Naslov
Prelaženje/razlika
(Traversing/Difference)

Autori
Ramljak Purgar, Mirela

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, stručni

Knjiga
Kritika / teorija / pojmovi u novoj hrvatskoj umjetnosti

Urednik/ci
Purgar, Krešimir

Izdavač
Kontura art Magazin

Grad
Zagreb

Godina
2016

Raspon stranica
152-165

ISBN
978-953-6960-35-4

Ključne riječi
pogled, razlika, Kata Mijatović, Vlasta Žanić, psihoanalitička eorija
(gaze, difference, Kata Mijatović, Vlasta Žanić, psychoanalytic theory)

Sažetak
Tekst, nastao kao teorijsko artikuliranje mišljenja o vizualizacijama dviju suvremenih hrvatskih umjetnica, Vlaste Žanić i Kate Mijatović, pretvorenim u izložbu u studenome i prosincu 2011., pod nazivom "Pogled otpora", u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, operira s pojmovnim odrednicama što ih autorica izvodi iz radova ; to su prelaženje i razlika. Autorica prelaženje nalazi već u performansu pod tim nazivom, izvedenim 2005. u Gliptoteci HAZU, kada projekcijom slike publike umjetnica, snimajući publiku oko sebe, udvaja pogled i čini ga prijepornim: autorica piše o mišljenju slike kroz tijelo, odnosno o pogledu kao otporu društvenoj normativnosti, utjelovljenoj u zrcalnoj slici. I rad s izložbe, Put, sastavljen od kinetičkog interaktivnog objekta, dviju pokretnih traka jednog zagrebačkog kazališta, a na kraju jedne je okomito postavljeno zrcalo, predstavlja interakciju doživljaja samo- promatrača i umjetničina koncepta, koji pretpostavlja mentalnu promjenu nakon fizičkog uloga. Naime, umjetnica ostaje izvan dosega publike u oba slučaja, u čemu autorica vidi performiranje otpora pogleda. Osvrtom na Lacana i Kaju Silverman (1996), autorica priziva problem identifikacije preko tijela: prelaženje u stanje drugačije od prvobitnog nije proizvoljni nego nužni ishod, tzv. kulturalna određenost 'prisutnosti'. Ili: viđenost nas ne kako sebe vidimo, nego kako smo 'viđeni kulturalnim zorom' (J.L.), te 'uspješno neprepoznavanje' (K.S.). Izlaz je, prema Kaji Silverman, u otporu 'apsolutnoj tiraniji materijalnih praksi koje su djelatne u određivanju kako i što pogled vidi'. Pogled otpora, preuzima autorica sintagmu od Kaje Silverman, pod prisilom je kretanja u jednom smjeru, prema zadanoj točki, no, silaženjem uključujemo vlastito sudjelovanje u ritualnom izazivanju mišljenja: tada je pogled najjači, piše autorica. I u radu Kate Mijatović, Vožnje, tri snimke, od kojih je svaka nastavkom na onu prethodnu, postoji granica kao slika/ekran, ovaj puta zamućena, kao mjesto početka mišljenja postojanja razlike, naizgled nepostojeće, jer se pogledom kroz okno autobusa na liniji Zagreb-Osijek sve čini monotono identičnim. Poput izlaza iz zadane komunikacije čine se pojmovi koji se uključuju i isključuju, poveznice s radom Mreža snova iz 2002. (tridesetak zapisa umjetničinih snova iz 1991. god.). Razlika je, dodaje autorica, sadržana i u postupku ponavljanja prethodnih značenja i akcija, čime se poziva na pisanje Ivane Bago u listospadu 2007. god. Tome dodaje paradoks spajanja suprotnosti u novijim radovima, nastalim 2004. i 2005. god., kada teško razaznatljivom postaje granica između vidljivog i nevidljivog (pisanjem teksta sna vodom po zidu), između dogođenog i prisjećanog. Upravo u dimenziji sna autorica vidi otpor spram zora: prema Kaji Silverman, autorica upozorava da utječemo na identifikaciju, ne samo kada vidimo, nego 'osjećamo sebe u bivanju viđenim u obliku određene slike'. Takvo stanje omogućuje nam pozicija promatračkog subjekta, koji gleda izvan prizora. Proizvodi se, tvrdi autorica, paradoks: da se dvostruko kodira statičko mjesto kamere: snimanje traje u mijeni koje traje ne zbog mijene, nego zbog toga što se ništa ne mijenja. Kriza identiteta pobjediva je samo prevladavanjem prisjećanja na nesvjesno, otjelovljeno u snovima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti

POVEZANOST RADA