Naslov
Djela Bogdana Radice kao izvor za istraživanje intelektualne povijesti: primjer splitskoga intelektualnog života u prvim godinama Kraljevine SHS
(Djela Bogdana Radice kao izvor za istraživanje intelektualne povijesti: primjer splitskoga intelektualnog života u prvim godinama Kraljevine SHS)

Autori
Trutanić, Jure

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Intelektualna povijest i hrvatska historiografija: knjižica sažetaka / Šimetin Šegvić, Nikolina ; Trutanić, Jure - Zagreb : Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu, 2022, 29-30

Skup
Međunarodni znanstveni skup: Intelektualna povijest i hrvatska historiografija: stanje i perspektive

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 15.12.2022

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
Bogdan Radica ; Split ; intelektualna povijest
(Bogdan Radica ; Split ; intellectual history)

Sažetak
Zbog gotovo polustoljetnoga komunističkog ostracizma, hrvatska historiografija djelima Bogdana Radice pristupa sa stanovitim zakašnjenjem. Nestankom Dvojne Monarhije dalmatinski intelektualci udaljavaju se od talijanskih kulturnih izvora i intelektualnih uzora, uključujući se aktivno u zagrebačke i beogradske tijekove političkog i kulturnog razvoja. Bogdan Radica krenuo je u suprotnom smjeru, stoga njegovo intelektualno formiranje predstavlja atipičan razvojni put dalmatinskoga intelektualca nakon 1918. godine. Odlaskom na studij u Firencu 1924, Radica se postupno pozicionirao pri središtu talijanskoga intelektualnog života, obilježenoga lomovima uslijed fašističke totalitarizacije javnoga života. Radičini doticaji s hrvatskom domovinom održavali su se u međuratnom razdoblju ponajviše preko suradnje u listovima pod utjecajem ostataka liberalne inteligencije, obilježene jugoslavenskim nacionalnim predznakom. Stoga je Radica ostao isključen iz koncentracije hrvatskih nacionalnih snaga, koja je uslijedila nakon atentata u beogradskoj Narodnoj skupštini i uvođenja Šestosiječanjske diktature. Klasično obrazovanje te intelektualna znatiželja, stvaralačka ambicija i vertikalna prodornost kao značajke osobnosti omogućili su Radici kretanje među glasovitim intelektualnim krugovima međuratne Europe, što je amblematski utkano u njegovu prvu knjigu Agonija Evrope. No, za domovinske prilike važnija su njegova djela autobiografskoga nagnuća: knjiga eseja Hrvatska 1945. i dvosveščano djelo Živjeti nedoživjeti. U poslijeratnoj američkoj pečalbi, i sam profesor povijesti na sveučilištu Farleigh Dickinson, Radica je utkao u svoja djela cjeloživotno zanimanje za povijest ideja i intelektualce kao njihove nositelje. Stoga njegova pripovjedačka perspektiva obiluje podatcima za istraživanje intelektualne povijesti. Oslanjajući se na spomenuta Radičina djela, u izlaganju se metodologijom intelektualne povijesti dolazi do uvida u intelektualne krugove splitskoga urbanog miljea. Uvid se temelji na analizi zajedničkih intelektualnih ishodišta i utjecaja, međusobne komunikacije i logike povezivanja, mjesta susretanja i sastajanja splitskih intelektualaca. Time se razrješavaju i intelektualna ishodišta Bogdana Radice te korijeni njegove izrazito prozapadnjačke orijentacije. Iscrtavaju se konture intelektualnoga ambijenta njegova rodnog Splita. U prvim godinama Kraljevine SHS tim su gradom i dalje dominirali intelektualci čiji je autoritet preživio promjenu državnoga okvira, poput Ante Trumbića i don Frane Bulića. Javne institucije grada pod Marjanom bile su još uvijek u stanju djecu srednjega maloposjedničkog staleža formirati u intelektualce klasične humanističke naobrazbe, oblikujući pojedinca kao homo universalis. U vrijeme Radičina boravka u rodnom gradu čiji je municipalizam u krajnjoj konzekvenci suštinski nepomirljiv prema bilo kojem državnom centralizmu, splitski intelektualni život u svojem se političkom produžetku lomio između različitih državnopravnih pozicija, koje su još uvijek predstavljale unutarjugoslavenske dileme.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA