Naslov
Od antičkih uzora do neoklasicizma : klasična komponenta u djelu Ivana Meštrovića
(From Antique Models to Neoclassicism : a Classical Component in the Work of Ivan Meštrović)

Autori
Vujanović, Barbara

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
15.11

Godina
2021

Stranica
485

Mentor
Prelog, Petar

Ključne riječi
Skulptura ; crtež ; slikarstvo ; grafika ; arhitektura ; medaljerstvo ; reljefi ; spomenici ; klasična komponenta ; utopijska skulptura ; neoklasicizam ; Michelangelo Buonarroti ; Auguste Rodin ; Antoine Bourdelle ; Aristide Maillol ; povratak redu ; monumentalizam ; arhaizam ; fragmentarna skulptura ; asamblaž ; eklekticizam ; arhitektura ; akt
(Sculpture ; drawing ; painting ; printmaking ; architecture ; medal-making ; reliefs ; monuments ; classical component ; utopian sculpture ; Neoclassicism ; Michelangelo Buonarroti ; Auguste Rodin ; Antoine Bourdelle ; Aristide Maillol ; return to order ; monumentalism ; archaism ; fragmentary sculpture ; assemblage ; eclecticism ; architecture ; the nude)

Sažetak
Iako su rad i život Ivana Meštrovića (1883.-1962.) predmet brojnih izučavanja, klasična komponenta njegova stvaralaštva nije do sada bila protumačena i objedinjena. Ona se formalno i tematski prepoznaje u svim segmentima njegova umjetničkog, arhitektonskog, pedagoškog i esejističkog djelovanja, te se analizira u tri glavne cjeline, koje vremenski obuhvaćaju prva dva desetljeća 20. stoljeća, međuratno razdoblje i poslijeratnu fazu. Jedan je od rezultata istraživanja, koji se odnosi na prvu cjelinu, uvođenje pojma utopijske skulpture, izlučenog iz konceptualne i povijesne reperkusije Partenona na europsku skulpturu kraja 19. i prve polovice 20. stoljeća. On se tumači na primjeru Vidovdanskoga hrama. Francuski kipari pružaju glavni komparativni materijal na temelju kojeg se uočava Meštrovićeva transgresija od prihvaćanja načela fragmentarne skulpture i asamblaža, arhajskoga monumentalizma i neoklasicizma. U međuratnom razdoblju klasična komponenta prepoznaje se kao stil sam (neoklasicizam). On je zamjetan na monumentalnim skulptorskim i arhitektonskim djelima, koja održavaju ideje moći i stabilnosti. Razdoblje „povratka redu“ korespondira s tezama antimodernizma, programatski formuliranima u esejima o Michelangelu Buonarrotiju. Posljednje razdoblje shvaća se kao rekapitulacija stečenog iskustva, iskazanog kroz zreli ekspresionizam, realizam, autoreferencijalni neoklasicizam i pastišni eklekticizam ili eklektički monumentalizam. Eklektički pristup tradiciji autentičan je umjetnikov iskaz ; taj iskaz je kompleksan (opreka modernizam - antimodernizam) i neusporediv s drugim hrvatskim i europskim kiparima i arhitektima. Meštrovićev se klasični, mnogofasetni identitet potvrđuje kao ključna odrednica njegova opusa, bez koje ga je nemoguće cjelovito interpretirati i kontekstualizirati u okviru modernoga hrvatskog i europskog kiparstva. Iako je većina ostvarenja općepoznata, ona do ovog istraživanja nisu bila cjelovito objedinjena kroz kategorizaciju, koja sagledava stilsko i tematsko formiranje - od antičkih uzora do neoklasicizma.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam, Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA