Naslov
Ontološka dimenzija moralnog (čina) u svjetlu grijeha i krivnje
(The Ontological Dimension of the (moral) Act in the Light of Sin and Guilt)

Autori
Radić, Stjepan

Izvornik
Diacovensia : teološki prilozi (1330-2655) 27 (2019), 2; 219-237

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
čini – djelovanja, promjena, događaj, grijeh, razlika, odgovornost, krivnja, (po)kajanje, oprost.
(acts – actions, change, event, sin, difference, responsibility, guilt, repentance, forgiveness)

Sažetak
Usuprot uvriježenom mišljenju kako metafizička refleksija o moralu i temeljnim principima nije od osobite pomoći, cilj je priloga osvijetliti ishodište moralnog diskursa koji nužno započinje upravo od metafizičke raščlambe ljudskih čina. Metodu koju autor u razmatranju tih čina primjenjuje jest analitičko-ontološka, štoviše, ona se ovdje pokazuje ključnom. Tako se u prvom dijelu analize prispjelo uvidima koji neporecivo ukazuju da se ljudski čini daju svrstati u dvije osnovne grupe: tzv. tranzeuntna (prijelazna) djelovanja na jednoj, te imanentna (unutarnja) na drugoj strani. Temeljna pak karakteristika obaju vrsta djelovanja odnosno činā jest promjena, bilo da se radi primjerice o pjevanju, crtanju, plivanju (tranzeuntna) ili pak razmišljanju, htjenju, ljutnji (imanentna). Navedeni primjeri pokazuju da se jedno stanje stvarnosti premjestilo, promijenilo u drugo. Predočena pak analiza poslužila je pozadinom razmatranja pojmova grijeha i krivnje, koji svojom opsegovnošću i kakvoćom nužno potpadaju u jednu od predočenih vrsta djelovanja. Ubojstvo, krađa, preljub kao tranzeuntni te mržnja, pohlepa, požuda kao imanentni prijestupi tj. grijesi za posljedicu također imaju kao i djelovanja općenito - promjenu, poglavito na unutarnjem te zatim, posljedično, i na vanjskom području. Uz iskustvo grijeha nužno se veže doživljaj krivnje. Članak, tako, završava razmatranjem o fenomenologiji krivnje kao unutarnjem činu. Ona se pak u svojem početnom dijelu očituje kao preuzimanje odgovornosti te u završnom kao pokajanje, koje uz oprost krivnji u konačnici daje potpuni smisao.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA