Naslov
Mogućnost unutrašnjeg pogleda. Ekspresionizam Vilka Gecana
(The possibility of an internal gaze. Expressionism of Vilko Gecan)

Autori
Ramljak Purgar, Mirela

Izvornik
Kontura (1330-4976) (2005), 85; 56-61

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, prethodno priopćenje, znanstveni

Ključne riječi
ekspresionizam, Vilko Gecan, Zvonko Maković, “Der Blaue Reiter”, konvencije prikazivanja
(expressionism, Vilko Gecan, Zvonko Maković, “Der Blaue Reiter”, conventions of representation)

Sažetak
Pozivajući se na analizu Zvonka Makovića Gecanovih crteža, grafika i slika u monografiji (Z. Maković, 1997), autorica priziva sasvim drugačiju interpretaciju dijela umjetnikova opusa, koncentrirajući se na sliku Mlinovi (Pejzaž iz Gomirja), iz 1919. god. Naime, nakon što će na slici Kod stola iz 1919. god. primijetiti nespretnost i nesigurnost, Z. Maković primijetit će izvjesne konvencije u tretiranju prostora, ploha i odnosa spram promatrača ; to su: "klizeće i perspektivno snažno skraćene površine", sjene, odnosno prostorna organizacija deformacije koja "utječe na emocionalni aspekt djela". Tim konvencijama, međutim, autorica dodaje i konvenciju zacrnjenja oplošja koja povlači fenomen doživljaja simultanosti (crtež Carini, 1915), odnosno tretiranje granica oplošja, bilo likova, bilo prostornih odrednica stola i zidova: linije obrisa nikada nisu jasne i jednoznačne (Kod stola (Familija), 1919. No, autorica ne misli da se radilo o preuzimanju neke zamišljene i stilski određene konvencije, kako Zvonko Maković to ustvrđuje za Gecanov ekspresionizam, tvrdeći kako "nestabilnost" i "klizavost" predstavljaju konvencije koje umjetnici svjesno preuzimaju kako bi pripadali ekspresionizmu. Autorica uspostavlja vezu između Gecanovih Mlinova iz 1919. i Kandinskog: umjesto da vidi sezanovske "fasete", autorica misli kako one skrivaju odnos spram obrisa: obris sam pretvara se u oplošje, a i krivulje osim jasnog obrisa otvaraju pogled na zasjenjeno oplošje. Planina, slika Vasilija Kandinskog iz 1909. god., prema D. E. Gordonu (1987) otkriva ne samo fovističku boju i pojednostavljenu formu, nego i takozvane vibrirajuće forme, s porijeklom u doživljaju glazbe. Unutrašnji svijet, baš kao i onaj izvanjski, kao što je autorica primijetila na početku ovog članka, pozivajući se na Hermanna Bahra (1920), određuju vizualni svijet umjetnika: tako će "Neue Künstlervereinigung München" (s Kandinskim kao predsjednikom) u bitnome definirati svoj manifest 1909. god. Premda Maković isključuje vezu s tim udruženjem, baš kao i s "Der Blaue Reiter", jer ujesen 1913. i u prvoj polovini 1914., kada Gecan boravi u Münchenu, to više nisu aktualni događaji, autorica misli kako je moguće da je Gecan, prilikom tog boravka u tom gradu evocirao te elemente ekspresionizma koji dosad nisu bili primijećeni ; autorica priziva i svjedočenje Z. Makovića u vezi s Gecanovim čitanjem Worringera i Kandinskog. Konačni argument autorica nalazi u teoretiziranju D. E. Gordona (1987) i odgovarajućoj tezi o "reaktivnome principu" koji pretpostavlja uzor u već postojećim formama, te u njihovoj transformaciji. Gecanova slika Mlinovi, prizivajući izvor u Kandinskijevoj Planini, tvrdi autorica, dopušta takvo razmišljanje.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Znanost o umjetnosti

POVEZANOST RADA