Naslov
Gjuro Szabo i otok Krk
(Gjuro Szabo and the Island of Krk (Croatia))

Autori
Galović, Tomislav

Izvornik
Krčki kalendar (1330-1535) 2023 (2022); 57-61

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
Gjuro Szabo (1875. – 1943.), otok Krk
(Gjuro Szabo (1875–1943), Island of Krk (Croatia))

Sažetak
Otok Krk i njegova kulturno-povijesna, etnološka i arheološka baština bili su temama brojnih tekstova, članaka i rasprava različitih autora publiciranih od 18. stoljeća do naših dana. No postoji i velik broj arhivskih zapisa koji svjedoče o neprekidnom interesu za krčkom poviješću, umjetnošću i kulturom. Takav je slučaj i s radom istaknutoga hrvatskog konzervatora, muzeologa i povjesničara umjetnosti prof. Gjure Szabe. Gjuro Szabo (Novska, 1875 – Zagreb, 1943) cijenjeno je ime u struci kojoj je u potpunosti pripadao, a to je konzervatorska i povijest umjetnosti. Studij germanistike završio je na Sveučilištu u Beču (1892 – 1896). Iako bez formalnog kunsthistoričarskog obrazovanja, 1910. godine odlazi u Beč, Nürnberg i Prag gdje stječe specijalistička znanja iz srednjovjekovne arheologije i zaštite spomenika. U kasnijem svojemu radu Szabo se rukovodio suvremenim načelima konzervacije u vrijeme kada to zakonski još nije bilo u potpunosti utvrđeno ili pak u nekim pogledima i bez zakonskog okvira. Drugim riječima, zalagao se za konzervatorstvo u skladu sa životnim potrebama. Kao priznanje za svoj rad, 1936. godine izabran je za dopisnog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Njegovi radovi obuhvaćaju širok tematski okvir – povijest, povijest umjetnosti i kulture, zaštita spomenika, muzeologija i toponomastika. Objavio je 10-ak knjiga i veliki broj stručnih tekstova. Prošlost otoka Krka istraživat će nekoliko generacija G. Szabo u svojim istraživanjima nije zaobišao otok Krk, a taj interes datira još iz njegova senjskog razdoblja kada je ondje bio nastavnikom, ali još više u kasnijem razdoblju. Doduše, tiskom je o otoku Krku objavio svega dva članka. Prvi pod naslovom Spomenici prošlosti otoka Krka, a objavljen je u Glasilu Hrvatskoga planinarskog društva Hrvatski planinar (Zagreb, svibanj 1930) te opremljen njegovim vlastitim vrlo kvalitetnim fotografijama. Tu je obrađen otok Krk iz povijesnog i geografskog aspekta. Potom prelazi na opis krčkih kaštela, od sjevera naniže: Omišalj, Dobrinj, Vrbnik i Baška. Zatim iznosi podatke o Košljunu te crkvicama sv. Dunata i sv. Krševana. Tadašnje Aleksandrovo, odnosno Punat, samo spominje. Svoj prikaz G. Szabo završava gradom Krkom i Glavotokom te sa svega jednom crticom iz Dubašnice. U zaključku dokazuje kako na otoku Krku …stoje spomenici dalekih stoljeća, spomenici koji će važni biti kod rješavanja teških pitanja historije umjetnosti, koja je u biti prava historija naroda… Na kraju upozorava kako za … ispitivanje ostataka prošlosti na Krku trebat će još životnoga rada ne jedne, već nekoliko generacija... Drugi je članak posvećen Bašćanskoj ploči usred tzv. bašćanske afere oko njezina prijenosa u Zagreb, a objavljen je u Jutarnjemu listu (26. kolovoza 1934. godine). Tu pak, Szabo iznosi povijest istraživanja i čitanja Bašćanske ploče, istodobno opravdavajući njezino prenošenje u Zagreb: …Od godine 1919. bio sam jedno osam puta pred pločom u Jurandvoru i na žalost sam morao konstatirati, da ovaj od stoljeća provlaženi kamen sve manje odolijeva tamo zimskoj studeni, a pogotovo mi se čini, da je ubrzan tempo oštećenja, otkako je ploča prekrivena staklom. Teško je bilo očekivati, da bi se konzervativnost crkvena htjela odlučiti na jedino ispravno riješenje: na prenos ploče na koje sigurno i prikladno mjesto. Da, svakome, tko mari za naše starine, napose komu je ova ploča svetinja, mora biti jasno, da se ona mora prenijeti, a tko promozga ovo, što je tu napisano i ono, što je tu prešućeno iz pojmljivih razloga, svakome mora biti jasno, da je krčki biskup i kaptol ispravno, veoma ispravno radio, kad je prepustio Strossmayerovoj Jugoslavenskoj Akademiji, da ploču tamo pohrani, pridržavši si posvemašnje pravo vlastništva i raspolaganja za sva vremena, a Akademija si je osvjetlala lice (…). Ta ne radi se tu ni o kakvoj otimačini, već o najispravnijem modusu sačuvanja!... Dva rukopisa o otoku Krku Među rukopisima, odnosno tipkopisima Gjure Szabe, koji se danas čuvaju u Upravi za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske u Zagrebu, nalaze se i dva o otoku Krku. Prvi je rukopis kraći, a drugi puno opširniji. Oba su nastala kao rezultat Szabina terenskog rada i proučavanja povijesnih izvora i dostupne literature te komunikacije na samom terenu, npr. sa župnikom i dekanom, vlč. Grgom Fugošićem iz Omišlja. Kraći rukopis, Krk, povjestni spomenici grada Krka i nekoliko inih bilježaka o mjestima na otoku Krku, sadrži 23 stranice teksta tipkanih na pisaćem stroju i prema dostupnim podatcima datiran je 1923. godinom. Otpočinje uvodom o otoku Krku gdje navodi podatke kako stanovnici otoka Krka stanuju danas u 67 mjesta, od kojih je jedan grad Krk, 5 trgovišta (Omišalj, Dobrinj, Vrbnik, Punat/Aleksandrovo i Baška Nova) i 61 selo. Navodi kako su …stanovnici Krka sami Hrvati, a u gradu Krku još su i danas romanski stanovnici kao što su to bili u srednjem vijeku: gotovo su svi optirali za Italiju! Potom se donose dosta detaljni podatci o crkvenome ustrojstvu otoka Krka. Najopširnije je poglavlje o povijesnim spomenicima grada Krka, dok o ostalim mjestima piše ukratko. Drugi, puno opširniji rukopis nosi naslov, Tri otoka: Krk, Rab, Pag, a čini dio veće cjeline namijenjen za Szabin planirani, ali nerealizirani Vodič po hrvatskom Primorju i Otocima. Ovaj rukopis broji 74 stranice tipkanog teksta i datiran je 1930. godinom. U pogledu otoka Krka taj dio nosi naslov Otok Krk. Spomenici prošlosti na otoku Krku, a sadrži sljedeća poglavlja: Otok Krk ; Omišalj ; Glagoljica na Krku ; Ruševine Mire kod Omišlja ; Dobrinj ; Vrbnik ; Baška, Jurandvor, sv. Lucija ; Košljun, sv. Donat, sv. Krševan ; Grad Krk ; Dubašnica, Glavotok. Važnost benediktinaca Za Bašćansku ili Zvonimirovu ploču, G. Szabo se na jednom mjestu pita i ujedno daje odgovor: …U čem leži zapravo vrijednost ovoga vanrednoga spomenika? U ono je dob posvuda latinski jezik prevalentan, nigdje, a najmanje na crkvenim sgradama nema traga drugomu jeziku do latinskomu: badava ćeš tražiti analogije u Francuskoj, Njemačkoj, a da o Italiji ni ne govorim… O crkvi sv. Dunata – koju Szabo naziva sv. Donat – i njezinoj obnovi piše kao o ne već uspjelom poduhvatu jer je danas …izgled te crkvice gori nego prije restauracije, ako se i mora priznati, da je sada dobro učvršćena… Posebno se Szabo u svome rukopisu posvetio temi benediktinaca u Dalmaciji i na otoku Krku naglasivši njihovu ulogu i