Naslov
David Starčević u raskolu Stranke prava 1895. godine
(David Starčević and the 1895 Schism in the Party of Right)

Autori
Trutanić, Jure

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Otac Domovine - povijesna ostavština za hrvatsku budućnost: knjižica sažetaka / Barišić, Pavo ; Jurković, Danijel ; Šumanović, Vladimir ; Vukelić, Vlatka - Zagreb : Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, 2021, 30-31

Skup
Znanstveno-stručni skup Otac Domovine: povijesna ostavština za hrvatsku budućnost

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 26.02.2021

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
raskol Stranke prava ; pravaštvo ; David Starčević ; Ante Starčević ; Mile Starčević ; Ante Trumbić ; Josip Frank
(schism in the Party of Right ; Rightism ; David Starčević ; Ante Starčević ; Mile Starčević ; Ante Trumbić ; Josip Frank)

Sažetak
Raskol Stranke prava u listopadu 1895. godine na tzv. frankovačku i domovinašku političku grupaciju nedvojbeno predstavlja jedan od ključnih događaja moderne hrvatske političke povijesti s obzirom na modalitete rješenja hrvatskog pitanja za kojima su političke snage proizašle iz njega posegnule. Tzv. „moderno pravaštvo“ čiji su predvodnici, iako međusobno prešutno suprotstavljeni, svatko na svoj način bili Josip Frank i Fran Folnegović, privremeno je odbacilo samostalnu hrvatsku državu kao vrhovni cilj i mjeru cjelokupna Starčevićeva nacionalno-integracijskog ideološkog sustava. Postupni i složeni proces transformacije pokreta u modernu političku stranku na „okviraškoj“ osnovi, izuzev potpunog obrata na programskoj razini, donio je i konkretne političke žrtve predstavljene u nekolicini pravaša stare garde, prepoznatljivih iz zlatnoga doba pravaštva 1880-ih godina poput Erazma Barčića, Jurja Rukavine, i na koncu, Davida Starčevića. Ovi se pojedinci nisu mogli tek tako pomiriti s novonastalim okolnostima, bilo s okvirom Monarhije, bilo s Frankovim i Folnegovićevim političkim tutorstvom. Dramatičan slučaj Davida Starčevića osobito je značajan za razumijevanje postupnog cijepanja stranke s obzirom na to da je odnos ključnih aktera prema njemu ovisio o interesu i zahtjevu unutarstranačkog momenta. David Starčević, mlađi rođak (kolokvijalno sinovac) Ante Starčevića, svojim je agitatorskim sposobnostima i govorničkim umijećem tijekom 1880-ih dosegao status pučkoga tribuna, a kao žrtva khuenovskoga sudskoga procesa aureolu pravaškoga martira. Zbog rodbinske povezanosti i dugogodišnjega odnosa privrženosti Anti Starčeviću te simboličkoga kapitala kojega je baštinio u očima mlađih pravaša i širokih narodnih masa, njegova uloga u unutarstranačkim intrigama bila je vrlo značajna, osobito pri formiranju stava dalmatinske Stranke prava prema zagrebačkim međupravaškim obračunima. Nekadašnja „stričeva“ desna ruka, David Starčević, isključen je iz zagrebačkoga kluba Stranke prava upravo na ultimativan zahtjev Ante Starčevića, o čemu svjedoči prijepis difamirajućeg pisma Ante Starčevića Davidu, sačuvan u ostavštini dalmatinskoga pravaša Ante Trumbića. U borbi dvije struje za naklonost „vođe i učitelja“ Ante Starčevića, David je jednoglasno isključen iz kluba, iako su članovi kluba bili potpuno svjesni da mu tim postupkom nanose nepravdu. Uklanjanje Davida Starčevića zasigurno je odgovaralo i Franku i Folnegoviću zbog otpora koji je David Starčević pružao naspram kompromisnog stranačkog programa iz 1894. godine, Taj je otpor ugrožavao njihove koncepcije s obzirom na ugled koji je David uživao među pravašima. Po svemu sudeći, Frankova uspješno iskorištena prilika za afirmaciju u očima Ante Starčevića bio je Davidov mlađi brat, Mile Starčević, nekadašnji Frankov odvjetnički vježbenik, koji je posljednjih desetak godina živio sa „Starim“ i uživao njegovo potpuno povjerenje. Davidovim isključenjem s namjerom kompromitiranja njegova ugleda napravljen je značajan korak prema scenariju u kojemu će Ante Starčević Mili namrijeti u političku baštinu, ne samo svoj blagoslov, već i imovinu, uključujući novoizgrađeni Starčevićev dom, što čitavom političkom sporu pridodaje nezanemarivu financijsko-interesnu dimenziju. Iako marginaliziran i odbačen od strane svoga „strica“ i uzora, daljnjim razvojem događaja i rascjepom stranke David Starčević ipak se održao na političkoj pozornici i za njega se otvarao prostor među pravaškim grupacijama. Netom nakon raskola pozvan je ponovno u klub „domovinaša“, da bi krajem 1898., nakon pomirbe s bratom, na kontroverzan način prešao u klub Frankove Čiste stranke prava, a 1908. zajedno s Milom Starčevićem okrenuo leđa Franku i sudjelovao u osnivanju Starčevićeve stranke prava. U svim tim previranjima David Starčević označavao je tračak toliko naglašavanog kontinuiteta u odnosu na razdoblje tzv. izvornog pravaštva. Zbog višedesetljetnog upečatljivog djelovanja na političkoj sceni u kojemu je prošao “sve faze od Hosane do Kalvarije” te višestrukost uloge koju je imao u razvoju pravaškog pokreta i iz njega proizašlih stranaka, Davidu Starčeviću vrijedi posvetiti historiografsku pozornost. Ovim radom to je napravljeno na temelju izvorne arhivske građe i relevantnog političkog novinstva.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA