Pregled bibliografske jedinice broj: 1237702
Etiologija infektinih gastroenterokolitisa u Kliničkom bolničkom centru Split u 2020. godini
Etiologija infektinih gastroenterokolitisa u Kliničkom bolničkom centru Split u 2020. godini, 2020., diplomski rad, diplomski, Medicinski fakultet i Kemijsko-tehnološki fakultet, Split
CROSBI ID: 1237702 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Etiologija infektinih gastroenterokolitisa u Kliničkom bolničkom centru Split u 2020. godini
(Etiology of infective gastroenterocolitis in University Hospital of Split in 2020)
Autori
Tijardović, Barbara
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski
Fakultet
Medicinski fakultet i Kemijsko-tehnološki fakultet
Mjesto
Split
Datum
18.10
Godina
2020
Stranica
75
Mentor
Novak Anita
Ključne riječi
Enterokolitis, C. difficile, rotavirus, antimikrobna rezistencija
(Enterocolitis, C. difficile, antimicrobial resistance)
Sažetak
Uvod: Od proljeva kao posljedice gastroenterokolitisa u svijetu svakog dana umre 2195 djece. Iako je stopa smrtnosti u posljednih 15 godina smanjena i dalje predstavlja veliki zdravstveni problem. U nerazvijenim zemljama bolest se prenosi zbog nedostatka sanitarne infrastrukture, a u razvijenim zemljama nedovoljnom dezinfekcijom u bolničkim ustanovama i čestim putovanjima. Ciljevi: istraživanja su utvrditi učestalost i raspodjelu bakterijskih i virusnih uzročnika enterokolitisa, koji su dokazani u uzorcima stolice pacijenata u Kliničkom bolničkom centru Split u 2020. godini te ispitati osjetljivost najčešćih bakterijskih patogena na antimikrobne lijekove. Materijali i metode: retrospektivnim opažajnim istraživanjem analizirani su podatci prikupljeni iz arhive Kliničkog bolničkog centra Split u 2020. godini. Analizirani su svi bakterijski i virusni uzročnici enterokolitisa koji su dokazani u uzorcima stolice pacijenata (izuzev ponavljajućih sojeva u uzorcima istog pacijenta). Rezultati: Ukupno je dokazano 843 patogena. Najčešće dokazani patogeni su C. difficile (47 %), H. pylori (22 %), Campylobacter spp (11 %), Rotavirus (8 %) i Salmonella spp (5 %). Od ukupnog broja dokazanih patogena, norovirusa je bilo 3 % , dok su EPEC i adenovirusi zastupljeni sa po 2 %, a EHEC sa svega 1 %. Preostalih 0, 4 % patogena su C. upsaliensis, Aeromonas hydrophilia i Yersinia enterocolitica, od kojih je svaki zastupljen sa po jednim izolatom. Većina izolata C. jejuni i C. coli bila je dobro osjetljiva na makrolide (99 i 94 % ispitanih izolata), ali je pokazala visoku rezistenciju na kinolone (79 i 71 % ispitanih izolata). Ispitivanje osjetljivosti salmonela na antibiotike pokazalo je visoku osjetljivost izolata na trimetoprim-sulfametoksazol (100 %), kloramfenikol (98 %) i ciprofloksacin (77 %). Nešto niža osjetljivost bila je na ampicilin (60 %) i amoksicilin/klavulansku kiselinu (65 %). Zaključci: Najčešći uzročnik proljeva u ispitivanom razdoblju je C. difficile. Najčešće izolirani bakterijski patogen je Campylobacter spp. Izolati Campylobacter jejuni i Campylobacter coli imaju visoku rezistenciju na kinolone. Najčešći virusni uzročnik proljeva je rotavirus. Učestalost pojedinih uzročnika proljeva se mijenja s obzirom na dob pacijenata.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti