Naslov
Nekoliko crtica o carskom štovanju Flavijevske i Antoninske dinastije u Saloni
(A few lines about the imperial worship of the Flavian and Antonine dynasties in Salona)

Autori
Jadrić Kučan, Ivana ; Banovac, Ivana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, znanstveni

Skup
Salona od godine 119. prije Krista do kasne antike

Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 23-24.09.2019

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
Salona, Vespazijan, Domicijan, Tit, Nerva, Trajan, Faustina, Marko Aurelije, carski kult
(Salona, Vespasian, Domitian, Titus, Nerva, Trajan, Faustina, Marcus Aurelius, imperial cult)

Sažetak
Grad Salona vrijedno je svjedočanstvo jednog minulog antičkog vremena u kojemu je religija činila najvažniji segment društvenog života. Rimljani su vjerovali kako bogovi upravljaju njihovim životima, te su ih štovali na različite načine. Osnivanjem Rimskog Carstva dolazi do štovanja jedne nove grupe „bogova“, tj. „božanskih“ careva kojima su rimski bogovi dodijelili posebnu sudbinu iznad sudbina običnih smrtnika, koji od cara Augusta postaju temelj carskog štovanja. Riječ je o vrlo složenom procesu koji se manifestirao na različite načine u svrhu što efikasnijeg vladanja i osiguravanja rimske vlasti u svim gradovima Rimskog Carstva, pa tako i u gradu Saloni. U vrijeme cara Vespazijana odvija se treća značajna faza u razvoju zapadnog carskog kulta, dolazi do povratka na Augustovu praksu carskog štovanja, te se uz kult živućeg cara i božice Rome uključuje i štovanje ostalih božanskih careva i carica. Kontekst ovog širokog proširenja bilo je uspinjanje na vlast nove dinastije čija je legitimnost bila nesigurna, manjkao joj je autoritet i karizma koju je imala julijevskog- klaudijevska dinastija. Nakon Flavijevaca, dolaskom dinastije Antonina carski kult ulazi u fazu konzervativnog tradicionalizma nesumnjivo kao reakcija na damnatio memoriae cara Domicijana. Car Nerva strogo je zabranjivao podizanje zlatnih i srebrnih kipova u svoju čast, a isto stajalište dijelio je i njegov posinak car Trajan, od čije vladavine započinje i sustavna deifikacija carica. Običaj započet u vrijeme cara Trajana nastavljen je u vrijeme Hadrijana, koji je premjestio fokus carskog štovanja na divi i divae. Značajke carskog štovanja navedenih dinastija reflektiraju se i u gradu Saloni, o čemu nam svjedoče i spomenici koji su razmatrani unutar ovog članka: natpis sa spomenom Lucija Statija, flamena diviniziranog Vespazijana (flamen Divi Vespasiani), počasna baza cara Tita, portret cara Domicijana, natpis sevira i flavijala (sexvir et Flavialis) Gaja Albucija Restituta, počasni natpis cara Nerve, te ulomak baze Božanske Faustine. Oni odražavaju lojalnost salonitanske gradske zajednice vladajućem caru i cjelokupnoj rimskoj vlasti. Štovanje kulta cara bilo je izuzetno važno i nephodno kako za samog cara, tako i za cjelokupan narod diljem rimskih provincija, što nam upravo svjedoče i ovi spomenici.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arheologija

POVEZANOST RADA