Naslov
Pirinopatije i ostale inflamasomopatije
(Pyrinopathies and other inflammasopathies)

Autori
Frković, Marijan ; Jelušić, Marija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Reumatizam 69, Suppl. 1 / Grazio, Simeon - Zagreb, 2022, 22-22

Skup
24. godišnji kongres Hrvatskoga reumatološkog društva s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Rovinj, Hrvatska, 27.10.2022. - 30.10.2022

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
sistemske autoinflamatorne bolesti ; inflamasom ; pirin ; obiteljska mediteranska vrućica
(systemic autoinflammatory diseases ; inflammasome ; pyrin ; family Mediterranean fever)

Sažetak
Sistemske autoinflamatorne bolesti (SAIDs, engl. systemic autoinflammatory diseases) predstavljaju heterogenu skupinu većinom monogenskih poremećaja, uzrokovanih mutacijama gena uključenih u kontrolu upalnih mehanizama. Obilježene su neprimjerenom aktivacijom prirođenog imunološkog sustava i razvojem sterilne upale. S obzirom na patogenetski mehanizam dijele se na: inflamasomopatije, poremećaje NF-κΒ signalnog puta, poremećaje citokinske signalizacije i interferonopatije. Inflamasomi su citoplazmatski proteinski kompleksi koji se formiraju promjenom konformacije njihovih središnjih nukleacijskih proteina u odgovoru na različite štetne podražaje i koji aktivacijom kaspaze 1 pokreću produkciju proupalnih citokina IL-1β iIL-18. Inflamasomopatije nastaju zbog mutacija gena za nukleacijske proteine inflamasoma ili molekule koje kontroliraju njihovu aktivaciju. Njihova klinička prezentacija odražava tip i težinu genetskog defekta, ali i staničnu distribuciju određenog tipa inflamasoma. Tako će na primjer mutacije u genima za pirin i kriopirin, koji su široko rasprostranjeni u staničnim linijama prirođenog imunološkog sustava, rezultirati upalnim promjenama različitih tkiva i organa, mutacije vezane uz NLRC4 inflamasom prisutan u staničnim linijama probavne cijevi, dominantno upalnim promjenama debelog crijeva, a mutacije vezane uz NLRP1 inflamasom eksprimiran u koži, dominantno različitom kožnom patologijom. Ogledni primjer pirinopatije je najčešća i prva prepoznata SAIDs – obiteljska mediteranska vrućica. Znatno su rjeđi manjak mevalonat kinaze, PAPA (piogeni artritis, pyoderma gangrenosum, akne), PASH (pyoderma gangrenosum, akne, hidradenitis suppurativa), PAMI (PSTPIP1 mijeloid vezana inflamatorna proteinemija) te PFIT (ponavljajuća vrućica s imunodeficijencijom i trombocitopenijom) sindrom. Ostale inflamasomopatije rezultat su poremećaja aktivacije kriopirina, NLRC4, NLRP12 i NLRP1 inflamasoma te manjka IL-1 antagonista. Suvremene genetske metode omogućuju kontinuirano prepoznavanje novih monogenskih SAIDs čiji molekularni mehanizmi olakšavaju razumijevanje patogeneze poligenskih SAIDs te utiru put novim terapijskim opcijama. Heterogenost poremećaja zahtjeva kontinuiranu edukaciju i suradnju liječnika različitih profila s ciljem ranog postavljanja sumnje, odabira adekvatnih dijagnostičkih procedura te brzog postavljanja dijagnoze i početka liječenja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA