Naslov
Leksikon hrvatske heraldike – heraldičari (22): Carlo Baxa (1875. – 1951.)
(Lexicon of Croatian Heraldry – Heraldists (22): Carlo Baxa (1875–1951))

Autori
Galović, Tomislav

Izvornik
Grb i zastava (1846-3827) XVI (2022), 32; 3-6

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, zivotopis, stručni

Ključne riječi
Leksikon hrvatske heraldike, heraldičari, Carlo Baxa (1875. – 1951.)
(Lexicon of Croatian Heraldry, Heraldists, Carlo Baxa (1875–1951))

Sažetak
Carlo Baxa (č. Bakša), vojnik, turistički djelatnik, publicist i heraldičar rođen je 29. ožujka 1875. u Puli (pogrešno se navodi u nekim talijanskim i hrvatskim publikacijama kao mjesto rođenja Trst). Podrijetlom je iz Lindara, iz zaseoka Bakši, u kojem su se članovi obitelji Baksa, u popisu iz 1880., ali i kasnije, izjašnjavali kao Hrvati – no ne i Carlova obitelj. Carlo je bio treće dijete u obitelji Baxa – njegov otac Romano (1829. – 1912.) po zanimanju je bio vojni liječnik djelatan u Puli i Trstu s činom admirala (Admiral-Stabs-Arzt), a majka Guglielmina kontesa de Lombardo (1844. – 1880.). Osnovnu i srednju školu završava u Trstu. Nakon toga vojni rok služi u mađarskim konjaničkim postrojbama – husarima. Početkom 20. st. vraća se u rodni kraj te sa suprugom Marijom Delena (1876. – 1963.), rodom iz Sežane kraj Trsta, živi i stvara obitelj na obiteljskom posjedu u Lindaru gdje se nalazi Villa Baxa (danas zapuštena), sagrađena u neoromaničkom stilu (19. st.). Tu se bavi zemljoradnjom, konjima i uzgojem stolnog grožđa, a bio je i predstavnik/konzul Touring Club Italiano. Kao zaljubljenik u konje i predsjednik lokalnog jahačkog društva objavljuje priručnik o konjogojstvu Il cavallo. Manuale pratico per l'allevatore (Pola: Stabilimento tipo-litografico Boccasini & C., 1908.). Okušao se i u baletu napisavši libreto za balet Renzo: balletto istriano in due parti (5 quadri) (Lindaro, 1910. / tisak: Tipografia di Gaetano Coana, Parenzo / Poreč ; kasnije pretiskano u knjizi Nerine Feresini, La Foiba di Pisino, prefazione di Carlo D'Ambrosi, Trieste: Famiglia Pisinota, 1972.) s ciljem prikupljanja financijskih sredstava za istraživanje Pazinske jame. Njegova javna djelatnost dolazi do izražaja 1907. kada nastupa kao predsjednik Organizacijskog odbora Izložbe umjetnosti u Pazinu (Mostra d'arte Pisino) koju je potaklo i organiziralo Društvo Dante Alighieri. Tada je tiskom objavio poziv na navedenu izložbu pod naslovom: Invito a visitare l'esposizione artistica istriana (Capodistria, 1907.). Također je bio promotor i opunomoćeni tajnik Organizacijskog odbora Prve istarske pokrajinske izložbe u Kopru (Prima esposizione provinciale istriana) održane 1910., po uzoru na ondašnje svjetske izložbe, a s ciljem predstavljanja različitih segmenata povijesti, kulture i gospodarstva Istre od prapovijesti do 20. st. Bilo je to poticaj osnutku Gradskoga muzeja u Kopru (1911.). Tada je Baxa po prvi put uz zemaljski grb Istre predstavio zbirku od 66 gradskih i općinskih grbova s prostora Istre i Kvarnerskih otoka. To je bio prvi dio njegova Istarskog grbovnika. To će kasnije biti publicirano u obliku plakata „Stemmi delle Località dell'Istria (Parte I del ‘Blasonario Istriano’ compilato da Carlo Baxa)“ veličine 56 x 70 cm (Edito dalla ditta E. Passero Di G. Chiesa – Udine, 1920.). U razdoblju do Prvoga svjetskog rata objavljuje niz članaka u novinama i časopisima kao što su Adria (Illustrierte Monatsschrift für Landes- u. Volkskunde, Volkswirtschaft und Touristik der adriatischen Küstenländer, Triest / Trst) ili L’Istria agricola. Periodico quindicinale (Organo dell’Istituto agrario, del Consiglio agrario e della Commissione d’imboschimento, Parenzo / Poreč). Od 1913. bio je ravnatelj Turističkog ureda u Portorožu. Iste mu je godine povjerena organizacija istarske sekcije „Jadranske izložbe“ u Beču. O Portorožu je tada napisao i vodič na njemačkom jeziku: Führer durch Portorose, mit Situationsplan und zahlreichen Abbildungen (Trieste: Buch- und Kunstdruckerei L. Herrmanstoreer, 1914.), te kasnije na talijanskom: Riviera istriana. Guida di Portorose presso Trieste: stazione climatica e balneare, bagni salso-jodici e bagni di spiaggia, compilata da Carlo Baxa (Portorose: La Commissione di Cura, 1920. / tisak: Stabilimento tipografico nazionale Carlo Priora, Capodistria/Kopar). U Prvi svjetski rat mobiliziran je kao vojnik s činom satnika, službujući kao zapovjednik mjesta dvije godine u Kotoru (Crna Gora). Od kraja 1917. biva raspoređen u Furlaniju i Veneto zapodjedavši pozadinskim postajama u općinama Sacile, Vittorio Veneto i Gemona. Prema nekim izvorima i navodima talijanske provenijencije za vrijeme rata – iako je bio austrijski časnik – bavio se špijunažom za Talijane. Završetak rata, porazom Austro-Ugarske, dočekao je u Trstu kao član Odbora javnog spasa koji je preuzeo upravljanje gradom iz ruku austrijskih časnika. U poslijeratnom razdoblju Baxa se ponovno vraća u Portorož kao turistički djelatnik. Tu je ostao zapamćen po organizaciji „Izložbe istarske heraldike“ koja je bila postavljena u Ružičastoj dvorani „Hotela Palace“ u Portorožu 1920. Tada je tiskom objavio publikaciju u vidu poziva na navedenu izložbu Invito a visitare l'esposizione araldica istriana che si terrà da Pasqua a Pentecoste MCMXX nella Sala rosa del Palace Hotel di Portorose ([Lindar]: 1920. / tisak: Stabilimento tipografico nazionale Carlo Priora, Capodistria/Kopar) Tu je bila upravo predstavljena istarska heraldička baština – ukupno 478 plemićkih i municipalnih grbova – i tada je posebno do izražaja došao Baxin prethodni heraldički rad i nastojanja. Međutim, u svemu tome više je nego očit iredentizam i nijekanje slavenskog/hrvatskog i slovenskog nacionalnog identiteta u Istri. Nakon toga slijedi Baxin dvadesetogodišnji boravak u Opatiji. Tu je od 1923. bio tajnik pa direktor/ravnatelj Turističke uprave/ureda. U pravcu promocije opatijskog turizma ponovno pokreće izdavanje turističkog tjednika Lista ufficiale dei ospiti di Abbazia. Kao i za Portorož, sličan je vodič objavio i o Opatiji – Guida d'Abbazia: Abbazia. Stazione climatica e balneare di primissimo ordine. Riviera del Carnaro (Istria-Italia) (Abbazia, 1924. / tisak: Stabilimento tipografico nazionale Carlo Priora, Capodistria/Kopar). Već iduće godine tiskano je i drugo izdanje: Guida d'Abbazia, compilata da Carlo Baxa (Abbazia: Direzione della Sezione climatica e balneare di Abbazia, 1925. / tisak: Stabilimento tipografico Kreisel & C.). U Opatiji ostaje sve do kapitulacije Italije u Drugom svjetskom ratu. Tada se seli u Trst, a njegova obitelj napušta Lindar. U turbulentnom poslijeratnom vremenu (bogatoj) obiteljskoj knjižnici gubi se trag, a kućanski inventar biva raznesen. U gradu svoje mladosti Baxa živi sve do 1951. kada zbog zdravstvenih razloga odlazi u Južni Tirol – Alto Adige, u grad Merano. Baxa ide u red istaknutih talijanskih istraživača istarske heraldičke baštine kao što su Gregorio de Totto, Ranieri Mario Cossàr, Andrea Benedetti, Antonio Alisi ili pak Riccardo Gigante koji je za riječke plemićke porodice izradio Blasonario fiumano (Riječki grbovnik). Carlo Baxa autor je rukopisnog djela Blasonario istriano (Istarski grbovnik) ili pod alternativnim nazivom Libro d'oro dell'Istria (Zlatna knjiga Istre) na kojem je radio dugi niz godina. Izložbom u Portorožu (1920.) Baxa je ne samo predstavio svoje sakupljeno heraldičko gradivo, već je poviše toga namjeravao objaviti svoj grbovnik koji je nazivao imenom „Zlatna knjiga Istre“. Zbog nedostatnih financijskih sredstava to nije učinio već je grbovnik otkupila pulska općina te biva pohranjen u ondašnju Istarsku pokrajinsku knjižnicu u Puli (Biblioteca provinciale dell ´Istria – Pola). Nakon Drugog svjetskog rata registriran je u zbirci arhivskog gradiva Gradskog muzeja u Puli (Museo Civico di Pola). Iako se svojevremeno (1950-ih te 1980-ih) smatrao zagubljenim, sada se taj vrijedan i zanimljiv rukopis pod nazivom „Tršćansko-istarski grbovnik (Blasonario Triestino Istriano)“ čuva u Državnom arhivu u Rijeci u fondu Zbirka arhivskog gradiva Gradskog muzeja u Puli, u podcjelini „Fragmenti osobnih i obiteljskih fondova“ pod signaturom HR- DARI-274. Zbirka arhivskog gradiva Gradskog muzeja u Puli, 2.5.2. Baxa, Carlo, kut. 5 i 6. Grbovnik se nalazi raspoređen u tri kutije od zelenog kartona s ukrašenim kožnim (smeđim) uglovima. Kutije su dimenzija 22 x 25 cm i u svakoj se nalaze papirnate kartice veličine 15, 5 x 21, 5 cm na kojima su nacrtani i u pravilu obojeni grbovi istarskih plemićkih porodica (poneki put i inačice grbova) i njihova imena (prezimena) s naznakom geografskog mjesta njihova podrijetla (ali ne uvijek). Tu je i niz municipalnih grbova, kao i grbova s javnih mjesta (tzv. javna heraldika). Ukupno je 595 kartica na kojima se nalazi 690 grbova u boji (506) i crno- bijelih (184). Svaka kartica danas je proviđena pečatom Povijesnog arhiva Rijeka / Državnog arhiva u Rijeci. U I. kutiji nalaze se kartice od br. 1 do br. 186, tj. od slova A (Acerbi) do E (Erizzo). U II. kutiji nalaze se kartice od br. 187 do br. 390, tj. od slova F (Fabiani) do Q (Quintavalle). U III. kutiji su kartice od br. 391 do br. 595, ali tako da se od br. 391 do br. 530, tj. od slova R (Rampelli) do Z (Zusti), nalaze grbovi plemićkih obitelji i grbovi gradova Istre i otoka Krka te gradski grbovi Trsta, Rima i Venecije (s napomenom da kartice s prikazima grbova Sušaka i Veprinca nisu rad C. Baxe). Od br. 531 do br. 595 nalaze se grbovi (nacrtani u crno-bijeloj tehnici) s javnih i privatnih zgrada i građevina Pirana s naznakom njihove pripadnosti koja je naznačena na poleđini. Pretpostavlja se da ta 64 grb nisu Baxino djelo već bi njihov autor/priređivač bio Giulio de Franceschi. Prema arhivističkom opisu Zadarke Greblo grbovnik je u dobrom stanju te je očito bio „na nekoj izložbi, jer su na svakoj kartici vidljivi tragovi ljepila“. Potonje se dakako odnosi na „Izložbu istarske heraldike“ (Portorož, 1920.). Navedeni rukopis grbovnika iz Državnog arhiva u Rijeci kao kopija u dva sveska postoji i u Centru za povijesna istraživanja – Rovinj (Centro di ricerche storiche - Rovigno). Prvi je svezak koloriran, a drugi izveden perom. Osim toga Baxa je autor i manjeg grbovnika oslikana perom, koji se danas nalazi u Pokrajinskom muzeju u Kopru (Pokrajinski muzej Koper / Museo Regionale Capodistria). Riječ je o rukopisu „Indicatore araldico per il blasonario Triestino“ (arhivska signatura: SI PAK KP 357, b. 3), formata A5 (148 x 210 mm), a sadrži 78 grbova građanskih i(li) plemićkih obitelji. Glavni je prigovor Baxinu heraldičkom radu – unatoč velikom trudu i nastojanjima – izostanak blazona (opisa grbova) te nenavođenje izvora i drugih podataka uz prikazane grbove. Andrea Benedetti kritički se osvrnuo na Baxin heraldički rad s pravom upozorivši kako je pretjerana brojka o 3000 grbova koja se veže uz Blasonario istriano, kao i problem autentičnosti i podrijetla prikazanih grbova. Unatoč tomu takav grbovnik mogao je prirediti samo netko tko je „gajio bezgraničnu ljubav prema svojoj zemlji, ali bez potrebnih jamstava autentičnosti” (uno sconfinato amore per la sua terra, ma senza le necessarie garanzie di autenticità). S druge pak strane Giovanni Radossi s pravom smatra da je Baxa „čuveni istarski grboslovac“ koji je „do u detalje nacrtao (ili je dao nacrtati?) i oslikao najugledniji grbovnik Istre“. Paolo Grio i Cristina Bernich konstatiraju kako je Baxa „pasionirani ljubitelj zavičajne povijesti i prvi moderni proučavatelj istarske heraldike“ (un appassionato cultore di studi di storia patria ed il primo studioso moderno dell’araldica istriana). Carlo Baxa preminuo je u Meranu, 29. svibnja 1951. godine. Giampaolo Zagonel objavio je 2011. knjigu koja ga svojim naslovom dobro opisuje: Carlo Baxa. Una vita al servizio dell'Italia, Pola 1875 - Merano 1951 (Carlo Baxa. Život u službi Italije, Pula 1875. – Merano 1951.). O životu i djelu Carla Baxe v. Andrea Benedetti, Contributo al blasonario giuliano [serija članaka], La Porta Orientale /Trieste/ V (1935) 7- 8: 315-344 ; Rivista del Collegio Araldico (Rivista araldica) /Roma/ 7 (1936) ; 10 (1937) ; 3 (1938) ; (1939) ; 11-12 (1940) ; Pagine istriane /Trieste/ 7- 8 (1951) ; Andrea Benedetti, „Secondo contributo al blasonario giuliano“, La Porta Orientale /Trieste/ VI (1936) 5: 208-216 ; Pagine istriane /Trieste/ II (1951) 7/8: 60-62 (nekrolog) ; Il Giornale di Trieste, 7. lipnja 1951. (nekrolog) ; Bartol Zmajić, Heraldika, sfragistika, genealogija, Zagreb: Školska knjiga, 1971. (2. dopunjeno i prošireno izdanje: Heraldika, sfragistika, genealogija, veksilologija. Rječnik heraldičkog nazivlja, Zagreb: Golden marketing, 1996.) ; Vodič Historijskog arhiva Rijeka, gl. i odg. ur Antun Giron, ur. Nikola Crnković, Pazin – Rijeka: Historijski arhiv Pazin i Historijski arhiv Rijeka (Posebna izdanja historijskih arhiva u Pazinu i Rijeci, sv. 7), 1980., 230 ; Marijan Grakalić (st.), „Grboslovac Carlo Baxa: skica za jedan kontroverzan portret“, Vjesnik Povijesnog arhiva Rijeka XXXIII-XXXIV (1993): 117-122 ; Marijan Grakalić (st.), „Pregled novije literature o grboslovlju/heraldici u Hrvatskoj“, Vjesnik Povijesnog arhiva Rijeka XXXIII-XXXIV (1993): 159- 175 (170) ; Giovanni Radossi, „Stemmi e notizie di famiglie di Rovigno d'Istria“, Atti del Centro di ricerche storiche di Rovigno XXIII (1993): 181-246 (196) ; Zadarka Greblo, Zbirka arhivskog gradiva Gradskog muzeja u Puli 1301-1950 (Broj fonda: HR DARI 274). Analitički inventar, Rijeka: Državni arhiv u Rijeci, 1999. ; Giovanni Radossi, Monumenta heraldica Iustinopolitana. Stemmi di rettori, di famiglie notabili, di vescovi e della città di Capodistria, con la collaborazione di Salvator Žitko, Rovigno – Trieste: Centro di ricerche storiche - Rovigno (Collana degli Atti, n. 21), Unione Italiana - Fiume, Università Popolare di Trieste, Museo Regionale di Capodistria, 2003., 35-37, 460, 464-465, 470, 475 ; Theodor de Canziani Jakšić (autor kataloga i izložbe), Iz likovne riznice Državnog arhiva u Rijeci, Rijeka: Državni arhiv u Rijeci (Posebna izdanja, sv. 17), 2004. ; Maurizio Levak, „Grboslovlje ili heraldika“, Istarska enciklopedija, ur. Miroslav Bertoša i Robert Matijašić, Zagreb: Leksikografski zavod »Miroslav Krleža« (Niz hrvatske regije i gradovi), 2005., s. v. (282-283) ; Tomislav Galović – Emir O. Filipović, „Prilog bibliografiji radova o heraldici (s posebnim osvrtom na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu)“, Arhivski vjesnik LI (2008): 161- 226 (163, 174, 187) ; Giampaolo Zagonel, Carlo Baxa. Una vita al servizio dell'Italia, Pola 1875 - Merano 1951, Vittorio Veneto: Dario De Bastiani Editore, 2011. ; Vicko Kapitanović, Povijesna vrela i pomoćne znanosti, Split: Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet – Odsjek za povijest (Udžbenici Sveučilišta u Splitu – Manualia Universitatis studiorum Spalatensis ; Izdanja Filozofskog fakulteta Sveučilište u Splitu – Editiones Facultatis Philosophicae Universitatis Spalatensis. 1. Manualia Facultatis Philosophicae Spalatensis), 2012., 311 ; Tomislav Galović, „Leksikon hrvatske heraldike – hrvatski heraldičari (5): Marijan Grakalić (1931. – 1997.) / Lexicon of Croatian Heraldry – Croatian Heraldists (5): Marijan Grakalić (1931–1997)“, Grb i zastava – Glasnik Hrvatskog grboslovnog i zastavoslovnog društva VIII (svibanj 2014) 15: 3- 4 ; Mate Božić, Heraldička istraživanja na području Hrvatske, diplomski rad, mentor: prof. dr. sc. Stjepan Ćosić, Split: Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet – Odsjek za povijest, 2016., 6, 66-68, 78, 81, 96 ; Robert Matijašić, „Baxa, Carlo, javni djelatnik, publicist i heraldičar (Pula, 29. III. 1875. – Merano, 29. V. 1951.)“, Istrapedia – istarska internetska enciklopedija (2017) - https://www.istrapedia.hr/hr/natuknice/2600/baxa- carlo# (pristupljeno 20. XI. 2022.) ; Jelena Barić, Turizam u Opatiji između dva svjetska rata, doktorski rad, mentor izv. prof. dr. sc. Mateo Bratanić, Zadar: Sveučilište u Zadru – Poslijediplomski sveučilišni studij Jadran - poveznica među kontinentima, 2021. ; Paolo Grio – Cristina Bernich, Blasonario giuliano. Raccolta di stemmi e notizie storiche delle famiglie dell’Istria e delle città di Fiume, Trieste, Gorizia e Grado, Trieste: Unione degli Istriani - Libera Provincia dell’Istria in Esilio, 2021., 17- 18, 25-26, 151.

Izvorni jezik
Hrvatski, engleski

Znanstvena područja
Povijest

Napomena
Http://www.hgzd.hr/grb-i-zastava/

POVEZANOST RADA