Naslov
Utjecaj polimorfizama gena za glutation S- transferaze na učinkovitost metotreksata u liječenju juvenilnog idiopatskog artritisa
(Influence of polymorphisms in the glutathione S- transferase gene on the effectiveness of methotrexate in the treatment of juvenile idiopathic arthritis)

Autori
Huljev Frković, Sanda ; Frković, Marijan ; Crkvenac Gornik, Kristina ; Rogić, Dunja ; Jelušić, Marija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Reumatizam 69, Suppl. 1 / Grazio, Simeon - Zagreb, 2022, 44-44

Skup
24. godišnji kongres Hrvatskoga reumatološkog društva s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Rovinj, Hrvatska, 27.10.2022. - 30.10.2022

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
metotreksat ; glutation S-transferaza ; juvenilni idiopatski artritis
(methotrexate ; glutathione S-transferase ; juvenile idiopathic arthritis)

Sažetak
Uvod. Rana kontrola upalnog procesa u juvenilnom idiopatskom artritisu (JIA) korelira s povoljnijim ishodima liječenja. U slučaju metotreksata (MTX), kombinacija heterogenog odgovora na liječenje i perioda od 3 do 6 mjeseci primjene potrebnog za kliničku procjenu učinkovitosti lijeka, rezultira zatvaranjem “prozora mogućnosti” u više od 30 % bolesnika s JIA. Delecijski polimorfizami gena za glutation S-transferazu T1 (GSTT1) i M1 (GSTM1) utječu na učinkovitost terapijskih protokola koji uključuju MTX u liječenju različitih upalnih i malignih bolesti. Cilj ovog istraživanja bio je istražiti utjecaj delecijskih polimorfizama gena GSTM1 i GSTT1 na učinkovitost MTX-a u bolesnika s JIA. Ispitanici i metode. Istraživanjem je obuhvaćeno 109 bolesnika s JIA: 46 bolesnika u stabilnoj kliničkoj remisiji u trajanju od minimalno 6 mjeseci tijekom terapije MTX-om i 63 bolesnika koji nisu postigli stabilnu kliničku remisiju tijekom terapije MTX-om. Rezultati. Delecijski polimorfizam gena GSTM1 otkriven je u 27/46 (58, 7%) bolesnika kojisu postigli i 40/63 (63, 5%) bolesnika koji nisu postigli remisiju tijekom terapije MTX-om. Delecijski polimorfizam gena GSTT1 otkriven je u 8/46 (17, 4%) bolesnika kojisu postigli i u 14/63 (22, 2%) bolesnika koji nisu postigliremisiju tijekom terapije MTX-om. Kombinacija delecijskih polimorfizama za gene GSTM1 i GSTT1 otkrivena je u 6/46 (13, 0%) bolesnika koji su postigli i u 8/63 (12, 7%) bolesnika koji nisu postigli remisiju tijekom terapije MTX-om. U istraživanju nisu uočene značajne razlike u distribuciji delecijskih polimorfizama ili njihovih kombinacija među ispitivanim skupinama. Dodatno, u podskupini bolesnika s JIA-om koji nisu postigli remisiju tijekom terapije MTX-om, otkrivena je statistički značajna razlika u učestalosti delecijskog polimorfizma gena GSTM1 između podskupine s jednom ili više promjena bioloških lijekova za modificiranje bolesti (bDMARD) u usporedbi s podskupinom s jednim bDMARD potrebnim za postizanja remisije: 64, 3% do 28, 6% ; P=0, 026. Zaključak. Određivanje delecijskih polimorfizama gena GSTM1 i GSTT1 nije korisno u predviđanju učinkovitosti MTX-a u bolesnika s JIA. Međutim, mogući utjecaj delecijskog polimorfizma gena GSTM1 na učinkovitost bDMARD-a u bolesnika s JIA otvara nove horizonte u istraživanjima polimorfizama gena GST i njihovog utjecaja na ishode liječenja JIA i drugih reumatskih bolesti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA