Naslov
Slučaj don Andra Štambuka kao paradigma odnosa jugoslavenskih komunista prema katoličkom kleru u Dalmaciji

Autori
Trutanić, Jure

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Propter opus Christi usque ad mortem: 50. obljetnica smrti nadbiskupa Mihe Pušića: knjiga sažetaka / Bracanović, Joško - Hvar : Hvarska biskupija, 2022, 26-27

Skup
Propter opus Christi usque ad mortem: 50. obljetnica smrti nadbiskupa Mihe Pušića

Mjesto i datum
Hvar, Hrvatska; Vis, Hrvatska, 29.09.2022. - 30.09.2022

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Andro Štambuk ; Miho Pušić ; El Šat ; Hvarska biskupija ; Hvar ; Selca ; Stara Gradiška
(Andro Štambuk ; Miho Pušić ; El Shatt ; Diocese of Hvar ; Hvar ; Selca ; Stara Gradiška)

Sažetak
Don Andrija (Andro) Štambuk, izvan lokalnoga konteksta malo poznati svećenik, stupio je u svećenički red 1937. odsluživši mladu misu u rodnim Selcima. Nakon završetka studija na rimskoj Gregoriani vratio se u rodnu Hvarsku biskupiju, čiji je teritorij Rimskim ugovorima ostao u sastavu Nezavisne Države Hrvatske, te je imenovan upraviteljem biskupske kancelarije u Hvaru. Početkom 1944. don Andro Štambuk našao se među gotovo 30 tisuća Dalmatinaca koji su pred jedinicama njemačke Druge oklopne armije u partizansko-britanskom angažmanu evakuirani u pustinje Egipta. Iako je u tamošnjem jugoslavenskom zbjegu obnašao najviše upravljačke funkcije, po povratku iz El Šata 1946. don Andro Štambuk distancirao se od institucija novouspostavljene komunističke vlasti. Stoga je 1948. osuđen za kaznena djela protiv naroda i države, pri čemu se dio optužnice odnosio na njegovo djelovanje u El Šatu. Nakon što je odslužio kaznu u Kazneno-popravnom domu Stara Gradiška, don Andro Štambuk nastavio je s pastoralnim radom u svojoj dijecezi. U kontekstu eskalacije sukoba između katoličkoga episkopata i jugoslavenskih državnih vlasti oko svećeničkih staleških udruženja, kojima se snažno protivio i hvarski biskup Mihovil Pušić, don Andro Štambuk bio je u rujnu 1953. pod okriljem mraka pretučen u Hvaru. U srpnju 1955. biskup Pušić posvetio je Štambuka za naslovnog balenejskog biskupa i pomoćnoga hvarskoga biskupa. Mjesec i pol nakon posvećenja don Andro Štambuk iznenadno je umro. Nikada do kraja razjašnjeni fizički napad na don Andra Štambuka desetljećima se usmenom predajom prenosi među otočanima Hvara i Brača. S druge strane, izostala je znanstvena obrada tog događaja, što vrijedi i za Štambukovo djelovanje u cjelini, od čega je posebno intrigantan boravak u izbjegličkom logoru El Šat te presuda protiv njega nakon povratka u domovinu. Imajući u vidu postojeće historiografske spoznaje o odnosima jugoslavenskih komunista prema katoličkoj Crkvi u proučavanom razdoblju, složen odnos don Andra Štambuka prema danajskim darovima narodnih vlasti funkcionira kao studija slučaja za proučavanje ukupnoga odnosa državne vlasti prema dalmatinskom katoličkom kleru u ratnim i poslijeratnim godinama. Za razliku od onih biskupa Mihovila Pušića i njegova nasljednika Celestina Bezmalinovića, dosje don Andra Štambuka nije zaveden među desetinama tisuća dosjea građana koji su se našli u obradi jugoslavenskih sigurnosno- obavještajnih službi pri Sekretarijatu unutarnjih poslova, iako se temeljem Štambukova javnoga djelovanja može pretpostaviti da je i on zasigurno bio predmet interesa i obrade službi. Usprkos djelomičnoj „šutnji“ izvora, na temelju arhivskoga gradiva iz raznih fondova, donekle je moguće premostiti taj dokumentacijski jaz i dubinski analizirati ključne aspekte Štambukove kalvarije. Time se ujedno proširuje historiografska panorama Hvarske biskupije u najvažnijemu razdoblju biskupovanja rezidencijalnog biskupa Mihovila Pušića.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA