Naslov
Projektantska vizija Vladimira Turine
(The Architectural Vision of Vladimir Turina)

Autori
Vukadin-Doronjga, Hela

Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, ostalo

Godina
2012

Ključne riječi
Vladmir Turina ; Kombinirano plivalište Rijeka – Sušak 1949. ; Narodno kazalište, Zenica
(Vladmir Turina ; Rijekas Flexible Swimming Pool from 1949 ; the National Theatre in Zenica)

Sažetak
Autori i voditelji projekta: Maroje Mrduljaš i Vladimir Kulić s više istraživača, autora dionica. Iz glavne legende dionice izložbe: Prvonagrađeni projekt Kombinirano plivalište Rijeka – Sušak 1949. tijekom vremena zadobio je mitsko značenje, publiciran na naslovnicama brojnih značajnih arhitektonskih inozemnih časopisa, prezentiran i nagrađivan na olimpijskim i drugim izložbama sportske arhitekture, kontinuirano prisutan u našoj sredini kroz više aspekata. Model, formula ili abeceda Turinina razmišljanja bilo je Kombinirano plivalište Rijeka – Sušak 1949., kojeg su lajtmotivi: prototip – funkcija (transformacija bazenske dvorane) – mobilnost-kretanje (pokretna tribina gledališta klizi/putuje) – snaga i senzualnost forme (kružna hala riješena u konstruktivnom sistemu „ljuske“, pokrivena prozirnom ovojnicom) – kontekst/pejzaž – prozirno – „open space“, što je bilo revolucionarno i nedostižno za ono vrijeme. K tome, kontrastnim pristupom punjenja prostora i istodobno „građenja prazninom“/dijelovi ničega (kvaliteta odnosa između artificijelnog i prirodnog) čini ovaj projekt iznimno poetičnim, sugestivnim, vitalnim, izazovnim, i danas novim, izvan svih okvira i pokušaja stilskih određenja, istodobno avangardnim i klasičnim, jednom riječju – svevremenskim. Uz angažman na polju sportske arhitekture, sam početak šezdesetih godina obilježio je projekt epohalnog značenja. A koliko sam natječajni plasman nije važan, možda ponajbolje potkrjepljuje činjenica „kontinuiranog pamćenja“ projekta Narodnog kazališta u Zenici, koji – iako drugonagrađen (Juraj Neidhardt i suradnici, 1. nagrada), svih je ovih godina aktivno i dominanatno prisutan u percepciji struke na više nivoa (do direktne reinterpretacije). Bazičan geometrijski, ikoničan oblik zeničkog kazališta, sveden na elementarnu formu (iz jake horizontalne baze izlazi obrnuta piramida/trokutna prizma). Dva su oblika, jedan oblik probija drugi – Turina ne dorađuje, ne dodaje – ne kiti – jasno diferencirani elementi i konstrukcija. Neidhardtovovoj uzemljenosti suprotstavljena je “arhitektonska ekspresija lebdećeg volumena”/snažna plastička dilatacija betonske građevine od tla. Napone u konstrukciji Turina je pretvorio u arhitektonsko oblikovanje (ulazni trijem i njegova kosina rezultat je konstruktivističkog razmišljanja). A snaga estetskog konstruktivizma naglašena je i primjenom natur betona. Vladimir Turina bio je izvan presjeka i prosjeka svoje generacije. Bio je arhitekt budućnosti, ali ne iracionalni, nego je samo arhitekturu gledao trideset, četrdeset godina unaprijed. Turina je svaki projekt radio s namjerom da ga je moguće realizirati, ne stvarajući ih samo na razini koncepta/ideje, utoliko je još izraženija njegova projektantska superiornost.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam

POVEZANOST RADA