Naslov
Je li Pavličić doista pisac "iznimno niskog stupnja društvene angažiranosti"?
(Is Pavličić indeed a writer with "an extremly low level of social engagement"?)

Autori
Bošković, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Doba književnosti. U povodu 75. rođendana Pavla Pavličića

Urednik/ci
Pavlović, Cvijeta

Izdavač
Matica hrvatska

Grad
Zagreb

Godina
2022

Raspon stranica
255-270

ISBN
978-953-341-211-5

Ključne riječi
društveno angažirana književnost, zbilja, metonimija, Pavao Pavličić, autotopografičnost, identitet
(socially engaged literature, reality, metonymy, Pavao Pavličić, autotopography, identity)

Sažetak
Po broju naslova jedinstveno, a po žanrovskom statusu, namjeni i vrijednosti raznoliko, književno djelo Pavla Pavličića velika je tema hrvatske književne znanosti. Svjedoči o tome i recepcija knjiga, a još više kritičke intonacije kojima je vrednovana njihova pojava i značenje u književnoj zbilji. Kada je riječ o kritičkoj recepciji, Pavličić se nipošto ne može potužiti na nesklonost medija i književne kritike. Štoviše, svejedno je li riječ o novinskoj kritici, časopisnoj ili pak akademskoj, svaki naslov privukao je zamjetnu pozornost. Za jedne je bio "osobnost višestruke autoritativnosti", a za druge pak "pročitana stranica" u kojoj čitatelj ne može (pro)naći više od jeftine žanrovske konfekcije i štiva za "jednokratnu uporabu". Tako mu je pripisivana "shematičnost", "predvidljivost", "fabrikacija", "žanrovska konstrukcija", "konzumentsko štivo", "žanrovska meštrija", "kolokvijalnost", "jednokratna čitljivost", "predvidljiva arhitektura", "dopadljivost", "literarni obrasci", "nepodnošljivi ritam pisanja", "literarno siromaštvo", "nepodnošljivo ponavljanje/prežvakavanje" i sl. Pojedini kroničari/kritičari u svojim su prosudbama išli toliko daleko da su napisali da 'rasipa talent, da se (…) uglavnom potrošio i ispraznio svoje akumulatore', jednostavno da je postao predvidljivo predvidljiv! U značenju vrijednosnog orijentira uz Pavličića se često vezuje atribucija žanrovskog pisca. Želi se njome reći da mu je pripovjedačka kultura limitirana zakonima žanrovskog štiva, iako je riječ o odviše jednostranom i površnom tumačenju imanentnih književnih sadržaja. Otuda zacijelo i književno-povijesna ocjena da je riječ o piscu 'iznimno niskog stupnja društvene angažiranosti' , kojom se želi kazati da mu književnost ne korespondira s ključnim pitanjima društvenog vremena i da kao pisac aktivno ne sudjeluje u društvenim zbivanjima i političkim aktivnostima, da ne problematizira svjetonazorska ili moralna načela i sl. Taj bijeg od odgovornosti spram sudbine društva jedna je od atribucija pripisana i cijelom naraštaju 'hrvatskih fantastičara'. U značenju diferentie specifice spram pisaca koji su im prethodili, ona implicira i promjenu spisateljske paradigme te promijenjenu društvenu ulogu samoga pisca. Za razliku od pisaca kao tumača društva i savjesti svojega vremena, kojom se hrvatski pisac znao često kititi, kao i cijela generacija Pavličić književnost doživljava zasebnim svijetom za koji vrijede književni zakoni, a ne oni društvene svrhe ; umjesto književnosti koja oponaša sadržaje neposrednog društvenog i političkog konteksta, zanima ga književnost kojoj pravila određuje sam pisac. Hrvatska književna historiografija tu promjenu tumači i književnim i izvanknjiževnim razlozima ; s jedne strane potrošenošću književnosti koja se bavila društvenom problematikom, a s druge – u kontekstu hrvatskih sedamdesetih – strahom od ideološke represije. Uz produktivne izvanjske literarne poticaje, fantastika će se u tom smislu nuditi nekom vrstom utočišta i alternative vladajućem političkom diskursu. Kao poetički i vrijednosni kontekst u kojem se uglavnom promišlja Pavličićeva književnost, u radu ćemo pokušati odgovoriti je li on doista pisac s 'niskim stupnjem društvenog angažmana', odnosno je li njegova književnost 'oslobođena' govora o temama i sadržajima koji determiniraju našu (društvenu) stvarnost. Nadalje, je li, i kao pisac i kao intelektualac, uistinu posve ravnodušan na zbivanja oko sebe pa ga pitanja morala, etike, ljudskih sloboda, odgovornosti za opće dobro i sve ono što vezujemo uz društvenu i političku dimenziju čovjekova života, pripovjedački ne uznemiruje. Ili je pak možda njegov spisateljski angažman drukčijeg predznaka?

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Književnost

POVEZANOST RADA