Pregled bibliografske jedinice broj: 1236584
Beli - glavno središte Tramuntane
Beli - glavno središte Tramuntane, 2022. (popularni rad).
CROSBI ID: 1236584 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Beli - glavno središte Tramuntane
(Beli - the Main Senter of Tramuntana)
Autori
Bertoša, Slaven
Izvornik
Istarska Danica 2023.
Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, popularni rad
Godina
2022
Ključne riječi
Beli, otok Cres
(Beli, Cres Island)
Sažetak
Naselje Beli nalazi se na sjeveroistočnoj strani otoka Cresa, na 130 m visokom brežuljku. Slikovitog izgleda s koje ga se god strane promatra, nedvojbeno spada u red najljepših gradića na Kvarneru. Srednjovjekovna jezgra Belog zbijena je na vrhu brežuljka i na njegovoj zapadnoj padini. Na samom je vrhu župna crkva sv. Marije od Očišćenja, izgrađena 1885. i obnovljena 1908., s trgom na kojem je velika općinska šterna. Stara župna crkva sv. Antuna Opata spominje se 1018. Naselje nije imalo poseban sustav utvrda, već su fortifikacijsku ulogu preuzeli vanjski zidovi perifernih kuća. Na mjestu najlakšeg prilaza – na sjeverozapadnoj strani – nalazila su se jedina gradska vrata, porušena u XIX. stoljeću. Na hrptu koji povezuje naselje sa susjednom padinom izgrađeno je u prvoj polovici XX. st. nekoliko kuća, ali glavnina mjesta ostala je vezana uz prostor stare jezgre. Od druge polovice XIX. st. broj žitelja raste pa 1927. u Belom živi 520 žitelja. Na velikom žalu pored male luke smještene su kućice za spremanje čamaca i ribarske opreme, a na obližnjoj padini uz cestu za Beli izgrađeno je i nekoliko stambenih kuća. Pokušaj širenja naselja izvan stare jezgre učinjen je u doba Italije na lokalitetu Kod križa, gdje je izgrađena škola i karabinjerska vojarna. Rimsko naselje Caput Insulae razvilo se na temeljima prapovijesne gradine koja je s obzirom na svoj položaj imala važnu ulogu u kontroli Srednjih vrata, pomorskog puta između Cresa i Krka. Vidljivi su ostaci zidina, tragovi hrama i foruma. Iznad dubokog usjeka ispod naselja sa zapadne strane i danas je u funkciji rimski most preko kojeg ide stara cesta od nekadašnjih gradskih vrata prema jugu. Most je dug 8, širok 5 i visok 12 m, a rekonstruiran je zajedno s cestom 1878. U blizini naselja pronađeni su rimski grobovi, neki s bogatim prilozima. Prilikom izgradnje luke u Podbelom (poč. XX. st.), otkriveni su tragovi rimske luke koja je imala važnu funkciju za vezu s otokom Krkom. Tragovi su pronađeni u masliniku iza plaže, što dokazuje da je naplavina na ušću Potoka od tog vremena znatno proširena pa je uvala išla dublje u kopno. Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva i kratke vladavine Ostrogota, Beli je od VI. st. u sastavu Bizantske Dalmacije, a u X. st. jedna je od četiriju otočnih općina. God. 1018. Bejani obnavljaju prisegu vjernosti Veneciji te joj daju 15 kunskih kožica godišnjeg danka. Zadarskim mirom 1358. opet dolaze pod vlast ugarsko-hrvatskog kralja, a od 1409. Mlečana, sve do 1797. Prva je škola utemeljena 1861., a u doba Italije u Belom je 1929. izgrađena nova školska zgrada. Narodni jezik u crkvi (glagoljaštvo) održao se u Belom do 1921., kada je u crkvi zamijenjen latinskim, a u matičnim knjigama talijanskim. Kapitulacijom Italije u rujnu 1943. završava 25-godišnja talijanska vlast na otoku. God. 1782. u Belom živi 111 žitelja, a koncem stoljeća Župa Beli ima 329 stan. Nešto kasnije Beli je podopćina creske općine i 1818. ima 171 žitelja. Stanovništvo Župe kretalo se ovako: 1818. – 329, 1837. – 434, 1850. – 554, 1865. – 595, 1875. – 627, 1880. – 655, 1890. – 735, 1900. – 774, a 1912. 846. Katastarska općina Beli, površine 39, 43 km2, imala je 1921. 827 stanovnika, 1931. – 873, a 1945. dosegnula je svoj maksimum tijekom čitave povijesti – 921. God. 1869. imala je gustoću naseljenosti 14, 8, 1910. - 19, 3, a 1945. - 23, 4. Osim grada Cresa, Beli je jedino naselje na otoku koje je tijekom prošlosti imalo preko 500 stanovnika. Nakon Drugog svjetskog rata žiteljstvo k. o. počinje opadati: 1948.- 666, 1953. – 355, 1961. - 237, a 1971. – 148. Dakle, od 1945. do 1971. pad broja žitelja bio je veći od 70 % . Gradić Beli imao je 1945. 497 žitelja, 1948. – 357, 1953. – 190, 1961. – 107, a 1971. – 81. Naseljenost se snizila na granicu pustoši: 1945. bila je 23, 4 stan. na km2, 1961. - 6, 0, a 1971. - 3, 7. Prirodno kretanje od 1945. do 1971. pokazalo je 99 rođenih, 113 umrlih te prirodni prirast -14 ili -1, 5 %. Posljednjih 40-ak godina stanovništvo opada i slabo se obnavlja: 1981. u Belom živi 66 ljudi, 1991. – 38, a 2001. – 35. Potom ipak slijedi lagani porast: 2011. – 47, a 2021. – 54. God. 1901.-1903. izgrađena je luka u Podbelom, koji je 1905. uključen u redovitu brodsku liniju Rijeka- Punat. Nakon što je 1947. pomorski putnički promet preuzela novoosnovana “Jadrolinija”, 1951. uvodi se linija Punat-Rijeka koja dodiruje Beli. Postojala je sve do 1965. Nakon rata, 1947. proširena je postojeća cesta Križić-Sv. Petar i izgrađen dio nove dionice od Sv. Petra prema Belom, a 1968. izgrađena je cesta Gubanac-Beli. God. 1976. rekonstruirana je cesta Beli-Podbeli, a 1980. dovršeno je asfaltiranje ceste Križić-Beli. Nekoliko je osoba značajnih u javnom životu bilo rodom iz Belog. Andro Vid Mihičić (Beli, 1896. – Krk, 1992.) bio je sveučilišni profesor, povjesničar umjetnosti i pjesnik. O. Vjenceslav Bandera (Beli, 1896. – Zadar, 1965.) zapamćen je kao redovnik franjevac, pedagog, propovjednik i pisac. Dugovječnog mjesnog župnika Josipa Banderu (Beli, 1914. – Krk, 2016.) u povodu 65. obljetnice misništva papa Ivan Pavao II. odlikovao je naslovom apostolskog protonotara. Andrija Ivan Bortulin (Beli, 1876. – Prag, 1917.) bio je etnograf i prevoditelj. Intenzivna depopulacija svih otočnih naselja, pa tako i Belog, u poslijeratnom razdoblju specifičnost je otoka Cresa po kojoj se on razlikuje od susjednih otoka. No, u svim otočnim naseljima koja su se angažirala u turizmu zapažaju se pozitivne promjene: izgrađuju se nove kuće, stare se popravljaju i suvremeno opremaju, uređuje se okoliš, izgrađuju garaže i sl. Tako je i u Belom. Valja istaknuti i privlačnost tog dijela otoka za razvoj različitih oblika turizma: kupališnog, nautičkog, lovnog, ribolovnog, planinarskog…, što odlično nadopunjuju i tamošnji vrijedni kulturno- povijesni sadržaji.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Povijest