Pregled bibliografske jedinice broj: 1235748
Uloga subtalamičke jezgre u Parkinsonovoj bolesti
Uloga subtalamičke jezgre u Parkinsonovoj bolesti, 2018., diplomski rad, diplomski, Zagreb
CROSBI ID: 1235748 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Uloga subtalamičke jezgre u Parkinsonovoj bolesti
(Role of the subthalamic nucleus in Parkinson's
disease)
Autori
Planinić, Ana
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski
Mjesto
Zagreb
Datum
13.07
Godina
2018
Stranica
37
Mentor
Doc.dr.sc. Goran Sedmak
Ključne riječi
subtalamička jezgra, Parkinsonova bolest, duboka mozgovna stimulacija, kognitivni poremećaji
(subthalamic nucleus, Parkinson's disease, deep brain stimulation, cognitive disorders)
Sažetak
Subtalamička jezgra (STN) ne ističe se ni veličinom ni brojem neurona, ali ima stratešku poziciju i jedina je glutamatna jezgra bazalnih ganglija te se smatra njihovim pokretačem, što ju čini značajnom. STN je glavna jezgra subtalamusa, dijela diencefalona iz kojeg se i razvija. Smatra se trodijelnom jezgrom sastavljenom od dorzolateralnog senzomotoričkog dijela, ventromedijalnog asocijativnog dijela te medijalnog limbičkog dijela, no rezultati istraživanja rađenih metodama električnih lezija, anterogradnih i retrogradnih obilježivača, klasične citoarhitektonike te magnetne rezonancije govore u prilog topološkoj organizaciji, ali bez jasne podjele u tri dijela. Glavne aferentne projekcije u STN dolaze iz moždane kore i iz vanjskog segmenta globus pallidusa (GPe), a glavne eferentne projekcije odlaze recipročno u GPe te u izlazne jezgre bazalnih ganglija, unutarnji segment globus pallidusa (GPi) i substantia nigra pars reticulata (SNr), preko kojih bazalni gangliji kontroliraju voljne pokrete, a poremećaji njihove aktivnosti dovode, između ostalog, do Parkinsonove bolesti. Parkinsonova bolest je uzrokovana relativnom dominacijom indirektnog neuronskog puta koji ne prenosi informacije iz strijatuma direktno izlaznim strukturama bazalnih ganglija, nego preko STN i GPe, te tako suprimira pokret. Uočena je i koherentna aktivnost niske frekvencije među jezgrama, pa se u skladu s tim, kao adjuvantna terapija koristi visokofrekventna duboka mozgovna stimulacija (DBS). DBS, uz smanjenje motoričkih simptoma, uzrokuje i nuspojave u obliku promjena ponašanja, psihijatrijskih i kognitivnih promjena što ukazuje na raznolikost funkcije STN. Istraživanja su pokazala da STN podiže prag za donošenje odluka, da je uključena u proces motornog učenja, da je jedina jezgra koja bi mogla imati suprotne uloge u motivaciji za prirodne nagrade i drogu te da je uključena u emocionalno procesiranje i regulaciju ponašanja, čime je naglašena važnost njene uloge u funkciji bazalnih ganglija.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Medicinski fakultet, Zagreb