nalazio pozlaeni reljef lava Sv. Marka. U prizemlju su se nalazile prostorije u koncesiji obrtnika. Unutraanje dvoriate, za koje znamo da je bilo okru~eno trijemom nalazilo se uz sjeverni dio isto ne fasade, a u njemu se nalazilo i vanjsko stubiate kojim se prilazilo kancelarijama i Sve anoj dvorani u drugom katu. Sjeverozapadno prigraena glavnom pro elju bila je kula, mogue oblog tlocrta s velikim zapadnim ailjato svedenim ulazom. Kula je vjerojatno imala ulogu Gradske stra~e sa zatvorom. Na katastarskom planu Cresa iz 1821. vidljive su joa i sjeverne prigradnje kompleksu pala e za koje nije mogue utvrditi pripadaju li njezinu izvornom izgledu. Unutraanjost glavnog krila funkcionalno je podijeljena na prizemne prostorije u koncesiji obrtnika i trgovaca, prostorije prvog kata s upravnim uredima, te na drugi kat koji je u potpunosti zauzimala Velika dvorana u kojoj su odr~avane sjednice Gradskog vijea, ali i gradske sve anosti. U radu se analiziraju i podaci o pregradnjama i popravcima od 1514. godine kada u dokumentima nalazimo prvi spomen pala e, do 1591. godine kada se popravlja Velika dvorana. Gradska lo~a je sa uvana u potpunosti. Sa zapadne i isto ne strane definiraju je po tri stupca kvadratnog tlocrta koji po ivaju na visokom podno~ju. Profilirani kapiteli nose trostrano kroviate koje na sjevernoj strani nosi stup na visokoj aesterokutnoj bazi s profiliranim kapitelom. Ju~na je strana prislonjena uz susjednu graevinu. Stara Gradska lo~a, koja se spominje u dokumentima, nalazila se u blizini crkve Sv. Marije, a prvi spomen nove, 'Velike' lo~e nalazimo u dokumentu iz 1550. godine. Pro iaeni visokorenesansni oblici do danas sa uvane lo~e mogli bi odgovarati upravo toj, Velikoj lo~i iz 1550. godine, premda ih je sigurnije povezati s visokorenensansnim oblicima gradskih vratiju nastalih tijekom devetog desetljea 16. stoljea. Gradski satni toranj di~e se nad Lu kim vratima i s njima ini jedinstvenu cjelinu ostvarenu smirivanjem bunjata od istaknutijeg u razini prizemnih vratiju, do veoma ploanog bunjata drugog kata. Istaknuta profilacija razdjelnog vijenca odvaja prvi kat tornja u ijem je donjem dijelu niaa s lavom sv. Marka od drugog, ni~eg, na kojem je smjeaten gradski sat. Nad glatkim potkrovnim vijencem nalazi se niska krovna balustrada oko otvorenog prostora za gradsko zvono. Na temelju odluke Gradskoga vijea iz 1552. godine, gradnja tornja mo~e se pripisati Sidru Stoaiu, najaktivnijem creskom graditelju sredine 16. stoljea. Stilska povezanost Lu kih vratiju s kopnenim vratima Marcella i Bragadina, nastalima 80-ih godina 16. stoljea ostavlja otvorenim pitanje moguih izmjena nakon 1552. godine. Zborna crkva Sv. Marije Snije~ne temeljito je rekonstruirana nakon razornog po~ara 1821. godine, no konzervativna je svijest graana uvjetovala faksimilnu restauraciju.[32] Rije  je o trobrodnoj bazilici s apsidom i dvije bo ne kapele upisanima u za elni zid koji, slijedei liniju glavne gradske prometnice oblikuje trapezoidni tlocrt crkve. Glavno pro elje dosljedno prikazuje bazilikalni presjek crkve, s trokutnim zabatom pred dvostreanim glavnim brodom i bo nim krilima pro elja iji obris prati kosine bo nih brodova. Elementi okomitog rastvaranja i raa lambe pro elja jesu renesansni portal i prozorska ru~a smjeateni u sredianjoj osi. Sredianju vertikalu smiruje airoki vijenac profiliranih rubova, koji je na to kama koje odgovaraju raa lambi unutraanjeg prostora crkve ukraaen plitkim pilastrima. Izrazitim rastvaranjem oblika portal priziva goti ke koncepte, no sva arhitektonska plastika pripada ranorenesansnom programu (ovuli, akant, kanelire), koji kulminira u skulpturi Gospe s djetetom bellinijevske fizionomije. Analizom elemenata zajedni kih s katedralom Sv. Nikole u Osoru, obje su graevine (unato  razlikama u oblikovanju glavnog pro elja) svrstane u tip ranorenesansnih crkava s trodijelnim zabatom, s ishodiatem u mleta kim crkvama nastalim u krugu M. Codussija i P. Lombarda. Kombinacijom arhivskih podataka koje je objavila G. Duda-Marinellli, prethodnih istra~ivanja J. Gudelj, te odluka Gradskog vijea i podataka pronaenih u Knjizi gradnje zidina, gradnja Zborne crkve pripisana je kameno-klesarskoj radionici obitelji Marangoni, koja je (jedina) aktivna u posljednjim desetljeima 15. i prvom desetljeu 16. stoljea. Istoj su radionici na temelju usporedbe dekorativnog programa i kvalitete izvedbe, kao i injenice da arhivski podaci u navedenom razdoblju ne prikazuju djelatnost konkurentske radionice, hipotetski pripisani i portali crkve i velikog klaustra franjeva kog samostana, kao i brojni elementi arhitektonske dekoracije svijetlih otvora stambenih objekata nastalih u prvim desetljeima 16. stoljea. Budua e pomnija analiza opusa klesarske radionice Marangonia rijeaiti to pitanje koje ovdje ostavljamo otvorenim. Otvorenim je ostao i odgovor na pitanje o suradnji Marangonia s Andreom da Bergamo, majstorom koji istodobno djeluje u Osoru, a ija je obitelj s Marangoniima i privatno vezana. Pretpostavljeno je da bi upravo da Bergamo mogao biti spona izmeu mleta kih radionica i Marangonia ije je podrijetlo arhivskim podacima usmjereno ka Splitu. U razdoblju obuhvaenim ovim radom zna ajne promjene do~ivjeli su i franjeva ki samostan s crkvom Sv. Frane. Dogradnjom bo ne kapele obitelji Petris, crkva Sv. Frane najvjerojatnije dobiva i novo pro elje. Kapela je narud~ba lokalne vlastelinske obitelji, a dekorativnim programom i konstrukcijom vezana je uz oblike Zborne crkve, te se hipotetski mo~e pripisati radionici obitelji Marangoni. Gradnja 15. i 16. stoljea uklju uje i izgradnju Velikog klaustra koji je u kasnijim razdobljima radikalno izmijenjen. Najopse~niji dio ovog rada obuhvaa katalog stambene arhitekture 15. i 16. stoljea. Opisane su 24 kue koje se u potpunosti ili barem veim svojim dijelom mogu sa sigurnoau datirati u to razdoblje. Nadamo se da e obrada graevina poslu~iti buduem sustavnom istra~ivanju mnogih otvorenih pitanja o prostornoj organizaciji i dekorativnoj plastici stambene arhitekture. U okviru ovoga rada predlo~ena je osnovna tipoloaka podjela stambenih zgrada na pu ki tip kue koji se organizacijom prostora i oblicima nastavlja na tradiciju srednjovjekovne kue s vanjskim stubiatem, te novu vlastelinsku kuu kakva se u Cresu pojavljuje u prvim desetljeima 16. stoljea, a koja odvajanjem unutraanjeg od vanjskog prostora napuata standardnu srednjovjekovnu shemu ispreplitanja unutraanjeg i javnog prostora, koje je u Creskom urbanisti kom rasteru sustavno provedeno kroz specifikum vanjskih stubiata s balatorom i pjacete. Kao ato je viaekratno naglaaeno, svrha je ove sinteze biti temeljem buduih istra~ivanja niza pitanja, problema i hipoteza koje su ovdje izneaene. U tom bi slo~enom zadatku trebala sudjelovati grupa stru njaka razli itih profila jer tek interdisciplinarno istra~ivanje, kakvo je provedeno na primjerima drugih dalmatinskih srednjovjekovnih cjelina, ispod creskih fasada mo~da mo~e otkriti "kvarnerski Trogir". Bibliografija Izvori: AfrC Arhiv franjeva kog samostana u Cresu Statut Statuto di Cherso ed Ossero; Venezia 1640. LdC Knjige Gradskog vijea (1495  1807.), prijepis u: Lemessi 1979 LdF Libri delle fabbricha delle mura, JU-28.XXXVI/4, Dr~avni arhiv u Rijeci Misc Miscellanea, JU-28.XXX/103; 104, Dr~avni arhiv u Rijeci Literatura: Alisi 1997 Alisi, A.: "Istria, citta minori", Trst, 1997. Arslan 1986 Arslan W.: "Venezia gotica  l'architettura civileI", Milano, 1986. Beriti 1962 Beriti, L.:  Obalna utvrenja na naaoj obali , Zagreb, 1962. Beuc 1953 Beuc, I.:  Osorska komuna u pravno povijesnom svjetlu , Vjesnik dr~avnog arhiva u Rijeci, I, Rijeka 1953. Bochina-Antoniazzo  Ferrari 1955 Bocchina-Antoniazzo, A.  Ferrari M.: "Case gotico veneziane in Istria", Trst, 1955. Bonicelli 1869. Bonicelli, G.:  Storia dell isola dei Lossini , Trst, 1869. Bori - Gudelj 2002. Bori, L., Gudelj J.: Kua Marcello-Petris u Cresu", Peristil 44, 2002., u tisku Botter 1950 Botter, M.: Ossero, citta italiana dai nobili ricordi, Pagine Istriane, a. I, n.4, ser III; Trieste, 1950. Cavallini 1992 Cavallini, I: "Gli intermedi in laude di Sebastiano Quirini conte-capitano di Cherso dal 1586-1588" u "Most/The Bridge" 3, Zagreb, 1992. Caprici 1907 Caprici, G.: LIstria nobilissima, Trieste, 1907. Cella 1951 Cella, A.: "Il Duomo di Cherso", Pagine Istriane, V., Trieste, 1951. Crnkovi 1984 Crnkovi, N.: "Neke zna ajke statusa i ustrojstva osorske komune u doba mleta kog vladanja"; u "Izvori za povijest otoka Cresa i Loainja", Oto ki ljetopis Cres  Loainj, Mali Loainj, 1984. orali 1995 orali, L.: "Nazo nost, djelovanje i ~ivot doseljenika s otoka Cresa, Krka I Loainja u Mlecima (XV.  XVIII. st.)", Kr ki zbornik, 33, Krk, 1995. orali 2001 orali, L.: "U gradu svetoga Marka", Zagreb, 2001. us-Rukoni 1989 us-Rukoni, J. "Heraldi ki Cres", Narodno sveu iliate, Mali Loainj, 1989. us-Rukoni 1991 Izvjeataj o arheoloakim istra~ivanjima na obalnoj liniji u Cresu 1990. godine i istra~ivanjima na trasi kanalizacije u Cresu  I. faza 1991. godine, rukopis us-Rukoni 1992 us-Rukoni, J.: "Crkvica Sv. Ivana na Trgu Frana Petrisa u Cresu", u "Godianjak zaatite spomenika kulture Hrvatske", 18/1992-93. us-Rukoni 1993 us-Rukoni, J.: "Izvjeataj o arheoloakim istra~ivanjima na trasi kanalizacije u Cres (1. faza 2. etapa) izvraenim 1993. godine", rukopis de Rossi 1660 de Rossi:  Decreti sinodali della diocesi di Ossero e Cherso , Venezia, 1660. Demonja 2000. Demonja, D.: "Franjeva ke crkve na hrvatskoj obali do kraja 16. stoljea", disertacija, Zagreb, 2000. Dobrovict 1912 Dobrovict, M.F.: Studio sulla fondazione del Convento di S. Francesco in Cherso , Viterbo, 1912. Dubokovi  Nadalini 1960 Dubokovi  Nadalini, N.: "O graevinskom razvoju grada Hvara polovinom 15. stoljea", PPUD, 12, Split, 1960. Duda-Marinelli 1984 Duda-Marinelli, G.: "Cherso: studio del tracciato della cinta muraria medioevale" u AMSI , vol. XXXII della Nuova Serie (LXXXIV della Raccolta), Trieste, 1984 Duda-Marinelli 1986 Duda Marinelli, G: "Il Quattrocento a Cherso: considerazioni sul Duomo", u AMSI, vol. XXXIV della Nuova Serie (LXXXVI della Raccolta), Trieste, 1986. Duda-Marinelli 1989 Duda-Marinelli, G.: "Le strade e le fortificazioni nella piana di Cherso" u AMSI LXXXIX, Trieste, 1989. Duda-Marinelli 1997 Duda-Marinelli, G.: "Neglette sculture istirane", u AMSI, XCVIII, Trieste, 1997. Duda-Marinelli 1992 Duda-Marinelli, G.: "Appunti sulla chiesa e convento di S. Francesco a Cherso", Trieste, 1992. Dudan 1922 Dudan, Alessandro:  La Dalmazia nell arte italiana II., Milano, 1922. Farlatti 1775 Farlatti, D.:  Illyrici sacri , V., Venezia, 1775. Fazini 1980 Fazini, A.: "Stambena arhitektura 15. do 19. stoljea u Kor uli", Zagreb, 1980. Fazini 1980a Fazini, A: "Goti ko stambeno graditeljstvo u Kor uli", Vijesti MK, 3, 1980. Fillini  Tomaz 1988 Fillini, M.  Tomaz, L.: "Le chiese minori di Cherso", Venezia, 1988. Fiskovi C. 1947 Fiskovi, C.: Naai graditelji i kipari 15. i 16. st. u Dubrovniku , Zagreb, 1947. Fiskovi C. 1952 Fiskovi, C.:  Romani ke kue u Splitu i Trogiru , u "Starohrvatska prosvjeta", 2, Split, 1952. Fiskovi C. 1959 Fiskovi, C.:  Naae urbanisti ko naslijee na Jadranu , Almanah druatva in~enjera i teh., Split, 1959. Fiskovi C. 1977 Fiskovi, C.: "Graditeljstvo grada Hvara u 16. stoljeu", Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 10, Zagreb, 1977. Fiskovi C. 1981 Fiskovi, C.:  O starim dalmatinskim kaminima ; Bulletin, 1, Zagreb, 1981. Fiskovi I. 1993 Fiskovi, I.: "Reljef renesansnog Dubrovnika", Dubrovnik, 1993. Fortis 1771 Fortis, A.:  Saggio d osservazioni sopra l isola di Cherso ed Ossero ; Venezia, 1771. Frey 1913 Frey, D.:  Der Dom von Sebenico und sein Baumeister Giorgio Orsini : Jahrbuch des Kuknsthistorischen Institutes der K.K. Zentralkommissioin fuer Denkmalpflege, 7, 1913. Fu i 1949 Fu i, B.: "Izvjeataj o putu po otocima Cresu i Loainju" u Ljetopis JAZU, 55, Zagreb, 1949. Germar 1817 Germar, E. F.:  Reise nach Dalmatien : Leipzig, 1817. Gruji 1972 Gruji, N. "Metode istra~ivanja starih urbanih aglomeracija, u Radovi IPU, 1-2, Zagreb, 1972. Gruji 1987 Gruji, N.: "Reprezentativna stambena arhitektura" u katalogu: "Zlatno doba Duborvnika", Zagreb, 1987. Gruji 1993 Gruji, N.:  Klasi ni rije nik stambene renesansne arhitekture Dubrovnika , Peristil 35/36, Zagreb 1992/93. Gruji 1994 Gruji, N.: "L'edilizia civile sulla sponda orientale dell'Adriatico", u "Zbornik radova meunarodnog simpozija 'Gotika v Sloveniji", Ljubljana, 1994. Gruji 1995 Gruji, N.: "Ranjinina kua u Dubrovniku od XV. do XX. stoljea", Peristil, 39, Zagreb, 1995. Gudelj 1999 Gudelj, J.: "Zborna crkva Sv. Marije Snije~ne u Cresu", diplomski rad, Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, mentor prof. dr. N. Gruji, Zagreb, 1999. Gurlit  Kowalczyk 1916 Gurlit, C.  Kowalczyk G.;  Denkmaeler der Kunst in Dalmatien , I-VI; Wien, 1916. Ivan evi 1959 Ivan evi, R.:  Odnos antiknog i srednjovjekovnog rastera Pore a , Peristil, 6-7, Zagreb, 1959. Ivan evi 1967 Ivan evi, R.:  Staro i novo u arhitekturi i urbanizmu , }ivot umjetnosti, 5, Zagreb 1967. Ivan evi 1986 Ivan evi, R.:  Problem renesansne kupole osorske katedrale Peristil 29, Zagreb, 1986. Ivan evi 1993 Ivan evi, R.; "Trolisna pro elja renesansnih crkava u Hrvatskoj", Peristil 35/36, Zagreb, 1992/93. Izvori 1984 "Izvori za povijest otoka Cresa i Loainja", Oto ki ljetopis Cres  Loainj, Mali Loainj, 1984. Jackson 1887 Jackson, T.G.:  Dalmatia, the Quarner, and Istria , vol III, Oxford, 1887. Juriai 1956 Juriai, B.: "Toponimika zapadne Istre, Cresa I Loainja", Anali LZ FNRJ, sv. 3, Zagreb, 1956. Ke kemet 1978 Ke kemet, D.:  Estetski i funkcionalni vidovi dalmatinskih naselja", Peristil, 21, Zagreb 1978. Ke kemet 1988 Ke kemet, D.: "Juraj Dalmatinac i goti ka arhitektura u Splitu", Split, 1988. Koauta 1953 Koauta, L.:  Glagoljski tekstovi u arhivu osorske opine , Vjesnik Dr~avnog arhiva u Rijeci, I, Rijeka 1953. Kozli i 1995 Kozli i, M.: "Kartogragfski spomenici hrvatskoga Jadrana", Zagreb, 1995. Krota 1984 Krota, I.: "Izvori za povijest Cresa i Loainja u HAR-u" u "Izvori za povijest otoka Cresa i Loainja", Oto ki ljetopis Cres  Loainj, Mali Loainj, 1984. Kukuljevi 1858 Kukuljevi, I.:  Slovnik umjetnikah jugoslavenskih , Zagreb, 1858-60. Lemessi 1979 Lemessi, N .:  Note geografiche storiche artistiche , vol. I.  IV.; Roma 1979. Leonardelli 1885 Leonardelli, G.:  Le isole absirtidi , Roma, 1885. Marasovi 1959 Marasovi, T.:  Razvoj stambenih kua u Splitu od ranog srednjeg vijeka do danas , Zbornik Druatva in~injera i tehn. u Splitu , Split 1959. Marasovi 1978 Marasovi, T.:  Graditeljsko i kulturno naslijee", Split, 1978. Matej i 1990 Matej i, I.: "Renesansna grupa Navjetenja iz Pule", Peristil, 33, Zagreb, 1990. Mitis I. 1911 Mitis, I.:Avanzi di scultura veneziana a Cherso I. Pagine Istriane, A. IX; Capodistria, 1911. Mitis I 1912 Mitis, I.; Avanzi di scultura veneziana a Cherso II.; Pagine Istriane, a. X; Capodistria, 1912. Mitis I 1913 Mitis, I.: "Scavi di S. Bartolomeo" u Pagine Istriane, 5-6, 1913. Mitis S 1893 Mitis, S.: Il governo della repubblica Veneta nellisola di Cherso, Maddaloni, 1893. Mitis S 1899 Mitis, S.: Note storiche sullisola di Cherso, Rivista dalmatica A I, v.1, Zara, 1899. Mitis S 1925a Mitis, S.:  Storia dell isola di Cherso-Ossero , Pore , 1925. Mitis S 19225b Mitis, S.: "Ancora della famiglia Drasio (Drasa) e specialmente del sopracomito Collane", separat, Zadar, 1925. Mitis S 1927 Mitis, S.:  La partizipazione di Cherso-Ossero alla civita italica , Trieste, 1927. Mitis S 1933 Mitis, S.: Cherso ed Ossero sotto la Serenissima , Parenzo, 1933-XI Mohorovi i 1954 Mohorovi i, A.: "Prilog analizi razvoj historijske arhitekture na otocima Cresu i Loainju , u "Ljetopis JAZU", 59, Zagreb, 1954. Mohorovi i 1956 Mohorovi i, A.:  Analiza razvoja urbanisti ke strukture naselja na otocima zapadnog Kvarnera , u "Ljetopis JAZU", 61, Zagreb 1956. Morini 1963 Morini, M.:  Atlante di storia urbanistica , Milano 1963. Nicolich 1871 Nicolich, M.:  Storia documentata dei Lussini", Rovinj, 1871. Nodari 1991 Nodari, M.: "Prilog poznavanju stambene arhitekture Dubrovnika u 15. i 16. stoljeu"; Likovna kultura Dubrovnika 15. i 16. stoljea, Zagreb, 1991. Orlini 1964 Orlini, A.: "Santa Maria Maggiore collegiata della citta di Cherso", Padova, 1964 Orlini 1966 Orlini, A.: Chiesa e Convento di S. Francesco a Cherso, Padova, 1966. Paoletti 1893 Paoletti, P.: LArchitectura e la scultura del Rinascimento in Venezia, Venezia, 1893. Petricioli 1958 Petricioli, I.:  Dva stoljea zadarskog urbanizma", URBS, Split, 1958. Petris 1890 Petris, S.:  Lo Statuto dell isola di Cherso ed Ossero , Programma dell I Ginnasio superiore di Capodistria, Kopar, 1890. Petris 1892 Petris, S.: "Spoglio dei libri sonsigli della citta di Cherso", vol. I, vol. II (Cap, 1897.); Capodistria, 1892. Petris 1907 Petris, S.: "La basilica di Ossero", u "Pagine Istriane", 4, Kopar 1907. Plani-Lon ari 1980 Plani-Lon ari, M.; "Planirana izgradnja dubrova kog podru ja", Zagreb, 1980 Plani-Lon ari 1989 Plani-Lon ari, M.: "Zajedni ki prostori stambenih zona srednjovjekovnog Dubrovnika", u "Radovi IPU", 12-13, Zagreb, 1989. Plani-Lon ari 1990 Plani-Lon ari, M.:  Ceste, ulice i trgovi srednjovjekovnog Dubrovnika ; u PPUD, 29, Split, 1990. Planiscig 1930 Planiscig, L.:  Die Bildhauer Venedigs in der ersten haelfte des Quattrocento , Jahrbuch des Kunsthist. Sammlungen in Wien, 1930. Pozzo-Balbi 1933 Pozzo-Balbi, L.: "L'isola di Cherso", Rim, 1933. Prelog 1957 Prelog, M.: "Pore , grad i spomenici", Beograd, 1957. Prelog 1963 Prelog, M.: Cres, graevni razvoj jednog malog, starog grada ; u "Radovi IPU", 1, Zagreb, 1963. Prelog 1966 Prelog, M.:  Problem valorizacije u historiji umjetnosti naae zemlje , " }ivot umjetnosti", 1, Zagreb, 1966. Prelog 1963 Prelog, M.:  Prostorno planiranje i kulturna baatina jadranske obale , "Arhitektura", 93-94. zagreb, 1967. Prelog 1972. Prelog, M.:  Dubrova ki statut i izgradnja grada" (1272-1972), "Peristil", 14-15, Zagreb, 1971-72. Prelog 1978a Prelog, M.:  Uz problematiku vrednovanja i revitalizacije povijesnih srediata", Godianjak zaatite spomenika kulture Hrvatske, 4, Zagreb, 1978. Prelog 1978b Prelog, M.:  Urbanisti ki razvoj Dubrovnika , Peristil, 21, Zagreb, 1978. Prelog 1991 Prelog, M.: "O naseljima koja umiru", u "Prostor i vrijeme", Djela 1, Zagreb, 1991. Raduli 1973 Raduli K.: Obnova pala e Grisogono u Zadru , IP, I, Zagreb, 1973. Sabljak  Ve~i 1979 Sabljak, A.  Ve~i, P.: "Obnova kue Nassis u Zadru", u "Godianjak zaatite spomenika kulture", 4/5, Zagreb, 1978-79. Salata 1897 Salata, F.:  L antica diocesi di Ossero e la liturgia slava , Pula, 1897. Schiavuzzi 1889 Schiavuzzi, B.:  Le epidemie di peste bubonica in Istra , Pore , 1889. Schiavuzzi 1890 Schiavuzzi, B.:  La malaria in Istria , Pore , 1890. Skok 1950 Skok, P.: "Slavenstvo i romanstvo na Jadranskim otocima", Zagreb, 1950. Slukan-Alti 2000 Slukan-Alti, M.: "Stari zemljovidi otoka Cresa", Lubenice, 2000. Stanojevi 1973 Stanojevi, G.: "Senjski uskoci", Beograd, 1973 Stieglitz 1845 Stieglitz:  Istrien und Dalmatien , Stuttgart, 1845. Stip evi 1997 Stip evi, E.:  O udesa... , Vijenac, 103-104, 1997. Stra~i i 1981 Stra~i i, N.: Otok Cres  prilog poznavanju geografije naaih otoka; Oto ki ljetopis Cres  Loainj, 4, Mali Loainj, 1981. tefanac 1986 tefanac, S.: O arhitektonskim i kiparskim ukrasima osorske katedrale,PPUD 26, str, 263-286, Split, 1986. Toponimika 1956 Toponimika zapadne Istre, Cresa I Loinja, Anali LZ FNRJ, sv. 3, Zagreb, 1956. Urb 1988 "Cres generalni urbanisti ki plan", Urbanisti ki institut SR Hrvatske, Zagreb, 1988. Venturi et al. 1917 Venturi, A.; Pais, E; Molmenti, P ,  Monumentale Dalmatia ; Milano 1917. Venturi 1908 Venturi, A.  Storia dell Arte Italiana , Milano, 1908. Vlahovi 1968 Vlahovi, J.,  Le communita di Cherso e Ossero , Rijeka, 1968. PRILOG I. Katalog stambenih zgrada druge polovice 15. i 16. stoljea u gradu Cresu Kataloaka jedinica br. 1 Lokalitet: Cres; kat. est. 326, 327 (1 i 2), Pjaceta 16, 17 i 19 Lokacija: Kua se nalazi u jugoisto nom dijelu grada, na samom rubu srednjovjekovne gradske jezgre, u blizini nekadaanjih vratiju Sv. Martina iz kojih je izlazila oto na komunikacija u pravcu Osora. S okolnim zgradama na sjeveru i istoku tvori maleni gradski trg, Pjacetu, koja itavom kompleksu slu~i kao zajedni ko dvoriate. Na zapadu je okrenuta prema Kutonjinoj ulici. U sklopu s ostalim zgradama isto no i sjeverno od nje tvori u hrvatskom srednjovjekovnom urbanizmu u estao tip stambeno-gospodarskog bloka. Kua zavraava meusobno povezan niz stambenih objekata isto no od sebe ime spomenuti tip gradnje kombinira s tzv. tipom  gradnje u nizu koji se u Jadranskim gradovima pojavljuje u kasnom srednjem vijeku. Kombinacija ta dva tipa urbanisti kih rjeaenja govori u prilog tezi o nekoliko faza gradnje. Goti ko-renesansnu obnovu (koju danas itamo kao drugu fazu gradnje) do~ivjela je romani ka kua u kojoj je vjerojatno ~ivio vlasnik itavog gospodarskog bloka. Danaanje vanjsko zajedni ko dvoriate (Pjaceta) s ostalim zgradama zapravo je proairenje prilaza koji je vodio u unutraanjost bloka, a koji se nastavlja prema istoku. U ovom u se opisu ipak ograni iti samo na goti ku pregradnju kue iz druge polovice 15., te renesansnu iz prvih godina 16. stoljea. Ju~no je, glavno pro elje orijentirano prema kri~anju Kutonjine i Ulice Bernardina Rizzija, kao i fasade C i E. Ostale su fasade (A-sjever i B-zapad) okrenute prema zajedni kom dvoriatu, Pjaceti i onome ato je nekada bio prilaz u stambeno-gospodarski sklop. Svojim je stra~njim, isto nim dijelom kua prislonjena na susjednu u nizu. Namjena: Stambena dvokatnica. Dvoriate i vrt: Ulogu dvoriata preuzeo je maleni trg ato ga kua definira s obli~njim zgradama. O va~nosti tog zajedni kog prostora svjedo i i stoljeima zadr~ano ime trga, Pjaceta. Tlocrt: Kua je u katastarski plan upisana kao dvije jedinice (327/1 i 327/2) koje se odnose na manji i vei dio graevine koja tvori tlocrt u obliku slova  L . O ito je rije  o kasnijoj podjeli, jer se sjeverna fasada okrenuta Pjaceti prote~e du~ obje jedinice. Ju~na fasada u svojoj zapadnoj treini ulije~e u pravome kutu prema sjeveru, te se opet ispravlja prema zapadu i tako tvori unutarnji kut slova  L . Isto nom fasadom kua je priljubljena uz susjednu. Budui da je unutraanjost kue viaestruko pregraivana, nije mogue odrediti izvorni raspored prostorija. U stambene prostorije prvoga i drugoga kata prvobitne, goti ke kue ulazilo se vanjskim stubiatem smjeatenim uz sjevernu fasadu. Renesansna je pregradnja kuu otvorila prema jugu, kada je glavni ulaz postao onaj smjeaten u prizemlju ulegnutog dijela ju~ne fasade. Kroz taj se portal unutraanjim kamenim stubiatem ulazilo u stambene prostorije prvoga kata. Istovremeno je sjeverna baladura dobila funkciju stra~njeg ulaza kojim se izlazi na zajedni ko dvoriate. Graa i tehnika: Sjeverna fasada graena je nepravilnim tesancima razli itih veli ina utopljenima u vezivno tkivo. Zapadna fasada je u srednjem dijelu graena od pravilnih tesanaca. Sna~ne konzole koje nose prozorske klup ice upuuju na mogunost da se ovdje nalazio balkon koji je kasnije uklonjen, nakon ega je taj dio zapunjen pravilnim tesancima. Ju~na fasada u oba je dijela graena od pravilnijih tesanaca nejednakih veli ina. Fasada: Sjeverna fasada airokim se zidnim plaatem doima monumentalno u odnosu na razmjerno malen trg prema kojem je okrenuta. Raa lanjena je u pet okomitih osi svijetlih otvora. Raspored prozorskih otvora identi an je na obje polovice fasade koje dijeli os ulaznih vratiju prvoga kata. Dojam te~ine airokoga pro elja naglaaen je sna~no istaknutim drvenim krovnim vijencem koji po iva na drvenim gredama. Na sjevernoj je fasadi kompozicijski o ita podjela na dva dijela koja danas odgovaraju kunim brojevima 16 (isto ni, trokatni) i 17 (zapadni, dvokatni). U prizemlju se nalazi dva jednostavna pravokutna ulaza u prizemne gospodarske prostorije i jedan manji, naknadno otvoren. Dvostruko kameno stubite vodi na prvi kat prema pravokutnim vratima ukraenima jednostavnim tapom. Zapadno od ulaznog portala je jednostavno profiliran pravokutni prozor, a dva jednaka njemu koja su se nalazila desno od njega u nepravilnim intervalima danas su zazidana. Nad sa uvanim prozorom je rasteretni luk kvadara. Na prvom katu, u osi spomenutih prozora su dva lu no zavraena prozora s profiliranim prozorskim klup icama na konzolama ukraaenima stiliziranim listovima. Doprozornici su kanelirani, ispunjeni u donjoj treini, a zavraavaju lagano proairenim kaneliranim kapitelima. Kapiteli nose luk koji je u donjoj uvu enoj zoni ukraaen nizom zdepastih kanelira, a u gornjoj, istaknutoj nizom ovula. Izmeu dva prozora, te desno od desnog sa uvani su kameni prstenovi s otvorima za atap. Na drugom katu, u osi prethodnih prozora, zapadni je prozor identi an onima s prvog kata, dok isto ni zavraava sedlastim goti kim trolistom. Prozorska klup ica ovog prozora obrubljena je motivom dijamanta i po iva na konzolicama u obliku lavljih glava. Sa obje strane su kameni prstenovi, lijevi s jednim, a desni s dva kru~na otvora. Lijevo od njega je naknadno otvoren mali pravokutni prozor. Isto ni dio sjeverne fasade (kuni broj 16) rastvoren je sa aest prozora u tri zone na razli itim razinama od zona s desne strane fasade. Prozori prvoga kata su pravokutni, uokvireni glatkim gredama, oni drugog kata su identi ni njima, no imaju rasteretne lukove, dok su prozori treeg kata takoer pravokutni, ali uokvireni doprozornicima do treine ispunjenim kanelirama. Zapadnom fasadom, duga kom svega 4,5 m zavraava niz zgrada koje zatvaraju ju~ni dio trga. U razini prizemlja i prvoga kata izvedena je grubom graom s mnogo ~buke, dok je drugi kat sasvim o~bukan. Svijetli su otvori postavljeni u njezinoj sredianjoj osi, a na desnom rubu du~ prizemlja i prvoga kata iz zidne je plohe od razine prvoga kata do potkrovne grede istaknut je profil dimnjaka. U prizemlju, pomaknut sjeverno od sredinje osi je jednostavan pravokutni ulaz u konobu. Dovratnici su izvedeni od tankih glatkih kamenih greda. Na prvom katu je u sredinjoj osi otvoren je jednostavan pravokutni prozor s profiliranom kamenom strehom istaknutom iz zidne plohe. Dvije vrlo sna~ne konzole i duga kamena greda pod tim prozorom vjerojatno su nosile balkon. Nakon ato je balkon uklonjen, otvor je ispunjen pravilnim tesancima koji danas uokviruju prozor. Na drugom je katu sa uvan ostatak konzole prozorske klup ice centralnoj osi pro elja, a iznad balkona. Uz ju~ni rub fasade iz plohe je itavom du~inom istaknuta zidna ploha sastavljena od pravilnih klesanaca, vjerojatno ostatak ju~nih srednjovjekovnih gradskih vratiju Sv. Martina Ju~no se pro elje, kao ato je spomenuto, u zapadnoj petini svoje airine uvla i, tvorei unutarnji kut  L tlocrta zgrade ime je dinamiziran ina e veoma pravilan ritam prozorskih otvora postavljenih u etiri okomite osi prvoga i drugoga kata. Tri dijela ju~ne fasade imenovat u slovima A (kratki zapadni odsje ak okrenut prema jugu), B (prelomljeni odsje ak okrenut prema zapadu) i C (ostale 4/5 fasade). Kvaliteta zidne grae, pravilna kompozicija i oatro klesana dekoracija svjedo e da je nakon pregradnje u renesansi, ovo bilo glavno i reprezentativno pro elje. Odsje ak A u prizemlju, a isto no od sredianje osi ima naknadno otvoren ulaz glatkih greda. Prozor sredianje osi prvog kata konstrukcijom i dekoracijom ponavlja shemu renesansnih prozora sa sjeverne fasade, no ovdje je rije  o kvalitetnijoj izvedbi dekoracije sigurnijim i oatrijim rezom dlijeta. Konzole prozorskih klup ica ukraaene su sprijeda motivom riblje krljuati, a sa strana uklesanim viticama. Kapiteli pilastara doprozornika u donjem su dijelu kanelirani a zavravaju istaknutim lisnatim ornamentom. U polovici visine pilastara u medaljonima su uklesani grbovi obitelji Rodinis. Luk prozora je iznutra ukraen kratkim kanelirama, dok izvana njihov ritam slijedi lisnata dekoracija.. Desno je naknadno otvoren mali pravokutni prozor. Na drugom je katu otvoren identi an prozor nagren klima ureajem objeaenim o prozorsku klup icu, pa je detaljniji opis nemogue dati. Iznad tog prozora vidljivi su ostaci drvenih krovnih greda s oblim zavraecima, postavljenih u ne posve pravilnim razmacima. Odsje ak B u srediatu prizemlja ima airok glavni portal ukraaen motivom atapa i jednostavno profiliranim i istaknutim nadvratnikom. Po sredini grede nadvratnika uklesan je grb obitelji Rodinis, vlasnika kue, jednak onomu na doprozorniku prvoga kata fasade C. Grb je u obliku atita sa ailjkom meu volutama. U polju atita je u gornjoj polovici aestokraka zvijezda iz ijeg donjeg kraka izvire vrpca koja se spaja s dva ~bicama podijeljena kruga. S lijeve i desne strane grba su lijepom kapitalom izvedena slova F i R (odinis). Nad portalom uzidana kamena greda rasteretnog luka. Iznad portala u osi otvoren je prozor s jednostavnim lukom. Na uglu kojeg tvore odsje ci B i C isklesan je tro etvrtinski stupi. Baza stupia nosi ukras airoke  cik-cak linije. Tijelo stupia je ispunjeno u donjoj treini ispunjenim kanelirama. Kapitel je vitak i elegantan, a nosi prili no te~ak impost. I s kapitela i s imposta ukrasi su otu eni. Odsje ak C ju~ne fasade mo~emo dodatno podijeliti na dva dijela, zapadni, dvokatni, koji je krai i kvalitetnije zidan, te isto ni. Na zapadnoj treini tog dijela danas je zazidani ulaz s glatkim kamenim okvirom nad kojim se nalazi rasteretni luk. Iznad zazidanog ulaza na prvom i drugom katu otvorena su po dva prozora koji ponavljaju renesansne oblike i ukrase prozora s odsje ka A. Isto ni dio, iako visinom jednak zapadnom, otvorima je raa lanjen je u tri zone. U njegovom srediatu, u razini prizemlja jednostavna su vrata izmeu dva pravokutna prozora glatkih kamenih okvira koji nose rasteretni luk. Na prvom katu dva prozora ponavljaju oblik prizemnih, no zapadni na doprozorniku ima grbove obitelji Rodinis s vanjske, te rozete s unutarnje strane. Na drugom i treem katu (drugi i trei kat na ovome dijelu fasade odgovaraju drugom katu na zapadnom dijelu) su u osima gore opisanih jednostavni pravokutni prozori glatkih okvira. Isto na je fasada prislonjena uz susjednu kuu. Kroviate: Slo~eno, pokriveno kupom kanalicom. Sjeverna streha po iva na drvenom potkrovnom vijencu kojeg nose okomito postavljene drvene grede zaobljenih vrhova. Stanje Kua je pregraena u stanove, pa je prili no teako odrediti izvorni unutarnji raspored prostorija. Kamena oprema unutraanjosti nije sa uvana. Stupanj o uvanosti fasade je bolji u onim dijelovima koji su u 16. stoljeu pregraeni (kvalitetniji klesanci), dok je stanje na goti ko-renesansnim fasadama iz 15. stoljea prili no loae. Na sjevernoj fasadi je osobito stradala goti ka trifora kojoj nedostaju itavi dijelovi, a osim oateenog dvostrukog stubiata koje je vodilo na glavni ulaz prvoga kata, stanje je pogoraano i zbog otpale ~buke. Na zapadnoj je fasadi uklonjen balkon. Kapitel ugaonog polustupia na uglu na kojem se prelama ju~na fasada je otu en, a na istoj je zazidan ulaz ato je nekada vodio u konobu. Osim ateta uzrokovanih vremenom i ljudskim nemarom, kua Rodinis je unaka~ena i time ato je na renesansnu prozorsku klup icu objeaen klima-ureaj. Vrijeme i stil: Gradnju kue mo~emo podijeliti na dva,! ili mo~da tri razdoblja. Prva bi faza bila gradnja kue u sklopu gospodarskog kompleksa, tip koji je est jadranskim gradovima 11. i 12. stoljea, meutim od te prve faze nemamo ostataka zbog temeljite pregradnje u 15. stoljeu u goti ko-renesansnom stilu. Iz tog su perioda sa uvane sjeverna, zapadna i isto ni dio ju~ne fasade. Reprezentativno ju~no pro elje kvalitetnijom tehnikom zidanja, pravilnim rasporedom arhitektonskih elemenata, te renesansnim dekorativnim repertoarom upuuju na 16. stoljee, doba kada su se sklonost pravilnoj i harmoni noj kompoziciji i renesansnim dekorativnim elementima u ovim krajevima potpuno udomaili. Svi dekorativni elementi pripadaju korpusu onih koje dosljedno primjenjuje lokalna kameno-klesarska radionica koja je aktivna po etkom 16. stoljea. Slova pored grba na glavnom portalu (FR) upuuju na Francesca Rodinisa, iji je sin Lucijan kao pu anin, a zbog osobitih zasluga za cresku komunu 16. rujna 1571. imenovan plemiem. Frane Rodinis zasigurno pripada onom sloju creskih pu ana koji su obogativai se naglim razvojem Cresa u drugoj polovici 15. stoljea bili u stanju od lokalne kameno-klesarske radionice naru iti ovako ambicioznu pregradnju stare obiteljske kue. Usporedbom sa susjednom pala om Rodinis (kataloaki broj 2) koju datiramo natpisom na luneti portala u 1505. godinu, ovu kuu sasvim sigurno mo~emo datirati prijelazom 15. u 16. stoljee. Valorizacija Iako nije sa uvana u svojem izvornom stanju i negdaanjem sjaju, jasno je da je rije  o jednoj od va~nijih creskih goti ko-renesansnih kua. Svojom monumentalnoau i domialjatom upotrebom arhitektonskih elemenata goti ke provenijencije do izra~aja osobito dolazi sjeverna goti ka fasada s lijepim cvjetnogoti kim trolisnim prozorom koji stoji u kontrapunktu sa smirenim oblicima dvaju renesansnih prozora. No, elegancijom i skladom osobito se isti e ugaoni prostor kojeg tvori prijelom ju~ne fasade, a koji svjedo i o visokoj razini tehnike zidanja na ovim prostorima u doba renesanse, ali i o razvijenoj kulturi stanovanja graana. U okviru povijesnoumjetni kih istra~ivanja grada, kua Rodinis je izuzetno zna ajna zbog dvije jasno razgrani ene graevne faze koje nam govore o razvoju goti ko-renesansnog stila karakteristi nog za hrvatsku umjetnost na Jadranu u drugoj polovini 15. stoljea, a koji se tijekom prve polovine 16. stoljea postupno pretvara u stil zrelih renesansnih odlika. To je dovoljan razlog da se pomnom istra~ivanju unutraanjosti i zaatiti ove pala e pristupi ato prije. Kataloaka jedinica br. 2 Lokalitet: Cres; kat. est. 313/1 i 313/2; Ulica B. Rizzija 2 Lokacija: Kua se nalazi se u jugoisto nom dijelu grada, ju~no od kue opisane pod kataloakim brojem 1, s kojom tvori skupinu kua koji je pripadao obitelji Rodinis. Srediate etvrti nalazi se u to ki susreta ugla ju~ne i jugoisto ne fasade kue Rodinis 1 s uglom sjeverne i zapadne fasade kue Rodinis 2. Trei rub srediata ini ugao sjeverne i isto ne fasade kue koja se nalazi nasuprot kui Rodinis 2. Sva tri ugla ovog prostora su ukraaena vitkim polustupiima s kapitelima. Za razliku od kue Rodinis 1 koja je nastala u posljednjem nizu kua tik uz ju~ni trakt srednjovjekovnih zidina, ova je kua nastala na prostoru na koji se grad airi po etkom 16. stoljea, izvan ju~nih gradskih vratiju Sv. Martina. Tada nastaje i uli ni potez B. Rizzija koji zapo inje pred ovom kuom, nakon ega zakree prema istoku i kroz renesansna gradska vrata: 'Porta Marcella' izlazi na prostranu poljanu (Prato) pred isto nim rubom grada. Namjena: Stambena trokatnica. Dvoriate i vrt: Dvoriate ograeno zidom nalazi se s ju~ne strane zgrade i nepravilnog je, trapezoidnog oblika. Obzirom da je tijekom vremena do~ivjelo promjene, teako je ustanoviti je li kua izvorno imala ili vrt. Za razliku od kue Rodinis 1 koja koristi rno imala ili vrt. Za razliku od kue Rodinis 1 koja koristi zajedni ko dvoriate za susjednim kuama, a koje je rjeaenje tipi no za cresku urbanisti ku strukturu, ova kua svojim zapadnom i sjevernom fasadom okrenuta prema uskim ulicama. Uzimajui u obzir reprezentativnost kue, vrlo je vjerojatno da je dvoriate ve tada postojalo, i to na mjestu gdje se ono nalazi danas. Tlocrt: Pravilnom etverokutu zgrade s ju~ne je strane dodano trapezoidno dvoriate koje obilazi ulica Bernardina Rizzija. Obzirom da je unutraanjost kue u stoljeima nakon izgradnje pregraeno u stanove, nije mogue detaljnije govoriti o unutraanjem rasporedu. U prizemnom prostoru koji se nalazi izmeu glavnog portala i unutraanjih kamenih stepenica prislonjenih uz isto nu fasadu, vidljivi su ostaci drvenih greda na konzolama na temelju ega pretpostavljam da je zid koji se ovdje vjerojatno nalazi od vremena izgradnje kue, dijelio maleno predvorje od konobe koja se nalazila u sjevernom dijelu prizemlja. U konobu se ulazilo kroz danas zazidana vrata na sjevernoj fasadi. Nije mogue pouzdano zaklju iti da se konoba nalazila i ju~no od predvorja. Prema prostorijama na katu vode kamene stube, no teako je rei pripadaju li originalnoj gradnji ili su se na njihovom mjestu nalazile drvene stube, no komunikacija izmeu prizemlja i katova u svakom se slu aju odvijala unutraanjim stubiatem, po emu ova kua stoji kao jedan od najranijih primjera tipa patricijske ili graanske kue s po etka 16. stoljea ija je konstrukcija bez balature u potpunosti zatvorena od vanjskog prostora. Graa i tehnika: U donjem sjevernom dijelu glavnog zapadnog pro elja, otpala ~buka je otkrila velike pravilne klesance. Zbog dobrog stanja ~buke na ostalim dijelovima kue, teako je zaklju iti jesu li takvi blokovi primijenjeni u svim dijelovima. Obrada elemenata arhitektonske dekoracije glavnog, zapadnog pro elja je na visokom stupnju zanatske vjeatine. Svi su klesani oatro i proporcionalno. Fasada: Glavna je zapadna fasada okrenuta prema ulici Bernardina Rizzija koja od Pjacete vodi prema gradskim bedemima. O~ivljena je pravilnim ritmom svijetlih otvora u pet okomitih osi, i sredianje postavljenim ulaznim portalom. Portal je glatkih kamenih greda na unutarnjem rubu uokviren atapom, s vanjskom jednostavnom profilacijom. Na nadvratniku je pod istaknutim vijencem pravilnom kapitalom ispisan natpis: SIT.NOME.DNI.BENEDICTUM. Nad vijencem je otvoren pravokutni svijetli otvor zatvoren ~eljeznim reaetkama i uokviren glatkom kamenom gredom s ukrasom atapa, na kojoj je u gornjoj polovici u dva reda pravilnom kapitalom ispisano: DEUS.IN.NOMINE.TVO.SALVVM ME.FAC ET.AB.INIMICIS.MEIS.LIBERA.ME.R.INIS. `irina doprozornika svijetlog otvora odgovara airini dovratnika portala, a tako je i s profiliranim vanjskim rubom koji te e itavom visinom portala i otvora nad njim; prekinut je spomenutim vijencem nad nadvratnikom. Nad svijetlim otvorom, a u itavoj njegovoj airini postavljena je luneta sa akoljkom koja nosi grb. `koljka je kanelirana, a izmeu zaobljenih vrhova rebara umetnute su kuglice. Grb obitelji Rodinis je u obliku atita u ijem polju je zvijezda u gornjoj polovini i vrpcom povezani kota i sa ~bicama u donjoj. Rije  je o jednostavnijoj interpretaciji grba na glavnom portalu kue Rodinis 1. `koljka je uokvirena jednostavnim tankim lukom nad kojim je glatka kamena greda luka. U tjemenu luka isklesan je datum 1505 ADI 21 APRIL pri emu su obje brojke 5 izvedene tako da nali e slovu S. Luk zavraava ranije spomenutim vanjskim profiliranim rubom koji neprekinut te e s dovratnika, a koji se u donjoj etvrtini lunete prelama prema unutraanjosti iz koje to ke zapo inje tvoriti luk. Ugao zapadne i sjeverne fasade u razini prizemlja ozna en je uklesanim polustupom. Polustup po iva na plitkoj bazi ukraaenoj tordiranim kanelirama. Tijelo mu je sastavljeno od jasno razdijeljenih zaobljenih klesanaca. Kapitel je kompozitni i vitak; kratko rezano akantusovo liae u donjem je dijelu plitko priljubljeno uz kapitel, no u to ki u kojoj nadrasta volute prirodno se razlistava i pada preko prstena kojim su volute povezane. Spirale voluta stupnjevito su izba ene u prostor. Sjeverno i ju~no od portala otvorena su dva kvadratna prozora glatkih kamenih greda. U razini lunete portala, na prvome katu, u osima prizemnih spomenutih otvorena su joa dva pravokutna neukraaena prozora a uz sjeverni i ju~nu rub fasade u pravilnim razmacima joa po dva. Tako se fasada stupnjevito i pravilno rastvara od prizemlja prema prvome katu. Najreprezentativniji su prozori drugoga kata, no ovdje je sustav rastvaranja fasade prekinut u ju~nome dijelu jer je prva os ju~ne polovice pro elja u razini drugoga i treega kata ispunjena punim zidom. Otvoreni su u pravilnom ritmu etiri okomite osi. Profilirane prozorske klup ice tri sjeverna prozora drugoga kata ukraaene su s prednje strane motivom riblje krljuati, dok je klup ica krajnjeg ju~nog glatka. Po ivaju na konzolama od kojih one prva dva sjeverna prozora i krajnjeg ju~nog imaju volute sa stiliziranim lisnatim ornamentom iji je povijeni vrh ukraaen motivom riblje krljuati. Konzole treeg prozora gledano sa sjevera, ukraaene su u donjim treinama ispunjenim kanelirama. Doprozornici svih osim drugog prozora gledajui sa sjevera, ukraaeni su u donjoj treini ispunjenim kanelirama, a istim su motivom ukraaene i kapitelne zone doprozornika svih prozora osim drugoga sa sjevera kojem su kapitelne zone glatke. Sva etiri prozora drugoga kata zavraavaju lu no. Lukovi su podijeljeni u tri zone: u unutraanjoj su isklesane zdepaste kanelire, u srednjoj naju~oj niz bisera, dok je istaknuta vanjska zona lukova prozora drugoga kata najaira i ukraaena ovulima. Prozori treega kata rasporedom slijede one drugoga, no ukrasom su neato jednostavniji. Prozorske klup ice i trbuaaste konzole su glatke, doprozornici kanelirani s istaknutim kapitelnim zonama ukraaenim lisnatim ornamentom, dok su im lukovi ukraaeni tek jednostavnom profilacijom. Nad prozorima treega kata izveden je lagano povijeni luk krovnoga vijenca. Sjeverna je fasada okrenuta prema Kutonjinoj ulici, su elice ju~noj fasadi kue Rodinis 1. Za razliku od glavnog, zapadnog pro elja, raspored njezinih prozorskih otvora slijedi logiku organizacije unutraanjeg prostora. U sredianjoj osi fasade u razini prizemlja je vrlo airok prozorski otvor glatkih greda ukraaenih atapom i manjim grbom obitelji Rodinis, vrlo sli nim onome s nadvratnika glavnog portala. Zapadno od tog prozora danas su zazidana vrata s ukrasom atapa. U njihovoj gornjoj polovini naknadno je otvoren kvadratni prozor. Na drugom su katu tri prozora u pravilnim razmacima. Sasvim zapadno je pravokutan, uokviren glatkim gredama. Srednji je neato airi, kvadratnog oblika, obrubljen atapom, dok je krajnjem isto nom prozoru dodana razmjerno velika prozorska klup ica s donje strane ukraaena redom dijamantnih zubaca. Trbuaaste konzole klup ice su jednostavno profilirane. Na drugom su katu, u osima prozora prvoga kata, otvorena tri prozora od kojih su krajnji ju~ni i sjeverni lu no zavraeni. Kapiteli njihovih glatkih doprozornika ukraaeni su kanelirama, a lukovi su plitko profilirani. Srednji prozor drugog kata je pravokutan, uokviren neukraaenim kamenim gredama. U razini treega kata, naruaavajui ritam prozora prva dva, otvorena su dva prozora s jednostavno profiliranim prozorskim klup icama na profiliranim trbuaastim konzolama. Raspored otvora na ovom dijelu fasade ukazuje na izmjene koje je objekt do~ivio tijekom stoljea, no jasno je da je rije  o manje reprezentativnom licu objekta, postavljenom na po etku male slijepe ulice (Kutonjina) sa zgradama koje su, po svemu sudei, pripadale obitelji Rodinis. Isto na je fasada kue prislonjena uz susjedne objekte. Uz ju~ni je dio prislonjen neato ni~i objekt, pa su na tom mjestu otvorena tri manja pravokutna prozora, koji su, sudei po nereprezentativnom smjeataju i veli ini otvora najvjerojatnije bili namijenjeni kuhinji i prostorijama za poslugu. Ju~na je fasada okrenuta dvoriatu koje je ograeno novijim uli nim zidom. Na prvom i drugom katu u sredianjoj okomitoj osi otvorena su po dva neukraaena pravokutna prozora. Naglasak ovog dijela zgrade po iva na velikom balkonu treega kata kojeg nose etiri konzole. Zgrada se prema balkonu otvara velikom dvostrukim lu nim otvorom iji su dovratnici i lukovi su izvedeni od glatkih kamenih greda. Kroviate: Slo~eno etverostreano, pokriveno kupom kanalicom. Stanje Kua je od izgradnje do danas imala sudbinu vrlo sli ni ostalim goti kim, renesansnim i baroknim kuama veih dimenzija u gradu Cresu. Sve su (osim pala e Marcello  Petris koja je restaurirana u izvornom obliku) pregraivane u manje stanove pri emu se do neprepoznavanja promijenio unutarnji raspored prostorija. No, injenica da su neprekidno bile u stambenoj funkciji pridonijela je relativnom o uvanosti izgleda njihovih fasada.. Kua Rodinis 2 je, osim na nekim dijelovima fasade s kojih je otpala ~buka, u relativno dobrom stanju. Vrijeme i stil: Za razliku od kue Rodinis 1 kod koje mogu jasno prepoznati najmanje dvije faze izgradnje (ona iz druge polovice 15. i ona iz 16. st.), kua Rodinis 2 je stilski sasvim ujedna ena, pa se na temelju datuma uklesanog na glavnom pro elju (21. travnja 1505.) sasvim pouzdano mo~e datirati u prvo desetljee 16. stoljea. Tako sa sigurnoau mo~emo rei da su ve po etkom stoljea renesansni dekorativni oblici u gradu Cresu u potpunosti istisnuli goti ke. Valorizacija Tijekom 15. i 16. stoljea, u vrijeme naglog ekonomskog i politi kog procvata grada Cresa, izgraeno je nekoliko reprezentativnih pala a koje stro~om primjenom novouvezenih tendencija u strukturi i dekoraciji graevina odudaraju od ustaljenog tipa creske kue. Monumentalne proporcije ju~nog pro elja okrenutog prema uskoj ulici B. Rizzija, nepostojanje vanjskog stubiata kojim bi prvi kat kue komunicirao s ulicom, dosljedna primjena elemenata iz repertoara renesansne arhitektonske dekoracije govore o novom tipu stambenog objekta koji se u urbanom tkivu Cresa pojavljuje u 16. st. i kojim se ne samo lokalna vlastela, ve i novoobogaeni pu ani (Rodinis!) povodi za novim arhitektonskim koncepcijama koje se ne ~ele i ne mogu povinovati ustaljenoj tradiciji creske kue o itovanoj u skromnim proporcijama, nepravilnom tlocrtu i intimnoj komunikaciji s okolnim zgradama i tkivom grada. U tom smislu kua Rodinis 2 stoji na po etku razvoja jedne nove koncepcije stambenog objekta koja unutar povijesne jezgre grada ipak nee dublje za~ivjeti, niti bitnije naruaiti urbanisti ku cjelinu s karakteristi nom nepravilnom i gustom mre~om ulica stisnutih izmeu kua odmjerenih proporcija visoke ambijentalne vrijednosti. Kataloaka jedinica br. 3 Lokalitet: Cres; Rije ka 1; kat. est. 422/1, 2, 3, 4, 5 Lokacija: Kua je smjeatena na kri~anju glavne prometne osi povijesne jezgre grada Cresa koja te e u smjeru sjever-jug i jedne od mnogih popre nih ulica koje je sijeku u pravcu istok-zapad. Ovaj je dio grada, nastao oko romani ke crkve Sv. Izidora sve do 15. stoljea bio srediatem povijesne gradske jezgre, no u vrijeme pregradnje kue u obliku u kakvom je vidimo danas, gradsko je srediate pomaknuto prema sjeveroistoku, tj. prema novom trgu smjeatenom izmeu zborne crkve sa zvonikom i gradskog tornja. Namjena: Stambena trokatnica Dvoriate i vrt: Uz sjeverni rub isto ne fasade vidljivi su ostaci dvoriata zidom odijeljenog od ulice. U zidu koji se nastavlja na plohu sjeverne fasade nalazi se masivan lu no zavraeni portal s profiliranim bazama dovratnika koji pripada baroknoj pregradnji kue. U dvoriatu koje je danas zidom podijeljeno na dvije katastarske estice vidljivi su ostaci trijema u vidu sredianjeg stupca i ju~nog pilastra koji su uzidani u noviji sagraen zid koji povrainu dvoriata danas dijeli na dva dijela, nalaze se dva stupca arkade jednokrilnog trijema. Stupac po iva na visokoj aesterokutnoj bazi ukraaenoj ukladama, a uz njegovo je tijelo priljubljen polustup na na ijem je tijelu uklesana uklada. Visoki je kapitel ukraaen airokim, do jedne treine ispunjenim kanelirama. Nad njima je vijenac pravilnih zubaca i istaknuti impost ukraaen eaerom i liaem. Ju~no je od njega pilastar na plitkoj dvostrukoj bazi. Tijelo stupca ukraaeno je ukladom. Nad kaneliranim kapitelom su pravilni zupci i profilirani impost. Stupac i pilastar su danas uzidani u spomenuti zid, u koji su utopljeni i ostaci luka kojeg su nosili. Zapadno od trijema, uz sjeverni rub isto ne fasade priljubljeno je vanjsko stubiate oslonjeno na luk pod kojim se nalazi ulaz u konobu. Sjeverni krak luka po iva na konzoli s prednje ukraaenoj dvorednim stiliziranim liaem od kojih gornji nosi ukras dvostruke kruake s prstenom. Ju~no je dvoriate manje je reprezentativno i smjeateno pred srednjom treinom ju~ne fasade, dok su bo ne treine zakrivene susjednim kuama. Pripadalo je dijelu kue u kojem su se nalazile kuhinja, spremiata i prostorije za sluge. Uli nim zidom s neukraaenim ulaznim portalom odvojeno je od male slijepe ulice koja od glavne gradske prometnice izlazi u smjeru zapad  istok. U isto nom je dijelu dvoriata smjeatena velika kvadratna cisterna. Kruna bunara se danas nalazi u prizemlju kue. U zapadnom dijelu prizemlja nalazi se ulaz u konobu smjeaten ispod nape kamina koja je izba ena iz plohe fasade. Svod nape po iva na dva stupca s naglaaenim kapitelnim zonama. U isto nom je kraju smjeateno vanjsko stubiate okomito na fasadu koje zavraava kvadratnim podestom pred ulaznim portalom prvoga kata, a iji je isto ni rub povezan s terasom smjeatenom susjednim jednokatnim objektom. Zapadno je dvoriate zidom odvojeno od ulice G. Moise. Ju~na je etvrtina zida koji je zapravo pro elni zid konobe, uklonjena je, te se kroz taj prolaz ulazi u airoko vanjsko stubiate koje vodi do podesta koji se prote~e itavom airinom zapadne fasade. Na sjevernoj polovici uli nog zida otvoren je pravokutni prozor konobe s okomito slaganim kamenim kvadrima u bunjatu u funkciji rasteretnog luka.. Sjevernu polovicu dvoriata zauzima spomenuta prizemna konoba na ijem je ravnom krovu prostrana terasa, dok je u polovici smjeatenoj ju~no od stubiata vrt. Ju~na polovica podesta po iva na airokom luku pod kojim je ulaz u prizemne gospodarske prostorije. Tlocrt: Veliki kompleks pala e Moise jedan je od najmonumentalnijih objekata pregraivanih u 16. stoljeu u Cresu. Danas je razdijeljen u ak 7 katastarskih estica. U pravokutni tlocrt kue polo~en u smjeru zapad  istok, sa sjeveroisto ne strane urezano opisano dvoriate s ostacima lo~e i stubama koje vode u prvi kat zgrade, a kua posjeduje i ju~no dvoriate gospodarske namjene, kao i glavno zapadno, dograeno u baroku. Iako je tijekom vremena kua pregraena u stanove, na planu ato ga je 1990. godine sa inio Graevinski institut Fakulteta graditeljskih znanosti u Rijeci, mogu se uo iti elementi prvobitne gradnje. Glavni je ulaz u stambene prostorije prvoga kata smjeaten na zapadnoj fasadi na kraju spomenutog stubiata pala u sa zapadne strane. Iz portala, itavom du~inom prvoga kata prolazi hodnik koji dijeli sjevernu i ju~nu grupu prostorija. U sjevernom su dijelu su sa uvane tri velike, meusobno povezane prostorije koje povezuje reprezentativna sjeverna fasada, a njima se osim iz zapadnog baroknog, mo~e prii i iz isto nog dvoriata s lo~om i stubiatem nad lukom. Krajnja isto na prostorija je s hodnikom povezana portalom uokvirenim ukrasom na atap. Tri prostorije u ju~nom dijelu prvoga kata manje su, i okrenute gospodarskom dvoriatu, a gajfum i dimnjak istaknuti iz zidne plohe upuuju da se tu nalazila kuhinja, spremiata i prostorije za sluge. Tom se dijelu kue mo~e prii stubama iz ju~nog dvoriata. U prizemlju, kao i na drugom i treem katu danas viae nije mogue prepoznati originalni raspored prostorija. Graa i tehnika: Zapadna neo~bukana treina sjeverne fasade, kao i uli ni zid pred zapadnom terasom graeni su od ujedna enih pravilnih klesanaca meu diskretno istaknutim sljubnicama. U ju~nome dvoriatu na mjestima na kojima je otpala ~buka vidljiva je gruba obrada zia od lomljenog kamena s mnogo vezivnog materijala. U donje dvije treine zapadne fasade, zid je graen manjim uslojenim klesancima, dok su u gornjoj treini kameni blokovi vei. Za pretpostaviti je da su pravilnim klesancima zidani samo reprezentativni dijelovi zapadne i sjeverne fasade, te isto ni trijem. Fasada: Zapadna fasada iako postavljena pred monumentalnim uli nim portalom nije komponirana u strogim osima. Portal prvoga kata kojem se prilazi spomenutim stubiatem, ukraaen je profiliranim nadvratnikom s izmjeni no postavljenim zupcima nad kojim je otu eni grb u obliku konjske glave smjeatene unutar vijenca. U atitu grba prikazana je popre na greda iznad koje je lav uzdignutih aapa stoji na plamenim jezi cima koji izlaze iz donje polovice atita. Lav u desnoj aapi dr~i aesterokraku ( Davidovu ) zvijezdu. Na vrhu atita su vitice s palmetom, a sa strana ukrasne vrpce. Rije  je o grbu obitelji Moise. Sjeverno od portala dva su pravokutna prozora uokvirena glatkim gredama. Ju~no od njega otvoren je portal neato manjih dimenzija, iji je nadvratnik takoer ukraaen vijencem izmjeni no postavljenih zubaca i grbom u obliku atita podijeljenog na etiri pravokutna polja smjeatenom u vijencu liaa i gro~a. To je grb obitelji Petris. Uz ju~ni rub zapadne fasade nalaze se dva prozora od kojih je prvi veli inom jednak spomenutim prozorima sjeverno od veeg portala. Na njegovom sjevernom doprozorniku vidljivi su ostaci otu enih kanelira. Drugi je prozor kvadratnog oblika i ukrasa natprozornika identi nih onima s dva portala: izmjeni no postavljeni zupci nad kojima je grb obitelji Petris u vijencu. Prozori drugoga kata uokvireni su glatkim kamenim gredama, a krase ih stepenasto profilirane strehe zakoaenih rubova. Prozori nisu otvoreni u pravilnim razmacima; prvi sjeverni nalazi se u osi istog na prvome katu, drugi je pomaknut ju~no od osi glavnog portala, dok je trei u osi manjeg portala. etvrti je prozor u osi krajnjeg ju~nog prvoga kata. Takav ritam slijede i prozorski otvori treega kata, osim ato su prva dva sjeverna pomaknuta neato ju~nije. Prvi, drugi i etvrti prozor sa sjevera imaju prozorske klup ice na konzolama ukraaenim stiliziranim lisnatim ornamentom u donjoj, i volutama u gornjoj zoni. Trei prozor sa sjevera uokviren je glatkim gredama. Sjeverna je fasada ukrasima, te rasporedom i brojem otvora reprezentativna i monumentalna. Svijetlim je otvorima na razini prvoga, drugoga i treega kata rastvorena u 7 okomitih osi. Okrenuta je ulici Zagrad koja na ovome mjestu izvire iz glavne gradske prometnice u smjeru zapad  istok. Isto na se polovica fasade nastavlja na zid koji od ulice razdvaja opisano dvoriate s trijemom.. Dvije su isto ne treine pro elja u zonama prvoga i drugoga kata pregraene u doba baroka, kada je barokizirano osam prozorskih otvora i dvoriani portal. Taj je dio podijeljen u etiri okomite prozorske osi. Od elemenata koji bi u ovome dijelu fasade mogli pripadati renesansnoj gradnji (premda je to zbog nepostojanja stilskih karakteristika teako zaklju iti) treba spomenuti prizemni ulazni portal smjeaten u isto nom dijelu barokiziranog dijela fasade, izmeu dva kvadratna prozora. Portal je, kao i prozori uokviren glatkim gredama ukraaenima motivom atapa. Zapadno je otvoren joa jedan neukraaen kvadratni prozor, postavljen u neato ni~oj razini od spomenutih. Na krajnjem zapadnom rubu ovog dijela fasade, smjeatena su neato vea vrata ije su grede takoer ukraaene motivom atapa, s profiliranom strehom iznad nadvratnika. U razini prvoga i drugoga kata otvorena su po etiri barokna prozora glatkih greda koji le~e na duboko profiliranim prozorskim klup icama na barokno izvijenim konzolama. Sna~no profilirane skoaene strehe istaknute su iz zidne plohe. Na treem katu ovog dijela pro elja otvorena su etiri renesansna prozora. Prva tri isto na nalaze se u osima baroknih, dok je etvrti blago pomaknut prema zapadu, tako da mu desni doprozornik zadire u neo~bukani dio, tj. u posljednju trein sjeverne fasade koja je baroknom pregradnjom ostala neizmjenjena. Sva su etiri spomenuta prozora identi na, a u usporedbi s baroknima ni~i su i jednako airoki. Pravokutni su, uokvireni su glatkim gredama. Plitko profilirane kamene klup ice zakoaenih rubova po ivaju na konzolama ukraaenima stiliziranim liaem u donjim i volutama u gornjim zonama. Potkrovni je vijenac u barokiziranom dijelu fasade na injen od glatke kamene grede koja po iva na kamenim konzolama. Zapadna treina sjeverne fasade nije zahvaena kasnijim promjenama i na njoj mo~emo o itati elemente izvorne izgradnje. Na zapadnom rubu prizemlja su danas zazidana airoka vrata neukraaenih kamenih greda s rasteretnim lukom koja su vodila u konobu. U zapuni tih vrata otvoren je uzak prozor i. Isto no od tih vratiju je kvadratni prozor nad kojim je rasteretni luk. Razine katova ovog dijela fasade odgovaraju razinama isto ne dvije treine fasade. Na prvom katu ovog dijela nalaze se tri prozora. Dva rubna su postavljena u osi spomenutog ulaza prizemlja i prozor ia, dok je srednji na jednakom razmaku od oba. Rubni prozori zavraavaju lu no. Doprozornici su s vanjske strane ukraaeni dvostrukim ukladama u ijim su polovicama uklesani medaljoni s grbovima obitelji Petris. Na polovici unutraanje strane doprozornik isto nog prozora ima etverolisni medaljon sa stiliziranim ljiljanima umetnutima izmeu listova, dok zapadni ima motiv aestokrake 'Davidove' zvijezde. Kapitelne zone oba prozora ukraaene su kanelirama i plitkom su profilacijom odijeljene od luka na kojem u donjem nizu te e red kanelira, a u gornjem istaknutom rubu red ovula. U zoni drugoga kata u osima lu no svedenih prozora prvoga kata, otvorena su dva pravokutna prozora uokvirena neukraaenim gredama. Nadvratnici nose profilirane vijence u airini prozora. Raspored otvora treeg kata nije pravilan. Neato zapadnije od osi isto noga prozora prvoga kata otvoren je pravokutan prozor glatkih kamenih greda. Zapadno od njega, a pomaknut isto no od osi desnog prozora drugoga kata, otvoren je prozor identi an onima s treeg kata isto nog, barokiziranog dijela fasade (neukraaene, glatke kamene grede, stepenasto profilirane prozorske klup ice, konzole ukraaene stiliziranim liaem i voluticama). Pod krovom se itavom du~inom ovog dijela fasade prote~e glatka kamena greda potkrovnog vijenca. Isto na je fasada prislonjena uz susjedni objekt. Uz zapadni dio ju~ne fasade prislonjen je susjedni objekt, dok je uz isto ni dio fasade prigraena prizemna prostorija kvadratnog tlocrta. Otvorena je ostala samo sredianja treina okrenuta ju~nome dvoriatu. U razini prvoga kata iz plohe fasade izba ena je napa s dimnjakom koji je istaknut iz zidne plohe du~ itave osi. Napa se lukom oslanja na jednostavne stupove neukraaenih glavica. U napi kamina je otvoren kvadratni prozor i. Izmeu zapadnog stupa nape i objekta koji sa zapadne strane zatvara dvoriate, a u razini meukata otvoren je pravokutni prozor glatkih kamenih greda koji pod doprozornikom ima neobi an plitki ukras u obliku naopako postavljenog  kruniata . Iznad njega, a izmeu prvoga i drugoga kata, lijevo od luka kamina nalazi se neuokviren pravokutan prozor. Na isto nom rubu dvoriata, tik uz zid prizemnog objekta koji dvoriate zatvara s isto ne strane nalazi se vanjsko stubiate s kvadratnim podestom pred ulazom na prvi kat. Prvih se nekoliko stepenica stupnjevito su~ava definirajui airinu ostatka stubiata. S isto ne se strane podest proairuje nad prostorom spomenutog prizemnog kvadratnog objekta. Ulazni portal je visok budui da je nad nadvratnikom svijetli otvor. U zoni prvoga kata, a isto no od portala otvoren je vrlo visoki prozor glatkih kamenih greda. Uz isto ni rub ovoga dijela terase nalaze se vrata s profiliranim nadvratnikom koji znatno izlazi iz plohe zida. Neujedna en ritam svijetlih otvora ponavlja se i u zoni drugoga kata. Tik uz ravan krov objekta koji je prislonjen uz zapadni dio ju~ne fasade nalazi se manji prozor u obliku vodoravno polo~enog pravokutnika, uokviren glatkim gredama. Isto no od njega, pored dimnjaka nalazi se prozor stupnjevito profiliranih glatkih okvira koji le~i na profiliranoj i skoaenoj prozorskoj klup ici na konzolama ukraaenima s dva niza stiliziranog liaa. Nadprozornik je takoer profiliran, zakoaenih bo nih strana. Uz isto ni rub dimnjaka iz zidne je plohe izbo en gajfum. Nosi ga luk na zidanim konzolama. Pokriven je dvostreanim krovom s manjim dimnjakom. Isto no od gajfuma, u osi glavnog ulaznog portala, nalazi se pravokutni prozor glatkih greda. Isto ni rub fasade zavraava s dva prozora oblikovana identi no spomenutom koji se nalazi zapadno od dimnjaka. U treem su katu otvorena tri identi na prozora. Prvi s zapadni se nalazi u osi manjeg prozora u obliku polo~enog pravokutnika, drugi uz sam dimnjak, dok se trei nalazi u osi krajnjeg zapadnog prozora drugoga kata. Sva su tri prozora uokvirena glatkim gredama. Imaju prozorske klup ice koje po ivaju na konzolama identi nim onima s drugoga kata  ukraaene s dva niza stiliziranog liaa. Zapadna treina vijenca odgovara izvornom izgledu graevine i izvedena je u glatkoj kamenoj gredi. Nad ostale dvije treine koje odgovaraju barokiziranom dijelu sjeverne fasade, vijenac je od neato tanje kamene grede koja po iva na kubi nim kamenim konzolama. Kroviate: etverostreano, u dobrom stanju zbog nedavne obnove kupom kanalicom. Jugoisto na je etvrtina je du~a od sjeveroisto ne, jer krov prati tlocrt u kojem je u pravilan etverokut sa sjeverozapadne strane urezano spomenuto dvoriate s ostacima trijema. Stanje Unato  nastanjenosti, kua Moise danas je u vrlo zapuatenom stanju. Nekadaanja velika zapadna prostorija sjeverne polovice prvoga kata u koju se ulazilo kroz glavni portal danas slu~i kao predvorje hodniku iz kojega se ulazi u stanove. Pod te dvorane se na mjestima uruaava. Stanje je kriti no i u vrlo zapuatenom sjeveroisto nom dvoriatu u kojem je trijem pregradnjom potpuno devastiranan. Fasada ju~nog dvoriata otpada, a ugro~avaju je i biljke ato rastu iz oateenih dijelova. U boljem su stanju reprezentativna sjeverna i isto na fasada, te prizemne prostorije sjeveroisto nog dijela zgrade u kojima je otvorena ugostiteljska radnja. 1990. godine se namjeravalo zapo eti s obnovom, pri emu je SIZ stambeno komunalne djelatnosti Cres-Loainj od Graevinskog instituta Fakulteta graditeljskih znanosti Sveu iliata u Rijeci naru io Plan rekonstrukcije i adaptacije, no zbog nedostatka sredstava taj projekt joa uvijek nije izveden. Vrijeme i stil: Elementi arhitektonske dekoracije na zapadnoj fasadi i zapadnoj treini sjeverne fasade, (lu ni prozori s grbovima na doprozornicima, grbovi u vijencima liaa i gro~a, kanelire, zupci, stupac i pilastri sjeveroisto noga dvoriata, te lijepo tesani uslojeni kameni kvadri fasade, kuu Moise datiraju u vrijeme u kojem su renesansni oblici u potpunosti nadja ali i istisnuli goti ke. Ako pouzdano znamo da su se goti ki oblici u Dalmaciji bili veoma omiljeni do u sam osvit 16. stoljea, a istovremeno kuu Rodinis 2 na kojoj goti kih elemenata gotovo uope nema na temelju natpisa datiramo u 1505. godinu, gradnju kue Moise svakako mo~emo uvrstiti u prvo desetljee 16. stoljea. Ostaje otvorenim pitanje datacije barokne pregradnje dvije isto ne treine sjeverne fasade kada su izmijenjeni prozori i potkrovni vijenac. Valorizacija Poput kue Rodinis 2 koju datiramo u isto desetljee, kua Moise predstavlja reprezentativni tip renesansne patricijske gradske kue koja se zatvorenoau odvojenoau unutraanjeg, privatnog prostora od vanjskog, javnog odudara od specifi nog tipa pu ke kue uklopljene u creski urbanisti ki sustav. Rije  je o kui koja je polo~ajem na kri~anju glavne gradske arterije i jedne od sporednih ulica, dominira ju~nim dijelom grada isti ui se nad skromnim dvokatnicama okrenutima intimnim zajedni kim  dvorovima i uskim, zamraenim ulicama. Kao joa jednu posebnost kojom se isti e iz creske arhitektonske matrice, valja spomenuti i lo~u sjeveroisto nog dvoriata. Ona predstavlja jedinstven primjer takvog tipa privatnog dvorianog prostora u Cresu u kojem se kao specifi an tip razvijalo dvoriate zajedni ko za nekoliko kua koje u pravilu nastaje proairenjem jedne od sporednih komunikacija. Svi ti elementi kuu Moise svrstavaju u jedan od najva~nijih stambenih objekata grada Cresa nastalih u osvit Novog vijeka. Kataloaka jedinica br. 4 Lokalitet: Cres, kat. jed. 670/1,2; Ribarska 1 Lokacija: Kua se nalazi u jugozapadnom dijelu srednjovjekovne gradske jezgre, glavnim zapadnim pro eljem okrenuta prema nepravilnom trgu zatvorenom prema luci zgradom fontika, danaanjim hotelom Zagreb. Ju~na fasada okrenuta je prema Ribarskoj ulici, nekadaanjoj kontradi Sv. Marka. isto na je fasada prislonjena uz susjednu zgradu, dok sjeverna s okolnim zgradama zatvara maleno, zajedni ko dvoriate iz kojeg se u kuu moglo ui kroz stra~nji ulaz Namjena: Stambena dvokatnica, izgraena kao kua obitelji Marcello-Petris, ubrzo promijenila vlasnike. U 19. stoljeu pregraena u objekt s viae stambenih jedinica. Nakon restauracije, 60-ih godina u zgradi je smjeaten Muzej grada Cresa. U tijeku je temeljita restauracija nakon koje se u zgradu vraa postav gradskog muzeja. Dvoriate i vrt: Sa sjeveroisto ne strane objekta, okru~eno susjednim sjevernim objektima, te isto nim dijelom sjeverne fasade kue Marcello-Petris nalazi se malen zajedni ki prostor, proairenje ulice kojom se prilazilo u sva tri okolna objekta, a koji je mogao biti reducirana verzija ve spomenute creske pjacete. Iz tog se prostora stubiatem ulazilo u sjeverni ulaz u gospodarsko prizemlje, a stubiatem kroz stra~nji ulaz u prvi kat. Prostor pjacete nije reprezentativan kao ni spomenuti ulazi koji su zasigurno imali funkciju ulaza za slu~in ad. Tlocrt: Kua je u danas va~ei katastarski plan, upisana kao tri katastarske jedinice, za razliku od onog iz 1821., te onoga iz 1873. gdje je upisana kao kat. est. 571. Kua je nakon 1871. godine kao i sve ostale reprezentativne plemike kue u gradu Cresu do~ivjela obimnu preraspodjelu unutraanjeg prostora. Tlocrt objekta je u obliku nepravilnog trapezoida, s du~om ju~nom i u~om sjevernom fasadom koja je djelomi no prekrivena susjednim objektom. Unutraanjost koja je restauracijom 60-ih godina vraena u prvobitno stanje, jedini je creski primjer organizacije unutraanjeg prostora jedne patricijske kue iz 15. 16. stoljea. Zapadnu polovicu objekta u sve tri eta~e zauzima vea dvorana koja svojom povrainom odgovara dvjema manjim jednakim prostorijama u isto nom dijelu kue. Vee su dvorane okrenute reprezentativnom, zapadnom pro elju pala e ukraaenom goti kim biforama sasvim sigurno slu~ile rezidencijalnim potrebama vlasnika, dok su manje prostorije u stra~njem dijelu kue, onom na koje se naslanjaju susjedni, isto ni i sjeverni objekti, te manje dvoriate koriatene kao pomone prostorije, kuhinja, te prostorije za poslugu. Sve tri prostorije u prizemlju kue bile su namijenjene gospodarsko-skladianim djelatnostima o emu svjedo e posebni ulazi u taj dio objekta. Graa i tehnika: Osim u sjevernom dijelu glavne zapadne fasade koji je zidan lomljencima utopljenima u ~buku, sve su fasade zidane pravilnim klesanim kvadrima i predstavljaju jedan od najkvalitetnije zidanih objekata u gradu Cresu na prijelazu 15. u 16. stoljee. Uzroci danaanjim uleknuima zia mogu se potra~iti u rahlosti tla na kojem kua le~i, a koje je dijelom mo~da i nasipano, te u kasnijim pregradnjama i nestru nim restauracijama 30-ih i 60-ih godina ovoga stoljea. Fasada: Reprezentativno zapadno pro elje s ju~nom, fasadom B definira ugao stambenog bloka. Pro elje je arhitektonskom plastikom najraskoanije ukraaeno u svojem ju~nom dijelu, nezakrivenom susjednim objektima i otvorenom prema trgu s fontikom. Kameni portal ima profilirani okvir s nizom zubaca koji su pri dnu dovratnika povijeni i ine tipi no renesansni povrat profilacije. Na sredini nadvratnika je kameni grb obitelji Bocchina, a nad nadvratnikom kameni rasteretni luk takoer ukraaen profilacijama i zupcima. Strogo u osi portala na drugoj i treoj eta~i otvorene su goti ke bifore. Na dva profilirana pilastra s kapitelima ukraaenim dvorednim liaem po iva veliki profilirani polukru~ni luk kojeg sijeku dva u tjemenu prekinuta luka ato izviru iz sredianjeg poligonalnog stupia bifore. Na taj su na in nastala dva ailjata luka unutar kojih kameni nosevi daju svijetlim otvorima oblik triloba. Polja izmeu lukova ukraaena su okulusima s upisanim etverolistima; bo ni okulusi presje eni su plasti no naglaaenim pravokutnim okvirom bifore. Sjeciata lukova ozna ena su romboidnim medaljonima s lisnim ukrasima. Prozorske klup ice bifora po ivaju na konzolama s lisnim ukrasom i u liniji su profiliranih vijenaca koji dijele katove. Okvirom takoer te e niz zubaca prekinut kapitelima pilastara Sjeverni dio zapadnog pro elja koji je smjeaten u uskom prolazu izmeu kue Marcello- Petris i susjedne, zapadne kue ne slijedi reprezentativnost ju~nog dijela pro elja. Zidan je lomljencem, a kameni okviri otvora prizemlja i prvog kata su glatki. U prizemlju se nalazi joa jedan portal, mnogo manjih dimenzija, na injen od grubo obraenih kamenih kvadara. Na nadvratniku ovog portala uklesan je grb nepoznate obitelji po kojemu se taj portal datira u XVII. st. Uz taj portal nalazi se mali prozorski okvir u obliku polo~enog pravokutnika. Kameno stubiate koje zauzima itav prostor izmeu kua vodi do podesta s kojeg se ulazi u prvi kat kue Marcello-Petris i susjedne kue. Vrata prvoga kata imaju glatke kamene dovratnike i jednostavno profiliran nadvratnik nad kojim je rasteretni luk bez dekoracije. Nalaze se u polovici visine prizemlje ato govori o tome da je dalje prema prvom i drugom katu vodilo unutarnje stubiate. Na okomici zidne plohe gdje zavraavaju pravilni klesanci ju~nog dijela pro elja, a zapo inju lomljenci sjevernog dijela prekida se i vijenac prvoga kata ukraaen kratkim, zdepastim kanelirama. Sjeverno od to ke prekida vijenca, a u njegovoj visini otvoren je veliki pravokutni svijetli otvor glatkih kamenih greda pod neukraaenim rasteretnim lukom. U njegovoj osi na razini drugoga kata nalazi se bifora zaklju ena polukru~nim lukovima ukraaenima nizom kratkih kanelira u donjoj i profilacijom u gornjoj, istaknutoj zoni. Bifora ima sredianji stupi s lisnatim kapitelom, a doprozornici su oblikovani kao pilastri ukraaeni u donjoj treini ispunjenim kanelirama. Bifora po iva na razdjelnon vijencu drugoga kata koji te e gotovo itavom airinom fasade prekidajui se neato sjevernije od spomenutih svijetlih otvora. Pod krovom pokrivenim kanalicama smjeatene su jednostavno profilirane drvene konzole. Glavno je pro elje naglaaeno dvjema prozorskim osima, ju~nom, koju ine goti ke bifore, te sjevernom koju ini jednostavni pravokutni prozor i renesansna bifora. Tu vertikalu smiruju horizontalni vijenci u dijelu pro elja vidljivom s trga. Prekid vijenca prvoga kata, te neukraaenost ulaznog i svijetlog otvora sjevernog dijela prvoga kata uzrokovane su smjeatajem susjedne jednokatnice koja zakriva taj dio pro elja pogledu s trga. Ugao zapadne i ju~ne fasade naglaaen je s tri vitka superponirana stupia s lisnatim kapitelima. Spomenuti profilirani vijenci prvoga i drugoga kata ukraaeni kratkim zdepastim kanelirama nastavljaju se na ju~noj fasadi. U prizemlju ju~ne fasade, u daljnjem tekstu fasade B, danas postoji pet svijetlih otvora, troja vrata i dva prozora koji nisu smjeateni u strogo organiziranoj osi otvora gornjih katova, pa mo~emo pretpostaviti da prizemlje ju~ne fasade originalno nije ovako izgledalo, ve su ti otvori otvarani u kasnijim razdobljima, a u skladu s potrebama gospodarskog i skladianog prostora koji je razdijeljen meu viae korisnika. Svi su otvori s glatkim kamenim gredama, osim srednjih airih vratiju nad ijim je nadvratnikom postavljen plasti no izba en vijenac s otu enim grbom itavom airinom prvoga i drugoga kata u etiri su osi rasporeene polukru~no zaklju ene monofore koje u dekorativnom programu slijede spomenutu renesansnu biforu sa zapadne fasade. Isto nom je dijelu ju~ne fasade restauracijom 60-ih godina vraen netom opisani izvorni izgled, no na snimcima stanja prije restauracije vidljive su promjene eta~a koje je itav isto ni dio kue morao do~ivjeti u izmeu 1821. i 1873. godine. Razina poda drugog kata je spuatena, te je izmeu nekadaanjeg prvoga i drugoga kata umetnuta joa jedna eta~a ime je isto ni dio kue postao trokatan. Tada su monofore prvoga kata izgubile zaklju ni luk, sni~ene su i zavraene natprozornikom glatke kamene grede s rasteretnim lukom u opeci. Monofore drugog kata tada su zatvorene, svaka je od novonastalih eta~a otvorena parom jednostavnih pravokutnih prozora. Prilikom pregradnje isto nog dijela kue, izmijenjen je i izgled sjeverne fasade otvaranjem po dva kvadratna prozora glatkih kamenih greda u razini drugog i treeg kata, dok je originalni stra~nji ulaz iz zajedni kog dvoriata na prvi kat zadr~an u svojem izvornom obliku jednostavnog portala s bastonom koji te e dovratnicima i nadvratnikom, te lukom koji je u tjemenu i na bo nim zavraecima ukraaen palmetama. Do njega vodi vanjsko stubiate s malim podestom ispod kojeg se nalazi jednostavan pravokutan ulaz u prizemne prostorije. Isto na je fasada priljubljena uz susjedni objekt. Kroviate: Izvorno je kroviate bilo etverostreano, prekriveno kupama kanalicama, no pregradnjom je u 19. stoljeu kroviate isto nog dijela kue poviaeno i izvedeno kao dvostreano, prekidajui liniju zapadnog dijela. Stanje: Premda je kua Marcello-Petris primjer jednog od najmonumentalnije zamialjenog i kvalitetnije graenog stambenog objekta u gradu Cresu s po etka 16. stoljea, zgrada se do suvremene restauracije nalazila u veoma loaem stanju koje je bilo uzrokovano rahloau vjerojatno nasipanog tla na kojem po ivaju temelji kue, mnogim nekvalitetnim pregradnjama, te nestru nim restauratorskim intervencijama 30-ih i 60-ih godina ovoga stoljea. Hrvatski je restauratorski zavod godine 2000. pristupio temeljitoj restauraciji prilikom koje su u vraeni zidovi, te je rijeaen problem ugro~ene statike graevine. Sanacija vanjskih fasada u ljeto je 2001. godine privedena kraju, a preostali se radovi izvode u unutraanjosti. Vrijeme i stil: Datacija nastanka kue Marcello-Petris, kao i kona na definicija naru itelja njezine izgradnje klju na je za rjeaavanje itavog niza do sada otvorenih pitanja oko pojave renesansnog stila u arhitekturi grada Cresa. U lokalnoj tradiciji, kao i kod mnogih autora koji su je spominjali ova se kua spominje kao pala a Petris[12],! ili pak kao pala a Arsan. Kako je rije  o objektu koji je neko bio u vlasniatvu jednog od odvjetaka glasovite creske plemike obitelji Petris, tradicija hoe da je upravo u njoj roen i renesansni filozof Frane Petris za ato do sada nikakva arhivska istra~ivanja nisu dala vrstih dokaza. Identitet naru itelja, biskupa A. Marcello-Petris definiran je u lanku koji je u tisku (Bori-Gudelj 2002). Kua o kojoj je rije  jedan je od najranijih i najreprezentativnijih primjera patricijskog stambenog objekta mjeaovitog goti ko-renesansnog stila u Cresu. Stoga tra~ei njezinog naru itelja moramo o ekivati osobu koja e biti u kontaktu s novim strujanjima koja na prijelazu 15. u 16. st. dolaze iz Venecije, a istovremeno e i financijski biti dovoljno mona da poduzme takvu gradnju. Kona no, naru itelj e na tijelu zgrade morati ostaviti i grb koji e svjedo iti o njegovoj narud~bi. Sve ove kriterije zadovoljava biskup Antun Marcello Petris, franjeva ki provincijal Dalmacije, Istre i Epira, provincijal Veneta, te nakon 1517. general franjeva kog reda, a iji se grb nalazi na drugoj monofori prvog kata ju~nog pro elja kue Marcello-Petris. Kako je o ulozi ovoga biskupa u stilskim strujanjima po etka 16. stoljea u gradu Cresu viae govora u istoimenom poglavlju ove radnje, na ovome u mjestu spomenuti samo injenicu da je za to niju dataciju ove kue klju na injenica da biskup u gradu Cresu u estalo boravi izmeu 1499. i 1510. godine nakon ega tek povremeno navraa zauzet mnogobrojnim du~nostima. Dvojnim imenom Marcello-Petris kojim naglaaava plemenito podrijetlo svoje majke, biskup Antonio i njegov brat fra Ivan, gvardijan kr kog samostana slu~e se tek iza 1502. godine od kada datira punomo bratu Ivanu u kojoj se potpisuje s "Ego fr. Antonius Marcellus chersinas". Kako spomenuti grb na ju~noj fasadi kombinira heraldi ke znakove obitelji Marcello i Petris, zaklju ujemo da je biskup pala u mogao naru iti za boravka u Cresu, to nije izmeu 1502. i 1510. godine. Premda se na zapadnom pro elju pojavljuju dekorativni elementi dva stila, gotike i renesansne, svi su proizvod iste radionice ato pokazuje vrsta upotrijebljenog kamena, jednake profilacije, te niz zubaca koji u neprekinutom nizu uokviruju i portal i bifore. Sa uvana desna konzola ugla portala jednako je rezana kao i lisnati ukras konzola pod prozorskim klup icama bifore prvoga kata. Goti ke bifore koje ailjasti luk tvore presjekom polukru~nih jedinstvene su u gradu Cresu, ali i na itavom prostoru sjevernog dijela hrvatske obale jer emo na polifore takve konstrukcije mre~iata naii, osim u Veneciji u kojoj se pojavljuju ve u treoj etvrtini 15. st, tek u Hvaru i Kor uli. Kako sva ostala arhitektonska plastika na kui Marcello-Petris slijedi ve opisane obrasce renesanse koje je usvojila lokalna radionica, zaklju ujemo da bifore zapadnoga pro elja imaju ulogu naglaska reprezentativnosti s trga vidljivog dijela palazzeta koji nastaje po narud~bi jednog od najistaknutijih lanova obitelji Petris. Takvu su zadau u o ima biskupa samo provjereni oblici cvjetne gotike s laguna, a nikako renesansni dekorativni repertoar dosljedno primijenjen na ostalim dijelovima fasade. Valorizacija: Kua Marcello-Petris dominantnim smjeatajem u urbanom tkivu Cresa, reprezentativnoau glavnog pro elja na kojem nastaje u ovom gradu jedinstvena kombinacija goti kog i renesansnog dekorativnog repertoara najpoznatiji je i najva~niji primjer stambene arhitekture prijelaza 15. na 16. stoljee na zapadnom Kvarneru. Upravo nam ona slu~i kao ishodiana to ka istra~ivanju djelovanja lokalne kameno-klesarske radionice koja cvjeta u prvim desetljeima 16. stoljea potaknuta mnogobrojnim narud~bama lokalnog plemstva u gradu koji je netom do~ivio gospodarski procvat pod mleta kom upravom. injenica da je zapadno pro elje pala e Petris jedini primjer primjene kombinacije goti kog i renesansnog stila u Cresu mo~e poslu~iti i kao koristan doprinos raspravama o specifi nostima mjeaovitog goti ko-renesansnog stila koji na podru ju mleta ke Dalmacije ~ivi joa duboko u 16. stoljee. Lokalna radionica koja u svim ostalim narud~bama dosljedno primjenjuje novi, renesansni dekorativni program, na primjeru spomenutih bifora od njega odstupa, te koristei motive cvjetne gotike potvruje vjerovanje da samo takvi oblici mogu izraziti poatovanje koje je biskup Antonio Marcello-Petris u~ivao u gradu Cresu. Restauracijom koju 2001. godine Hrvatski restauratorski zavod privodi kraju, kui Marcello-Petris vratit e se funkcija kojoj slu~i ve tri desetljea: gradskog muzeja. Kataloaka jedinica br. 5 Lokalitet: Cres, kat. est. 339, Veli dvor 9 Lokacija: Kua je smjeatena ju~no od srednjovjekovne povijesne jezgre, u posljednjem redu graevina koje su grani ile s ju~nim potezom fortifikacija iz 16. stoljea, a u sklopu sa susjednima glavnom, sjevernom fasadom zatvara zajedni ko dvoriate: Veli dvor. Izvorno su sve ostale fasade bile zatvorene; bo ne zatvaraju susjedni objekti, dok je ju~na bila prislonjena uz zidine. Namjena: Stambena dvokatnica. Dvoriate i vrt: Zajedni ko dvoriate (pjacetu) kua dijeli sa susjednim objektima.Veli dvor je dvoriana povraina polo~ena u smjeru istok  zapad, s manjim pravilnim krakom na zapadu, i veim nepravilnog peterokutnog tlocrta na istoku. Slu~i kao zajedni ko dvoriate za ak 9 objekata od kojih samo dva[17] zadr~ala izrazite kompozicijske i stilske odlike arhitekture 15. i 16. stoljea. Tlocrt: Kua jednostavnog, pravilnog, pravokutnog tlocrta. Glavna sjeverna fasada i ju~na, nekada prislonjena uz gradske zidine, ine aire stranice pravokutnika. Komunikacija trga pred zgradom i stambenih prostorija prvoga kata ostvarena je jednokra nim stubiatem s podestom, dok je komunikacija meu stambenim prostorom prvoga i drugoga kata ostvarena drvenim stubiatem prislonjenim uz isto ni zid prostorije. Izvorna organizacija prostora pregradnjama je izgubljena, no na temelju airine pro elja mogla bi se zamisliti kao dvostani na, barem u zoni prvoga kata. Graa i tehnika: Na mjestima na kojima je otpala ~buka vidljivi su nepravilno pritesani kameni blokovi utopljeni u mnogo morta. Primjetno je nekoliko slojeva neuredno nanoaene ~buke. Fasada: Izvorno je jedina otvorena fasada bila ona sjeverna. Jednokra nim stubiatem prvi kat komunicira sa zajedni kim dvoriatem. Stubiate zavraava podestom kvadratnog tlocrta koji je natkriven drvenom krovnom konstrukcijom koja po iva na dva stupca postavljena na parapetu ograde podesta. Stupci su kvadratnog presjeka, istaknutih baza i kapitelnih zona koje su jednostavnom profilacijom odvojene od tijela stupca. Ulaz u stambene prostorije prvoga kata sastavljen je od glatkih kamenih greda dovratnika i nadvratnika. Nad prvom treinom stubiata vidljivi su ostaci izvornog, danas zazidanog ulaza u prizemne prostorije koji se sastoje od dijelova dovratnika i itavog nadvratnika glatkih kamenih greda, a uz krajnji desni rub fasade naknadno je otvoren joa jedan koji je i danas u upotrebi. U osi ranijega, a u razini ulaznog otvora prvoga kata, manji je vodoravno polo~en pravokutni prozor glatkih kamenih greda, a nad njim se nalaze ostaci vrha sedlastog prozorskog luka ukraaenog izmjeni no postavljenim zupcima. Jedini svijetli otvor drugoga kata, elipsoidni je okulus glatkih zaobljenih kamenih greda. Potkrovna zona fasade naglaaena je povijenim potkrovnim vijencem. Isto na i zapadna fasada oslonjene su o susjedne objekte, a ju~na je bila zatvorena gradskim zidinama. Kroviate: Dvostreano, polo~eno okomito na pro elje. Pokriveno kupom kanalicom. Stanje Iako je kua danas nastanjena, sjeverna je fasada u veoma loaem stanju. Nekoliko slojeva ~buke, kao i zapune svijetlih i ulaznih otvora svjedo e o mnogim promjenama koje je do~ivio izvorni koncept prostora. Ju~na fasada koja je otvorena nakon ruaenja ju~nog poteza zidnoga plaata u 19. stoljeu u mnogo je boljem stanju i nedavno je o~bukana. Vrijeme i stil: Sklop objekata koji okru~uju Veli dvor nastao je na prijelazu 15. u 16. stoljee , kada se grad po inje airiti prema jugu, istoku i sjeveru. Ostaci goti kog prozora sedlastoga luka ukraaenoga izmjeni nim zupcima datiraju ovu kuu u posljednja desetljea 15. stoljea, netom prije etabliranja lokalne kameno-klesarske radionice koja e u dosljedno primjenjivati renesansni dekorativni program. Ruaenjem gradskih zidina i otvaranjem ju~ne fasade, u drugoj polovici 19. stoljea, kua je detaljno pregraena, kojom je prilikom izmijenjen raspored unutraanjih prostorija, a otvaranjem ju~ne fasade, i zapunom tada nepotrebnih svijetlih otvora, sjeverna je fasada izgubila svoju reprezentativnost. Valorizacija Skladnim odnosom proporcija i ritma arhitektonskih elemenata sjevernoga pro elja i malenog trga: Velog dvora ova kua ostvaruje visoku ambijentalnu vrijednost, pa je ato skorije potrebno pristupiti sanaciji dotrajalih zidova i trijema na podestu prvoga kata. Kataloaka jedinica br. 6 Lokalitet: Cres, kat. est. 350, Ulica Alberta Fortisa 8 Lokacija: Kua je smjeatena u jugozapadnom dijelu grada koji je nastao proairenjem gradskog areala u drugoj polovici 15. stoljea. Glavnim dvorianim portalom kouminicra s ulicom Alberta Fortisa koja etvrt povezuje s gradskom lukom, a sporednim, stra~njim dvorianim portalom sa zajedni kom trgom: Velim dvorom. Prema Velom dvoru je okrenuta i nezakrivena ju~na polovica isto ne fasade, no komunikacija je ostvarena samo prozorima. Namjena: Stambena dvokatnica. Pregradnjom je isto na polovica dobila trei kat. Dvoriate i vrt: Kua sa susjednim sjevernim, i dva zapadna objekta definira usko (2 x 5m) dvoriate[19] zidom odvojeno od ulice Alberta Fortisa, s kojom komunicira glavnim portalom na sjeveru i Velog dvora prema kojem je otvorena manjim, sporednim portalom na jugu. Dvoriate je trapezoidnog tlocrta sa airom sjevernom stranom, polo~eno u smjeru sjever-jug, poplo ano velikim kvadratnim kamenim plo ama. Tlocrt: Kua je pravokutnog tlocrta, polo~ena u smjeru istok-zapad. Komunikacija izmeu dvoriata i stambenog dijela prvoga kata ostvarena je jednokra nim vanjskim stubiatem s podestom. Organizacija unutraanjeg prostora prvoga i drugoga kata pregradnjama je znatno izmjenjena, no dispozicija otvora upuuje na zaklju ak da se radilo o jednostani nom prvom katu s prostorijom za dnevni boravaka, te dvo- ili trostani nom drugom katu s kuhinjom i prostorijama za spavanje. Graa i tehnika: U razini prizemlja ju~ne, i na zapadnoj fasadi, na mjestima na kojima je otpala ~buka, vidljivi su pravilni klesani kameni kvadri vezani mortom. Sve su ostale fasade o~bukane. Kasnija dogradnja treega kata izvedena je u opeci. Fasada: Zapadna, ujedno i glavna fasada podijeljena je u dvije vertikalne osi svijetlih otvora, u razini prvoga kata naglaaene podestom pred glavnim ulazom i goti kim prozorom sjeverno od ulaza. Jednokra no stubiate polo~eno u pravcu sjever - jug vodi do podesta pred glavnim ulazom prvoga kata. Podest je prislonjen uz ju~ni ogradni zid dvoriata u kojem je u razini prvoga kata otvoren pravokutan svijetli otvor glatkih kamenih greda. Istih je karakteristika i glavni ulaz prvoga kata. Sjeverno od njega, nalazi se svijetli otvor cvjetnogoti kih stilskih karakteristika. Jednostavno profilirana prozorska klup ica obrubljena motivom dijamanata po iva na jednako ukraaenim konzolama. Doprozornici su glatki, s kapitelnim zonama nazna enim jednostavnim profilom uz donji, i dvostrukim profilom i redom dijamanata uz gornji rub. Iz njihovih unutraanjih polovica izlazi sedlasti goti ki luk na vanjskom rubu ukraaen motivom izmjeni nih zubaca. U razini drugoga kata, a u osi svijetlih otvora prvoga, otvorena su dva pravokutna prozora glatkih kamenih greda. a nad njima, du~inom itave fasade izveden je povijeni potkrovni vijenac. Sjevernom je fasadom kua prislonjena uz susjedni objekt s kojim definira isto ni rub dvoriata. Isto na polovica kue pregradnjom je do~ivjela izmjenu razina katova, na na in da je drugi kat sni~en, a nad njim je u opeci izveden trei kat. Sjeverna polovica ove fasade prislonjena je uz susjedni sjeveroisto ni objekt. U sredianjoj osi ju~ne polovice ove fasade, spomenutom su pregradnjom otvorena dva svijetla otvora glatkih kamenih greda, a u novoj razini treega kata, manji kvadratni tavanski prozor istih karakteristika. Ju~na je fasada u sredianjoj osi naglaaena prizemnim airokim ulazom u konobu glatkih kamenih greda i ravnog nadvratnika pod rasteretnim lukom, nad kojim su u zonama prvoga i drugoga kata izvedeni pravokutni prozori bez izrazitih stilskih karakteristika. Sjeverno od ulaza u konobu, otvoren je manji pravokutni prozor. Na zapadni rub ju~ne fasade, u visini prvoga kata, nastavlja se ju~ni ogradni zid dvoriata. U razini nadvratnika ulaza u konobu ju~ne fasade ugraena je drvena greda koja je mogla initi nadvratnik portala kojim bi dvoriate komuniciralo s Velim dvorom. U njegovoj osi, u razini prvoga kata ju~ne fasade i podesta pred glavnim ulazom zapadne fasade, otvoren je manji pravokutan prozor glatkih kamenih greda kojim je podest otvoren prema Velome dvoru. Kroviate: Dvostreano, polo~eno u pravcu istok  zapad. Pokriveno kupom kanalicom. Stanje Graevinskim intervencija kua je u potpunosti izmijenila unutarnji raspored prostorija, a u isto nom dijelu i izvornu podjelu eta~a. Na mjestima otpale ~buke, otkriva se vrsta graa zia izvedena u pravilnim kamenim kvadrima vezanima mortom. Unato  relativno zadovoljavajuem stanju, potrebno je izvraiti zaatitu arhitetonske dekoracije koja na mjestima pokazuje znakove propadanja (cvjetno goti ki prozor na zapadnoj fasadi). Vrijeme i stil: Smjeataj kue u jugozapadnom dijelu grada koji nastaje proairenjem gradskoga teritorija u drugoj polovici 15. stoljea, te stilske karakteristike cvjetno-goti kog prozora na zapadnoj fasadi, izgradnju objekta smjeataju u drugu polovicu 15. stoljea, a prije etabliranja renesansnog stila koje e se dogoditi u prvom desetljeu 16. stoljea. Valorizacija: Spomenuto dvoriate koje je od gradske prometnice odvojeno vlastitim zidom jedan je od rijetkih primjera takve vrste u gradu Cresu i ovome kompleksu daje vrijednost urbanisti ke specifi nosti unutar sustava koji sklopove kua organizira oko zajedni koga dvoriata javnog karaktera. Na taj na in privatiziran prostor dobiva i odreenu ambijentalnu vrijednost. Stilski je vrijedan detalj prozor s odlikama razvijene cvijetne gotike. Objekt ima urbanisti ku i ambijentalnu vrijednost sa stilski vrijednim detaljima. Kataloaka jedinica br. 7 Lokalitet: Cres, kat. est. 416/1,2; Ulica Giovannija Moise br. 2 Lokacija: Kua je smjeatena u jugozapadnom dijelu srednjovjekovne gradske jezgre, na glavnoj gradskoj prometnici koja je povezivala ju~na i sjeverna gradska vrata. Dio je poveeg nepravilnog stambenog bloka kojeg ine zgrade razli itih dimenzija, arhitektonskih koncepata i stilova. U tom bloku samo dva objekta sadr~e stilske i kompozicijske odlike 15. i 16. stoljea. Namjena: Stambena dvokatnica. Dvoriate i vrt: Zapadnom je fasadom kua okrenuta prema zatvorenom dvoriatu ije izlomljene konture definira 8 okolnih objekata koji ine spomenuti stambeni blok. Dvoriate je tek s gradskom prometnicom vjerojatno komuniciralo na ju~noj strani bloka, no u 19. je stoljeu tu komunikaciju prekinula novogradnja, pa je u njega mogue ui samo kroz konobe dvaju objekata. Tlocrt: Trapezoid, neznatno aireg glavnog pro elja, otvorenog prema ulici Sv. Sidra. Prostorna organizacija temeljito je izmijenjena. Komunikacija meu katovima morala se odvijati drvenim unutraanjim stubiatem. Graa i tehnika: Kua je nedavno o~bukana, pa grau zida nije mogue utvrditi. Fasada: Glavna je isto na fasada okrenuta prema ulici Giovanni Moise. Fasada je izvorno bila podijeljena u dvije okomite osi svijetlih otvora. Kontrapunkt okomitoj naglaaenosti smjeaten je tek u potkrovnom vijencu. Ju~nu okomitu os u zoni prizemlja ini portal glatkih kamenih greda, pri emu je greda nadvratnika produ~ena od desnog dovratnika koji je pomaknut kada je zapunjen prozorski dio duanskog otvora. Po sredini prizemnog dijela fasade nalazi se naknadno probijen ulaz u prizemne prostorije, a na krajnjem sjevernom rubu fasade, tik uz susjedni objekt, nalazi se portal iji polo~aj uz sam rub kue, injenica da nema funkciju, ve je meu dovratnicima probijen polo~eni pravokutnik prozora, te razlika u zapuni zia uokolo portala ukazuju da je prenesen s nekog drugog objekta, a ovdje je postavljen zbog reprezentativnosti uli nog polo~aja fasade. Dovratnici i nadvratnik profilirani su svom du~inom, a bogato je profilirana i streha nad nadvratnikom. Nad strehom je postavljena kanelirana akoljka koja neato grubljom izradom i izostankom dekorativnih kuglica na airim krajevima ~lijebova odudara od ostalih creskih primjera ovog renesansnog dekorativnog elementa. U osi nekadaanjeg duanskog otvora, na ju~nom kraju glavnoga pro elja, otvoreni su u zonama prvoga i drugoga kata prozori glatkih kamenih greda pod blago istaknutim strehama, postavljeni nad jednostavno profilirane i lagano istaknute prozorske klup ice koje nose glatke, jednostavne konzole. Identi ni su prozori otvoreni u osi postavljenoj neato ju~nije od spomenutog naknadno uzidanog portala, tj., sukladno ju~noj osi pro elja. Nad sredianjim kasnije otvorenim prizemnim ulazom, iz zidne plohe u razini prvoga i drugoga kata isti e se linija dimnjaka bez njegovog proairenog kaminskog dijela. Istaknuti potkrovni vijenac po iva na neukraaenim kamenim gredama. Sjeverna i ju~na fasada sljubljene su sa susjednim objektima. Zapadna fasada je okrenuta prema spomenutom zajedni kom dvoriatu koje je danas zatvoreno susjednim objektima i kojem mi nije bio mogu pristup. Kroviate: Dvostreano, polo~eno u pravcu istok  zapad. Stanje: Nedavnim je intervencijama kvaliteta stambenog prostora poboljaana, no gruba ~buka vizualno nije usklaena s estetskim vrijednostima stilskih dekorativnih elemenata prozorskih klup ica i streha. Gubitkom izvorne organizacije prostora, prizemni je duanski otvor izgubio funkciju, te je zazidan. Nelogi na pozicija naknadno ugraenog renesansnog portala koji takoer nema funkciju, te probijanje prozora unutar njegovih gabarita kvare izvorno pravilnu kompoziciju svijetlih otvora ove fasade. Vrijeme i stil: Pravilna kompozicija svijetlih otvora u dvije vertikalne osi, duanski otvor u prizemlju, te jednostavne stilske odlike arhitektonske dekoracije prozorskih otvora (prozorske strehe i klup ice tek neznatno istaknute iz zidne plohe) govore u prilog pregradnji nekog zasigurno postojeeg ranijeg objekta koja se odvila u doba jenjavanja primjene ranorenesansnog dekorativnog programa - tijekom druge polovice 16. ili po etkom 17. stoljea. Naknadno ugraen portal bogate renesansne profilacije, istaknute strehe i rusti no obraene akoljke morao je nastati u okviru lokalne kameno-klesarske radionice tijekom prve polovice 16. stoljea. Valorizacija: Skladnim proporcijama i utiaanim slogom arhitektonske dekoracije, kua je u izvornom stanju imala ambijentalnu vrijednost. Osobite je pozornosti vrijedan naknadno uzidani portal koji ulazi u korpus ostvarenja lokalne kameno-klesarske radionice iz prve polovice 16. stoljea, no neprimjereno i nefunkcionalno postavljen. Kataloaka jedinica br. 8 Lokalitet: Cres, kat. est. 421, Ribarska 38 Lokacija: Ugaona kua stambenog sklopa nepravilnog oblika smjeatenog u jugozapadnom dijelu srednjovjekovne gradske jezgre, na kri~anju glavne gradske arterije (u ovome dijelu pod danaanjim nazivom Ulica Giovannija Moise) i Ribarske ulice koja u smjeru zapad - istok povezuje gradsku luku s novim gradskim predjelom, nastalim u 16. stoljeu: Zazidom. Ju~nom fasadom grani i s kuom opisanom pod kataloakim brojem 7, dok joj se isto na fasada nalazi nasuprot zapadnoj fasadi i dvoriatu kue Moise (kataloaki broj 4). Namjena: Stambena dvokatnica. Dvoriate i vrt: Nema Tlocrt: Pravokutnik, polo~en u smjeru: sjeverozapad - jugoistok. Nepostojanje vanjskog stubiata navodi na datiranje renesansne pregradnje kasnije od druge polovice 16. stoljea, kada se ovakav na in komunikacije vanjskog i unutarnjeg prostora gubi. Razlog tomu mogla bi biti i izlo~enost glavne fasade glavnoj gradskoj komunikaciji. U nekoliko pregradnji koje je kua do~ivjela tijekom stoljea izvorna je unutarnja organizacija prostora nestala, no na temelju svijetlih otvora mo~emo zaklju iti kako je prizemlje bilo organizirano u dvije prostorije (isto ni i sjeverni duanski otvori), kao i prvi i drugi kat (dvije vertikalne osi svijetlih otvora). Graa i tehnika: Svje~ nanos grube ~buke onemoguava uvid u grau zida. Fasada: Isto na fasada dvjema pravilno koncipiranim vertikalnim osima svijetlih otvora ponavlja shemu susjedne isto ne fasade prethodno opisane kue. Ju~nu os u zoni prizemlja tvore danas zazidan portal glatkih kamenih greda dovratnika i nadvratnika, a sjevernu ostaci glatkih kamenih greda segmentnog luka i dovratnika takoer zapunjenog portala kojim se ulazilo u prizemne prostorije. U te dvije osi, u zonama prvoga i drugoga kata otvoreni su prozori glatkih kamenih greda doprozornika i jednostavno profiliranih streha blago istaknutih iz zidne plohe. Jednostavno profilirane istaknute prozorske klup ice po ivaju na glatkim povijenim konzolama. Jedinu vodoravnu silnicu fasade ostvaruje povijeni krovni vijenac, nad kojim je recentna dogradnja izvela joa jedan kat. Pregradnjom kue i zazidavanjem prizemnih ulaza, isto na je fasada izgubila funkciju pro elja, a preuzela ju je sjeverna, okrenuta prema Ribarskoj ulici. Tako je jedini ulaz u kuu ostao onaj neko duanski u isto nom dijelu sjeverne fasade. Sastavljen je od glatkih kamnih greda i jednostavno profiliranog nadvratnika po sredini kojega se nalazi atit otu enog grba. Prozorski dio duanskog otvora danas je zapunjen. Osim ovoga, jedini danas vidljivi svijetli otvor ove fasade nalazi se u zon drugoga kata zapadnoga dijela. To je prozor koji oblicima dosljedno prati ve opisane s prvoga i drugoga kata isto ne fasade. Ju~na i zapadna fasada priljubljene su uz susjedne objekte. Kroviate: Dvostreano, polo~eno u pravcu istok  zapad. Stanje: Tijekom vremena kua je do~ivjela znatnu izmjenu izvorne organizacije unutarnjeg i vanjskog koncepta, pri emu su zapunjeni isto ni portali, te prozorski dio duanskog otvora na sjevernoj fasadi. Kua je nedavno obnovljena i o~bukana slojem grube ~buke koji kao i kod prethodnog kataloakog primjera odudara od materijala i stila u kojem su izvedeni svijetli otvori. Vrijeme i stil: Kada govorimo o izvornom konceptu organizacije prostora, kao i u prethodnom primjeru, ovdje je rije  o pregradnji starijeg objekta koja se morala dogoditi krajem 16. ili po etkom 17. stoljea, u trenutku jenjavanja aire primjene ranorenesansnog dekrativnog repertoara. Valorizacija Odmjerene proporcije i nenaglaaena, no prisutna dekoracija svijetlih otvora na ovom su objektu ostvarile dojam ambijentalne vrijednosti koja je naruaena zapunom duanskih otvora i portala prizemlja isto ne i sjeverne fasade, te nelogi nom odlukom da se na isto noj fasadi zapune svi osim jednog prozora. Kataloaka jedinica br. 9 Lokalitet: Cres, kat. est. 664, Ribarska 31, Ribarska 23 Lokacija: Kua je smjeatena na jugoisto nom kraju nepravilnog bloka zgrada koji se nalazi jugoisto no od crkve Sv. Sidra, tj. srediata srednjovjekovne gradske jezgre. Ju~na fasada je otvorena prema kri~anju Ribarske ulice i Ulice Sv. Sidra, glavne gradske arterije. Suhim je prolazom u razini prvoga kata a iznad komunikacije unutraanjeg dvoriata bloka s Ribarskom ulicom povezana sa susjednom, zapadnom kuom koja nosi secesijske stilske odlike. Namjena: Stambena dvokatnica. Dvoriate i vrt: Nema Tlocrt: Nepravilna pa etvorina koja se zapadnom fasadom prilagoava prolazu u unutraanji prostor stambeno-gospodarskog bloka zgrada. Komunikacija prizemlja i prvoga kata ostvarena je vanjskim stubiatem koje priljubljeno uz zapadnu fasadu vodi do sjeverne fasade suhog prolaza unutar kojeg su smjeatena ulazna vrata stambenog prostora prvoga kata. Komunikacija izmeu prvoga i drugoga kata tekla je unutraanjim drvenim stubiatem smjeatenim s unutraanje strane sjeverne fasade. Graa i tehnika: Zbog nedavno o~bukane fasade nije mogue utvrditi grau zida. Fasada: Glavna je ju~na fasada, otvorena prema Ribarskoj ulici. Kompozicija je organizirana u dvije vertikalne osi svijetlih otvora, od kojih je izvorno u zoni prizemlja po injala samo isto na os, portalom glatkih kamenih greda dovratnika i nadvratnika ukraaenih kontinuiranim ukrasom atapa na unutranjem rubu. U zapadnoj osi pro elja, naknadno je otvoren prozor glatkih kamenih greda. U zoni prvoga kata, u obje su osi otvorena dva pravokutna prozora koji po ivaju na jednostavno profiliranim kamenim klup icama koje nose konzole s prednje strane ukraaene jako stiliziranim lisnatim ornamentom. Kamene grede doprozornika isto nog prozora ukraaene su jednostavnim ukladama, dok su uklade doprozornika zapadnog prozora ukraaene u donjoj treini ispunjenim kanelirama. U obje su vertikalne osi pro elja otvorena dva pravokutna prozora glatkih kamenih greda, dimenzijama identi ni onima s prvoga kata. Zapadna fasada je kombinirana sa suhim prolazom smjeatenim u razini prvoga kata njezinog ju~nog ruba. U sjevernom dijelu prizemlja smjeaten je prizemni portal uokviren glatkim gredama s ukrasom atapa. Uz njegov ju~ni dovratnik smjeateno je stubiate koje vodi do suhog prolaza iz kojeg se ulazi u portal ulaza prvoga kata zapadne fasade. Portal je uokviren glatkim gredama. Prozorski otvori prvoga i drugoga kata otovreni su u dvije okomite osi: sjevernoj nad portalom prizemlja u kojem su po jedan prozor glatkih greda na svakome katu, i ju~noj u kojoj je jedan prozor u osi portala prvoga kata. U suhom prolazu je s ju~ne strane otvoren manji kvadratni prozor glatkih okvira, dok je sa sjeverne strane zatvoren samo parapetom. Kroviate: Dvostreano, polo~eno u pravcu sjever  jug. Stanje Nedavnim je popravkom zidova i o~bukavanjem kua temeljito obnovljena, i danas je u veoma dobrom stanju. Vrijeme i stil: Dekorativni repertoar visoke renesanse prisutan na doprozornicima i prozorskim klup icama prozora prvoga kata u vidu udlaga, kanelira, lisnatih ukrasa na konzolama, datira obnovu ve postojee kue (portal s ukrasom  na atap ). Valorizacija Kua visoke urbanisti ke i ambijentalne vrijednosti koju ostvaruje zanimljivo rjeaenje vanjskog stubiata i suhog prolaza. Vrijedni stilski detalji na prozorima prvoga kata ju~ne fasade. Kataloaka jedinica br. 10 Lokalitet: Cres, kat. est. 658, Ulica Sv. Sidra 24, Ribarska 29 Lokacija: Kua se nalazi jugozapadno od pro elja romani ke crkve Sv. Sidra, na mjestu nekadaanjeg srediata srednjovjekovne gradske jezgre koje je inio trg pred crkvom. Izlomljenom linijom isto ne fasade, ona vjerojatne slijedi nekadaanju liniju trga koji je zna ajno smanjen produ~ivanjem romani ke crkve krajem 14. ili po etkom 15. stoljea. Sjeverozapadna fasada se otvara prema prolazu koji iz prostora nekadaanjeg trga komunicira s razvedenim prostorom zajedni kog dvoriata velike grupe kua koje ine zamraen urbanisti ki splet najstarije gradske jezgre. Zapadna i ju~na fasada priljubljene su uz susjedne objekte. Namjena: Stambena dvokatnica. Dvoriate i vrt: Nema Tlocrt: Prilagoavajui se obrisu nekadaanjeg trga pred crkvom Sv. Sidra, kua je prelamanjem isto ne fasade u prvoj petini dobila tlocrt nepravilnog peterokuta. Pregradnjama je izgubljen svaki trag izvorne organizacije unutraanjeg prostora, no na temelju kompozicije svijetlih otvora isto ne i sjeverozapadne fasade mo~emo pretpostaviti da su stambeni prostori prvoga i drugoga kata bili organizirani dvostani no, te da je prizemni prostor izvorno slu~io kao konoba, da bi kasnijim pregradnjama dobio stambenu namjenu, kada je jedinstven prostor pregraen. Graa i tehnika: Ispod sloja ~buke mjestimi no se naziru pravilno klesani kameni kvadri srednje veli ine (cca 100 x 40 cm). Od pravilnih su kamenih klesanaca izraeni i segmenti polustupova ugraenih na mjestu uvu enog prizemnog dijela airokog kuta u kojem se lomi isto na fasada. Fasada: Isto na fasada se slijedei liniju nekadaanjeg trga pred crkvom Sv. Sidra u prvoj ju~noj petini lomi pod tupim kutom. U tom djelu fasade svijetli su otvori postavljeni u sredianjoj osi. U razini prizemlja otvorena su airoka vrata konobe glatkih kamenih greda dovratnika i nadvratnika, a u njihovoj osi u razini prvoga i drugoga kata dva vertikalno pravokutna prozora s okvirima istih karakteristika. Na mjestu prelamanja isto ne fasade u razini prizemlja ugao kue je uvu en zbog olakaavanja kolnog prometa, a uvu eni je dio ukraaen polustupom izraenim u bunjatu, od kamenih prstenova neujedna enih dimenzija, a zavraava neukraaenom kapitelnom zonom u obliku lijevka. Ostatak isto ne fasade rastvoren je jednom vertikalnom osi svijetlih otvora: u razini prizemlja otvoren je vodoravni pravokutni prozor skoaenih kamenih greda. U razini prvoga kata nalazi se kvadratni prozorom ija jednostavno profilirana klup ica po iva na konzolama koje su s prednje strane ukraaene stiliziranim lisnatim motivom nad kojim je vodoravno postavljen ukras u obliku dvostruke kruake s prstenom po sredini. Kanelire doprozornika su ispunjene u donjoj treini, a natprozornik ini glatka kamena greda. Trei je kat je u istoj osi rastvoren manjim kvadratnim prozorom glatkih kamenih greda. Na uglu sjeverozapadne i sjeveroisto ne fasade prizemlje je uvu eno, a ugao je naglaaen joa jednim polustupom u bunjatu, identi nim ve opisanome. Glavni se ulaz u stambene prostorije prvoga i drugoga kata nalazi na sjeveroisto noj fasadi. Jednokra no stubiate postavljeno okomito na fasadu vodi do manjeg kvadratnog podesta pred portalom glatkih kamenih greda. Nad podestom, u razini drugoga kata dograena je svodna konstrukcija suhoga prolaza kojim kua komunicira sa susjednom. Kroviate: Dvostreano, postavljeno okomito na glavnu, isto nu fasadu. Stanje Nedavnom je restauracijom kua obnovljena i nalazi se u veoma dobrom stanju. Stupanj o uvanosti stilske dekoracije renesansnog prozora prvoga kata isto ne fasade razmjerno je visok u usporedbi s drugim primjerima iz te skupine u gradu Cresu. Vrijeme i stil: Pravilan ritam kompozicije svijetlih otvora isto nog pro elja, te renesansni dekorativni program izveden na prozoru prvoga kata sjeverne treine isto ne fasade (kanelire, stilizirano liae, kruakoliki ukrasi) upuuju na prvu polovicu ili sredinu aesnaestoga stoljea kao vrijeme pregradnje starije kue koja je morala postojati u gusto izgraenom srednjovjekovnom gradskom tkivu oko crkve Sv. Sidra. Valorizacija Kua visoke ambijentalne i urbanisti ke vrijednosti naruaene gubitkom funkcije trajne nastanjenosti. Renesansni prozor prvoga kata sjeverne treine isto noga pro elja vrijedan je u okvirima razvoja renensanse u Cresu kao jedinstven primjer kombinacije stiliziranog lisnatog ornamenta i kruakolikih elemenata. Kataloaka jedinica br. 11 Lokalitet: Cres, kat. est. 634/1, Sv. Sidar 14 Lokacija: Kua je smjeatena na zapadnoj strani glavne gradske prometnice u njezinom sredianjem dijelu koji povezuje crkvu Sv. Izidora sa zbornom crkvom Sv. Marije Snje~ne, odnosno srednjovjekovno i renesansno srediate povijesne jezgre grada Cresa. Namjena: Stambena dvokatnica. Dvoriate i vrt: Nema. Tlocrt: Nepravilan etverokut u~e sjeverne strane. Ulaz u konobu smjeaten je pod jednokra nim stubiatem kojim se dolazi do podesta pred ulazom u prvi kat. Prvi je kat izvorno bio pregraen u dvije prostorije, od kojih je manja, ju~na slu~ila kao kuhinja. Na njezinom ju~nom zidu nalazi se u potpunosti o uvan segmentno nadsveden otvor kamina na jednostavnim konzolama. Dva prozorska otvora drugoga kata ukazuju na nekadaanje dvije prostorije i u toj eta~i. Graa i tehnika: Pravilno klesani kameni kvadri na glavnom fasadi, dok je za sporedne, kao i za pregradne zidove koriaten priklesan kamen utopljen u mnogo morta. Dotrajale stropne grede prizemlja nedavnom su restauracijom u potpunosti obnovljene. Fasada: Glavna fasada, ujedno i jedina otvorena jest isto na. itavom airinom je otvorena prema ulici Sv. Sidra, a za airinu vanjskog stubiata uvu ena je od linije susjednih kua. Kompozicija je vodoravno naglaaena u zoni prvoga kata razmjerno velikim renesansnim prozorima, dok stroga organizacija okomitih osi svijetlih otvora ne postoji. U ju~nom dijelu prizemlja, ispod podesta na vrhu stubiata otvorena su vrata konobe sastavljena od glatkih kamenih greda s ukrasom atapa. U srediatu grede nadvratnika isklesan je grb u obliku atita. U sjevernom dijelu fasade, joa jedan ulaz u prizemlje glatkih kamenih greda, vjerojatno otvoren prilikom kasnije pregradnje prizemlja u dvije prostorije. Vanjsko stubiate priljubljeno uz fasadu, vodi na kvadratni podest pred glavnim ulazom prvoga kata koji je uokviren glatkim kamenim gredama. Sjeverno od njega otvorena su dva jednaka lu no zavraena prozora iji su doprozornici itavom du~inom ukraaeni u donjoj treini ispunjenim kanelirama. Kapitelne su zone od tijela odvojene jednostavnim vijencem. Iz unutraanje polovice istaknutih imposta izlaze pravilni lukovi koji su u donjoj zoni ukraaeni kanelirama, a u gornjoj, izba enoj u prostor sna~nom profilacijom. Tjemena lukova ukraaena su dvostrukom volutom sa sredianjim ukrasom palmete, a vanjske polovice imposta ukraaeni su jednostrukim volutama iz kojih izlaze lisnati ornamenti. Sjeverni prozor ima profiliranu skoaenu prozorsku klup icu koja le~i na jednostavnim plitko profiliranim konzolama. Prozori drugoga kata nisu otvoreni u vertikalnim osima onih prvoga kata, ju~ni je otvoren u osi ulaza prvoga kata, a sjeverni u osi izmeu dva opisana prozora. Oba su glatkih kamenih greda s neznatno istaknutim i jednostavno profiliranim prozorskim klup icama. Pod strehom je istaknuta neukraaena drvena potkrovna greda koja le~i na drvenim konzolama skoaenih zavraetaka. Sjeverna, zapadna i ju~na fasada prislonjene su uz susjedne objekte. Kroviate: Dvostreano, postavljeno okomito na glavno pro elje. Kupa kanalica. Stanje Nedavnom je obnovom kua u potpunosti zaatiena. Prizemlje i prvi kat su u funkciji restorana. Kua je o~bukana, a drvene stropne grede prizemlja koje le~e na kamenim konzolama zamijenjene su novima. Obnovljen je i kamin u ju~noj prostoriji prvoga kata, te mu je vraena funkcija kruane pei. Ozbiljne zamjerke mogu biti upuene vlasniku koji je kanelirane doprozornike i lukove prozora prvoga kata prebojao ~utom bojom. Vrijeme i stil: Bogat dekorativni program izveden na dva prozora prvoga kata isto ne fasade koji u potpunosti ulazi u okvir ostvarenja lokalne kamenoklesarske radionice s po etka 16. stoljea. Grb nadvratnika ulaza u konobu na kojem su uklesana slova E.D, upuuje na za za sada nepoznatog pripadnika obitelji Dra~a. Valorizacija Kua predstavlja jedini primjer stambenog objekta smjeatenog na glavnoj gradskoj arteriji koji je zadr~ao vanjsko stubiate kojim prvi kat komunicira s prizemljem. Ambijentalnu vrijednost naglaaavaju i stilski vrijedni detalji ukrasa prozora prvoga kata koji pripadaju korpusu djela nastalih u krugu creske kameno-klesarske radionice koja je djelovala u prvoj polovici 16. stoljea. Kataloaka jedinica br. 12 Lokalitet: Cres; kat. est. 630; Sv. Sidar 10 Lokacija: Kua je smjeatena na zapadnoj liniji kua uz glavnu gradsku prometnicu Sv. Sidra, prema kojoj je okrenuta isto nom fasadom, dok ju~nom zatvara malenu pjacetu, danas Ulica kapetana Dra~e, nepravilno oblikovan zapadni odvojak spomenute prometnice koji kao zajedni ko dvoriate slu~i kuama koje ga okru~uju. Ulica kapetana Dra~e se iz ju~nog ruba pjacete nastavlja prema Ribarskoj ulici, definirajui zapadni rub nepravilnog stambenog bloka. Sjeverna i zapadna fasada prislonjene su uz susjedne objekte. Namjena: Stambena trokatnica. Dvoriate i vrt: Maleno zajedni ko dvoriate pred ju~nom fasadom zapravo je proairenje uske ulice koja se pod pravim kutom odvaja od ulice Sv. Sidra. Kua s dvoriatem komunicira preko portala u zapadnom dijelu ju~ne fasade na kojem su primjetni ostaci duanskog otvora. U zapadnom dijelu dvoriata vide se tragovi nekadaanjeg poplo enja oblucima organiziranima u dijagonalno presje ene kvadrate. Tlocrt: Nepravilan etverokut, du~e zapadne i ju~ne stranice. Istra~ivanje unutraanjeg rasporeda prostorija nije mi bilo omogueno, no prvobitna organizacija unutarnjeg prostora vjerojatno je izgubljena u kasnijim pregradnjama. Na temelju injenice da ne postoji vanjsko stubiate, zaklju ujemo kako je komunikacija meu eta~ama bila organizirana unutraanjim drvenim ili kamenim stubiatima. A mno~ina tri prozorske osi na ju~nom i dvije na sjevernom pro elju govore o moguem postojanju tri prostorije u razini prvoga i drugoga kata. Graa i tehnika: U razini prizemlja i prva dva kata kua nije o~bukana, pa su vidljivi veoma pravilno klesani blokovi meu pravilnim nenaglaaenim sljubnicama, po kojima ova kua uz kuu Rodinis 2 (kat. br. 2) i kuu Moise (kat. br. 4) pripada grupi najkvalitetnije zidanih objekata stambene namjene koji se mogu datirati u 16. stoljee. U XX. je stoljeu u cigli dograen i trei kat. Fasada: Glavna je isto na fasada okrenuta ulici Sv. Sidra. Vertikalna os ju~ne polovice isto ne fasade pravilno je organizirana s jednim airim vodoravno polo~enim pravokutnim prozorom glatkih greda, i po jednim okomito polo~enim pravokutnikom prozora prvoga i drugoga kata. Nepravilnu sjevernu os isto noga pro elja ine u razini prizemlja portal glatkih greda ukraaenih ukrasom 'na atap', nadvratnikom s grbom u atitu. Nad nadvratnikom je otvoren vodoravno polo~en pravokutni svijetli otvor glatkih greda. u razini izmeu prizemlja i prvoga kata, neato ju~nije od ulaznog portala otvoren je jedan prozorski otvor, a u razini prvoga kata, ali pomaknut neato sjevernije, joa jedan. Oba su bez ikakvih stilskih obilje~ja, dimenzijama identi ni onima s ju~ne osi. Trei kat je recentna dogradnja izvedena u opeci. Ju~na je fasada okrenuta prema omanjem zajedni kom dvoriatu (proairenje Ul. kapetana Dra~e). Mo~e se podijeliti u dvije kompozicijske cjeline koje odgovaraju zapadnoj i isto noj polovici fasade. Zapadna je pravilno organizirana u dvije pravilne vertikalne osi svijetlih otvora pri emu ona rubna zapo inje portalom prizemlja na kojem je vidljivi ostatak nadvratnika naknadno zazidanog prozora duanskog otvora. U razini prvoga, drugoga i treega (naknadno dozidanoga) kata pravilno su rasporeeni prozorski otvori glatkih kamenih greda. Isto na polovica fasade u razini prizemlja pri isto nome rubu ima otvoren jedan prozor glatkih skoaenih greda, dok su dva identi na onima na zapadnoj polovici pro elja otvorena u neato zapadnijoj osi te polovice. Ugao ju~ne i isto ne fasade naglaaen je vitkim tro etvrtinskim stupiem. Baza je ukraaena tordiranim kanelirama i prestenom odvojena od tijela stupia na kojem se jasno razaznaju sljubnice ugaonih kamenih blokova u kojima je isklesan. Prstenom odvojen kapitel ukraaen je do treine ispunjenim kanelirama, a impost vjeato isklesanim ovulima. Kroviate: Dvostreano, okomito na glavnu, isto nu fasadu. Pokriveno kupom kanalicom. Stanje Veoma kvalitetna graa i na in zidanja velikim klesancima uz malo morta, pridonijela je dobroj o uvanosti ove kue kojoj nije naatetila ni dogradnja masivnog treeg kata. Osim na zapadnog dijela sjeverne fasade kue Moise (kat. br. 3), ovo je jedini primjer neo~bukane fasade 16. stoljea na kojem se mo~e uo iti kvalitetna kamena graa i na in zidanja pravilnim klesancima s malo morta vidljivoga u neispup enim sljubnicama. Vrijeme i stil: Iako osim grba na nadvratniku glavnog portala na isto noj fasadi ne nalazimo nikakve stilske oznake, na in zidanja identi an kuama pod kat. br. 2 i 3 koje datiramo u prvu polovicu 16. stoljea, smjeata ovu graevinu u isto vremensko razdoblje, s mogunoau pomaka prema kraju stoljea kada zamire ~iva aktivnost lokalne radionice. Premda nepostojanoau organiziranog ritma i neodstatkom stilske dekoracije svijetlih otvora odudara od grupe patricijskih kua 16. stoljea, njezine razmjerno velike dimenzije, zatvorenost prema okolnom prostoru, nepostojanje vanjskoga stubiata kojim komunicira sa zajedni kom dvoriatem, te identifikacija naru itelja gradnje (plemika obitelj Dra~a) govore u prilog njezinu uvratavanju unutar okvira tog tipa stambene arhitekture 16. stoljea. Valorizacija: Kao jedan od nekoliko sa uvanih primjera patricijske kue 16. stoljea ova kua osim ambijentalne posjeduje i visoku urbanisti ku vrijednost koja je naruaena neprimjerenom dogradnjom treega kata u cigli. Kataloaka jedinica br. 13 Lokalitet: Kat. est. 322 Lokacija: Isto ni dio dobro sa uvane Pjacete, jednog od najboljih primjera specifi ne pojave creskog urbanizma, trga manjih dimenzija koji okolnim objektima slu~i kao zajedni ko dvoriate . Nalazi se u blizini natkrivenog prolaza koji s Pjacete vodi prema vrtovima smjeatenima izmeu jugoisto nog dijela grada i renesansnih gradskih zidina. Kua je u nizu stambenog bloka Rodinis. Namjena: Nekada stambeni objekt, danas kua za odmor u funkciji samo tijekom ljetnih mjeseci. Dvoriate i vrt: Nema, funkciju dvoriata preuzeo je isto ni krak Pjacete. Tlocrt: Pravokutni, zaobljenog sjeveroisto nog ugla. Sa zapadne i isto ne strane prigraen susjednim objektima, s ju~ne strane od susjednog objekta odvojem prolazom od 50 cm. Dvokatnica jednostani nih eta~a, s konobom u prizemlju u koje se ulazi kroz airoka vrata iz dvoriata. Vanjskim je stubiatem ostvarena komunikacija s ulazom prvoga kata. Lijevo od prizemnog ulaznog otvora uz fasadu je prislonjeno kameno stubiate susjednog, isto nog objekta. Na jugozapadnom unutarnjem zidu nalaze se ostaci kamina s napom, dok su unutraanje drvene stepenice na zaobljenom SI uglu komunicirale s prostorijom na drugom katu. Graa i tehnika: Zie je grubo, sastavljeno od nepravilnog kamena, ponegdje od lomljenca utopljenog u mnogo vezivnog materijala. Mjestimi no o~bukano. Fasada: Jedina otvorena fasada je sjeverna, otvorena prema zajedni kom dvoriatu. Uz prizemni dio fasade, desno od svijetlog otvora konobe, prigraeno je kameno stubiate koje vodi do podesta pred ulazom u prvi kat. Prostor ispod kosine stubiata zazidan je kamenim ziem. Kamena plo a podesta prilikom preureenja objekta zamijenjena je armirano-betonskom. Pod stubiatem ulaz u konobu dovratnika i polukru~nog nadvratnika izvedenih u glatkim kamenim gredama koje ne izlaze iz ravnine zia. Na zaobljenom dijelu zia, otvoren je manji kvadratni prozor zacementiranih rubnih dijelova. Zona prvoga kata rastvorena je s dva svijetla otvora, pravokutnim ulaznim vratima za visinu praga uzdignutima od plo e podesta i prozorom. Vrata nisu u osi s ulaznim vratima konobe. Uske grede dovratnika ne izlaze iz ravnine zia, a izmeu njih vodoravno je postavljen po jedan kameni kvadar koji duboko zadire u plohu fasade vezujui kameni okvir vratiju s okolnim ziem, dok je nadvratnik sastavljen od jedne vodoravno postavljene kamene grede. Dovratnike i nadvratnik ukraaava ukraaeni su oblim ugaonim atapom. Neato viae, isto no od spomenutih vratiju nalazi se prozorski otvor koji po iva nad plitkom prozorskom klup icom stepenaste profilacije. Oateeni glatki doprozornici su neprofilirani, s kapitelima ukraaenima stiliziranim liaem nad kojim je rubna profilacija. Prozorski otvor zavraava s dvije, u tjemenu luka spojene glatke lu ne grede ukraaene jednostavnom profilacijom. U zoni drugoga kata, u srednjem dijelu fasade, a van osi i jednog od spomenutih svijetlih otvora otvoren je prozor drugoga kata. Danas raspuknuta, stepenasto profilirana klup ica identi na je onoj s prozora prvoga kata. Doprozornici su jednostavne kamene grede s ugaonom u~ljebinom. Obli jednostavni gornji dio sastavljen je od dva komada kamena spojena u tjemenu luka. Kroviate: Kroviate je jednostreano, pokriveno kupom kanalicom pod kojim se na zavranom dijelu fasade nalazi red konzolno postavljenih opeka. Stanje Objekt je djelomi no obnovljen 60-ih godina uz nestru ne intervencije (armirano-betonski podest i probijanje manjeg kvadratnog prozora na najvidljivijem dijelu prizemlja). Stanje o uvanosti je osrednje. Vrijeme i stil: Smjeataj u jugoisto nom dijelu grada koji nastaje airenjem grada izvan prvog srednjovjekovnog obrambenog pojasa, te dekorativni elementi svijetlih otvora sjeverne fasade smjeataj ovaj objekt u okvire renesanse 16. stoljea. Valorizacija Kua je dio urbanisti kog sklopa visoke ambijentalne vrijednosti. Kataloaka jedinica br. 14 Lokalitet: Kat. est. 321, Pjaceta 13 Lokacija: Isto ni dio dobro sa uvane Pjacete, jednog od najboljih primjera specifi ne pojave creskog urbanizma, trga manjih dimenzija koji okolnim objektima slu~i kao zajedni ko dvoriate. Nalazi se u blizini natkrivenog prolaza koji s Pjacete vodi prema vrtovima smjeatenima izmeu jugoisto nog dijela grada i renesansnih gradskih zidina. Kua je u nizu stambenog bloka Rodinis. Namjena: Nekada stambeni objekt, danas u funkciji kue za odmor tijekom ljetnih mjeseci Dvoriate i vrt: Nema, funkciju dvoriata preuzeo je isto ni krak Pjacete. Tlocrt: U obliku nepravilnog etverokuta tako da je u~a strana okrenuta prema dvoriatu, a aira prema kratkoj komunikaciji koja s ju~ne strane zatvara stambeni blok Rodinis. itav prizemni dio zauzima konoba, dok su u gornjim eta~ama prostorije odijeljene. Zbog kasnijih pregradnji nemogue je odrediti izvornu prostornu dispoziciju prostorija. Graa i tehnika: Mnoatvo grubih i nepravilnih lomljenaca utopljenih u mnogo vezivne grae pokrivene grubom ~bukom koja je na velikom dijelu fasade otpala. Na mjestima je zid obnavljan opekom. Fasada: Sjeverna fasada kue je jedina vidljiva, otvorena prema uskom kraku Pjacete. Stubiate koje vodi do podesta ulaznih vratiju prvoga kata u potpunosti je prizidano je uz susjedni, zapadni objekt. Podest zauzima itavu airinu fasade, a sa sjeverne je strane ograen niskom ogradom od opeke. U osi podesta, u razini prizemlja airoki je ulaz u konobu. Dovratnici i segmentni luk potpuno su pre~bukani, kao i zie ispod stubiata. Ulazna vrata prvoga kata smjeatena su u osi prizemnog ulaza. Dovratnici i polukru~ni luk gornjeg dijela sastavljeni su od glatkih kamenih greda koje ne izlaze iz ravnine zia. U zoni drugoga kata otvoren je prozorski otvor pomaknut isto nije od osi ulaznih vratiju. Prili no istaknuta prozorska klup ica stepenasto je profilirana, a po iva na dvije rubno ugraene konzole koje su u donjem dijelu ukraaene blago povijenim, airokim stiliziranim lisnatim ornamentom. Na prednjem dijelu konzole izvan lista izraen je zavinuti svitak koji nad sobom nosi ravnu profilaciju. Doprozornici su izraeni od kamenih greda ukraaenih ukladama, a kapitelna im je zona kanelirana s jednostavnom profilacijom u gornjem i donjem dijelu. Glatke grede polukru~nog je luka ovoga prozora na vanjskom dijelu ukraaene su lisnatim ornamentom. Sa obiju strana spomenutog prozora, a u visini prozorske klup ice u zie su ugraene po dvije plitke, s prednje strane oblo zavraene konzole. Uzidane su asimetri no i nije jasna njihova funkcija. Ju~na fasada okrenuta je prema Kutonjinoj ulici koja s ju~ne strane zatvara stambeni blok Rodinis. `ira je od sjeverne, a u razini prizemlja izgraena je koso, kontraforno. U zoni prvoga kata, fasada je rastvorena s dva pravokutna prozorska otvora. Isto ni je obrubljen rusti nim, monolitnim gredama dok je zapadni o ito kasnijeg datuma. I zona drugoga kata otvorena je dvama svijetlim otvorima postavljenima u osima onih s prvoga kata, no okviri su im jednostavni i kasnijeg datuma. Kroviate: Dvostreano, pokriveno kupom kanalicom. Na sjeverozapadnoj je fasadi izba ena streha koju nose tri drvene grede od kojih je tek ona srednja pritesana u obliku jednostavne konzole. Dimnjak se nadovezuje na liniju fasade, nad njenim ju~nim rubom. Stanje: Premda nastanjena, kua se nalazi u veoma loaem stanju, ~buka je s veeg dijela fasade otpala, kameni okviri prozora su potamnili i ljuate se. Vrijeme i stil: Kao i kod objekta susjednog objekta, smjeataj unutar stambenog bloka Rodinis koji nastaje tijekom 2/2 15., a razvija se tijekom 16. st. smjeata ovu kuu u grupu objekata pu ke, rusti ne renesansne arhitekture. Valorizacija Objekt visoke ambijentalne vrijednosti koji sa sjevernom fasadom koja se uvla i pred linijom fasade susjednog, zapadnog objekta dinamizira zapadni uski krak Pjacete. Kataloaka jedinica br. 15 Lokalitet: Cres; kat. est. br. 464, Zagrad 31 Lokacija: Zagrad je dio grada nastao tijekom 16. stoljea izvan prstena srednjovjekovnih fortifikacija, na ijoj je liniji smjeatena ova kua. Zauzima eono mjesto u nizu od etiri objekta koji s isto ne strane zatvaraju dvoriate zajedni ko za 9 objekata koji ga okru~uju. Dvoriatu se s ju~ne strane, a ispod dvokatnog suhog prolaza koji povezuje dvije susjedne kue, prilazi ulicom Zagrad koja potom s isto ne strane obilazi kuu, te se nastavlja pravocrtno pru~ati prema sjeveru. Namjena: Stambena dvokatnica nekada je u prizemlju imala prostorije gospodarske namjene. Dvoriate i vrt: Pred glavnom, sjevernom fasadom nalazi se Pjaceta  zajedni ko dvoriate okru~eno s 9 stambenih objekata, koji, kao i kua o kojoj je ovdje rije , s dvoriatem komuniciraju putem vanjskih stubiata koja vode na prvi kat. Pravokutnog je tlocrta, polo~ena u pravcu sjever  jug, s pravokutnim zapadnim slijepim odvojkom. U sredianjem dijelu dvoriata naziru se ostaci poplo enja oblucima poredanima u dijagonalno presje ene kvadrate. Tlocrt: Pravokutnik polo~en u pravcu sjever  jug. Sa sjeverne strane, usporedno s fasadom dograeno je jednokra no stubiate s kvadratnim podestom. U razini prizemlja, sudei[35] po svijetlim otvorima nalazile su se dvije prostorije, od kojih se u ju~nu ulazilo kroz dva duanska otvora prizemlja na ju~noj i isto noj fasadi, a u sjevernu kroz lu ni otvor smjeaten pod vanjskim stubiatem zapadnog prizemlja. U stambene prostorije prvoga kata ulazi se spomenutim zapadnim vanjskim stubiatem, dok se izmeu prostorija prvoga i drugoga kata komunikacija odvija pretpostavljenim unutarnjim stubiatem. Na zapadnom slivu krova, u sredianjoj osi ju~ne polovice kue dograena je dvostreana altana otvorena sjevernim kvadratnim prozor iem. Graa i tehnika: Pod mjestimi no otpalom ~bukom naziru se nepravilni lomljenci utopljeni u mnogo morta, dok su uglovi kue oja ani pravilnim klesancima. Fasada: Kompozicija zapadne fasade nepravilna je i podreena funkcionalnom osvjetljenju unutarnjeg prostora. Njezinom plohom. dominira jednokra no vanjsko stubiate koje zavraava kvadratnim podestom pred glavnim ulazom prvoga kata. Ispod podesta otvoren je airoki lu no zaklju en ulaz u konobu uokviren glatkim kamenim gredama. Ju~no od ulaza prvoga kata maleni je kvadratni prozor, a vertikalnoj osi ulaza, u razini drugoga kata jedan je prozorski otvor uokviren neukraaenim gredama. U sredianjoj osi ove fasade, u razini drugoga kata danas je zapunjen prozor glatkih kamenih greda, s ije je desne strane sa uvan kameni prsten. Uz zapadni rub fasade, pod samom strehom, uzidan je kao spolij desni rub prozorske klup ice ukraaene pravilnim zupcima u funkciji prstena. Tragovi pod mjestimi no otpalom ~bukom upuuju na mogunost da je na ovome mjestu bila uzidana itava prozorska klup ica. Potkrovni vijenac ini dotrajala drvena greda koja po iva na okomito izba enim drvenim konzolama skoaenih vrhova. Ju~na je fasada okrenuta ulici Zagrad komponirana pravilno s naglaaenom sredianjom osi. Naglim otvaranjem prolazniku koji proe ispod susjednog suhog prolaza, unato  skromnim dimenzijama ostvaren je stanovit dojam monumentalnosti. U prizemlju je otvoren je ulazni portal gospodarske prostorije s otvorom 'na koljeno' koji je naknadno pregraen na na in da su glatkim kamenim gredama desnog dovratnika i lijevog doprozornika prozor i portal otvoreni. Ravna greda nadvratnika ukraaena je motivom atapa u donjem, i pravilnim zupcima i profilacijom u gornjem rubu. Po sredini nadvratnika ugraen je grb u obliku atita s palmetom. U osi duanskog otvora u razini prvoga kata otvoren je prozorski otvor s neznatno sni~enim lukom koji na vanjskome rubu nosi ukras izmjeni nih zubaca. Glatki doprozornici po ivaju na klup ici bez konzola, koja je s vanjske strane u gornjem rubu ukraaena motivom dijamantnih ailjaka. U razini drugoga kata, u osi prethodno opisanih svijetlih otvora nalazi se pravokutni, vertikalno polo~eni prozor uokviren glatkim gredama doprozornika koje u sredianjem dijelu imaju uklesane otu ene kru~nice koje su mogle nositi grbove. Sna~no istaknuta skoaena prozorska klup ica le~i na konzolama koje su s prednje strane ukraaene motivom stiliziranog liaa u donjoj i bo no postavljenim volutama u gornjoj, po dva bo no postavljena svitka u gornjoj zoni. Potkrovni je vijenac izveden od okomito postavljenih opeka. Isto na fasada nepravilnom kompozicijom svijetlih otvora pokazuje nekoliko slojeva pregradnje ove kue. Uz krajnji ju~ni rub otvoren je prizemni ulaz neukraaenih dovratnika iji produ~eni atapom ukraaeni nadvratnik nazna uje da se ovdje nalazio joa jedan duanski otvor prizemlja. U njegovoj okomitoj osi, u razini prvoga kata vidljivi su ostaci profilirane strehe prozora. Uz ju~ni rub, iz fasade je izbo en lu no nadsveden stra~nji zid kamina koji se u zoni drugoga kata sazuje u dimnjak pravokutnog profila utopljen u plohu zida. U sredianjoj osi fasade, u razini drugoga kata nalazi se prozor glatkih kamenih greda, uz koji je sa sjeverne strane sa uvan kameni prsten. Sjeverna je fasada priljubljena uz susjednu kuu. Kroviate: Dvostreano, polo~eno u pravcu zapad, istok. Pokriveno kupom kanalicom. Kamena greda potkrovnog vijenca polo~ena je na okomito postavljene opeke. Na ju~nom dijelu zapadnog sliva krova dograena dvostreano pokrivena altana otvorena zapadnim kvadratnim prozor iem kojem je nadvratnik sa injen od oblog drvenog trupca, a potkrovna greda od daske koja le~i na tri okomito postavljene drvene grede. Stanje Kua se danas nalazi u veoma dotrajalom stanju. Trajno je nastanjena, te joj je potrebna izolacija zidova, o~bukavanje, kao i zamjena drvene grae. Obnova bi trebala uklju iti i ponovno otvaranje zapunjenih goti kih prozora na zapadnoj i isto noj fasadi. Vrijeme i stil: Perimetri zidova inili su goti ku kuu koja je bila posljednja u nizu unutar isto nog pojasa srednjovjekovnih gradskih zidina za koje je mo~da bila i vezana. Toj fazi pripada zapadna balatura s prizemnim lu no nadsvedenim ulazom i dva prozora sa sedlastim lukovima koji su danas zapunjeni, te krovna altana. Prvu je pregradnju do~ivjela u prvoj polovici 16. stoljea kada su otvoreni duanski i prozorski otvori ju~ne fasade koji dekorativnim programom (redovi pravilnih zubaca, stilizirano liae na konzolama, ukras u obliku svitaka) i rusti nom izvedbom ulaze u okvir proizvoda lokalne kameno-klesarske radionice s po etka 16. stoljea. Neka od kasnijih intervencija mogla je zapuniti goti ke prozore, te otvoriti neke od svijetlih otvora ije neukraaene grede onemoguavaju dataciju. Valorizacija Visoku urbanisti ku vrijednost ova kua ostvaruje naglim otvaranjem sredianje vertikalne osi svijetlih otvora ju~ne fasade prema prolazniku koji joj prilazi ispod susjednog dvokatnog suhog prolaza, te specifi nom komunikacijom zapadne fasade s pjacetom koja je ostvarena balaturom. Krovna altana jedini je sa uvani primjer tog arhitektonskog detalja u gradu Cresu. Stilski su veoma vrijedni detalji zapunjenih goti kih prozora sa sedlastim lukovima, te rusti no shvaena renesansna dekorativna i konstrukcijska rjeaenja svijetlih otvora na ju~noj fasadi. Kataloaka jedinica br. 16 Lokalitet: Cres; kat. est. 288/1,2; Zagrad bb; Klan i rof 20 Lokacija: Kua se nalazi u u uglu kojeg ulica Zagrad tvori zaobilazei kuu opisanu pod kataloakim brojem 15. U razini prvoga i drugoga kata, prema zapadu je produ~ena suhim prolazom koji je spojen sa susjednom kuom. Sjevernom je fasadom okrenuta prema ulici Zagrad, a ju~nom pema pjaceti koja je zapravo proairenje ulice u povijesnim izvorima poznate kao kuntrada Sv. Jelene, po istoimenoj crkvici koja se nalazila u blizini. Namjena: Stambena dvokatnica s gospodarskim prostorijama u prizemlju. Dvoriate i vrt: Nema. Tlocrt: Izdu~eni pravokutnik polo~en u smjeru sjever  jug kojemu je sa zapadne strane u razini prvoga i drugoga kata dograen jednostani ni suhi prolaz. Komunikacija meu katovima odvija se unutraanjim stubiatem. Sudei po svijetlim otvorima prvoga i drugoga kata, prostor je vjerojatno bio organiziran u dvije prostorije: sjevernu i ju~nu. U ju~noj prostoriji prvoga kata nalazio se kamin ija je segmentno nadsvedena izbo ina vidljiva na fasadi. Segmentno nadsvedena izbo ina kamina s dimnjakom vidljiva je na zapadnoj polovici zida prvoga i drugoga kata. Podnica suhoga prolaza po iva na luku koji je u vraen oblim drvenim trupcima. Graa i tehnika: Priklesano kamenje utopljeno u mnogo morta. Uglovi kue oja ani su izmjeni no postavljenim pravilnim klesancima. Za potporu svoda suhoga prolaza upotrijebljene su neobraene oble drvene grede. Fasada: Glavna, sjeverna fasada okrenuta je uglu kojeg ulica Zagrad tvori obilazei kuu pod kataloakim brojem 15. Okomito je komponirana u jednoj vertikalnoj centralno postavljenoj osi svijetlih otvora, dok vodoravne podjele nema. Ulazni je portal uokviren glatkim gredama dovratnika i sna~nim nadvratnikom koji natkriljuje i prozor koji je otvoren lijevo od portala. Greda nadvratnika u donjoj je zoni ukraaena ukrasom 'na atap', a u gornjoj profilacijom koja je na bo nim rubovima skoaeno izba ena u prostor, a nad njom, pod otpalom ~bukom vidljiv je rasteretni luk izveden u opeci. Sredianja zona nadvratnika je glatka sa slovima i brojkama uklesanima u dvije zone iznad i uokolo sredianje postavljenog grba: - u gornjoj zoni AD 7. F. 1511. - u donjoj zoni grb u razvedenom atitu unutar kojega su od dna prema vrhu uklesani zidarska ~lica, eki i kutomjer. Lijevo od grba uklesano slovo 'I', a desno slovo 'M'. Desno od slova ?'I', naknadno su nespretno urezana slova 'Z' i 'B'. U osi ulaznog portala, na prvome katu nalazi se prozorski otvor postavljen na profiliranoj prozorskoj klup ici koja po iva na dvije konzole s prednje strane u odnjoj zoni ukraaene stiliziranim lisnatim ornamentom, a u gornjoj zoni bo no postavljenim ukrasom svitaka na kojima je isklesan motiv riblje krljuati . Doprozornici su u sredianjem dijelu ukraaeni rozetama, dok su kapitelne zone nazna ene zdepastim kanelirama. U istoj okomitoj osi, u razini drugoga kata otvoren je prozorski prozorski otvor uokviren neukraaenim gredama. Suhi je prolaz sa sjeverne strane potpuno zatvoren, a u njegovoj sredianjoj osi ugraena je odvodna cijev dimnjaka pravokutnog profila utopljena u plohu zida, a od ostatka zida razlikuje se samo graom od opeke. Zapadna je fasada slobodna samo u razini prizemlja koje je u cijelosti zatvoreno. Ju~na je fasada tijekom stoljea do~ivjela temeljite promjene, pa je od izvorne kompozicije ostalo tek nekoliko fragmenata na temelju kojih se ona mo~e rekonstruirati. Na krajnjem zapadnom rubu ju~ne fasade u razini prvoga kata iz zida je izbo en nadsvoeni kamin koji po iva na neukraaenim konzolama, a u njegovom zidu je otvoren maleni kvadratni prozor. Isto no, u razini kamina otvoren je prozor neukraaenih kamenih greda. Po sredini isto ne polovice ju~ne fasade u razini prvoga i drugoga kata nalaze se dvije prozorske klup ice ijim se proozorskim otvorima pod svje~im slojem ~buke ne nazire traga. Obje po ivaju na glatkim konzolama, jednostavnoga su profila, lagano istaknute iz zidne plohe. Ju~na fasada suhoga prolaza u sredianjoj je osi otvorena u prvom katu kvadratnim, a u drugom pravokutnim, vodoravno polo~enim svijetlim otvorom. Isto na je fasada u sjevernoj polovici zakrivena susjednom kuom s kojom dijeli vanjsko stubiate kojim komunicira s proairenim dijelom nekadaanje kuntrade Sv. Jelene. Stubiate i podest zajedni ki su i ovoj i susjednoj, isto noj kui. Ulaz prvoga kata uokviren je glatkim kamenim gredama, a takvi su i prozor prvoga kata, zapadno od ulaza, te prozor drugoga kata postavljen u sredianjoj osi fasade. Kroviate: Dvostreano, okomito na glavno, sjeverno pro elje. Pokriveno kupom kanalicom. Stanje Sjeverna fasada, izvorno glavna u veoma je loaem stanju. Na veem je dijelu ~buka otpala, te je vidljiva graa zida. Nadvratnik ulaznoga portala pocrnio je zbog djelovanja atmosferalija, dok su dijelovi kaneliranih doprozornika prozora prvoga kata otu eni. Suhi prolaz, kao i ju~na fasada nedavno su obnovljeni i u dobrom su stanju. Vrijeme i stil: Datum uklesan na nadvratniku ulaznoga portala (7. travnja 1511.) sa sigurnoau datira izgradnju kue. Najvjerojatnije je rije  o gradnji iz temelja, jer se ova estica nalazila na mjestu srednovjekovnog prstena gradskih zidina. Kua je pripadala graditeljskoj obitelji Marangoni koja je inila jezgru kameno-klesarske radionice formirane na gradnji zborne crkve Sv. Marije, a koja je i nakon dovraetka gradnje, na prijelazu stoljea radila na gradnji i ukraaavanju patricijskih kua. Renesansni dekorativni repertoar izveden na prozoru prvoga kata sjeverne fasade koji je datiran natpisom na nadvratniku mo~e poslu~iti kao polaziate za dataciju itavog niza sli nih ukrasa koje u Cresu nalazimo na renesansnim graevinama stambene, sakralne i javne namjene. Valorizacija Visoku urbanisti ku vrijednost kue ostvaruje jedan od rijetkih primjera suhoga prolaza, dok su stilski zna ajni elementi natpis na dovratniku ulaznog portala, te renesansna dekoracija klup ice i dovratnika prozora prvoga kata sjeverne fasade. Kataloaka jedinica br. 17 Lokalitet: Cres, kat. est. 471; Zagrad 37 Lokacija: Kua je smjeatena u isto nom dijelu povijesne jezgre, na jednom od zajedni kih dvoriata  slijepih ogranaka koje tvori ulica Zagrad nastala na isto noj liniji srednjovjekovnog obrambenog prstena grada Cresa, te je vjerojatno nastala renesansnom pregradnjom ve postojee srednjovjekovne romani ke ili goti ke kue koja se nalazila uz isto nu liniju srednjovjekovnog fortifikacijskog prstena. Namjena: Stambena dvokatnica. Dvoriate i vrt: Zajedni ko dvoriate koje dijeli sa susjednim objektima slijepi je ogranak ulice Zagrad. Kua je prema njemu okrenuta jedinim slobodnim, sjevernim pro eljem. Dvoriate je poplo ano kamenim kvadratnim plo ama, a pred kuama koje definiraju njegov sjeverni i zapadni rub nalaze se gredice s ukrasnim biljkama. Tlocrt: Kua je trapezoidnog tlocrta, blago produ~ene ju~ne i zapadne fasade. Prizemlje zauzima jednostani na prostorija  konoba. Stubiatem u obliku slova 'L' kojemu je donja polovica postavljena usporedno sa zapadnom fasadom, a gornja okomito na nju, ulazi se u stambene prostorije prvoga kata. Danas je veoma teako odrediti prvobitnu dispoziciju prostorija prvoga i drugoga kata, no prema dimenzijama kue i svijetlim otvorima mo~e se pretpostaviti da su ti prostori bili organizirani u dvije prostorije. Drugi je kat za desetak centimetara uvu en od profila prizemlja i prvoga kata, te mogue da je dograen na stariji, romani ki ili goti ki objekt. Graa i tehnika: Kua je nedavno o~bukana, te nije mogue odrediti grau, no dimenzije i rusti na izvedba dekorativnih elemenata svijetlih otvora pretpostavljaju da je zidana od priklesanog kamenja utopljenoga u mnogo vezivnog tkiva. Okviri prozora i vrata klesani su od vapnenca loae kvalitete koji se po eo odvajati u slojevima. Fasada: Jedina je otvorena fasada ona glavna, sjeverna dok su ostale zakrivene okolnim kuama. Njezinom zapadnom polovicom dominira stubiate u obliku slova 'L' koje vodi do kvadratnog podesta pred ulazom prvoga kata, a zapadnom prizemni duanski otvor i po jedan prozor prvoga i drugoga kata postavljeni u njegovoj osi. Na isto nom rubu prizemlja otvoren je duanski otvor uokviren ukrasom atapa, kojem je prozor i zazidan. U njegovoj okomitoj osi, na prvome je katu otvoren lu no nadsveden prozorski otvor glatkih greda. Tjeme luka je spuateno i nespretno izvedeno. U njegovoj osi, a u razini uvu enoga drugoga kata otvoren je prozor ija profilirana prozorska klup ica po iva na konzolama ukraaenima lisnatim ornamentima. Doprozornici su profilirani, ukraaeni ukladama. Po sredini uklade isto nog doprozornika uklesan je grb u obliku atita s osmerokrakom zvijezdom, dok je medaljon zapadne uklade otu en, a uniatene su i kapitelne zone doprozornika. Luk prozora danas je utopljen u ~buku, a od ukrasa itljiv je samo vanjski niz stiliziranih palmeta. U visini luka, s obje strane prozora uzidani su kameni prstenovi. Zapadno od njega, otvoren je joa jedan pravokutni prozorski otvor glatkih okvira. Zapadna je fasada otvorena prema vrtu koji je ograen zidom, no nije mi bilo dopuateno razgledati je. Ju~na i isto na fasada prislonjene su uz susjedne kue. Kroviate: Dvostreano, pokriveno kupom kanalicom. Stanje Kua je nedavno o~bukana i njezini su zidovi u prili no dobrom stanju. Kameni okviri prozora prvoga i drugoga kata su otu eni i utopljeni u ~buku, te zahtijevaju iaenje i obnovu pod stru nim nadzorom. Vrijeme i stil: Polo~aj kue uz rub srednjovjekovnog obrambenog prstena govori u prilog teoriji da je po etkom 16. stoljea obnovljena kua koja je zbog gusto naseljenog srednjovjekovnog gradskog tkiva morala postojati. Uleknue zida drugoga kata u odnosu na prvi kat i prizemlje upuuje na zaklju ak da je tom prilikom jednokatnici dodan drugi kat, a kua je tada dobila nov duanski otvor u prizemlju, prozore prvoga i drugoga kata, a vjerojatno i novo kameno stubiate kojim stambeni prostor prvoga i drugoga kata komunicira sa zajedni kim dvoriatem. Ono predstavlja jedan od rijetkih primjera u Cresu sa uvanih slo~enog oblika vanjskog stubiata u obliku slova 'L'. Dekoracija prozorskih klup ica, doprozornika i lukova u potpunosti proizlazi iz renesansnog programa kojeg koristi lokalna kameno-klesarska radionica, no spljoateno tjeme prozorskog luka i rusti na, gotovo nemarna obrada ukrasa upuuju na vrijeme zamiranja radionice krajem 16. stoljea, ili pak na ruku slabijeg majstora  u enika. Valorizacija Urbanisti ku i ambijentalnu vrijednost ostvaruju 'humane' proporcije pro elja u odnosu na zajedni ko dvoriate, specifi na 'zaklonjenost' od gradske komunikacije kojom je stvoren ugoaj intimnog svakodnevnog prostora koji je istovremeno 'polu-javan' jer ga koriste i ostale kue koje definiraju pjacetu. Neobi an 'spljoateni' luk prozora i rusti na izvedba dekoracije prozora imat e osobito mjesto u buduem istra~ivanju djelatnosti lokalne kameno-klesarske radionice aktivne od kraja 15. do kraja 16. stoljea. Kataloaka jedinica br. 18 Lokalitet: Cres; kat. est. 623; Sv. Sidar 4 Lokacija: Kua je glavnim barokiziranim pro eljem okrenuta su elice ju~noj fasadi zborne crkve Sv. Marije Snije~ne, dok je sporedno, isto no pro elje zadr~alo ulaznu funkciju kroz stubiate koje komunicira izmeu stambenih prostorija prvoga kata i manjeg dvoriata zajedni kog susjednim zgradama koje je zapravo zapadni odvojak glavne gradske prometnice Sv. Sidra, od koje je zatvoren uli nim portalom. Namjena: Stambena jednokatnica. Dvoriate i vrt: Zajedni ko dvoriate veoma je nepravilnog tlocrta zbog peterokutnog tlocrta kue koja ga omeuje s jugoisto ne strane. U zapadnome su djeli vidljivi ostaci izvornog poplo enja oblucima slo~enima u dijagonalno presje ene kvadrate. Uz sjeverni rub dvoriata uz fasade, na mjestima na kojima ne ometaju komunikaciju, pred fasadama su gredice sa za inskim i ukrasnim biljem. Tlocrt: Pravokutan, postavljen u pravcu jugoistok  sjeverozapad. Prizemni prostor konobe je jednostani an, a prostor prvoga kata razdijeljen je u ju~nu i dvije sjeverne prostorije u koje se prilazi s trga pred zbornom crkvom. Raspored prostorija prvoga kata je identi an: jedna ju~na i dvije sjeverne prostorije. Graa i tehnika: Kua je nedavno temeljito o~bukana, te nije mogue odrediti grau zida. Fasada: Izvorno glavna fasada bila je ona isto na, okrenuta zajedni kom dvoriatu, koja je i nakon barokne pregradnje kue zadr~ala funkciju komunikacije unutarnjeg i vanjskog prostora. Otvorena je u ju~noj polovici, dok je u sjevernoj zakrivena susjednom kuom. Uz sjeverni rub ju~ne polovice vanjskim se stubiatem postavljenim okomito na fasadu dolazi do podesta kvadratnog tlocrta s recentnom ogradom u opeci koji pred ulaznim portalom prvoga kata uokvirenim glatkim gredama. Sjeverno od njega je prozor ju~ne prostorije prvoga kata. Prozor je uokviren glatkim gredama, polo~en je na profiliranu klup icu u gornjoj zoni ukraaenu redom dijamanata. Klup ica po iva na identi no ukraaenim konzolama. U osi prozora, na drugome katu u zid su usaene neato ja e konzole koje su morale nositi ogradu balkona. Sjeverna je fasada okrenuta ju~noj lai zborne crkve, te je zbog reprezentativnosti polo~aja komponirana pravilnim ritmom prizemnih otvora portal  prozor  portal  prozor, i dva prozora otvorena u osi izmeu portala i prozora. Na zapadnom rubu fasade zapunjen je kvadratni renesansni prozor uokviren s etiri profilirane kamene grede. U zapunu je naknadno ugraen ukras dvostruke akoljke. Drveni potkrovni vijenac takoer pripada recentnoj obnovi kue i po iva na profiliranim drvenim gredama postavljenima okomito na fasadu. Kroviate: Slo~eno trostreano, pokriveno kupom kanalicom. Stanje: Prilikom nedavne obnove, fasade su temeljito o~bukane. Goti ki prozor isto ne fasade je u dobrom stanju. Ograda vanjskoga stubiata i podesta pred isto nom fasadom izvedena u opeci, u neskladu je s ambijentom dvoriata i tradicionalno primjenjenim materijalima. Vrijeme i stil: Kua koja je, sudei prema smjeataju, morala postojati joa u romani ko doba, krajem 15. stoljea temeljito je obnovljena. Tom je prilikom nastao goti ki prozor isto ne fasade, a reprezentativno sjeverno pro elje rastvoreno je pravilnim ritmom ina e neukraaenih svijetlih otvora. Valorizacija Ambijentalna vrijednost isto ne fasade naruaena je ogradom podesta i stubiata izvedenom u opeci. Skromne dimenzije sjevernog pro elja pravilnim su ritmom svijetlih otvora dobile izgled skromne monumentalnosti i time se prilagodile zahtjevima glavnog gradskog trga nastalog u renesansi pred zbornom crkvom. Kataloaka jedinica br. 19 Lokalitet: Cres; kat. est. 493; Pod Urom 14 Lokacija: Kua je smjeatena u srediatu grada, su elice jugoisto nom uglu zborne crkve Sv. Marije. Zapadnom je fasadom okrenuta glavnoj gradskoj prometnici, koja se u ovome dijelu zove Pod Urom, a ju~nom fasadom bezimenoj sporednoj slijepoj ulici koja iz nje izvire prema istoku. Nezakrivenim dijelim sjeverne fasade okrenuta je manjem zajedni kom dvoriatu koje dijeli s kuom koja je u tom dijelu zakriva. Namjena: Stambena trokatnica s gospodarskim prostorijama u prizemlju. Dvoriate i vrt: S manjim dvoriatem pravokutnoga tlocrta, polo~enim u smjeru istok  zapad, kua komunicira nezakrivenim dijelom sjeverne fasade. Dvoriate je s glavnom prometnicom povezano andronom koji prolazi ispod kue opisane pod kataloakim brojem 21. Poplo ano je kamenim kvadratnim plo ama. Tlocrt: Kua je razvedenog, u osnovi pravokutnog tlocrta sa sjeverozapadnim uleknuem u koji je 'uala' kua opisana pod kataloakim brojem 20. Prizemni otvori zapadne fasade pripadaju zapadnoj gospodarskoj prostoriji prizemlja, dok isto nu polovicu zauzima u Cresu jedinstveno rjeaenje cisterne smjeatene u nadzemnoj prostoiji. Stambenim prostorima prvoga kata prilazi se vanjskim stubiatem kojeg kua dijeli sa susjednom, a koje zavraava baroknom loggiom na sjevernoj fasadi. Drveno unutraanje stubiate smjeateno uz ju~nu stijenu rijeaena je komunikacija izmeu stambenih prostorija prvoga i drugoga kata. Izvorna prostorna dispozicija unutraanjih prostorija, zbog estih pregradnji nije itljiva. Graa i tehnika: Pod otpalom zapadnom fasadom vidljivo je priklesano kamenje utopljeno u mnogo morta. Zid cisterne smjeatene u isto noj polovici prizemlja izveden je u pravilnim klesancima. Stupac i stup loe prvoga kata, kao i kruna bunara grubo su klesani u kamenu prosje ne kvalitete, a od sli nog su materijala izvedeni i kameni okviri prozora i vrata zapadne i sjeverne fasade. Fasada: Glavna je zapadna fasada okrenuta ulici Pod Urom, smjeatena nasuprot za elnom zidu zborne crkve. Svijetli su otvori u razini prizemlja organizirani u dvije pravilne okomite osi, dok je u polovici drugoga kata otvoren samo jedan prozor. U sjevernoj polovici prizemlja otvoren je ulaz uokviren neukraaenim gredama, a ju~no od njega kvadratni prozor. U osi ulaznog portala i prizemnog prozora, na prvome su katu dva pravokutna prozora glatkih greda i plitko profiliranih natprozornika. U sredianjoj osi fasade, na drugome je katu otvoren lu no zavraen prozorski otvor koji po iva na profiliranoj klup ici skoaenog donjeg dijela ukraaenog oatro rezanim lisnatim ornamentom i s prednje strane identi no ukraaenim konzolama. Doprozornici su glatki, a kapitelne zone ponavljaju lisnati ornament klup ica. Zaobljene grede lukova neznatno su pribli~ene ime je stvoren dojam blage zaailjenosti skoaenog luka koji je u donjoj zoni ukraaen motivom pravilnih zubaca, a u gornjoj zoni nizom palmeta. Ju~na je fasada priljubljena uz susjedni objekt. Sjeverna fasada s dvoriatem komunicira vanjskim stubiatem priljubljenim uz isto nu fasadu objekta opisanog pod kataloakim brojem 20. Isto ni dio prizemlja zauzima zidom zatvorena cisterna, a u zapadnom dijelu postavljeno stubiate zavraava u loi prvoga kata koja je rastvorena zidanim lukom koji po iva na zapadnom stupcu s profiliranom bazom i etvrtastim kapitelom, i isto nom stupiu jednakih baza i kapitela. U sjeveroisto nom uglu loe nalazi se etverostrana bunarska kruna prizemne cisterne. Ulazni portal glatkih greda smjeaten je u zapadnom dijelu loe. Razinu drugoga kata, iznad loe, rastvaraju dva prozora glatkih greda. Kroviate: Dvostreano, postavljeno okomito na glavno, zapadno pro elje, pokriveno kupom kanalicom. Stanje Zapadna fasada je u veoma loaem stanju; na veem je dijelu otpala ~buka, a elementi stilske dekoracije su zbog atmosferskih utjecaja porcnjeli. Stanje je mnogo bolje u unutraanjem dvoriatu i lo~i. Vrijeme i stil: Renesansni prozor postavljen na drugom katu zapadne fasade, a koji po izboru i izvedbi elemenata stilske dekoracije pripada opusu lokalne kameno-klesarske akole aktivne u prvim desetljeima 16. stoljea, navodi na zaklju ak o renesansnoj pregradnji kue koja je zbog svojeg smjeataja na sjeverozapadnom rubu povijesne gradske jezgre ovdje zasigurno morala postojati. Barokna loa okrenuta prema zajedni kom dvoriatu koju kua dijeli sa susjednom, barokna je pregradnja datirana u 1726. godinu. Valorizacija Osim stilski vrijednog prozora koji je produkt renesansne kameno-klesarske radionice, unutraanje dvoriate s vanjskim stubiatem koje vodi do barokne loe, te konstrukcijski jedinstvena cisterna smjeatena u prizemnoj prostoriji, s krunom bunara u loi prvoga kata imaju visoku urbanisti ku i arhitektonsku vrijednost. Kataloaka jedinica br. 20 Lokalitet: Cres; kat. est. 494; Pod Urom 16 Lokacija: Kua je glavnim, zapadnim pro eljem okrenuta nasuprot ravnom za elnom zidu zborne crkve Sv. Marije Snje~ne na glavnoj gradskoj prometnici koja u ovome dijelu nosi ime Pod Urom. Isto na linija ulice u ovome dijelu ne slijedi ina e pravilan tok prometnice, ve se airi prema istoku slijedei nekadaanji pravac ulice kojeg je naruaila renesansna pregradnja starije crkve Sv. Marije. Namjena: Stambena dvokatnica s gospodarskim prostorijama u prizemlju. Dvoriate i vrt: Andronom koji je otvoren u sjevernoj polovici zapadne fasade, ulazi se u zajedni ko dvoriate koje pripada ovoj i trima susjednim kuama. Dvoriate je poplo eno pravokutnim kamenim plo ama. Vanjsko stubiate prislonjeno uz isto nu fasadu kue vodi do podesta s malenom loom putom kojega se ulazi na prvi kat kue. U sjeveroisto nom uglu dvoriata odlo~en je renesansni kapitel iz crkve Sv. Marije koji slu~i kao postolje vazi s cvijeem. Tijelo kapitela je aesterokutno, ukraaeno u donjoj treini ispunjenim kanelirama nad kojima je vijenac pravilnih zubaca. Tlocrt: Kua ima trapezoidni tlocrt aire zapadne i ju~ne fasade, Jugoisto nim uglom 'prodire' u prostor kue opisane pod prethodnim kataloakim brojem s kojom dijeli dvoriate. U dvoriate se ulazi kroz ba vasto nadsvedeni andron koji je otvoren u sjevernoj polovici prizemlja. U konobu se ulazi kroz portal prizemlja zapadne fasade. Vanjsko stubiate kojim se ulazi u stambene prostorije prvoga kata polo~eno je uz isto nu fasadu u dvoriatu. Stubiate zavraava loom u ijem se sjeveroisto nom dijelu nalazi kruna bunara, a iz koje se ulazi u stambene prostorije ove i kue br. 20. Unutraanjost prvoga i drugoga kata temeljito u kasnijim su stoljeima temeljito pregraivane, te je nemogue utvrditi izvorni raspored prostorija. Nije o uvan ni kameni namjeataj kue. Graa i tehnika: Lomljenci utopljeni u mnogo morta. Uglovi kue oja ani su pravilno klesanim, izmjeni no postavljenim kamenim blokovima. Fasada: Glavna, zapadna fasada je komponirana u dvije okomite osi svijetlih otvora. U sjevernoj polovici u razini prizemlja otvoren je ulazni portal androna ukraaen bastonom, a uz ju~ni rub fasade manji porta glatkih greda. U osi portala androna, na prvome katu otvoren je pravokutni prozor neukraaenih okvira, a u osi manjeg ju~nog portala pravokutni prozor glatkih greda koji po iva na plitko profiliranoj klup ici u donjoj zoni ukraaenoj redom dijamantnih ukrasa. Konzole su s prednje strane ukraaene stiliziranim lisnatim ornamentom. U razini treega kata, u sjevernoj je osi otvoren prozor neukraaenih okvira, a u ju~noj lu no zavraen prozor koji po iva na profiliranoj klup ici skoaenog donjeg dijela ukraaenog stiliziranim lisnatim ornamentom i s prednje strane identi no ukraaenim konzolama. Doprozornici su glatki, a kapitelne zone ponavljaju lisnati ornament klup ica. Zaobljene grede lukova neznatno su pribli~ene ime je stvoren dojam blage zaailjenosti skoaenog luka koji je u donjoj zoni ukraaen motivom pravilnih zubaca, a u gornjoj zoni nizom palmeta. Isto noj fasadi, koja iji je manji sjeverni, i vei ju~ni dio zakriven susjednim kuama, prilazi kroz spomenuti andron u osi kojega su u razini prvoga i drugoga kata dva pravokutna prozora neukraaenih greda. itavu ju~nu polovicu fasade zauzima vanjsko stubiate koje vodi na baroknu lou kue opisane pod brojem 20. Iz loe se ulazi u stambene prostorije kroz portal glatkih okvira na ijem je nadvratniku rimskim brojkama uklesano MLCCXXII. Sjeverna i ju~na fasada prislonjene su uz susjedne objekte. Kroviate: Sni~eno etverostreano, pokriveno kupom kanalicom. Stanje Glavna, zapadna fasada je u veoma loaem stanju. S velikog je dijela ~buka u potpunosti otpala i otkrila starije nanose ~buke. Kameni okviri glavnog portala i renesansnog prozora na drugom katu na mjestima su otu eni i pocrnjeli. Stanje isto ne fasade je zbog zaklonjenosti od izravnog utjecaja atmosferalija neato bolje. Vrijeme i stil: Sudei po lokaciji (sjeverni rub povijesne jezgre grada Cresa) ovdje je joa u doba romanike morala postojati stambena zgrada, postavljena su elice glavnoj apsidi (ili apsidama?) crkve koja je prethodila zbornoj crkvi Sv. Marije kakvu danas znamo. Ta je romani ka (ili goti ka?) kua pregraena krajem 15. ili po etkom 16. stoljea kojom prilikom je na zapadnoj fasadi otvoren ulaz u andron i renesansni prozor drugoga kata (ostali svijetli nisu stilski ozna eni, no zasigurno su ve tada postojali). Ulazni kompleks isto ne fasade (stubiate  loa  ulaz u prostorije prvoga kata) posljednju je rekonstrukciju do~ivio 1726. godine, kojom je prilikom pregraena loa dobila barokne stupce i stup. Valorizacija Unutraanje zajedni ko dvoriate koje andronom komunicira s gradskom komunikacijom prili no je rijedak primjer u gradu Cresu, te u sklopu s baroknom loom posti~e visok stupanj urbanisti ke i ambijentalne vrijednosti. Renesansni prozor drugoga kata zapadne fasade spuatenim i lagano zaailjenim lukom pripada ostvarenjima lokalne kameno-klesarske radionice s po etka 16. stoljea, i kao takav ima stanovitu stilsku vrijednost. Kataloaka jedinica br. 21 Lokalitet: Cres; kat. est. 594; Osorska 10, 12 Lokacija: Kua je zapadnom fasadom okrenuta prema malom zajedni kom dvoriatu koje je uli nim zidom odvojeno od Osorske ulice koja je zapadni odvojak glavne prometnice. Smjeatena je po sredini sjevernog ruba pretposljednjeg sjeverozapadnog stambenog bloka srednjovjekovne jezgre. Namjena: Stambena dvokatnica. Dvoriate i vrt: Dvoriate koje kua dijeli sa susjednim jugozapadnim objektom uli nim je zidom koji se nastavlja na zapadni rub sjeverne fasade ograeno od Osorske ulice. U dvoriate se ulazi kroz monumentalan renesansni portal iji su dovratnici i nadvratnik na unutarnjem rubu ukraaeni neprekinutim nizom povijenih palmeta u plitkom reljefu,, dok je vanjski rub u donjoj zoni ukraaen nizom pravilnih zubaca, a u gornjoj ovulusa. Vanjski rub ukrasa dovratnika na visokom je nadvratniku uklesan u njegovoj sredini, razdvajajui natpis u dva niza, u kojem je kapitalom ispisano: DI LABIIS INIU..IS& & LI& G..A DOLOSA SERUE ME DOMINE. Izmeu rije i 'serue' i 'me Domine' uklesan je grb u obliku atita smjeaten gornjoj polovici renesansnog vijenca od liaa i voa. `tit dvostruko povijenog gornjeg ruba je podijeljen u dvije okomite plohe, od kojih je lijeva prazna, dok su na desnoj dvije dijagonalne pruge. Nadvratnik zavraava profiliranom strehom ukraaenom s dva reda pravilnih zubaca. Tlocrt: Kua je pravokutnik, polo~en u smjeru istok zapad, kojemu je sa sjeverne strane u visini prvoga kata prigraen suhi prolaz nad Osorskom ulicom koji po iva na zidanome svodu. Vanjsko je stubiate postavljeno okomito na zapadnu fasadu, priljubljeno uz susjednu, jugozapadnu kuu. Stambene prostorije prvoga kata su dvostani ne, dok su prostorije smjeatene u suhome prolazu jednostani ne. Graa i tehnika: Najnoviji sloj ~buke potpuno je prekrio grau zida. Fasada: Glavna je zapadna fasada, okrenuta prema zajedni kom dvoriatu. Uz ju~ni rub prizemlja nalaze se vrata u konobu uokvirena glatkim gredama, a do njih je kameno vanjsko stubiate zaatieno zidanom i o~bukanom ogradom na ijem je donjem kraju postavljena cementna kugla. Stubiate zavraava podestom koji po iva na svodu izgraenom pred ulazom u konobu. Iz podesta se kroz portal glatkih greda sa svijetlim otvorom nad nadvratnikom ulazi u stambene prostorije prvoga kata. Vanjsko stubiate i podest slu~e ulazu u stambene prostorije i susjedne, jugozapadne zgrade. Stubiate je u sjevernoj polovici proaireno terasom koja vodi do kojom se prilazi prostorijama smjeatenim u suhom prolazu na ijoj je zapadnoj fasadi ulazni portal glatkih greda. Terasa je u ovome dijelu zaatiena betonskom ogradom u iju je sredinu ugraen spolij goti ke bifore  mre~iate izmeu dvije polovice susjednih lukova ukraaenih motivom izmjeni nih zubaca i ostatka pravokutnog okvira bifore ukraaenog istim motivom. U razini drugoga kata je u osi portala zapadne fasade jedan prozorski otvor, sjeverno od njega drugi, te na ju~nom rubu suhoga prolaza trei. Svi su uokvireni glatkim gredama. Sjeverna je fasada slobodna samo u razini prizemlja ispod suhog prolaza i potpuno je zatvorena. Isto na fasada kue priljubljena je uz susjedni objekt, dok je isto na fasada suhoga prolaza rastvorena u razini prvoga kata pravokutnim prozorom uokvirenim profiliranom kamenom gredom kojom na doprozornicima i natprozorniku na vanjskom rubu te e niz pravilnih zubaca. Pod profiliranom i istaknutom strehom, a na sredini natprozornika nalazi se grb obitelji Petris-Bocchina u obliku atita smjeatenog u vijencu liaa i voa. U njegovoj osi, a u razini drugoga kata nalazi se joa jedan neukraaenih greda. Kroviate: Dvostreano, polo~eno okomito na sjevernu fasadu. Pokriveno kupom kanalicom. Stanje Kua je nastanjena i u dobrom je stanju. Renesansni dvoriani portal je pocrnio, a zbog loae kvalitete kamena nalazi se u veoma loaem stanju, te mu je potrebna obnova. Vrijeme i stil: Kua je u katalog koji obuhvaa stambene objekte nastale u 15. i 16. stoljeu uala isklju ivo na temelju spolija koji su iskoriateni prilikom barokne pregradnje. Rije  je o dvorianom portalu i fragmentu bifore ugraenom na ogradi terase suhoga prolaza. Monumentalni renesansni portal veli inom i bogatom dekoracijom ne uklapa se u sku en prostor dvoriata, a pripadao je kui obitelji Petris-Bocchina koja se vjerojatno nalazila u blizini. Njegov dekorativni program (pravilni zupci, ovulusi, stilizirane palmete, grb u vijencu od liaa i voa, natpis u kapitali) pripada razdoblju visoke renesanse, na temelju ega mo~emo zaklju iti da je kua Petris-Bocchina pripadala tipu patricijske kue kojem pripadaju i objekti opisani pod kataloakim brojevima 2, 3, 4 i 12. Ukoliko se i goti ka bifora iji je fragment uzidan u ogradu suhoga prolaza nalazila na toj kui, mo~emo je zamisliti kao patricijsku kuu s glavnom fasadom rastvorenom reprezentativnom goti kom biforom i ostalim svijetlim otvorima renesanse dekoracije (po emu bi bila sli na kui Marcello-Petris), te prostranim dvoriatem ograenim zidom u kojem je bio smjeaten opisani renesansni portal. Valorizacija Fragment goti ke bifore je uz bifore kue Marcello-Petris jedini sa uvani primjer takvoga svijetlog otvora u gradu Cresu, pa uz renesansni portal posjeduje visoku stilsku vrijednost. Visoka urbanisti ka vrijednost kue ostvarena je kompozicijom vanjskog stubiata s terasom, te suhim prolazom nad Osorskom ulicom. Kataloaka jedinica br. 22 Lokalitet: Cres; kat. est. 569; Ulica Ante Tentora 14 Lokacija: Kua se nalazi na jugoisto nom uglu krajnjeg sjeveozapadnog pravilnog stambenog bloka srednjovjekovne jezgre grada, na kri~anju glavne gradske prometnice (u ovome dijelu Ulica Ante Tentora) i Osorske ulice koja iz nje izlazi pod pravim kutom i vodi do lijevkastog trga pred Mandra em. Namjena: Stambena dvokatnica s prizemnim gospodarskim prostorom. Dvoriate i vrt: Kua sjevernom fasadom definira ju~ni rub manjeg zajedni kog dvoriata kojeg dijeli sa susjednim objektima. Dvoriate je zidom koji se nastavlja na isto nu fasadu kue odvojeno od glavne prometnice. Zid je u sjevernom dijelu prekinut, te nije mogue rei je li se ovdje nalazio dvoriani portal. Tlocrt: Kua je pravokutnog tlocrta, polo~ena u pravcu istok  zapad. U prizemni gospodarski prostor sastavljen od dvije prostorije ulazi se kroz portale isto ne i sjeverne fasade. Vanjskim stubiatem postavljenim uz sjevernu fasadu prilazi se do ulaznog portala prvoga kata. Sudei po svijetlim otvorima, stambeni je prostor prvoga i drugoga kata bio takoer raa lanjen u isto nu i zapadnu prostoriju. Graa i tehnika: U prizemlju ju~ne fasade vidljivi su veoma pravilno slagani klesanci. Na ostalim fasadama, osobito u sredianjim dijelovima upotrijebljeno je priklesano kamenje utopljeno u mnogo vezivnog materijala. Naknadne su zapune svijetlih otvora izvedene u opeci loaije kvalitete. Kamen upotrijebljen na goti kom prozoru isto ne fasade loae je kvalitete, te se pod utjecajem atmosferalija ljuati. Velike su povraine isto ne fasade pocrnjele. Fasada: Reprezentativna fasada je ona isto na, okrenuta prema glavnoj prometnici. Komponirana je u jednoj okomitoj sredianjoj osi u kojoj se ni~u prizemni portal uokviren glatkim gredama koji je danas zapunjen opekom, goti ki prozor sedlastog luka na prvome katu i nad njim manji kvadratni prozor. Reprezentativni goti ki prozor prvoga kata le~i na profiliranoj klup ici ukraaenoj redom dijamanata u gornjoj zoni. Klup icu nose konzole u obliku stiliziranih lavljih glava. Doprozornici su glatki, s kapitelnim zonama nazna enima u donjoj zoni profilacijom, a u gornjoj zoni redom dijamanata. Iz njih izlazi sedlasti luk s unutraanje strane ukraaen nizom izmjeni nih zubaca, a s vanjske strane redom dijamanata. Tjeme luka zavraava dvostrukom volutom s grbom nepoznate obitelji u obliku atita u kojem je u donjoj zoni zvijezda a u gornjoj polumjesec. Mali kvadratni prozor drugoga kata le~i na ravnoj gredi porzorske klup ice bez konzola. Sjeverna fasada otvorena je prema zajedni kom dvoriatu i njezinom kompozicijom dominira vanjsko stubiate Kroviate: Dvostreano, okomito na isto nu fasadu. Stanje Premda trajno nastanjena, fasade kue su u veoma loaem stanju. Isto na i ju~na fasada nisu o~bukane, a klesanci su pod utjecajem atmosferalija pocrnjeli. U veoma loaem stanju je i goti ki prozor sedlastog luka na lavljim konzolama. Kamen je potamnio i ljuati se, te mu je potrebna temeljita obnova iju nu~nost namee i injenica da je ovo jedini primjer u potpunosti o uvanog prozora sedlastog luka s klup icom na lavljim konzolama u gradu Cresu. Vrijeme i stil: Reprezentativni goti ki prozor datira moguu pregradnju ranijeg objekta u drugu polovicu 15. stoljea, prije pojave renesansnih dekorativnih elemenata na zbornoj crkvi 70-ih i 80-ih godina, a koji e se u stambenoj arhitekturi ustaliti tek s prvim desetljeem 16. stoljea. Valorizacija: Objekt predstavlja dobar primjer pu ke srednjovjekovne kue s reprezentativnom fasadom okrenutom prema glavnoj prometnici, dok je vanjsko stubiate kojim se prilazi stambenim prostorijama prvoga kata u zajedni kom dvoriatu koje je u ovom slu aju dvorianim zidom odvojeno od prometnice. Goti ki prozor jedinstvenoau dekoracije (lavlje konzole) i relativno dobrom o uvanoau je vrijedan u okviru istra~ivanja stilskih mijena na razmeu 15. i 16. stoljea. Kataloaka jedinica br. 23 Lokalitet: Cres; kat. est. 576; Ulica Creskog Statuta 12 Lokacija: Glavna je fasada kue smjeatena zajedni kom dvoriatu kojem se prilazi kroz andron iz Ulice Creskog Statuta koja je nastala u 16. stoljeu na nova gradska ulica, a povezuje isto na gradska vrata (porta Marcella) s Mandra om. Namjena: Stambena dvokatnica. Dvoriate i vrt: U dvoriate koje kua dijeli sa susjednim objektima ulazi se kroz andron, smjeaten u prizemlju kue koja dvoriate definira sa sjeverne strane. Ovakvo rjeaenje prilaza zajedni kom dvoriatu jedino je sa uvano u gradu Cresu. Andron je nadsveden kri~nim svodom zidanim u opeci, oslonjenim na skoaene konzole. Dvoriate ima tlocrt pravokutnika polo~enog u pravcu sjever  jug, a iz njega se ulazi u kue koje ga definiraju sa zapadne, ju~ne i isto ne strane. Poplo eno je pravokutnim kamenim plo ama. Tlocrt: Kua je blago trapezoidnog tlocrta zbog zapadne fasade koja je neato aira od isto ne. Kako mi pristup unutraanjosti nije bio mogu, nisam mogao odrediti organizaciju prostorija. Na isto nom dijelu sjeverne fasade u razini prvoga kata iz zida je istaknut kamin u opeci koji se u razini drugoga kata su~ava u dimnjak. Graa i tehnika: Na mjestima otpale ~buke na sjevernoj fasadi vidljivi su pravilni kameni blokovi. Fasade je mjestimi no zapunjena opekom. Fasada: Glavna, sjeverna fasada okrenuta je prema opisanom zajedni kom dvoriatu. Svijetli su otvori organizirani u jednoj, sredianje postavljenoj okomitoj osi. U razini prizemlja otvor je glatkih greda. U razini prvoga kata, u osi prizemnog otvora nalazi se lu no zavraen prozor glatkih doprozornika u ijim su danas otu enim zonama kapitela vidljivi ostaci kaneliranog ukrasa. Vanjski rub luka prozora je izba en i s vanjske strane gladak, dok je s unutraanje strane ukraaen nizom palmeta. Unutraanjim, uvu enim rubom luka te e niz kratkih kanelira. Doprozornici su naknadnom intervencijom produ~eni za dvije treine visine, a tada je spuatena i profilirana prozorska klup ica ukraaena nizom dijamanata. Izvorno prozorski otvor tom je intervencijom preuzeo funkciju vratiju koja vode na balkon. Prozoru je nakon toga zapunom u opeci vraen prvobitni izgled, ali je prozorska klup ica ostavljena na izmijenjenom polo~aju. Isto no od prozora, u razini prvoga kata nalazi se spomenuta izbo ina kamina. U razini drugoga kata, pomaknut zapadnije od svijetlih otvora prizemlja i prvoga kata, nalazi se prozor glatkih greda kojoi po iva na zaobljenoj prozorskoj klup ici. Isto na i ju~na fasada priljubljene su uz susjedne objekte. Svijetli otvori zapadne fasade novijeg su datuma, te nije mogue raspoznati prvobitnu organizaciju i izgled. Kroviate: Dvostreano, polo~eno okomito na glavnu, sjevernu fasadu. Pokrivenu kupom kanalicom. Stanje: Sjeverna je fasada u razini prizemlja nedavno pokrivena slojem grube ~buke, no u gornjim je eta~ama ~buka gotovo u potpunosti otpala oktrivajui naknadne intervencije u vidu zapuna troanih dijelova fasade opekom. Vrijeme i stil: Elementi stilske dekoracije prozora prvoga kata sjeverne fasade morfoloaki (kanelire, palmete)i izvedbeno pripadaju korpusu djela lokalne kameno-klesarske akole s po eka 16. stoljea, kada je kua najvjerojatnije sagraena, no zbog polo~aja unutar posljednjeg sjeverozapadnog bloka srednjovjekovne gradske jezgre, treba ostaviti otvorenom mogunost renesansne pregradnje neke ve postojee kue. Valorizacija: Jedinstven primjer dvoriata s andronom nosi stanovite urbanisti ke i ambijentalne vrijednosti, dok se stilski izdvaja prozor lokalne renesansne kameno-klesarske radionice kojem je, kao i itavoj sjevernoj fasadi, nu~no potrebna temeljita obnova. Kataloaka jedinica br. 24 Lokalitet: Cres, kat. est. 51; }rtava faaizma 1 Lokacija: Kua se nalazi u sklopu krajnjeg zapadnog nepravilnog stambenog bloka burgusa, u etvrti Rialto, pred Vratima Sv. Nikole. Strma ulica Rialto povezuje zapadna vrata renesansnog obrambenog pojasa s Mandra em i osnovna je prometnica burgusa. Njezin najzapadniji sjeverni odvojak je i Ulica ~rtava faaizma. Kua je prema gradskom prostoru otvorena veoma uskom uli nom fasadom stijeanjenom u airokom kutu u kojem se lomi stambeni blok kojega je dijelom. Ostale su fasade priljubljene uz susjedne objekte. Namjena: Stambena dvokatnica. Dvoriate i vrt: Nema Tlocrt: Kua je nepravilnog peterokutnog tlocta, nastalog na na in da je jugoisto ni ugao odsje en ime je nastala glavna fasada okrenuta prema Ulici ~rtava faaizma. Ostale fasade, koje su neko bile slobodne, u kasnijim su vremenima zatvorene susjednim objektima. Graa i tehnika: }buka koja je otpala u sredianjem dijelu glavne, jugoisto ne fasade, oktrila je zie od uslojenih pritesanih kamenih blokova utopljenih u mnogo vezivnog materijala. Fasada: Jedina danas otvorena fasada, ona je uska jugoisto na. Svijetli su otvori komponirani u samo jednoj osi. U razini prizemlja nju ine vrata glatkih greda, otvorena u jugozapadnom rubu, dok su u sredianjoj osi prozori prvoga i drugoga kata. Prozor prvoga kata po iva na profiliranoj prozorskoj klup ici iji je donji rub ukraaen nizom pravilnih zubaca, a oslonjena je na konzole u donjoj zoni ukraaene lisnatim ornamentom, a u gornjoj dvostrukom bo no postavljenom volutom. Doprozornici su ukraaeni u donjoj treini ispunjenim kanelirama, a isti je motiv ponovljen u reduciranom obliku na kapitelnim zonama. Luk prozora je ukraaen stupnjevitom profilacijom. Bo na su ishodiata luka, kao i njegovo tjeme naglaaeni volutama s palmetom; bo ne su volute jednostruke, a tjemena dvostruka. Luk je kasnijom intervencijom zapunjen opekom, te je prozor arhitravno zavraen glatkom gredom. U razini drugoga kata, u osi renesansnog prozora otvoren je pravokutni prozor glatkih greda. Kroviate: Dvostreano, paralelno s glavnom, jugoisto nom fasadom. Pokriveno kupom kanalicom. Stanje: Kua danas nije naseljena, zidovi su u veoma loaem stanju, te joj je potrebna temeljita obnova. Vrijeme i stil: Prozor prvoga kata jugoisto ne fasade proizvod je lokalne kamenoklesarske radionice prve polovice 16. stoljea. Kako je ovo jedini primjerak produkta te radionice na podru ju burgusa, u kojem na po etku 16. stoljea uglavnom ~ivi stanovniatvo koje tek usvaja urbanu matricu ~ivota, on zorno svjedo i o urbanizaciji koju srednjovjekovno predgrae do~ivljava uklju ivanjem u gradski prostor po etkom 16. stoljea. Valorizacija: Kua prosje ne urbanisti ke i ambijentalne vrijednosti. Renesansni prozor koji dosljedno primjenjenim elementima arhitektonske dekoracije odska e od uobi ajene sheme na ina ukraaavanja svijetlih otvora u predgrau nosi stanovite stilske vrijednosti u okviru prou avanja djelovanja spomenute kameno-klesarske radionice i procesa urbanizacije predgraa grada Cresa na po etku 16. stoljea. Prilog II. Popis majstora zaposlenih na gradnji zidina prema redosljedu njihovog spominjanja na folijima "Libbro de conti della fabbrica dele Mura di Cherso per essecutiem della deliberation del Senato 1509. 24 Septembris", DARi, XXXVI/4 121521. 9. 2.m.o Sidro StossichDeputati della fabbricha delle mura: Bartolo de Bocchina et Luca de Rodinis1521. 27. 3.m.o Tiberio141529. Sidar Stossich161526.Sidar Stossich211520.211517. 28. 3.m.o Marco _____________ Razanjinm.o ______________ Zulio, Zuane? muradorMarco et m.o _________221521. 17. 12.m.o Marco et ___________23m.o __________ (Piero?) murador241514. 24. 7.ibidem25.1514. 6. 2. ibidem et Bartolomeo et Paolo_________ de pago (?)m.o ______ Proficism.o Marcom.o Bartolomeo de ________ (Fabia)251514. 28. 2.m.o Jeronimo da Sebenicom.o Pierom.o Marco261514. 29. 6.261514. 28. 7.m.o Piero et m.o Marco271525. 25. 4.m.o Piero murador________ da Pago27m.o Piero murador281525. 25. 8. Piero murador28ibidemm.o ___________ (Basiol?)291525. 3. 7.m.o Piero291525. 24. 3.m.o Piero murador311517. 30. 12.321517. / 1518.Marangon _________________m.o mr.o __________________m.o __________________Mr.o ___________________Marangon Zorzi Zidarich321518. 15. 6.Michele MarangonichZorzi ZidarichGaudenziom.o __________ _________Mr.o da ______________ Mr.o ____________ (orologio delle monache)331519. 1. 3.Mr.o _______________ (Sidarich?)m.o Isidoro1519. 5. 7.m.o Fabrizio da ________ (Grado?)341518. 5. 6.Mr.o Gasparinich1518. 9. 6.M.o _____ (Favro?) GasparinichMr.o _____________Mr.o Piero Zuonarich35m.o Sidrom.o Piero351518. 1. 6.m.o Sidro Stossichm.o Sidarich361520. 22. 4.Mr.o ______________Mr.o ______________Mr.o Sidarich401524. 28. 1.m.o Sidro Stossich41m.o Sidro Stossich421517. 4. 7.m.o Sidro Stossich421525. 28. 1.Arhomag.o SidarichMr.o Bagatellam.o Piero Zuonarichm.o Sidro Stossich1525. 3. 8.m.o __________ (Simun?) Gajdinich1525. 4. 8.ibidem431525. 4. 8. m.o __________ tagliapiera, Cons441525. 26. 8.m.o Martino tagliapiera1525. 5. 8.m.o Frano Gasparinich, Cons441525. m.o F. Gasparinich451525461525. 12. 12.m.o Sidro Stossich461526. 12. 1.m.o Frano Gasparinich1526. 18. 4.M.o Sidro Stossich491526.511527. 12. 3.m.o Mathio tagiaprea, 2 parzi da pozzo al Prado; L. 301527. 17. 4.ibidem L. 621527. 20. 4.ibidem L. 31511527.ibidem L. 421527. 13. 6.m.o Sidro Stossich za radove na Pratu1527. 11. 6.al San Marco1527. 29. 6.Sidru Stossichu per far ___________ al S. Marco L. 211527. 9. 8. Mr.go ___________ (Vrachinich?) per gro al mollo porto al S. Marco521527. 3. 9.m.o Mathio tagliapiera521527. 18. 12.m.o Sidro Stossich1527. 22. 12.m.o Mathio gro al Prado1527. 28. 12. ibidem1527. 28. 12. Sidar Stossich531527. 18. 12.54.1534. 22. 9._____ Zorzi Zuonarich et Piero (?)551536. 8. 10.551535. 13. 6.561535. 13. 6.Sidro Stossich56Sidar571535. travanj581535. 10. 4.Sidar, 581536. 30. 3.ibidem59ibidem60ibidem61ibidem631537.641538.1538. 12. 3.Mg.ro Zampiero Marangon651538. 12. 3.m.o Sidro Stossich 66671538. 20. 6.m.o Francesco da pozzo taiapiera671539.68Sidarm.o _____________ radi u S. M.o691540m.o Francesco Gasparinichm.o Togomiro _____________________ m.o Andrea da Bergamo701541. 9. 4. m.o Sidro Stossich_______________72 1542. /43.73Sidar per far la porta della Rassa73 ibidem74 1544.Ne itko75 Sidar76 1545. Sidar 4x771546.781547. Sidar791548.801550. 11. 10.Zapis o zgradi koju je Zuane de Papia ostavio Fontiku801581. 17. 6.811581. 17. 6.m.o Zampiero Zuonarichm.o Francesco stossich q.m Sidrom.o Nicolo de Curciolam.o Francesco Stossich q.m Giacomo1581. 3. 6.Nikola Bragadin, zapisi o gradnji na Pratu81831582. 13. 3.m.o Zampiero Zuonarich et compagni muradori rade na fabbrica della Girsiola (crkvica sv. Urule?) mr.o Marco Soldatich tagiapiera; 84Mco Lombado851584. 13. 7. Not. Piero Francesco de Petrism.o Zorziju Zuonarichum.o Fran.o Stossichm.o Nicola da Curzolam.o Zampiero Zuonarich L. 30m.o Mateo da Rovigno____ dlli miera setanta de piee per la porta L. 1551584. 25. 5.Zuani Zuonarichu L. 264 p. muraFrancescu Stosichu L. 162Nicola da Curzola L. 162Zampieru Zuonarichu L. 122A ___ Zuane Spechieto per molo del suo _____ per haver _________ capiere per la porta L. 12286m.o Battista taipaiera per far larma Lombarda qual fomessa sopra la porta L. 62871585. 13. 3.A m.o Battista taia piera et compagni a calto della favera delle parte come apar nel instrumento daccordo L. 372A Jacopo Corazina per far le catene per la porta L. 92A m.o Battista taia piera per refar larma del cl.mo S.or conte et cap.o Lombardo L. 12289m.o Fran.o Stossich et Marco Soldatich per la fattura della porta posta al Pradom.o Marc_______ __________ per fatura di S. Marco della arme911587. 21. 12.Francesco Stossich, murator L 12m.o Matteo Gapich per tanta __________ condotta in piu _______ per la fabbrica, oltra una sua _________ scontata cara m.o ____ L. 28Zuane Zuonarich L. 36Vito Stossich L. 16m.o Francesco Stossich il Vecchio L. 30m.o Andrea GismondinA Zuanpiero Zuonarich, muraro, scalle piscio L. 90Zampiero Zuonarich e Francesco Stossich _______ _______ fatta al _________ (baloardo?) L 150 I L 132911581. 16. 8.m.ro Lodovico Matulich muraroGesmondin murarom.ro Nicolo Stosich muraro p. giornata quattro alla merl. et riadura L. 8pieraq cotta ferarasa 2000 mandata dalli Ambasciatori da Venetia L. 34piera cotta padovana 1800 _____ a Cherso in piu voltepiera da Moise de Petris L. 5condutura di sabia et calcine pagata a fr.o Giurgiaco921583. 28. 2.dovoz pijeska92m.ro Franco Palcich p. tanta calcina931588. 9. 5.primitak novca od raznih graana95 1587. 17. 2.mr.o Marco Soldatich - fattura delle due collone base et capitelli L. 60, stupovi su za corte di palazzo, isti radi i na balconi di camera sopra la corte dell palazzo, scaletta dell palazzo1587. 1. 3.... pergola ... parte di scale ... quattro finestre del portico sve Marco Soldatich961587. 5. 4.mr.o Marco Soldatich corte dell palazzo scalla balconi tre96 1587. 21. 2.Zuane Gapich p. indorar il S. Marco L. 68 (reljef lava Sv. Marka na Pretorskoj pala i)971588. 23. 5.971599.981599. 27. 1.mr.o Lodovico Matulich mr.o Francesco Stossich mr.o Franc.o Palcich mr.o Andrea Gesmondin1599. 21. 2.m. Lodovico Malagigi1599. 9. 3.m. Franc.o Palcich Paolo Mladinich Luca Mladinich1599. 9. 4.Andrea Gesmondin mr.o Franco Stossich mr.o Marco Radoca tagiapiera mr.o Gasparo Zuonarich mr.o Franco Palcich mr.o Andrea Gesmondin mr.o Franco Palcich mr.o Franco Stossich99ibidemmr.o Marco Soldatich101Stossich, Soldatich, Gesmondin10214. 7. 1600.Fra. Stosscih L. Matulich A Gesmondin Gasparo Zuonarich102'ukupne isplate: a) m.ro Marco Palcich m.ri Luca et Paolo Mladinich mr.o Marco Soldatich mr.o Lodovico Matulich L. 3313 b) mr.o Franco Stossich mr.o Gasparo Zuonarich mr.o Sidro Zuonarich mr.o Andrea Gesmondin L. 3720 c) m.ro Andrea Gesmondin L. 1916 d) m.ro Marco Soldatich L 389 Ukupno isplaena svota: L. 9338 103la torre della porta qualsi e da livello dalla fronte di for a sopra la porta spominje i ostale traktove zida Andrea Gesmondin Lodovico Matulich total L 9334103'1602.1041602.coridor da garbin coridor da tramontana m.o Andrea Gesmondin L. 7681071602la SARASINASCA sopra la porta di S. Nicolo107'1610. 4. 7.Qui seguita un'aggionta doppo Sig.ta datta sopra la pub.ca Loggia ditti ducati 1130110'1603. 20. 1.spominje se svota od 1130 dukata, ali ne i na to se ta svota odnosi1111603. 25. 4. mro Andrea Gesmondin muraro mro Frano Stossich et compagni murari111'1603. 26. 5.mro Andrea Gesmondin per far zapar le fondanza del baloardo L 33 mro Franco Stossich muraro mro Mathio Soldatich a far terrapienar il balloardo app.o S. Spirito Gesmondin per far disaricar i legname et ferraglia et portarli al marangon1121603. 1. 6.spominju se radovi sulla porta sopra il torrion app.o s. Spirito1131603. 3. 7.mro Fran.o Stossich e compagni spesi di piombo p. impiombar la porta al prado L. 1141 p. contadi al favro p. comprar il cadena della porta picola della terra p. reffar occhietti, et riffar chiodi p. la detta mr.o Fran.o Stoccich et mro. Marco Soldatich p. suo fatura et p. far de porta mro Marco Soldatich il tagiapiera p. conto delli scolini detti torrioni113'1604. 19. 3. razni sitni troakovi (klju evi za vrata pored kule, prijevoz, drvo, itd mro. Andrea Gesmondin p. fattura della porta app.o i fauri del prado1141604. 4. 8. mro Andrea Gesmondin p. riffar il molo della porta del Mergo mro. Franco Stossich p. la porta del grado (?) m.o A. Gesmondin p. il volto ala porta delli fauri, et far la banchetta al molin dalla porta del mergo, et la banchetta grande del prado m.o Marco Soldatich p. far la lagha? di sopra la banchetta pienra cotta congata p. far il moleo dalla torre sopra la porta del mergo coppi da Pisan p. coprar il detto torrion mr.o Mathio Soldatich p. far i.feridar alla porta del prado A. Gesmondin da Canal et ___ p. far li molli ? della parte del prado114'1604. 24. 9.m.ro And.a Gesmondin et m.ro Marco Soldatich a buon conto del torrion, cioe della Muoglia? alla parte del Mergo mr.o A. Gismondin, a buon conto del Muro dalla torre, sopra la porta del Mergo L. 1201151609. 9. 2.Gesmondin p. la porta del torrion . Sabba? Gismondin p. lavorar coperto il torrion, sopra la porta del mergo mro Marco Soldatich tagiapiera p. una arma posta al torrion sopra la porta del Mergio L18 mr.o A. Gismondin p. far la porta dalla torre del detto (?) al torrion del Mergo Soprastante della fabbrica: Gasparo Solis1191610.And.ea p. far la tore app.o S. Spirito Fran.o Stosci et compagni nella cortina del muro dal torrion del mare fino quello di S. spirito, et quello del S. spirito fino la porta grande del Prado119' m.ro Andrea Gismondin (spominje se posebno, mogue kao protomajstor) m.ro Franc.o Palcich mr.o Luca Mladinich mr.o Paolo suo fratello mr.o Mathio Soldatich mr.o Lodovico Matulcih mr.o Franc.o Stossih mr.o Gasparo Zuonarich mr.o Gasparo Zuonarich molo mr. Gesmondin mr.o Marco Soldatich joa nekoliko zapisa do 1612, spom. Paolo Mladinichzapisi do 1620. rjei, mogui popravci i dovraenja velikih radova koji su prakti no zaklju eni sa 4. 7. 1510.   Stilski obilje~en lokalizam pjaceta u ovom kontekstu pretpostavljam uobi ajenom corte (M. Plani Lon ari), ili zajedni ko dvoriate. Na ovome mjestu valja naglasiti da takav urbanisti ki sustav svoje ishodiate ima u Veneciji.  Izrada arhitektonskih snimaka organizacijski na ovom stupnju istra~ivanja nije bila mogua.  Lemessi 1979, V. I-IV. Ovdje valja istaknuti kako u ovom opse~nom djelu nisu objavljene sve odluke sa sjednica Vijea, ve samo one koje je autor smatrao bitnima u kontekstu prikaza creske svakodnevice od 16. do 18. stoljea. Velik je nedostatak ovako ambicioznog rada i to ato odluke, osim bitnijih izuzetaka, nisu objavljene na originalu, ve u autorovom prijevodu na standardni talijanski jezik, uz mjestimi no opse~ne komentare.  Fortis 1771  Jackson 1887 v. III.  Petris 1892  Mitis S 1893, 1899, 1926, 1927, 1933  Beuc 1953  Stra~i i 1981  Izvori 1984  Crnkovi 1984  Plani Lon ari 1981 i 1986  Gruji 1972  Duda Marinelli 1984, 1986  Polo~aj grbova na fasadi zborne crkve, tuma enje grba fra Antuna Marcello-Petris, i sl.  Ivan evi 1986 i 1993; `tefanac 1986  Farlati 1775, v. V.  Gudelj 1999  Duda-Marinelli 1992  Demonja 2000  Fu i 1949  Mohorovi i 1954  Mohorovi i 1956  Bocchina-Antoniazzo - Ferrari 1953.  Prelog 1957  Sabljak  Ve~i 1979; Ve~i 1980  Ke kemet 1988  Fazini 1980  Gruji 1987, 1993, 1994, 1995; Nodari 1991  Kri~man1979, str. 37-40  Stra~i i1984, str. 114  Slukan-Alti 2000., str. 4  Joa je otvoreno pitanje je li na ovome mjestu postojao plovni kanal (P. Skok, I. Beuc., A. Mohorovi i), ili su se brodovi manjeg gaza oblicama prebacivali preko uske prevlake (N. Stra~i i, B. Fu i). Kopanjem jarka za polaganje cijevi novog vodovoda preko niskog terena na podru ju Jaza 1976. godine naialo se na nedirnutu podlogu lomljivog vapnenca, ato isklju uje mogunost da je ovdje neko postojao kanal (Stra~i i 1981, str. 117)  Deanovi 1981.  Farlati 1775, str. 210  Mohorovi i 1956., str. 471  Fu i 1990, str. 26  Cella 1913., str. 3-4; Mohorovi i 1956, str. 478; Beuc 1953, str. 5-7, 19  Rukopis: Izvjeae o zaatitnom arheoloakom istra~ivanju u prizemlju zgrade u Ulici Kapetana dra~e 3 u Cresu, Uprava za zaatitu kulturne baatine, Konzervatorski odjel u Rijeci, lipanj 1998.; N. Stra~i i u monografiji o otoku Cresu spominje vidljiv dio rimskog natpisa ugraen kao prag u vrata srednjovjekovnog zida, Stra~i i 1981, str. 117  Gotovo nevjerojatnom zvu i teza da Rimljani nisu valorizirali dobro zaatienu luku u podno~ju ve postojeeg naselja, za ato kao dobar primjer mogu poslu~iti slu ajevi Tarsatice i Flanone. Jedini koji lociraju rimsko naselje na mjestu danaanjeg naselja jesu S. Scarpa, Studi geografici sull'isola di Lussino, Bologna, 1941. i M. Bo~i evi, putujemo Jadranom, Zagreb, 1965., prema N. Stra~i i, ibidem.,str. 117  Sui 1976.  Pozzo Balbi1933, str. 7  Fu i 1990, str. 40  Beuc 1953, str. 38  Mohorovi i 1956, str. 479  Novak, G.: Povijest Dalmacije, Zagreb, 2000.  Dragozetii, Filozii, Niska, Predoaica, Orlec, Belej, Srem, Punta Kri~a, Mohorovi i 1956, str. 480  Skok 1950, str. 33-36  1240. godine prve obitelji naseljavaju do tada nenastanjeni otok Loainj  O emu i danas postoji svijest u narodnoj predaji stanovnika Beloga, vjeruje se da se kralj Bela IV. pred tom provalom sklonio upravo u Beli, a jednoj anti koj glavi ta predaja pripisuje lik samoga kralja Dokazi o udjelu hrvatskog ~ivlja u sveukupnom stanovniatvu srednjovjekovnoga Cresa nalaze se i u sljedeim dokumentima: U nepoznatom dokumentu iz 1224. kojeg navodi N. Stra~i i u navedenom djelu spominju se hrvatske obitelji i njihove kue u centru grada Cresa oko crkve Sv. Marije. Isti navodi kako 1271. vlada u Veneciji dopuata osorskom knezu da povede sa sobom osobu koja poznaje hrvatski jezik, a 1312. nareuje se da osorski knez meu svojim slu~benicima obavezno dr~i i osobu koja govori hrvatski (Stra~i i 1981, str. 122)  Vlahovi 1968  Stra~i i 1981, str. 122  Statut, str. 103  Beuc 1953, str. 57  Fortis 1771, str. 7  Osor naziva 'un cadavere di citta'u kojem ~ivi tek 250 stanovnika, dok za grad Cres 1771. godine donosi podatak o njih 3000, u isto vrijeme itav otok broji 6400 stanovnika  prema Mitis 1899, str. 75  Mitis 1899, str. 7  "Questi sono Statuti dell'isola de Cherso e d'Ossero commenzadi in tempo del spettabel e zeneroso homo misier Giacomo Dolfin, olin honorevol Conte della detta Isola, e reconzadi e finidi in tempo del spettabel e zeneroso homo misier Polo Morosini honorevol so successor, i quali alla Signoria nostra furno mandadi per el nobil homo sodetto, e dopo confermadi per quella Signoria, e remendadi per el nobil homo sier Steffano de Petris de Cherso, el qual quelli presento dapo in Conseio de Cherso, a di domenega do de Aprile 1441. siando zudesi sier Zuanne de Bocchina e sier Biasio de Colombis", Statut, str. 103  Dvanaestoricu pu ana bira etvorica de boni homini koje izabire Knez. Pu ani u vijeu sjede 6 mjeseci. U Vijeu su u manjini.; Mitis 1899, str. 19  Mitis 1899, str. 5  Stra~i i 1891, str. 140 Vlahovi 1995, str. 18  Stra~i i 1981, str. 140  Vlahovi 1968, str. 18  podaci o dvogodianjoj kugi u Cresu 1451. u neobjavljenim dokumentima u posjedu S. Mitisa kada je itavo stanovniatvo bilo prisiljeno napustiti grad; Mitis 1933, str. 35  1551. godine zbog gladi, Gradsko vijee u Veneciji za 200 lira kupuje je am i grah, Lemessi 1979, LdC 29.6.1551.  Vlahovi 1968, str. 84  Mitis 1899, str. 27  Tako je jedan odvjetak graanske obitelji Rodinis stekao dovoljno financijske snage za pregradnju svoje stare goti ke kue i izgradnju nove u njezinom susjedstvu  Stra~i i 1981, str. 143  Opairnije o zgradi fontika za ~ito u poglavlju o graevinama javne namjene  A. Fortis cresko ulje ocjenjuje najkvalitetnijim na podru ju Serenissime.  Stra~i i 1981, str. 142  Petris 1892, str. XLVII  Petris 1892, str. LXXII.; cijena takve nominacije iznosila je 500 dukata, uz obvezu pristanka etiri petine prisutnih plemia. Tako u Vijee 15. srpnja 1520. ulaze obitelji Gapi i Zudinis. Kako bi privuklo naseljavanje u zamrli Osor, Gradsko vijee Osora 1625. smanjuje tu cijenu na 200 dukata, imenujui plemenitima obitelji ubrani i Fericioli, 1634. Sforza, 1651. Zambelli, 1656. Biondi, itd. Oni e u Creskom Vijeu unato  tome i dalje biti smatrani pu anima.  Lemessi 1979 III., 2.1.1627.  Lemessi 1979. I., "L'anno 1529, a' 25 d'Aprile, nacque Fran.co Patricio in Cherso terra d'una delle antiche Absinidi in Liburnia, nel Quarnaro, la qual terra o isola Plinio chiama Crexa, Tolomeo Crepsa: di padre Stefano Fabricio, huom primo tra la nobilt, e di madre Maria. Ma che nobilt pu essere in terra piccola e povera ? Vero e' che la casa pretende, per l'arma che e' un quartiere azuro e bianco attraversato di una croce rossa, di venire di Bosina, del sangue reale. Che questa arma portava, il testimoniano certe antiche carte di navigare, che a quel regno la piantano cos fatta; il quale fu distrutto da Pleomer secondo intorno agli anni 1460; overo per lo cognome credono venir da Siena. Certo che un Stefanello venne di Bosina, con quanto pot portare da quella ruina, e comper gran parte de'pascoli dell'isola, che sono poi state le ricchezze e il sostegno della casa."  Vlahovi 1968, str. 93  us-Rukoni 1989, str. 2  Bori-Gudelj 2002  us-Rukoni 1989, str. 9  Lemessi 1979, I., str. 79  Mitis 1899  Cavallini 1992 Nedovoljno je sigurna tvrdnja Duda-Marinelli 1984, u kojoj opisuje sustav etvero gradskih vrata kojima se otvarao romani ki Cres: Vrata sv. Klare (porta Tramontana) na sjeveru, Vrata sv. Martina na jugu, porta Pretoria na zapadu, na mjestu luka renesansnog satnog tornja, te Porta Decumana na istoku, prema Pratu. Uli ni potezi koji vode prema ovim vratima doista formiraju sustav cardo  decumanus, no njihovi su potezi veoma nepravilni i ispresjecani gustom nepravilnom mre~om sporednih ulica. Za posljednja dvoja vrata, osim pretpostavki nastalih usporedbom sa drugim naseljima istoga tipa, u arhivima do danas nije naeno dovoljno dokaza.  Mohorovi i1956., str. 476  Usmena informacija ge.us-Rukoni, viaeg kustosa Muzeja grada Cresa  Prelog 1991  Stra~i i 1981, str. 24  Mohorovi i 1956, str. 477  Duda Marinelli1989, str. 58  Liber tertius instrumentorum Chersii, 1484. spominje se Matteo lapicida u kupoprodajnom ugovoru kue koja je murata, cupata, solerata, cum suis scaus et puteo, a nalazi se u predjelu Zagrad, izvan zidina, prema Duda Marinelli 1984, str. 307  Crkvica Sv. Klare (kasnije Sv. Barbare) danas je desakralizirana i nalazi se u sastavu stambenog objekta.  Duda-Marinelli 1984., str. ???  djelomi no u skladu sa srednjovjekovnim odrednicama strana svijeta, koje su za 15 stupnjeva pomaknute od suvremenih (scirocco, garbin, bora greco).  1126. do 1358. cresko-loainjskim arhipelagom gospodare mleta ki knezovi Morosin; Pozzo-Balbi 1933, str. 17  Skok1950  U romani koj gradskoj jezgri opus incertum primjetan je na starijem dijelu kue Rodinis 1, te na nekoliko kua u ulici Sv. Sidra  Navedeni kpoprodajni ugovor u kojem se spominje Matteo lapicida; 4. o~ujka 1486. Giovanni calafat kupuje vrt u blizini ulice Sant'Elena extra muros verso bora; 1486. knez i kapetan Pasquale Malipiero daje majstoru Paulu Fabru koncesiju za teren koji sa sjevera grani i sa gradskim zidom, na jugu sa javnim zemljiatem, a na sjeveroistoku sa via consortal, javnim putom  sve u predjelu Zagrad; 26. 6. 1486. knez i kapetan Michele Steno daje koncesiju praznog terena ju~no od ulice sv. Marka, teren na sjevernoj strani grani i sa izvorom vode Rivolus koji je tekao ju~nim rubom prvog fortifikacijskog pojasa.  Duda Marinelli 1989, str. 307, 308  21. 10. 1506. koncesija za kova nicu u burgusu, kod crkve Sv. Jurja  29. 6. 1498. "& proptem ornamentum huius loci et ut amplior et equalior efficiatur ac pro amovento aliquali fetore muretur ac murari debeat Rivus ipsae plateae."  Libri dei consigli della magnifica coumunita di Cherso, PARi, takoer u Lemessi 1979 I-III. 25. 4. 1498. odluka o popravku puta koji vodi prema benediktinkama, rije  je o dijelu puta sv. Martina 11. 10. 1500. iaenje i popravak Puteum novum (neubiciran), puta Sv. Jelene (zapadno od grada), te puta koji vodi prema franjeva kom samostanu (put Sv. Martina) 2. 1. 1516. odobrava se izdatak 4 dukata za popravak ceste koja vodi od vrata Sv. Martina prema jugu 6. 4. 1518. Graani se zadu~uju za poplo avanje gradskih ulica pred svojim kuama, a za pomo onima koji to nisu u stanju, kao i za ,popravak i iskopavanje odvodnih kanala odreuje se odbor kojeg ine plemii Petrisso de Petris, Francesco da Drasa, Gasparo de & , i Francesco de Zutinis 24. 1. 1552. odluka o ureenju i iaenju puta prema Osoru 3. 6. 1558. Popravak cesta prema Osoru, Belome i Lubenicama koje se moraju osposobiti za jahanje i kolni promet  22. 3. 1545. tra~i se da ulica mora biti dovoljno airoka da se njome mo~e jahati i voziti kola (cavalcar et charizar);  Statut grada Cresa, l. 236  242  2. 1. 1550. To su Zanetto iz Raba, Francesco Veronese, Zuane Foietta i Biasio Mayer  us-Rukoni 1991, str. 7  Fortis1771, str 41  7. 5. 1553. Gasparo de Proficis i Constantino de Cypro izabrani za nabavku sredstava za dovraenje cisterne  15. 10. 1531. `imunu calegaru i njegovom sinu Luki odobrava se izgradnja dva mline u Pisklu, uz obvezu nezagaivanja vode, i fiksnu cijenu od 12 solada po vrei ~ita 24. 2. 1545. Petrissio de Petris se zadu~uje za organizaciju iaenja izvora Piskl, kako bi graani vodu mogli koristiti  Mitis1933, str. 32  Lemessi 1979 I., LdC 19.4.1562.  us-Rukoni 1991, str 8  Plani Lon ari 1980., str. 9-14  Plani-Lon ari 1980, str. 13  Kataloake jedinice br. 1, 4, 9, 10,  Kataloake jedinice br. 2, 3, 4, Dra~a, Petris-Bocchina  Kue Rodinis I, Marcello-Petris, Dra~a, Petris-Bocchina  Kue Rodinis II, Moise  U lokalnom govoru "uskot".  Mohorovi i 1954, str. 478  Beriti 1962  us-Rukoni 1990.  Duda Marinelli 1984., str. 301  Lemessi 1979 I., str. 142  Lemessi 1979 I., str. 216 - 29. 6. 1552., opairnije u poglavlju o arhitekturi javnoga karaktera  Duda-Marinelli 1984., str. 303  Podaci iz Libri instrumentorum ovdje prema itanju Duda-Marinelli 1984, str. 307  Duda.Marinelli 1984, str. 313  Duda-Marinelli 1984, str. 314  us-Rukoni 1991  Svakako je potrebno istra~iti spomenute ostatke zida u blizini nekadaanje crkve Sv. Jelene, na kojem bi se mjestu nalazila jugoisto na ugaona kula.  Duda-Marinelli 1984  Prema mapi objavljenoj u prilogu diplomskog rada dipl. arh. Vladimira Medaria, rukopis u Muzeju grada Cresa kojeg je ljubazno ustupila Jasminka us-Rukoni.  Sudei po relativno airokom uli nom potezu koji i danas vodi od Ulice Creskog statuta do mjesta kule Turion, i u njoj su se morala nalaziti gradska vrata kojima bi se izlazilo prema obradivim povrainama sjeverno od grada. To su vjerojatno ona vrata koja se u izvorima pojavljuju pod imenom Porta del Mergo, jer je od njih mogla izlaziti prometnica prema Mergu, pristanitu u kojem je pristajala skela koja je povezivala otoke Cres i Krk.  Sadanji je prikaz lava Sv. Marka postavljen 1934. godine na mjestu onoga koji je otu en u nemirima nakon pada Mleta ke Republike, us-Rukoni 1989, str. 15  Pozzo-Balbi 1933, str. 87  LdF f. 85, 86', 87, pri emu treba imati na umu da bi se ovi radovi mogli odnositi i na vrata Bragadina, koja su takoer smjeatena na Pratu, iako su ta trebala biti dovraena ve 1581. godine.  us-Rukoni 1989, str. 13  Ovaj je lav, kao i onaj sa vrata Marcella, replika starijega otu enog u nemirima iza 1797. Postavljen je 1934. godine.  LdF f. 81  LdF f. 114', 115  Un incontro tutto da riccordare& " La voce del popolo, 27. kolovoza 2001.  LdF f. 111' mro Matthio Soldatich plaen je a far terrapienar il balloardo app.o S. Spirito  LdC od 29. 6. 1506. zapadni trakt starih zidina opisuje kao "aperta a parte maris et careat menis sitque absque aliquo fortilitio, cum maximo discrimine et periculo incolarum abitantium in hoc loco, his precipue temporibus in quibus prope insulam per nonullos piratas facta fuerunt naviglia depredata".  Lemessi 1979. (1.) str. 129 ff.  DARi JU-28.XXXVI/4, rije  je o 119 folija uvezanih u knjigu. Ispis imena u prilogu II. ovoga rada.  Prilog br. III.  Lemessi 1979 I., LdC 11. 10. 1500. "qua itur ad Puteum novum; illa qua itur ad S. Franciscum et alia qua itur ad S. Helenam  Lemessi 1979 I., LdC 2. 1. 1506.  pallos positos pro riparatione et fortificatione huius loci  Lemessi 1979 I., LdC 2. 1. 1508. publico incanto & crollate proprio nel giorni precedenti& "  Lemessi 1979 I., , str. 160 - 29. 6. 1520. Grad podi~e optu~nicu u Veneciji protiv kancelara Tiberija Lippa koji se vratio u Veneciju, otuivai 200 dukata namijenjenih gradnji zidina. Ovo je jedini podatak koji indirektno govori o malim svotama koje je Venecija odobrila za provedbu ovako ambicioznog graevinskog zahvata.  us-Rukoni, J.; usmena informacija o nalazima pri arheoloakim istra~ivanjima 1991. godine  LdF f. 24, 25', 26, 26'  Nekoliko je prvih folija djelomi no uniateno.  LdF f. 44  LdF f. 12' - 27. 3. 1527.  LdF f. 21' - 28. 3. 1517.  LdF f. 21'  1520.;  LdF f. 21'  28. 3. 1517; f. 22 17. 12. 1521.; f. 25 6. 2. 1514.; f. 25' 28. 2. 1514.; f. 26' 28. 7. 1514.  LdF f. 23' 17. 12. 1521.; f. 25' 28. 2. 1514.; f. 26' 28. 7. 1514.; f. 27 25. 4.; f. 28. 25. 8. 1525.; f. 29 3. 7. 1525., f. 29 3. 7. 1525.; f. 29'  24. 3. 1525.; f. 35.  ne itak datum; f. 42 '  28. 1. 1525.; 54'  22. 9. 1534.  LdF f. 25  6. 2. 1514.  LdF f. 25  6. 2. 1514  LdF f. 25'  28. 2. 1514.  LdF. f. 51  12. 3., 17. 4., 20. 4. 1527.; f. 51  12. 3. 1527.; f. 52  3. 9. 1527.; f. 52'  22. 12. 1527. ; 28. 12. 1527. kada dobiva ak 20 dukata za dovraenje cisterne na Pradu. O toj cisterni u Knjigama Gradskoga vijea nema spomena.  LdF f. 51'  13. 6. 1527.  LdF f. 51' -  LdF f. 56  13. 6. 1535; f. 57.  travanj 1535.; f. 58. 10. 4. 1535.; f. 58'  30. 3. 1536.; f. 59  65 (za godinu 1538.)  LdF f. 69  1540. (datum ne itak)  Lemessi 1979 I., LdC 12. 8. 1543, 14. 8. 1543.  Lemessi 1979 I., LdC 17. 11. 1543.  Vidjeti poglavlje o javnoj arhitekturi.  LdF f. 102'  Lemessi 1979 I., str. 216: 'con miglior animo perficere la torre del horologio, la qual senza rispetto de spesa alcuna l'ha reduta bella et honorevole del modo che si vede, che forsi una tal no si trova in Dalmatia'  Lemessi 1979 I., LdC 2.7.1557.  Lemessi 1979, v. I., str. 251  Vidjeti prilog II. Povremeno se pojavljuje i stanoviti Frane Stoai sin pok. Jakova zvan Pal i kojeg ne treba pomijeaati sa ovdje spomenutim koji se godine 1585. navodi kao sin pok. Sidra. Mogue je da je u posljednjim godinama koje sam naveo zbog smrti Frane Stoaia pok. Sidra, Frane Pal i naveden bez razlikovnog nadimka.  LdF f. 81  LdF f. 85  LdF f. 89  Lemessi 1979 I., str. 416  LdF f. 32'  LdF f. 32, 32'  LdF f. 35'  LdF f. 36'  LdF f. 42' 'archomag.o Sidarich'  LdF f. 34'  LdF f. 85  LdF f. 85 i f. 91  LdF f. 81  LdF f. 83; rije  je o goti koj crkvici na Pratu, s danaanjim titularom Sv. Marije Magdalene, Fillini-Tomaz 1988, str. 33  LdF f. 85  LdF f. 98 i f. 102  LdF f. 95', 96  LdF f. 99 i f. 102'  LdF f. 111'  LdF f. 113  LdF f. 113  LdF f. 114  LdF f. 115  LdF f. 119'  LdF f. 114 i f. 119'  LdF f. 91  LdF f. 98, f. 102. f. 102'  LdF f. 104', 'coridor da garbin& coridor da tramontana'  LdF f. 111' 'per zapar le fondanza del baloardo& ' (dalje ne itko)  LdF f. 113 'fattura della porta app.o i fauri del Prado'  LdF f. 114 'mro Andrea Gesmondin p. riffar il molo della porta del Mergo banchetta al molin dalla prta del Mergo, et la banchetta grande del Prado p. far li molli della parte del Prado  LdF f. 115 'p. lavorar coperto il torrion, sopra la porta del Mergo p. far la porta dalla torre del detto (?) al Torrion'  LdF f. 119 'And.ea p. far la tore app.o S. Spirito'  LdF f. 102', f. 119  LdF f. 25', 28. velja e 1514.  LdF f. 34, 5. srpnja 1519.  LdF f. 42', 3. kolovoza 1525.  LdF f. 69, 1540.  LdF f. 69, 1540.  LdF f. 18, 17. lipnja 1581.; f. 85, 25. svibnja 1584.  LdF f. 119'  Natpis mi je poznat samo prema reprodukciji objavljenoj u Lemessi 1979, vol. II., str. 158: PERANDEO BARBO CHERSI & AUXERI PRAESES IN AMORE & IUSTITIA PAR PATER MOENIA HAEC PRO CIVIBUS AD SECURITATEM REDVXIT DVXIT PACE EX EO SOLO . ARBOR DE BONA SPELECTOR VADE MEMORIAM AN. DNI 1689  Unutranji dio Mandra a je preuzak i odviae esto zatrpan nanosima mulja da bi mogao vraiti ulogu pristaniata veih plovila.  Lemessi 1979 III.  us-Rukoni 1993, str. 143  Lemessi 1979 III.  Slukan-Alti 2000, kat. br. 23  Lemessi 1979 I., LdC 2. 1. 1514.  ibidem LdC 25. 7. 1518.  ibidem LdC 24. 2.1535.  ibidem LdC 2.1.1540.  ibidem LdC 31.1.1544.  ibidem LdC 2.2.1550.  ibidem LdC 8.3.1551.  ibidem LdC 6.1.1576.  ibidem LdC 29.6. 1586.  ibidem LdC 1.1.1587.  Cavallini 1992  Lemessi 1979 I, LdC 21.10.1587.  LdF f. 95' "fattura delle due collone base et capitelli p. corte di palazzo L. 60 balconi di camera sopra la corte dell palazzoscaletta dell palazzo", veliki su dijelovi folija uniateni i ne itki  ibidem "pergola& parte di scalle.. quattro finestre del portico"  ibidem: "corte del palazzo& scalla& balconi tre", tinta je u daljnjem tekstu ne itko izblijedila  LdF f. 95, tekoer i Lemessi 1979 I, LdC 5.5.1596.  ibidem LdC 102.1591. 'il Pergolo della salla di sopra del Palazo per molti inconvenienti, che potriano occorer alle creature nostre, che concorono in gran quantita li giorni di festa in essa salla, nella qual a tempi di carnevale, et di fiera si redduce il ballo et ogni festa pub.ca giusta il consuet.o della Citta, essendo la piana d'esso Pergollo ch. guarda in piazza di molta altezza senza ripparo alcuno, si come hanno tutti li altri Pergoli, et che la salla p.ta piove da tutti i canti co. pericolo di far guastar la travamenta et render inhabitabile essa salla, et ch. simlm.te le fenestre della camera dell'Audientia dove si rende ragione sono tutte fracassate et rotte senza vezi'  Kanelirani kapitel koji se nalazi u dvoriatu kue opisane pod katalokim brojem 20 mogao bi biti jedan od kapitela tog trijema.  Duda-Marinelli 1986, str. 50: Libro quinto d'Instrumenti, 8. 5. 1550; " in casa solita abitazione in contrada Santa Maria Maggiore, sopra la loggia parva"  Lemessi 1979 I., LdC 15.9.1504.  ibidem LdC 24.2.1535.  Duda-Marinelli 1986, str. 50  ibidem LdC 16.10.1558.  Na fotografiji iz 1906. ovdje se nalazi nia s lavom Sv. Marka, dok su u kartuama sa strane grbovi.  Efekt koji je karakteristi an za toskanske renesansne pala e.  Lemessi 1979 I, LcD 26.11.1497.  Vlahovi 1995, str. 19  Lemessi 1979 I, LcD 23.4.1505.  ibidem, LdC 29.9.1526.  ibidem, LdC 10.9.1542.  ibidem, LdC 25.8.1549.  ibidem LdC 29.6.1552.; " & con miglior animo perficere la torre del horologio, la qual senza rispetto de spesa alcuna l'ha seduta bella et honorevole dal modo che si vede, che forsi una tal no si trova in Dalmatia."  Fasada 18,5m; ju~ni zid 30,4 m; sjeverni zid 33,6m; za elni zid 18,8m. Na ovome se mjestu zahvaljujem kolegici Jasenki Gudelj s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu na ustupljenim podacima iz njezina diplomskoga rada. (Gudelj 1999) U tom je radu po prvi puta izvrena usporedna analiza creske zborne crkve i osorske katedrale, ime je ukazano na smjer u kojem sva budua istra~ivanja trebaju biti temeljena.  Osorska katedrala ima trolisni zavraetak koji 'kulisno' zakriva stvaran bazilikalni presjek, `tefanac 1986, str. 264, Ivan evi 1993, Indikativne su i usporedbe s Firentin evim portalom na Tremitima kojeg bi creski i osorski portal bili ploana projekcija.  Ivan evi 1986, str. 58.; Gudelj 1999.  Liku Gospe u lokalnoj se tradiciji tra~i uzora u Madonni degli alberelli, Giovannija Bellinija, Gudelj 1999  Duda Marinelli 1986, str. 54  Pro elje zborne crkve je stradalo prilikom udara groma u zvonik 15. sije nja 1659. (Duda Marinelli, 1986, str. 68), kada su uniateni mijehovi orgulja, sruaen dio sakristije i krsnog zdenca koji se nalazio na po etku sjevernog broda. Tom je prilikom obnavljano i pro elje, ato je najvjerojatniji uzrok razlici u boji kamena na zabatu (svjetlija) i donjem dijelu pro elja (tamnija). Mogue je da tom prilikom radijalni stupii rozete nisu obnavljani.  Motiv koji je u gradu Cresu veoma est, od ugaonih polustupia sa gotiziranog pro elja romani ke crkve Sv. Izidora, te renesansnih palazetta Marcello-Petris, Rodinis1, Rodinis 2, Dra~a.  Za detaljnije opise grbova viddjeti us-Rukoni 1989, str. 31  Na sjevernoj u kojoj je kapela Sv. Stjepana, grb obitelji Petris ija je ovo obiteljska kapela, na ju~noj grb s oslikanim prizorom jelena iz psalma 42, slikarija novijeg datuma., us-Rukoni 1989, str. 31  Gudelj 1999  Zvonik je izvorno imao kupolu koja je 1659. uniatena udarom groma i ruaenjem gornjih katova  Cella 1851, str.  ibidem, str.  ibidem, str.  Srednjovjekovna je zidna graa mogla biti upotrijebljena i prilikom posljednje pregradnje nakon po~ara 1826. godine.  Cella 1951, str. 254  ibidem  ibidem  ibidem  Duda-Marinelli 1986, str. 61; Gudelj 1999  Duda.Marinelli 1997., str. 635; Gudelj 1999  LdC 9. 7. 1495., Lemessi 1979, v. I Ivan evi 1986  Gudelj 1999  Farlati 1751, str. 210  Farlati navodi kako je biskup Nigris izgradio baziliku gotovo do vrha. injenica da na Creskoj crkvi ne nalazimo Giustijev grb, ve samo Nigrisov moto (doduae bez grba za koji je na pro elju bila pripremljena pravokutna plo a nad natpisom) mo~da dovraenje creske crkve smjeata u period zadnjih mjeseci Nigrisova biskupovanja, dakle tijekom 1485. godine.; Gudelj 1999 ibidem, str. 210 LdC 6.4. 1518., Lemessi 1979 I.  LdC 2.1.1544., Lemessi 1979 I.  Duda-Marinelli 1986, str. 68  Lemessi 1979 I.: 25.10.1545. Jakov pok. Frane de Dra~a i Jakov barbitonsor nadglednici su popravka Sv. Marije Velike, te se zadu~uju za voenje knjige troakova 2.1.1549. Odluka o nabavci 200 koza od ijeg e se prihoda (uz prihode stada od 460 koza bratovatine Sv. Lovre) financirati nastavak izgradnje zborne crkve i sakristije. 2.1.1554 Odlu uje se iznajmiti stado i paanjak u vlasniatvu bratovatine sv. Bla~a od kojeg e se prihoda financirati radovi na Sv. Mariji Velikoj, a dio e ii i u sacro monte di pieta. 8.4.1554. iz fontika se izdvaja 100 dukata (sic!) za radove na Sv. Mariji Velikoj 2.1.1557 Za procjenitelje radova na katedrali imenuju se Sidar Stoai i Juraj Sidari, a predlo~en je i Toma lapicida 26. 8. 1571. Meu pristutnima na sjednici Vijea spominje se i posuppo della fabricha de Sta Maria 29. 6. 1581. Imenuje se odbor sastavljen od plemia i pu ana Petra Frane Petrisa, Donata Dra~e, Frane Donatisa, Andrije Pastranea, Gaapara Solisa i Jakova Ferizuola koji e nadgledati izgradnju crkve Sv. Marije  Duda Marinelli 1986, str. 60  Lemessi 1979, I. 29.6.1583. Lemessi 1979 I LdC 29. 6. 1585. Andrija Proficis, Ivan Petris, Nadal Carbolin, Gaapar Solis, a majstor Frane Stoai je osloboen zbog poslovnih obaveza 29. 6. 1586. Ivan Jakov Dra~a, Stjepan Dra~a, Ivan Franin i Polovi  Lemessi 1979 I, LdC 21.10.1587.  Cella 1951  Lemessi 1979 I, LdC 19.3.1600.  Lemessi 1979 I, LdC 26. 1. 1659. narud~ba 100 ba ava vapna parunu Nikoli Malabotiu  Orlini 1964, str. 22  ibidem, str. 27  Gudelj 1999  U dvoriatu kue opisane u prilogu pod kataloakim brojem 20, pronaaao sam kapitel veih dimenzija ukraaen nizom u donjoj treini ispunjenim kanelirama. Dvoriate u kojem se nalazi smjeateno je u kui nasuprot za elnom zidu zborne crkve, a njegove dimenzije odgovaraju dimenzijama arkature Sv. Marije Velike. Dva kapitela starije arkature nalaze se u danaanjoj crkvi; jedan kao postolje raspela sa strane glavnog oltara, a drugi kao nosa  stijega. Oba su kompozitna, i nalik novima. Ostaje otvorenim pitanje gdje se nalazio kanelirani kapitel iz dvoriata. Mogue je da kapiteli srednjega broda nisu bili jednaki.  Ivan evi 1986  Realna je bojazan kako se mnogi va~ni arhivski dokumenti nalaze u privatnim zbirkama u Italiji. Postoji nada da e poboljaanjem veza esula s hrvatskim istra~iva ima na svjetlo dana izii novi va~ni podaci. Duda-Marinelli 1986, str. 61, isti je lanak izvor za sve ovdje navedene dokumente u kojima se spominju majstori koji su radili na izgradnji Sv. Marije Snije~ne.  ibidem, str. 63  Obitelj Gapi pripada creskoj vlasteli, a najpoznatiji pripadnik obitelji svakako je Ivan Gapi, slikar, suradnik brae Zuccari  jedan od naaoj javnosti nepoznatih Schiavona.  LdF f. 32'  Duda-Marinelli 1986., str. 63  `tefanac 1986, str. 274: PONTIFEX HVIVS INSVLAE DIGNVS MARCVS NIGRO HOC EPISCOPIVM TOTVM SOLO AEQVATVM REAEDIFICAVIT OPER JOANNIS PERGAMENI IN VTRAQVE ARTE PERITI ANNO DNI NCCCCLXXXI  ibidem. str. 63. "Die sabati mercuri 25 giugno 1550. In erra Fluminis gli infrascritti compratori, in apotheca posta in plathea, presenti: doinus Batista Tingulo de Arimino e ser Troylo figlio di ser Giovanni quondam Pietro Ricamatori ambo duis abitatoris Fluminis: testis rogatis: ser Simon quondam ser Giovanni da Bergomo, Fluminis abitator et donna Caterina eius uwor figlia di Antonio Buchina quondam Andrea quondam ser Nicolino civis Chersino."  ibidem, str. 63  Gudelj 1999  Premda je rez creskih kapitela s dupinima plii od onih radionice Marka Andrijia [65] `tefanac 1986 [66] `tefanac 1986, str. 278  ibidem, kapiteli osorske katedrale i crkve San Michele in Isola su veoma sli ni.  Gudelj 1999  Ivan evi 1986  Gudelj 1999  Farlati 1751, str. 211  Gudelj 1999  `tefanac 1986, str. 279; Matej i 1992  Matej i 1999  Gudelj 1999  Kako je ve pokazano na grupi Navjeatenja.  Gudelj 1999  ibidem  us-Rukoni 1989, str. 7; Bunarska kruna koja je restaurirana 1835. godine, ovaj je izgled dobila 1614., a nastala je na mjestu starije koju je sagradio fra Toma Sinkovi 1560. godine (Duda-Marinelli 1992, str. 36)  ibidem, str. 8  ibid, str. 8  AfrC, MM, sv. 1  Farlati 1751, str. 184  Orlini 1966, str. 11  AfrC kod. C1, str. 11/61  Farlati 1751, v. 1., str. 184  AfrC kod. C2  Vlahovi 1955, str. 14  O tom znamenitom Cresaninu viae podataka prilogu ovoga rada, u sklopu kataloakog broja 4.  Fra Josip Vlahovi, jedan od malobrojnih pripadnika creske franjeva ke zajednice koji ve du~e vrijeme istra~uje povijest Cresa, susretljivo me izvijestio da je kapela stradala u po~aru 1880. godine nakon ega je obnovljena. Faktura arhitektonske dekoracije doista djeluje pomalo tvrdo i kruto, neorenesansno, no imajui u vidu sklonost cresana faksimilnoj obnovi stradalih objekata (zborna crkva) i uklopljenost dekorativnih oblika kapele Petris u opus obitelji Marangoni, vjerujem da se mo~e zaklju iti da je obnova i u ovom slu aju dosljedno prenijela starije oblike. Ovom prilikom zahvaljujem fra Josipu na svim informacijama i susretljivosti.  Lemessi I, LdC 20.6.1536  ibidem, LdC 29.6.1544.  ibidem, LdC 7.5.1553.  ibidem, LdC 23.5.1557.  Pod samostanom se o ito nalazi izvor ~ive pitke vode koju su graani, osobito u razdoblju bujica vjerojatno obilato koristili.  AfrC kod. E  Duda-Marinelli 1992, str. 35 U sjeveroisto nom uglu klaustra sa uvan je kapitel u donjoj zoni ukraaen kanelirama s grbom u obliku atita u ijoj je desnoj polovici isklesan labud. Grb je nepoznate obitelji. (us-Rukoni 1989, str. 6). Kanelire bi mogle biti dokazom da je rije  o jednom od kapitela Velikoga klaustra prije obnove 1671.  Duda-Marinelli 1992, str. 35  Orlini 1966  Vlahovi 1968, str. 18  Vidjeti poglavlje o izgradnji obrambenog sustava  Vlahovi 1968, str. 23  Kod ovog tipa kua nisam naiaao na primjere izvornog kamenog unutraanjeg stubiata.  Kako je pojam 'pala a' za ovakve stambene objekte pomalo preuzetan, a talijanizam 'palazzeto' nezgrapan, koristim termin 'vlastelinska kua'. Cresani su svoje gradske plemie zvali 'vlastelom'. (Fu i 1990, str. 43)  Redni brojevi kojima su ozna ene kue odnose se na redni broj kataloake jedinice u prilogu ovome radu.  Portali glatkih greda dovratnika i nadvratnika s ukrasom atapa javljaju se u dalmatinskim gradovima kroz veoma airoko razdoblje, od 14. do 18. stoljea (Fiskovi 1952)  Kat. br. 16: oznake kamenoklesarske radionice!  Detaljniji opis u poglavlju o franjeva kom samostanu.  O Marangoniima viae u poglavlju o Zbornoj crkvi.  Kako je ve spomenuto, o urbanisti kom je rasteru povijesne jezgre Cresa pisao B. Fu i, G. Duda-Marinelli je u lancima objavljenima 80ih godina, osim analize urbanisti kog rastera pokuaala identificirati konture srednjovjekovnih fortifikacija i tokove unutargradskih i vangradskih prometnica. Zborna crkva Sv. Marije Snije~ne u literaturi nije sustavno obraena, i postoje tek monografije publicisti ke razine, a na isti je na in obraen i samostanski kompleks Sv. Frane. Osim sporadi nih osvrta na kuu Marcello-Petris, stambena arhitektura grada Cresa do sada nije sustavno obraivana. Takvo stanje istra~enosti arhitekture i urbanizma grada Cresa, ovaj je rad u inilo prvim pokuaajem sustavnog prikaza promjena koje je grad do~ivio u 15. i 16. stoljeu.  Prema usmenoj informaciji J. us-Rukoni, sondiranjem ispod cvjearne u ulici Sv. Sidora otkriveni su ostaci anti kih zidova.  Premda je u pojedinim dijelovima arhitektonske plastike arkature glavnog broda mogue posumnjati u neorenesansnu sklonost pretjeranom naglaaavanju iste  Koja je u literaturi zbog kasnije pridodanih oltara bila ' itana' kao tri kapele  Duda Marinelli, 1986  Nasuprot njemu, na mjestu na kojem se Kutonjina ulica susree sa ulicom B. Rizzija, na uglovima su kua ugraena joa dva polustupia. Onaj to no nasuprot opisanom je neato airi, sna~nijeg, otu enog kapitela, dok je na treem uglu (na kui opisanoj pod kataloakim brojem 2) najljepai, sa kapitelom lisnatog ukrasa. Osim kanelira na prvom polustupiu svi su dekorativni elementi, kao i njihova struktura izrazito goti kih karakteristika. Ovakvi su ugaoni stupii veoma est motiv u creskom graditeljstvu 15. i 16. stoljea. Vjerojatno je najraniji primjer onaj izveden na goti kom pro elju romani ke crkve Sv. Sidra, a nalazimo ga i na patricijskim kuama Marcello-Petris, Dra~a i Rodinis.  Naknadnom je intervencijom sni~en strop prvoga kata, te je dodan trei kat. Ovaj dio fasade paralelan je sa trokatnim isto nim dijelom sjeverne fasade koji pripada kunom broju 16.  Lemessi, 1979. v. I, str. 321 us-Rukoni, J, 1989, str. 56  Radi lakaeg usporeivanja, u itavom u radu kuu pod kataloakim brojem 1 nazivati 'Rodinis 1', a kuu o kojoj je ovdje rije  'Rodinis 2'  Dokaz da je itav blok zgrada kojeg ine kue u nizu ato po inju kuom Rodinis 1, kao i one ato po inju kuom Rodinis 2, je joa jedan grb te creske obitelji ato sam ga pronaaao na ogradnom zidu dvoriata kue u Kutonjinoj ulici br. 4. Tu ulicu ine dva navedena niza zgrada. elne kue niza su reprezentativne (Rodinis 1 i 2), dok one koje slijede pripadaju korpusu pu ke arhitekture koju je bez izrazitijih stilskih oznaka arhitektonske dekoracije prili no teako datirati. Pogledati kataloaku jedinicu br. 3.  Otvaranjem ovih vratiju, novonastaloj je jugoisto noj etvrti znatno olakaan prilaz. Sve gradske etvrti nastale izvan srednjovjekovnog pojasa zidina za razliku od onih u povijesnoj jezgri imaju jasno organiziran i logi an sustav uli nih komunikacija.  Od svega etiri reprezentativnija objekta stambene arhitekture koje mo~emo smjestiti u period koji je tema ovog rada, samo ovaj ima uklesan datum po kojem ga mo~emo to no datirati.  Na fasadi nije mogue ustanoviti jesu li ovdje postojali prozori.  Na temelju stilske razli itosti ove klup ice od ostalih elemenata arhitektonske dekoracije kue, te njezine neproporcionalnosti u odnosu na prozor kojem pripada pretpostavljam da je prenesena sa neke starije goti ke graevine.  Rije  je o jedinom primjeru privatnog, zidom zatvorenog, dvoriata u gradu Cresu. Jedinstven je i trijem kojeg nisu imale niti kue patricijskih obitelji bogatijih od obitelji Moise.  Za pretpostaviti je da je postojao i trei, krajnji sjeverni stupac koji iz kojeg bi do srednjeg stupca sa aesterokutnom bazom izlazio drugi luk.  Zanimljivo je da je ovo jedini primjer grba obitelji po kojoj se itav objekt naziva. Ostali grbovi (njih 8) pripadaju jednoj grani obitelji Petris. Plemika obitelj Moise je podrijetlom iz Senja, a prema arhivskim dokumentima 1438. godine Andrea Moisevich dolazi u Cres gdje ~enbi jednu plemkinju iz roda Petrisa. (us-Rukoni 1989, str. 21)  Potrebno je istra~iti u kakvoj je vezi motiv Davidove zvijezde i prezimena obitelji Moise, sa eventualnim vjerovanjem o ~idovskim korijenima te obitelji. Neobi no je da se u 16. stoljeu, u vrijeme joa uvijek zahuktalog srednjovjekovnog antisemitizma, na doprozornicima najreprezentativnijeg pro elja isti u simboli pripadnosti ~idovskoj rasi.  Bori-Gudelj 2002  U ju~noj manjoj prostoriji prvog kata vidljivi su ostaci konzola kamina ukraaenih volutama i motivom ribljih krljuati, a u sjevernoj prostoriji prvog kata nalazi se kuhinjsko pilo glatkih kamenih greda.  J. us-Rukoni, Heraldi ki Cres, Mali Loainj, 1989., str. 21 [ ibidem, str. 20  Austrijski katastarski plan iz 1821. godine kuu Marcello-Petris prikazuje kao jednu katastarsku esticu, dok je na onome iz 1873. kua razdijeljena na zapadnu i isto nu esticu, tako da gabariti isto ne estice u potpunosti odgovaraju dijelu u kojem je izmijenjen broj i visina eta~a.  Mitis 1912. Trieste  Capodistria, str. 16-21 Bocchina Antoniazzo  Ferrari 1955, str. 84-85 Arslan 1976-77., str. 316. Lemessi 1979 I, str. 55  Prema predaji creskog stanovniatva, po emu se mo~e pretpostaviti da se u blizini nalazio arsenal za brodove Duda Marinelli 1984., str. 303-318 Duda Marinelli 1986.str. 34  E. Arslan 1986, str. 205-206, navodi primjere pala a Giovanelli, Franchetti i Pisani-Moretta N. Dubokovi  Nadalini: O gradjevinskom razvoju grada Hvara polovinom XV. st, PPUD, 12, Split, 1960, str. 164-171; Cvito Fiskovi: Graditeljstvo grada Hvara u XVI st, Radovi Instituta za hrvatsku povijest, 10, Zagreb, 1977, str. 455-469;  Ili je pak bila okrenuta prema rovu koji je mogao prolazio izmeu zadnjeg reda kua i zidnoga plaata.  Osim ovoga, objekt pod kataloakim brojem 6, koji je nekada, stra~njim portalom svojega dvoriata komunicirao sa Velim dvorom.  Kua je najvjerojatnije do~ivjela temeljitu pregradnju nakon ruaenja gradskih zidina 1862. godine, kada je dobila nove svijetle i ulazne otvore na do tada nepostojeoj ju~noj fasadi. Tom je prilikom sjeverna fasada okrenuta Velome dvoru izgubila na zna aju, pa su zapunjeni prozor sedlastoga luka i izvorni ulaz u prizemne prostorije.  Ovo bi bi uz objekte pod kataloakim brojem 20, 21, i 24, bio jedan od rijetkih creskih primjera dvoriata zatvorenog tipa, zidom odvojenoga od javne komunikacije  Objekti koji sa ovom kuom okru~uju zajedni ko dvoriate, temeljitim su pregradnjama i potpunim o~bukavanjem izgubili eventualne prvobitne stilske karakteristike.  Osim ove, to je kua opisana pod kataloakim brojem 8.  U dvoriate nisam imao pristupa.  Kataloaka jedinica br. 2 i poglavlje o franjeva kom samostanu.  Upotreba renesansnog spolija na pro eljima okrenutima prometnim punktovima vidljiva je i kod objekta obraenog pod kataloakim brojem 21  Gusta izgradnja srednjovjekovnoga Cresa zasigurno je uvjetovala postojanje romani kog ili goti kog objekta na ovome mjestu.  O toj radionici viae rije i u poglavlju o gradnji zborne crkve Sv. Marije Snije~ne  Premda u Statutu, kao n i u Knjigama Gradskoga Vijea nisam pronaaao podataka koji bi odreivali dozvoljenu airinu stubiata i balkona, ili pak zabranu njihove izvedbe. Za pretpostaviti je da bi se pod viaestrukim nanosima ~buke moglo pronai joa svijetlih otvora.  Usmena informacija vlasnika kue.  U atitu sni~eni ro~nik, s lijeve strane grba uklesano slovo D, a sa desne slovo E. Objavljeno u J. us-Rukoni, 1989, str. 32  Ove grede 'svje~im' izgledom i neoateenoau odudaraju od ostalih na ovoj fasadi, ato upuuje na zaklju ak da je otvaranje tog prozorskog otvora prizemlja jedna od novijih intervencija na kui.  U atitu snni~eni ro~nik, sa lijeve strane grba u pravilnoj kapitali uklesano je slobo B, a sa lijeve slovo D, grb obljavljen u us-Rukoni, 1989., str. 33 [ Ova je skoaenost jedan od dokaza za tvrdnju da je ovom linijom tekao jugoisto ni potez prvog, romani kog pojasa gradskih zidina, o emu je bilo rije i u istoimenom poglavlju.  Danas je Zagrad naziv ulice nastale na liniji srednjovjekovnog obrambenog sustava.  Pristup unutraanjosti kue nije mi bio omoguen.  Ova je altana ujedno i jedini sa uvani primjer tog arhitektonskog detalja u gradu Cresu.  Funkciju ovoga spolija nisam mogao protuma iti.  Grb jedne grane obitelji Petris; J. us  Rukoni, 1989. str. 29  Na nadvratniku duanskog otvora sjeverne fasade uklesan je grb u obliku atita sa vertikalno postavljenim zidarskim simbolima: zidarskom ~licom, ekiem i kutomjerom, lijevo i desno od njega inicijali I i M, a iznad grba datum 7. F. 1511. Na prijelazu 15. u 16. stoljee u Cresu je veoma aktivna kameno-klesarska obitelj Marangoni. Vrlo je vjerojatno da je u ovom slu aju rije  o njihovoj kui u kojoj je u prizemnim prostorijama poslovala kameno-klesarska radionica, ili jedan njezin ogranak. Vidjeti poglavlje 8.  Isto na fasada vanjskim stubiatem komunicira sa proairenjem ulice Sv. Jelene koje uvjetno mo~emo smatrati pjacetom.  Unutraanjost kue nisam imao prilike istra~iti.  Vidjeti poglavlje o zbornoj crkvi, franjeva kom samostanu i stambenoj arhitekturi.  Iza zida koji se nastavlja na zapadni rub glavne fasade vidljiv je prazan prostor u kojem je smjeaten vrt, no nisam dobio informacije o vlasniku vrta, niti mi je bilo dopuateno razgledati ga.  Grb nepoznate obitelji, cf. us-Rukoni, 1989., str. 29  Palmete, lisnati ornamenti, medaljoni po sredini uklada na doprozornicima.  Ili su ovdje uzidane naknadno s nepoznatom drugom svrhom.  Prema informaciji stanara kue, cisterna prodire joa dva metra ispod razine tla, te se u vrijeme plime zna ispuniti slanom vodom.  Detaljnije o dataciji loe u opisu kue pod kataloakim brojem 20.  Vidjeti poglavlje o zbornoj crkvi  Cisterna koja pripada kui opisanoj pod kataloakim brojem 19.  Prozor je gotovo identi an onome sa drugoga kata susjedne, zapadne fasade kue opisane pod kataloakim brojem 20, s tom razlikom da je na ovom prozoru lisni ornament prozorske klup ice stiliziran. Opis loe pod kataloakim brojem 20.  Osim ovoga pronaaao sam ga joa samo u kui pod kataloakim brojem 24  Rije  je o grbu obitelji Petris-Bocchina,  U gusto izgraenom gradskom tkivu danas je veoma teako pronai dvoriani prostor pred kojim je dvoriani portal takvih dimenzija morao stajati.  Pravilnost ovog stambenog bloka u odnosu na ostale u srednjovjekovnoj jezgri ostavlja otvorenim pitanje je li itav bio izgraen u srednjem vijeku, ili je nastao tek airenjem grada na prijelazu 15. u 16. stoljee.  Ovo je jedini primjer sa uvanih konzola u obliku lavljih glava. Dvije romani ke konzole veoma stiliziranih ljudskih glava nalaze se ugraene u isto ni zid jedne kue na pratu. Trei primjer konzola u obliku glava udoviata jesu one koje nose bo ne pilastre oltarne pale zborne crkve.  1526. L.d.C. 2. 1. Gradi se kameni most nad lukom kod vratiju prema sv. Frani, te se podi~e palisada u Mandra u (drvena subkonstrukcija Rive) [Iste godine u nekoliko navrata isplateZorziju Chersulichu za prijevoz pijeska barkama  Uglavnom podaci o dovozu pijeska  Loaiji rukopis  nerijetko se spominje pri nabavkama vapna I pijeska (kojeg eae prodaju graani, a isplata se pijeska ra una  po tovaru jedne barke ] Isplaeni za rad na zidinama DE GARBIN  ini se da ovih godina opada intenzitet gradnje, manje je zpaisa, od majstora spominju uglavnom Sidra Stossicha  Novo rasplamsavanje aktivnosti  Popravak Porporele, sa Merga se donosi aljunak (takoer iz Punta Grassa)  Koja je to crkvica? Zuonarich biva isplaen za gradnju I opremanje te crkve. Je li to sv. Uraula?  Sveukupni troakovi za izradu vratiju L. 1980  tekst veoma ne itak, ini se da je rije  o nekim isplatama za joa neke radove na novim vratima na Pratu  1583. mnogo dovo~enja pijeska i ostalog materijala [ isto 94, 94 , na 95 total L. 1924, soldi 3  Pomi na reaetka ulaznih vratiju, prema PAGE  PAGE 114 6"""*#2%@%\'^'((>+@+,,./4444778889<<>>4BtBEEPPQQRR\S^SWWXXBYDY[ [2[4[\\^^^^____b_d_a ckkxppqqtsvszz}}~~z|6CJj0JCJUCJ5CJ]  * , > >^`n!$ & F 8XXdh^Xa$$ & F 8dh`a$$ 8dh`a$ $ 8dha$$ & F -8dha$v   !368\;>GGLRTXf_aazb c"ck:n$ 8dhx`a$ 8^$ 8dh`a$ $ 8dha$$ 8dh`a$:nRoxpqu ަv&(*ܰ4> 8$ 8?dhx^`?a$$ 8dhx`a$$ & F 8dhx^`a$|NP<>Z\NP2402&bdTV>prt^`*ڰ(*Rf024:<FHb ^`npNPdf 6CJ] j0JU5CJ6CJj0JCJUCJX0>Z.f h &+,\,^,27:  8^` $ 8dha$$ 8dh`a$$ 8dhx`a$ 8  LN:<VX` b  $4$h$z$,%>%F%V%~&&+++++Z,\0^000220323:><>??CCDDDDRETExHHHFL\L~QQUU>^P^`$`v`````abPdRd`dndffXiivkxk2lTlVlXlDoj0J6U6 j0JU55CJ6CJj0JCJUCJU::@>B>DK.OVZ\fffffHo^s`s uy:Ԏ  8^`  8` 8  8`DoFoPt^tww(8JLЎҎV<>ʜ̜|~ޞJHX4Vf޹8:LNnprvx:$&6CJj0JCJU5CJOJQJ CJOJQJ5CJCJ>*56 j0JURBJLƧܫ.<p\$ 8dh`a$ $ 8dha$  8dh` 8^ 8rft<@TVX4vfh H8:      LXH4NVt  !!8"z"##%&& &&,&6&J&**H+J+++,,..//0020 78A BCJ]5CJ6CJCJj0JCJUZXlh:z   !"#$ & 8dh $ 8dha$ & &,,.4060:LCNCI&NvQ@TBT*XY_fgLlBtv{Ҁڎ܎$ 8dh`a$ $ 8dha$ B B|BBDDLLMNN NrQtQQR V7VVVYY[[``ccfhhhllnnssssssssssss tttww xxxx{{{|$~&~̀΀46̇·fЏnDFޙ*Vdrz56CJ\]6j0JCJU6CJCJj0J6CJUU܎VrF(ޙƤ*,02$ 8dh`a$ 8 $ 8dha$zƠܠ46@RT,Zvxz DFƳ|~,.JL̶fhƸ(*x46 "*<jDFVp ,68<j0J6CJUj0JCJU6CJCJ 56CJX<>68B>@BC:<NPtvDF.  (:028D F """"5CJj0J56CJU 56CJ6CJCJj0JCJUV.0Hx "xzx "$$ 8dh`a$ $ 8dha$ 8dh`" ##$$$$$$&&'(((--..j////11339999h<j<P=R===~@@PBTBVBdBEEhbjbcc4jNjjj*lllllvmxmzm~mmmm*nnnnnnnoooopp>tLtNtty"yTy6]aJ j0JU 6CJ] 5CJ\j0JCJU6CJCJT$*19;l<T===6APbd<(*Px$&(6H& (  46|dfXZj" #&&&&&(-`--- .6.h.0JCJ 5CJ\j0JCJUj0J6CJU]56CJ\] 6CJ]CJQh ##j+6;f@j@EEJJ>S2_6_?@b@d@8A^AAAdBfBEEtFF&G\GGH&IlIIIIIIINMPM6S8StSvSWX0JCJj0J6CJU] 5CJ\ 6CJ]56CJ\]CJj0JCJUQXXXZ Z._0_bb8i:i`ibipplqnq4v6vxx${&{F|H|x~z~v8lrtvx.2ḑTVJL<>ҶԶr\^j0J6CJU] j0JU6]aJ 5CJ\ 6CJ]j0JCJUCJQHd8̎v 8 8$ 8dh`a$  8` 8 $ 8dha$N ZXL&*pt$ 8dh`a$$ 8dh^a$$ 8dh^a$ $ 8dha$^`~ptv&(*bdLN Hbdbd8:hl  ""&%&77Z;\;^C`CHJJJPJhJ*O,OSSTTUUtXXl&lzzzz0>@HVxƨ 6CJ]CJaJ>*CJ 5CJ\j0JCJUCJ0JCJV|HL*F|.^b $ & F dha$$ 8dh`a$ $ & F dha$$ 8dh^a$ $ 8dha$<8 `dhlp"&%&,L5\<DGLJjJ 8$ 8dh`a$$ & F 8dha$ $ 8dha$$ 8dh`a$jJnJ.OSS\HgLglo,x0xz*.ҊPT$(`d $ 8dha$T|l<JvhLD"ʽF/Fn8  :4Z`0(Jb(2g&8(HdL@4@6] 5CJ\ 6CJ]CJ^dj\2ʺڻ: 8pdh^p`  8`  8`^`` 8dh $ 8dha$|WZnjJbZ` `V  8 8dh 8pdh^p` p< dJ:TT"b  8p^p` 8pdh^p` 8dhrhBlzj2~@^t\v& xtx b  @Jpqr'?v&"P bRy J 6CJ]CJbb>F2^PJp(a 8dh 8pdh^p`ap|v B 0 .6  ~  @ 8   8dh 8pdh^p`zBfhHrd>0 j8 z     ~  h  $ t   DDL:$^ "tDx$&$&--D.$L&Ln\p\v\z\]6OJQJ]j0JOJQJUOJQJ;CJ 6CJ]CJH*CJU  hr@jNR 8hdh^h 8ndh^n` 8dh 8pdh^p`x$$$,&D.1pgtghhoozz؃܃^ 8ndh^n` 8 8dh 8hdh^h & F 8h^h]]\c^cpghowwz*,"$șؙ*,ڲܲ^`b@Bx| 66l7TT Vdd,d^ldlllllrr@uNu XZ’rԠ֠fHJ,ʳ޳j 5CJ\0JCJaJ 6CJ]j0JCJUCJOJQJj0JOJQJUR:XB~L~ rXT 8ndh^n` 8 8dh 8hdh`h 8hdh^h 8h^hTJPx|d  -@3l7n=OTT$ 8hdh^ha$ 8hdh`h 8dh $ 8h^ha$ 8hdh^hT V$V~]] ddd,dlHlLlllDpHprr&w $ 8dha$$ 8hdh^ha$$ 8ndh^n`a$  8h^h` 8dh 8hdh^h  8h^h&w*w48ZJ rԠf,$ 8hdh`ha$$ 8h^h`a$  8h^h` 8hdh^h$ 8dh^a$$ 8hdh^ha$ $ 8dha$,ʳγ޳jn>Bp^ 8ndh^n` 8hdh^h 8$ 8hdh^ha$$ 8dh^a$  8h^hjnRT^VXdj24< 600 44??IIBMDMOOHZJZDhFh6i$l24B PR8:BD0  <. >. 0 0 7 7 A "A *A E E M M OJQJ 6CJ]0JCJj0JCJUCJaJY^b^6: 8ndh^n` $ 8h^ha$  8dh 8hdh^h 8edh^e 8dh`djn L 6:4"""D&H&))2-f-j---0 8ndh^n` $ 8h^ha$  8h^h 8dh 8hdh^h00&1*145f6jFFFJJOORRRR&S*S2W6W $ 8dha$$ 8hdh^ha$$ 8ndh^n`a$ 8hdh^h 8dh6W:WxW|WW\\f]hh6i$l(lbnfnppqqqq 8ndh^n` $ 8h^ha$ 8dh 8hdh^h$ 8hdh^ha$ $ 8dha$q$ubufuuVyyy $ JN4rv 8ndh^n` 8 8dh 8hdh^h >B ԫث^b>Bv, 8ndh^n` $ 8h^ha$ 8dh 8hdh^h,0(,\`d 8ndh^n`  8dh 8hdh^h 8dh,0"`d\` $     $ @ D  8ndh^n` 8dh^`  8h^h 8hdh^h 8dhD      v         T X  ! ! 8hdh`h & F 8h^h 8ndh^n` 8dh^ 8dh 8hdh^h! ! 0 0 2 2 2 3 3 4 5 5 5 7 P7 T7 7 7 ; << @< ? E  8ndh^n` 8dh^ 8dh 8 8hdh^hE F F ~_ _ b b d d k k ~o o o o >p Bp s 2t ht py { {   8ndh^n` 8dh 8hdh^hM S S s 2s *t ,t ^t `t v v   v x   . 0    z  f h | ~     < > + + , , x9 z9 BQ DQ $[ &[ |_ b i i ^ l v Ԯ ٮ % 5 A L [ d e f u  * 1 Q c j | aJ 6CJ]j0JCJUCJ] f j z ~  " J  : Ь Ԭ z ~ ` d  8ndh^n` 8dh 8hdh^hd " & N  8 < " & $ 8h^ha$  8dh 8ndh^n` 8dh 8hdh^h D H z  b   h l j n   >    8h^h 8hdh^h 8ndh^n` 8dh F J     4# # # D& H& + + N/ R/ / / / / *2 h2 l2 : :=  8ndh^n` 8dh 8hdh^h:= = = K K RL VL M M V V vY Y Y (Z ,Z \ ] |_ b *f .f Xn \n $ 8h^ha$ 8ndh^n` 8dh 8hdh^h\n n Pr Tr t t Fx Jx x x y y z { ${ ( Ђ Ԃ J  Ə ʏ    8ndh^n` 8dh 8hdh^h   J N 0 J b f  " R V |  8ndh^n` 8dh 8hdh^h Ԯ ծ ׮ ٮ % & ( 5 gDgp$$IflF7 %0    44 la 8$If 8hdh^h 5 A B E L [ \ _ f u v y  ththt0$$IflF7 %0    44 la 8$If ~ttt~ttt~pttt~ 8$If$$IflF7 %0    44 la   * + / 1 Q R V c j k o ttdt$$IflF7 %0    44 la 8$If o | ΰ ϰ Ѱ Ӱ tltdt<$$IflF7 %0    44 la 8$If ΰ Ӱ ݰ   0 5 ? D N ` a s ı ˱ ݱ   * : E W i } ~ Ͳ Ҳ  $ 6 J O ^ c m r ٳ   * L ] n } δ Դ ޴   # 5 I N b g u ĵ ׵ j0JCJUCJ 6CJ]^Ӱ ݰ ް    0 1 3 5 ? ttt<$$IflF7 %0    44 la 8$If ? @ B D N O R _ a b f s ~<ttt~Lttt~ttt~ 8$If$$IflF7 %0    44 la ı ű ɱ ˱ ݱ ޱ t\tdt$$IflF7 %0    44 la 8$If     * + . : t8t|tl$$IflF7 %0    44 la 8$If : E F J W i j n | ~  ttTt$$IflF7 %0    44 la 8$If Ͳ β в Ҳ   ~ttt~pttt~xttt~t 8$If$$IflF7 %0    44 la  $ % ) 6 J K M O ^ _ a ttPt<$$IflF7 %0    44 la 8$If a c m n p r t|ttt$$IflF7 %0    44 la 8$If ٳ ڳ ݳ     * L ttDt$$IflF7 %0    44 la 8$If L M Q ] n o q } ~ttt~ttt~`ttt~h 8$If$$IflF7 %0    44 la δ ϴ Ҵ Դ ޴ ߴ t@t<t$$IflF7 %0    44 la 8$If     # $ ( 5 I J L N tHttd$$IflF7 %0    44 la 8$If N b c e g u v z tLtth$$IflF7 %0    44 la 8$If ĵ ׵ ص ܵ    ~ttt~ttt~Pttt~d 8$If$$IflF7 %0    44 la    * / B Q t ζ   0 8 9 ; < M N O b t ʷ    . ; F S c C S j } ˹ ҹ    > P Q d e v Ӻ ں 6]j0J6CJU]56CJOJQJ]j0JCJUCJ 6CJ]S   * + - / B C E Q t u w t`ttX$$IflF7 %0    44 la 8$If w ζ ttt$$IflF7 %0    44 la 8$If     0 1 4 : < = @ O b t|t0t$$IflF7 %0    44 la 8$If b c g t ~ttt~ttt~0ttt~  8$If$$IflF7 %0    44 la ʷ       ! . ; < ttjttt`  8$If$$IflF7 %0    44 la 8$If < @ F S T V c tt|t$$IflF7 %0    44 la 8$If C D G S j k o } tPtt$$IflF7 %0    44 la 8$If } ˹ ҹ ӹ չ ttdt$$IflF7 %0    44 la 8$If     > ? B O Q R ~Tttt~ttt~Lttt~P 8$If$$IflF7 %0    44 la R V c e f i v tt4tT$$IflF7 %0    44 la 8$If º ƺ Ӻ ں ۺ ޺ tdtdt4$$IflF7 %0    44 la 8$If    r4hhhr4hhhr0hh 8$If$$IflF7 %0    44 la  8$If    * B S g o p   X b ؼ  $ & 2 x Ƚ Խ   & ' ) * ; < վ ھ  ( 8 R S X Y [ \ l m   8 = T Y m r 0JCJj0JCJUj0J6CJU] 6CJ]CJW       * B C F S g t4tt$$IflF7 %0    44 la 8$If g h l n p q t ~$ttt~ttt~4ttt~0 8$If$$IflF7 %0    44 la   ttt$$IflF7 %0    44 la 8$If  X Z ^ b ؼ ڼ ޼ tpttT$$IflF7 %0    44 la 8$If   " & ( . 2 x z tHtt8$$IflF7 %0    44 la 8$If Ľ Ƚ Խ ֽ ޽ ~Lttt~4ttt~Tttt~0 8$If$$IflF7 %0    44 la      ! ( * + . tDt8t$$$IflF7 %0    44 la 8$If . = s t x tPtt$$IflF7 %0    44 la 8$If վ ־ ؾ ھ    ( S tptt$$IflF7 %0    44 la 8$If S T X Z \ ] ` m   ~$ttt~`ttt~Lttt~ 8$If$$IflF7 %0    44 la   8 9 ; = T U W Y m n p tptdtl$$IflF7 %0    44 la 8$If p r  tt4t$$IflF7 %0    44 la 8$If  ( - G L f k A R  ] ^ _ e - 2   2 7 l q   " l q   Q b p w   8 , |  6    # } aJj0JCJUj0J6CJU] 6CJ]CJX ( ) + - G H J L f g i k t|t|t$$IflF7 %0    44 la 8$If A B E R ~ttt~dttt~ ttt~ 8$If$$IflF7 %0    44 la    _ ` c e t|t\t$$IflF7 %0    44 la 8$If - . 0 2 tt(tl$$IflF7 %0    44 la 8$If     2 tdtth$$IflF7 %0    44 la 8$If 2 3 5 7 l m o q   ~ttt~ttt~ttt~X 8$If$$IflF7 %0    44 la    " l m o q t<t0t$$IflF7 %0    44 la 8$If     Q R U b ttt|$$IflF7 %0    44 la 8$If b p q u w    8 rhhhrhhhrDhh 8$If$$IflF7 %0    44 la  8$If 8   T | ~ tt,$$IflF7 %0    44 la 8$If    6   ttLh  8$If$$IflF7 %0    44 la 8$If       # : R g } ~ ~4ttt~tttttt~t 8$If$$IflF7 %0    44 la   tt$$IflF7 %0    44 la 8$If . G I O  " @ B H b \ 8 ) 4 B C ` r  1 r s ~ 8  0  3 4 v w N Y  & ` : <  b v x  & > @ ` b | ~ 6 j0JU6]j0J6CJU]]CJaJ6CJ]aJ 6CJ]CJR 5 L ` v tt$$IflF7 %0    44 la 8$If    / 0 5 7 G t(tt$$IflF7 %0    44 la 8$If G  @ c e @ N P X \ bXX 8$If$$IflF7 %0    44 la 8h$If^h & F 8$If \ 8 Z ~ ^8^@$$IflF7 %0    44 la 8$If  8$If  8$If # * + / 4 ` a f hh$$IflF7 %0    44 la  8$If 8$If f r   # 1 M s t t`htTt  8$If$$IflF7 %0    44 la 8$If t y ) t u y tHt$$IflF7 %0    44 la 8$If 8 0 tt$$IflF7 %0    44 la 8$If 0 _ & p   # 0 tdt`$$IflF7 %0    44 la 8$If  5 x $ N O S Y X@$$IflF7 %0    44 la & F 8$If & F 8$If 8$If Y   $ & `  < f txh  8$If$$IflF7 %0    44 la 8$If f   j l n tt$$IflF7 %0    44 la 8$If n r v > ` |  , N j   H d  ` |  8~   , . N P j l     H J d f   ` b | ~  Z \ l n ( * p r n p  < $ & N P 6 j0JUa Z l ( n $ N z  B b  z | B D b d      F Z    4 6 J f ( * R T      " $ x z ^ `   : < l n      R S X Z [  0 2 f h         56CJ6CJCJj0JCJU566 j0JUW    ( R    " x ^  : l   Z [ 0 f    d  8 B ~  ( \    " " " # <% ' ( ) ) ) * + h, - v. 0 (1  8 : B D ~    ( * \ ^         " " " " " " 0# J# # # j$ z$ $ $ $ 8% & & ( ( ) ) X) f) ) ) ) * * , , 2 2 2 2 2 2 B3 D3 3 3 4 4 $4 &4 N4 P4 (5 *5 V5 f5 j7 l7 7 7 7 7 8 8 R8 T8 8 8 8 8 T9 V9 9 9 9 9 ": 0: 6 j0JUa(1 2 2 B3 3 $4 N4 (5 x6 j7 7 7 8 R8 8 8 T9 9 9 4: p: : : : 0; ; 6< < = \= 0: 4: 6: p: r: : : : : : : 0; 2; ; ; 6< 8< < < = = = = \= ^= = = > > > > @ @ 1B @B B B D D E E F F F F G G G G G G G 4H H H H H H >I @I BI I J J J J L L L L M M M M N N RO TO Q Q R R R R ,S .S DS FS |S ~S S S S S fT gT V V 6 j0JUa\= = > > @ B D E F F G G G H @I J J L L M N RO Q R R ,S DS |S S dS S fT V V W TW 8Y rY Y Z Z 4[ ~[ [ [ \ \ ] ,` D` \` t` ` ` ` a a ba |a V V V W W TW VW 8Y :Y rY tY Y Y Z Z Z Z 4[ 6[ ~[ [ [ [ [ [ \ \ \ \ \ \ ] ] ,` .` D` F` \` ^` t` v` ` ` ` ` ` ` a a a a 6a `a ba da |a ~a a a a a a a b b b b c c 0c 2c \c ^c xc zc c c c c c c c c c c *d ,d Bd Dd |d ~d d d d d e Ve xe 6 j0JUa|a a a a b b c 0c \c xc c c c c c *d Bd |d d xe e f 2g hg ~g >h xh h h i xe ze e e e f f f f 1g 2g 3g ?g fg hg ig ~g h >h @h xh zh h h h h i i vi xi i i j j l l l l 4m 6m \m ^m m m m m n n %n &n v ?v ^v xv v v v v w w w 6]6 j0JU`i vi i j l l 4m \m m m n %n v v v w w 5w 6w 7w Ow Pw w w rx tx x x x x *y ,y \y ^y y y y y y y y l{ p{ r{ t{ ~ ~ ހ . 0 2 ā  J L ҅ ԅ ܆ J L ʇ ̇ h j @ B f h ‹ ċ ԋ ֋ P R   6 8 J L n p 2 4 ʑ  B*ph j0JU6]_w 6w Ow w rx x x *y \y y y r{ ~ ހ 0 J ҅ J ʇ h @ f ‹ ԋ  P  6 J n 2 X v ʓ > Ζ : x n ̛   : Ζ L : < x z n p ̛ Λ    ( * ,   " ,  " ަ  ( ) < D   ª ʪ $ & ʫ ̫  $ & V X r t v Ĭ Ƭ  Z \ v x 56\]0J j0JU6]] (   ަ (  $ ʫ  $ V r Ĭ Z v : x : < ` b ~ ԯ ֯   8 : x z Ȱ ʰ ̶ ζ . 0 ` b b d ~ " ^ ` z |   D F t v , .   * ,     " & ( 4 6 B*OJQJmHphsHB*OJQJmHphsHmHsH0J j0JUT: \ ^ ` ~ ԯ  8 x Ȱ ̶ . ` b ~ ^ z  D t  ,  * b f R l l h f 2 | 0 X p $da$$a$6 : < F H L N ` b l n x z | ~        " $ 4 6 F H L N R T X \ b f l n x | B*OJQJmHphsHB*OJQJmHphsHZ      $ 2 4 6 : > @ R T d f r v ~    $ & 6 8 @ B H J f b f h    * 0 2 R T l n l n h j l p r | mHsHmH sH  j0JUB*OJQJmHphsHB*OJQJmHphsHT      & ( 0 2 6 8 @ B J L T X ` b j l r t   ` f h j n p ~   $ & ( , 0 mH sH j0JUmHsH^0 2 @ B h j l n z |      " , 2 4 H L N Z j p | ~    & ( 2 6 : < R T j l n r nHtH j0JUmHsH^   " 6 8 X Z t x | ~   " $ , 0 2 X Z p r t X Z   j l h j OJQJ0J j0JUmHsH] X  j h . B > < F F  l  |  . 0 B D > @ < > F H ( * F H  l n   | ~ 2 4     & (      v x " $   " 0 2 8 :         ` b   F H f h j    V X    mHsH6OJQJ]OJQJ0J6] j0JUW| 2   &  v  0 8     `  F f  V v & l      v x z & ( l n                x z        p r               CJ0JmHnHu0J j0JU6]mH sH 0J j0JUmH sH /   x    p            8h]h&`#$,1h. A!"#$% ,1h. A!"#$%  i0@0 Normal_HmHsHtHH@H Heading 1$<@&5CJ KH OJQJF@F Heading 2$ndh@&^n`CJF@F Heading 4$pdh@&^p`CJ<A@< Default Paragraph Font.@.  Footnote Text8&@8 Footnote ReferenceH*PC@P Body Text Indent$dhx`a$CJFO"F Standard (Web) dd B*CJph`B@2` Body Text, uvlaka 2, uvlaka 3$dha$CJ@OB@ katalog & FdhCJOJQJaJ0 @R0 Footer  p#CJ4P@b4 Body Text 2 6CJ]R+@rR Endnote Text$da$B*OJQJmH phsH &)@& Page Number Pzp[{a[q o&&b'')**++{,i-q----367o;<g==?@'BWCDEGHIKL1NSSTUV\``YbcgnolqqqrstZvx'z`zz} ~V +0?œ.rsȝןASE*-'jYgqJP(vcqBW5KBVEU p V$%&)*+./A2q4v577778 88,8:j:; =t>@AGH(PR?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~B(O[lz,Siw&6Er{&|  ' A W l 8 fv'E^t3q > \ O!!!s"""n#%%=&&v**+i+++,'-<-^-x----.V.o...... /l///0 030001733344I5U5h556C7e777[889a:::;;0;L;c;;<<==>+>;>>> ?1?[?i?C@d@@AAAABB,B9BFBiBvBBBBC*C?CPCfCtCCCCCCCCC0DtDDlEE F6FVFsFFFFFG!HHHHHI)ICI\IsIIIIIIJJ4JJ?KKKN OOOOPPPPPP Q9QRQkQDRST#UUUtW0XpX?YMYYYYYUZlZuZ~ZZZZ[[&[\\\]$](aGaeaBbdbqbbbbcceeefggggghwjjjjjkpk~kkkkkkk l8lFlOl(m;mJm\mummmmmmKnpp q"q;qqqs:sHsasssttEuu!vYvvyzzz {}u~~AA?>$܄pɆ#7CVvp@"*).Aɖ$VF_#O;>6ơARڢvGvClo6C ) .   X / 0 ds!!C$d'x( *-..=///355<668=>>>DDLFNoQTVVVnV\`bbJjjlnq\vzz-34Aȓ./vՙAB !YҬYZͽPQl'(VWRR :a[Nb_8de6?fNqzD   tXYyS"!%&.(/(#**-144/8n9;w>@{E|EFHGIII"JJMqP?S@ShViVWWXY``MhNhUmVmmopp ttuuuuuvz|7~#q#$Ӌ#Əݐϓ4/ce0fhEF#&(9;1|$̵HöŶ9BD45-]_q6E(*GVXCqX*-sLNP(LBx  I5B!D!##(..37<>? ?^?q?s?@A2DEEF HHKNNNNNNPPPPPPPPQ[Q]QTU_WX-]H_J_`&abbdf8g:g}hOiNkkkll>lVlXlxmnnnnr#wwyz/|1|Q|S|}~fd68&NP$&Ŵaͻuw{}.s IYm(1r iMY2x.`-pMhh9nGtmZ7P|`<)D!Xii<~cJ=,q W   k  E   H       S U y:5555(9*9>>5C6COCQCC7GVGXGZHINP[^_ `"bdsfg*i,ikikfm5rOrQrrtttz!#,')lnM&npsu"$hjlym·κк$8lnyHJR*86E_a24^`%'79SUG/  }_amD$$$&&U)W)******,,--!-:-//0555u7w78899990:2:;<</<>^>`>DDDDfEhE\F^F&GAGCGGGIJJ7JiLMMhTTTUMWOWXXXXXXYZZZ[\\yd{dddwfyfggBi]i_iiikkkCm\oppSxUxxx]z_zy}{}V~r~t~~~su€*,ÃŃXZkLNgq hj*,4ƙƚUWg:<I  @B'C'ä"$³ij"$?A2|?A "SU')#%@Btv *,GI57RT giSeg35G I   ;=PR  ')]_xs E G 2'4'''<(>(,,.9.;.w.y.//!12x4z4888::;;======>>>@?BBBHfHhHFIHIJJKKL L@LBLBNaNcN{NO?PAPTTrTtTTTVV!X-X/XYYY$Y7Y8Y:YeAeCeJeKeNePeWeXe[e]edeeehenepeqeue{e}e~eeeeeeeeeeeeeeeff ffffffff!f#fCfDfGfLfffgfifkfffffffffffffffffffffg g$g&g-g.g2g8g@gAgEgGgMgNgRgYgbgcgfglgngogrgyggggggggggggggggghhhh8h9h;h=hThUhWhYh|h}hhhhhhhhhhhWiXi\i^ijikini{iiiiiiiiiiiiiiiiijjjj[j\j^jkjjjjjjjjjjjjjjjjjKkLkPkRkkkkk'l(l*l,lcldlflhlllllmmmm]m^mamommmmmnnnn5n6n8n:nNnOnQnSn{n|n~nnnnnnnnnn:o;o?oLojokomoooooooooooppp pVpWpYp[pypzp|p~pppppppppqqqq3q4q8qEqqqrrrrr2rSrgrhrkrwrrrrrrrrsss,s.s/s3s9s;sv$8Ui(( ) )) 0@0@0@0@0@0@0@0@0 0 0 0 0 0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000@0@0@0 0 0 0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@00@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0a@0a@0a@0a@0a@0a@0a@0a@0a@0a@0a@0a@0a@0a@0a@0a@0a@0a@0a@0a@0a@0a@0a@0a@0a@0@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q 0q 0q 0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q0q0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q0q@0q@0q@0q@0q0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q 0q@0q@0q0q@0q 0q@0q@0q0q@0q@0q@0q@0q@0q 0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q 0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q0q0q0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q@0q8@0q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q0Q@0Q0Q@0Q0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q0Q@0Q@0Q0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q0Q@0Q@0Q0Q@0Q@0Q0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@`0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0Q@0q@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@09r@0q@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G0)G@0)G@0)G@0)G0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G0)G0)G0)G0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G0)G@0)G@0)G@0)G0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G0)G@0)G@0)G@0)G@0)G0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G0)G@0)G@0)G@0)G0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G 0)G 0)G 0)G 0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G 0)G 0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0)G@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0 0@0@0@0 0 |Do Bz<"Tyh.X^]jM ~  0: V xe w  x 6 0    "$&)+,.1467:>BEHNZgv!:n: &܎$cjJd ba TT&w,^06Wq,D ! E d  := \n  5 o Ӱ ? :  a L N  w b < } R g . S  p  2  b 8   G \ f t 0 Y f n  (1 \= S |a i w : |   !#%'(*-/023589;<=?@ACDFGIJKLMOPQRSTUVWXY[\]^_`abcdefhijklmnopqrstuwxyz{|}~  !!,-Y[  % & W Z d e / 1 PRz|pr[]{}ad[]qt:< !!&&o&q&&&b'd'''w(x())* ***++++,,{,},i-k-q-s-------..//>??@@AA'B)BCCWCYCDDDDEEGGGGHHIIIIKKLLNN1N4NRR0S1SSSSS8T:TTTUUVVmVnVVVYY\\]]^^``````Yb\bbbcceeeeggmmfmhm nnoolqnqqqqqrrrrstutuuZv]vxx'z)z`zczzz}} ~ ~VX +-04=??Aœɓ-/.1rtsvAB!ȝʝןڟACqrSU#$./EGwx *,9:YZʲ˲,/12̽ͽPQ'*jlY[-/giqt')VW.0IKJL56PR (*9;=>vxcfqtBDW[fgopCDKNjk58df67 ?@&(fg KPq{BE  & '       VX?A '(EGUZ  yz STSUD E p s !!""V$Y$^$_$i$j$%"%&&&&''.(0())E)G)))**++,,--..//11A2C2q4s455v5y57777777788 8888,80899::::j:l:;<<< =#=t>x>@@@@AABBBB{E}EEENFOF GGGGHH JJJJ#K$K9K;KMMWMXM(P*PPPRRRR@/025pq IKqsHKW X @!D!!!""""##B#D#b#d#p#q###p$q$%%p'q'((!(#(****++....//11330323336666776787779999::<<<<======>>??^?d?q?t?@@EEEE H HHH\K^KKKLLMMsNuNNNOOPPPQ[Q]QfRgRRRSS*T,TyT{TUU~VVWWX X~YYYYPZRZ'[([\\]]E_J_~``LaOaaacabbbb.d0d|d}ddddd|f}ffg8g;g|g~ggggg|h~hhhiiMiPiiijjNkOkkl>lDlVlXl;n>nPnQnUnVnnnnnbpcpqq q qbrcrss|v}vww1x3x|y}y/|2|Q|S||}~}~~{~}~{|{|{|{|68{|{|{|DF-/'(XY{|/1{|{|LQRSŪƪ{}$'ŴƴabͻλSUXZ{|ux {~{|  %&;=`a&'moegnoDEtu 24#&XZ<>:;Z[  ;<uw45hjLM&'NP#$BE'(abIJ^aefHKWX23VW),cd)*89dfY\-.UV^_nq<>rs  OPgh&(ij-/34jm9;-/YZz{ABz|45ce7:cdjm  IKnoBCMP/1TUmo>?{|cdfg !IJVWnp "#>@giLMbd  7 8 G I r s       4 6 j k      ! N P s u       8 : d e               S U ghghuygi9:ghgh%%u'x'////a0c0g0h0335555(9*9`9b9g;h;,=.=g=h=>>5C6COCQCgChCCC8D:DgEhEFFVGXGgGiGZH[HgLhLLLONPNgPhPgRhRUUUUUUgXhXZZg\h\``HcJcgchc@eAeKeLeUeWegfhf*i,igikigjhj5r6rNrQrgthtttuu2v3vxxyy||!#de')dflnde͊ϊhihihihifhhiȝɝۤܤhinphisuhi"$hihihlhjmn·˷ͷκкߺ  efhiQThiloHJhilnqthiJKqr'(hiEF_a24`befhiHJdede^`%'7:SU h i       6 7 : <   hihi_ahihmh i   .!0!h"i"h$i$$$9&;&&&h'i'((R)W)******,--!-a.b.h.i.p.q...//h5i55555u7w788h9i999990:2:<<^>`>AAAAhAiANCOChCiCDDDDfEhE\F^F&G'G@GCGGGIIJJKKhLiLMMTTTTMWOWXXXXXXZZhZiZ\\\\^_yd{dddhfifwfyfggBiCi]i_ihikiiikkppqqrrhuiuuv~vvwwQxUxxx]z_zhzizK}L}y}{}V~W~r~t~~~hisu€*,ÃŃhihiX[LN hj*,HI͘ϘUW:<  @B_ahihi#'äɥʥ=@Ωϩ%'"$hi³ijZ[hi"%?Ax|mohihj{|hi?Ahihjhjhi14hi "SU')hihiOQ#&@Btv*,GIln58RTgihi\]ef,-efeg35* + M P   i j ij;=ijwxijFGNRef  ')]_!E G i%j%2'4'''<(>(i)j)**,,..9.;.w.y...11i1j1x4z4R6T688i:j:::i;j;;;i=j=======>>BBfHhHFIHIJJiKjKKKL L@LBLLL9M;M?NBNaNcN?PAPTTrTtTTTUUVV!X"X-X/XYY7YeAeCeJeKeMePeWeXe[e]edeeeneqe{eeeeeeeefffffff#fCfDfffkfffffffffffg g$g&g-g.g@gAgEgGgMgNgbgcglgoggggggggggghh8h=hThYh|hhhhhhhhhhUiXi\i^ijiki{i|iiiiiiiiijj[j^jjjjjjjjjKkLkPkRkkk'l,lclhlllllmm1m:m[m^mmmnn5n:nNnSn{nnnnnn9o;ojooooooop p9p@pVp[pyp~ppppppppq)q*q1q4qqqqqrrrrr#r2r6rgrhrrrrrss,s/s9s(*=? 36#%͖Ζ.0CE_`wyVXɘ˘PRkmZ\y{ ! ! ")+<?XZtv57|~£ģӤդ?A`bdfoq35UVUWTVy{éЩөegXZ4845qu 46°!?Afhڱܱ.0=?QSrtdfz{MOce68Z\vx8:TV͸ϸٸ۸8:ǺɺNP`bݻACBD\^оҾ\^QSkm;=_a RT^`jlvx')<=!,.:<QS]_z|25mp*,>@vx$&8:UWik&(=?TVnpRT%'Z\ -0QSik HJjl |~~46/1BDRTZ\_`ac  )+69WYdg&(35FGgiln QS^`~79?ADE  oqtu!#:<HJqs+-KMZ\suZ\uw}@BNP13`btvy{}~`a  $&wy  !)*2356;<@BKMUV^`cdfgijpquwyz~  !"*+34BD@D $'*8: "#'(*+/0459;?@DEHIPQVWYZ_`bcijopx#%'(/0CDEFLMOPVW\]destvwyz  `bG I M O W X Z [ d e f g m n p q u v { |                                               * + ; < I K M N \ ] r s { |                     ;=>@sugi  CEdg0224vxMO"$!&(il+ - o q     !!!!""2"4"""##$$$$$$%%J%L%%%%%%%^&a&&&&&''f'h'''''d(f((((((((())   W X . 1 cdrt!!B$C$c'd'w(x(* *--....1/4/>DDKFLFNNnQoQTTVVmVnV\\``bbIjJjiljlmqnq[v]vzz,-24?AǓɓ-/uvԙՙ@B!XYѬҬXZ̽ͽOQkl&)UWQRQR 9;`aZ[MNab^_78cf57 >@egMPp{CE    st~ WZxzRT"" %"%&&-(0("*#***--113444.808m9n9;<v>x>@@zE}EFFHHFIGIIIII!J"JJJMMpPqP>S@SgViVWWXY``LhNhTmVmmmoopppq t tttuuuuvvzz||6~8~"#pr"%ҋӋ"$ŏǏܐސΓГ35.0bf/1eiDG"(8<02{|#$˵̵GH¶Ŷ89AE3547,.\`pq56DE'*FMUYBDprWX)*,-rsKP'(KLABz|wx    HI45A!D!##((..3377<<>>??? ?]?d?p?t?@@AA1D2DEEEEFF H HHHKKNNPQZQ]QTTUU^W_WXX,]-]G_J_``%a&abbddfg7g;g|h~hNiPiMkOkklll=lDlUlXlwmxmnnnnrrss"w#wwwyyzz.|2|P|S|}}~~efcd58ߔ%&MQ#'Ĵƴ`b̻λUZtxz~-.rs HIXYlm'(01qr  hiLMXY12wx-.~_`,-opLMghgh89mnFGstlmYZ67OP{|_`;<()CD !WXhihi;<}~bcIJ<=~+,pq  V W     j k   D E     G H         R U wyIJ7:gh ##$$\&]&)),,00445555'9*9w<x<>>fAgA4C6COCQCCC6G7GUGXGYH[HII}NN PPRRXXZZ[[\\^^__` `!b"bccddrfsfgg)i,iiikikkcmfm4r6rOrQrrrttttuuzz}}!" #+,́΁&)kn*+LMՕ֕%&  ҝӝhimpru!$glxyln·ͺк#$78koxyGJQR)*7856DF_a14]`$'6:SUEG-/    z{{}^ajmAD/!0!##$$$$&&T)W)******,--!-9-:-..//0033555555t7w7889999/:2:;;<<.</< >>]>`>DDDDeEhE[F^F%G'G@GCGGGHHIIIIJJ6J7JfLiLMMRRfThTTTUUJWOWXXXXXXYYZZZZ[[\\cc3d4dxd{dddvfyfggAiCi\i_iiikkkk?mCmYo\oppppssRxUxxx\z_zx}{}U~W~q~t~~~ru€),ƒŃW[jkKNegpq gj),34ۓܓԗ՗řƙŚƚTWfg9<HI  ?B%'@Cޢߢ$'ä9:&'BCKMbc!$ij!%>A12y|Ƚɽ׿ؿnoTU=A~"RU&)"&?Bsv ),FImn~48QT fiPSdg25E G   E I   :=OR &)\_wxqs D G ($)$9%:%1'4''';(>(,,--..8.;.v.y.////1!122w4z4%8&88888::;;<<======>>>>6@7@@@=B?BBBDD\G]GHHeHhHEIHIJJKKL L?LBLANBN`NcNzN{NOO>PAPTTqTtTTTVV X"X,X/XYYYY#Y$Y6Y`?`L`M`_`e`s`y`````````````````a!a#a$a0a1aHaLaWaXasauaxayaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaabbbbbbb b,b-bcbgbsbtbbbbbbbbbbbbbbbbbbb ccccQcUcacbcccccccccccccccdddd-d.d4d8dFdGdUdWdZd[dhdldpdqd}d~ddddddddddddddddddddddde eeeee#e%e(e)e5e6ee@eCeIeKeMePeVeXeZe]eceeegehemeqeteuezeeeeeeeeeeeeeeeeeeff f ffffff#fBfDfFfGfKfLfefkfffffffffffffffffffg g#g&g,g.g1g2g7g8g?gAgDgGgLgNgQgRgXgYgagcgegfgkgogqgrgxgyg~gggggggggggggggggggghh7h=hShYh{hhhhhhhhhhhhViXi[i^iiikiminizi|iiiiiiiii jjZj^jjjkjjjjjjjjjJkLkOkRkkkkkkk&l,lblhlllllmm\m^m`mamnmommmnn4n:nMnSnznnnnnn9o;o>o?oKoLoiooooooop pUp[pyp~ppppppppppppqqqqq2q4q7q8qDqEqqqqqrrrrrr1r2rRrSrfrhrjrkrvrwrrrrrrrrrrrrrssss+s/s2s3s8ss?sKsLsbscszs{sssssssssssssss tttt+t,t@tAt]t^tttuttttttttttttttttt uuuuu u-u.u9u:uEuFuWuYu]u`uoupuuuBvCvhvivvvvvvv w w)w*w:w;wLwMwYw[w_w`wewiwlwmwrwswwwwwwwwwwwwwwwwwwxSxUxYxZxfxgxxxxxxxxxyyyyyyPyQyUyVypyqyyyzzzzzzSzUzXzYzdzez7{8{{{{{{{{{)|*|n|p|s|t|||||||w}x}}}}}'~(~c~d~~~~~~~-.`aۀ݀ !"9:OPfg{|Ԃׂ }gjńȄx{҆Նކ +.9<UXևه",/?BRUx{Ȉˈ),GI(+FI\_Ŏǎڎݎ ;>LM'*<? 35-0CE^`vyUXȘ˘ORjmY\x{ )+<?XZsv47{~ģߣҤդ>A_bcfnq|}SVx{édgªê)*˫̫01NOru 12°!>Aehٱܱ-0<?PSqtcfLObeY\ux7:SV̸ϸظ۸7:ƺɺMP_b޻@CAD[^ϾҾ[^PSjm:=^a QT]`ilux&)!+.9<PS\_y|25mp),=@ux#&7:TWhk%(<?SVmp$'Y\ -0PShk GJil{~}36.1ADQT`c  69dg35EGfiIJuvkn PS]`}69 nu #9<GJps*-JMY\ruY\tw?BNP03_bsv`a  #&vy?D7:z_bL O             XYst:=rufi  BEdg/2 14uxLO!$!il* - n q     !!!!""1"4"""##$$I%L%%%%%%%]&a&&&&&''e'h'''''c(f((((((((()) % & d e ..>EELLMaMaYaaa;n*)^`.pp^p`.@ @ ^@ `.^`.^`.^`.^`.PP^P`.^`o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`.^`.pp^p`.@ @ ^@ `.^`.^`.^`.^`.PP^P`.hh^h`88^8`.p0p^p`0..@ 0@ ^@ `0... xx^x` .... HH^H` ..... `^`` ...... P`P^P``....... ^`........0^`00^`0.0^`0..0^`0... 88^8` .... 88^8` ..... `^`` ...... `^``....... ^`........'YX=+5v 6LR 6d LR \Id NzwNzwHd QQGd awawGd ''Gd 60N60N3d W1cW1c@4d  500 50WbX50 $#>YY$Y7Y8Y:YeAeCeJeKeNePeWeXe[e]edeeehenepeqeue{e}e~eeeeeeeeeeeeeeeff ffffffff!f#fCfDfGfLfffgfifkfffffffffffffffffffffg g$g&g-g.g2g8g@gAgEgGgMgNgRgYgbgcgfglgngogrgyggggggggggggggggghhhh8h9h;h=hThUhWhYh|h}hhhhhhhhhhhWiXi\i^ijikini{iiiiiiiiiiiiiiiiijjjj[j\j^jkjjjjjjjjjjjjjjjjjKkLkPkRkkkkk'l(l*l,lcldlflhlllllmmmm]m^mamommmmmnnnn5n6n8n:nNnOnQnSn{n|n~nnnnnnnnnn:o;o?oLojokomoooooooooooppp pVpWpYp[pypzp|p~pppppppppqqqq3q4q8qEqrrrrgrhrkrwrrrrrsss,s.s/s3s9s;s@FNQgRgVgZg[gagcgigjgkgogpgtgggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggggg!g"g)*+/69:;<@CLMOPRXY`hr(((((((((((((((((((((((ccccccccc c c c cccc$c%c'c+c,c/c5cNcUc^c_cdcfcgcicmctcxccccccccccccccc ccc(c)c2c>cFc_cicxczc~cccccccccccccccc c c ccccc c6cIcMcNcPcXcfcg)q)r)svw{|ɁɂɆɇɈɍɏɔ<<<<RRRR  #%&' )@@ @@@"@6@B@R@X@n@@@@@@@@@@ @$@&@,@>@H@L@@@X@@@^@`@b@d@@@@@@@@@@@@@@"@&@*@,@.@0@l@@8@:@B@N@R@T@@@X@l@t@x@|@@@@@L@@@@@@@@@@@@@@@ @@@@@$@P@@*@.@B@X@h@j@l@n@t@~@@@@@@@@@@@@@@@@ @@@&@.@0@4@6@8@>@@@F@H@@@X@Z@b@p@v@@@z@|@@@@@@@@h @@@@@@@&@l@x@z@@@@| @@@@@@@@ @@@@@@@@@@@@ @@@@@@ @@@@@@@@ @ @@$ @@@@&@l @@8@ @@H@L@ @@V@\@h@@@@@@@@@@@@@^@v@@@@@@@@@@@@@*@.@N@P@b@z@@@@@@@ @ @4 @6 @8 @< @t @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @$ @, @0 @: @> @j @ @ @ @ @\@@ @|@@ @ @@@ @@@ @@@ @ @ @ @ @ @ @@@ @ @$@@ @ @" @$ @* @. @2 @8 @: @< @@@D @H @@@L @N @@@V @Z @@@^ @` @d @@@h @@@l @@@p @@@t @@@x @z @@@~ @ @ @ @ @ @P@@ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ @ UnknownG:Times New Roman5Symbol3& :ArialCSeagull Md BTIFCalligraph421 BT?5 :Courier New;Wingdings"1  dfffF$0S 't0SQ s3QH1__FFZD Oh+'0d   , 8DLT\1ss____ Normal.dotFFZDl.d15DMicrosoft Word 9.0@u@l@`\ʭ0 ՜.+,0 hp|  __ SS 1 Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry FAܭ1Table/WordDocument\ SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjjObjectPoolAܭAܭ  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q