važnost u našoj povijesti, a to je iznio u potpoglavlju: Omišalj. Ruševine benediktinskog samostana „Mira“, nedaleko Omišlja, te o benediktincima i njihovim samostanima na otoku Krku. Po pitanju Krčkih knezova Frankapana, Szabo dobro zaključuje kako je ova plemićka – velikaška obitelj, vrhunac doživjela u vrijeme kneza Nikole IV. – odnosno – najviše …se popela familija Frankapana za kneza Nikole, sina Ivana VI. koji je pomogao osloboditi kraljicu Mariju, ženu Sigismundovu iz ruku buntovnika. Taj je Nikola skupio ogroman posjed sav u svojoj vlasti, vladao je od 1394. – 1432., bio je banom Hrvatske, a ostao gotovo sve vrijeme pristaša Sigismundov. Pod kraj života pošao je u Rim, gdje mu je papa Martin V. potvrdio dapače podrijetlo od rimskih Frankapana i podao mu pravo, da upotrebljava grb Frankapana, pa se tako i počeše krčki knezovi nazivati stalno Frankapanima… Iznose se tu i ostali zanimljivi podatci, ali većinom oslonjeni na knjigu Vjekoslava Klaića, Krčki knezovi Frankapani (1901). U prekrasnom kraju leži samostan Glavotok Svoj je obilazak otoka Szabo završio u Glavotoku i zaključio riječima: … Završujem pohod otoka: započeli smo ga tamo kod Omišlja, a tu smo nedaleko izhodišta. Pa nije ni najgore tu završiti, tu, gdje je i prirodom i radom redovnika postao i ostao do dana današnjega otok Krk najljepši: bujna je zelen prekrila posvuda krš, prava se šuma podigla, južni se čempres vinuo visoko do plavetnoga neba, a u tom prekrasnom kraju leži samostan Glavotok, sam gradjevno neznatan, ali po tom svome položaju odličan… Tko je jednom bio u tom čarnom kraju neće ga zaboraviti, tek će razumjeti, koliko je vrijedan tihi rad pravih redovnika, koji pretvaraju polako pustoš u divot krajeve. Možda je nekada i Bašćanski kraj sasvim drukčije izgledao, dok su tamo stali redovnici benediktinci… Kritički je pisao o pojedinim temama i atribucijama Gjuro Szabo u svome pristupu spomeničkoj baštini otoka Krka pokazao se kao vrlo stručna i upućena osoba koja stanje na terenu prikazuje kako je zatekao, te svoje tvrdnje i podatke potkrjepljuje dostupnim arhivskim izvorima, crkvenim shematizmima i radovima kao što su oni Danijela Farlatija, Ivana Feretića, Mijata Sabljara, Rudolfa Eitelbergera von Edelberga, Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Ivana Črnčića, Šime Ljubića, Ivana Milčetića, Thomasa Grahama Jacksona, Vatroslava Jagića, Vjekoslava Klaića, Josipa Brunšmida, Ferde Šišića, Stjepana M. Ivančića, Rudolfa Strohala, Antona Gnirsa, Luku Jelića, Ćirila M. Ivekovića, Miloja M. Vasića, Dragutina Kniewalda i dr. Vrlo kritički pritom pristupa tezama i atribucijama Hansa Folnesicsa i Lea Planisciga ili pak prema pisanju Giambattiste Cubicha. Iako su danas određeni navodi i zaključci G. Szabe dakako prevladani, svakako se trebamo složiti s tvrdnjom Marijana Bradanovića u knjizi, Vrbnik – grad, ljudi i spomenici, (2015) da je rad Gjure Szabe na Krku dodatno otežavao …njegov beskompromisni karakter koji se zorno ogledao u suprotstavljanju uređenju biskupske grobnice u jurandvorskoj crkvi sv. Lucije – pa mu stoga valja – odati priznanje jer je krčkim spomenicima pristupao s poslovičnim samoprijegorom i smislom za sustavno sabiranje podataka radi izrade detaljne umjetničke topografije...

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest, Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA