Naslov
Godišnja ocjena policijskog službenika; Prekid zastare pokretanja disciplinskog postupka protiv policijskog službenika koji ima status sindikalnog povjerenika; Davanje vjerodostojnog podatka o identitetu vozača u praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske
(Police Officer Annual Performance Appraisal; Interruption of the Statute of Limitations on Starting a Disciplinary Procedure Against a Police Officer Enjoying the Status of a Trade Union Representative; Providing Credible Driver Identification Information in the Case Law of the Constitutional Court of the Republic of Croatia)

Autori
Juras, Damir

Izvornik
Policija i sigurnost (1330-0229) 29 (2020), 4; 438-446

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, osvrt, ostalo

Ključne riječi
davanje vjerodostojnog podatka o identitetu vozača, disciplinska odgovornost, godišnja ocjena, sindikalni povjerenik, zastara
(annual performance appraisal, disciplinary liability, providing credible driver identification information, statute of limitations, trade union representative)

Sažetak
Ocjenjivanje rada policijskog službenika provodi se svake godine za prethodnu kalendarsku godinu. Rad policijskog službenika ocjenjuje se jednom od sljedećih ocjena: naročito uspješan, uspješan, dobar, zadovoljava, ne zadovoljava. Način provedbe, postupak te kriterije za ocjenjivanje, kao i evidentiranje ocjena policijskog službenika utvrđuje ministar Pravilnikom (čl. 81. st. 1. i čl. 83. st. 1. i 2. Zakona o policiji). Policijski službenik ocjenjuje se ocjenom »DOBAR« ako su učinkovitost ispunjavanja postavljenih ciljeva, stupanj znanja i vještina, razumijevanje i pridržavanje propisa, prijedlozi koje daje za unaprjeđenje rada te komunikacijske vještine očekivane razine, ako radi uglavnom samostalno uz minimalan nadzor i rutinsko usmjeravanje ; ako pristupa ekipnom radu i produktivan je u ostvarivanju zajedničkih ciljeva tima, iskazuje očekivani interes za obavljanje zadaća ; uglavnom se pridržava načela Etičkog kodeksa policijskih službenika u odnosu prema strankama, nadređenima, suradnicima i onima kojima rukovodi, profesionalno je motiviran i stručno se usavršava ; ako u radnome okruženju očekivano potiče ostvarivanje organizacijskih uspjeha i međusobno poštovanje, primjereno sudjeluje u poboljšanju i promjenama sukladno sa strateškim ciljevima. Policijski službenik može biti ocijenjen višom ili nižom ocjenom od ocjene „DOBAR“ ako je u njegovu radu i ponašanju došlo do pozitivnog ili negativnog odstupanja od očekivane razine u ispunjavanju postavljenih ciljeva, primjeni propisa, prijedlozima za unaprjeđenje rada, komunikacijskim vještinama, motivaciji, usavršavanju i dr. Ocjena rada policijskog službenika izražava se na dvije decimale i predstavlja zbroj ocjena dobivenih zbrajanjem ocjena svakog od kriterija za ocjenjivanje podijeljenog s brojem provedenih periodičnih kontrola ; a ukupna ocjena predstavlja zbroj svih ocjena podijeljenih s brojem kriterija po kojima je policijski službenik ocjenjivan prema rasponu ocjena utvrđenih u točki V Obrasca za ocjenjivanje, koji je sastavni dio Pravilnika (čl. 5. st. 1.-2. i čl. 17. st. 5. Pravilnika o ocjenjivanju policijskih službenika). Ocjena svakog pojedinog kriterija pokazuje stajalište (mišljenje, zaključak) rukovoditelja o segmentu rada i ponašanju policijskog službenika kojeg ocjenjuje odnosno - o rezultatu kojeg je policijski službenik postigao u odnosu na određeni kriterij. S obzirom na to da je godišnja ocjena policijskog službenika upravni akt, a Zakonom o policiji nije, dok Pravilnikom o ocjenjivanju policijskih službenika i ne može biti isključena primjena Zakona o općem upravnom postupku, upravno je tijelo dužno obrazložiti razloge stajališta (mišljenja, zaključka) neposredno nadređenog rukovoditelja zbog čega je policijskom službeniku za određeni kriterij priznat upravo određeni broj bodova, a to jasno upućuje i na obvezu da upravno tijelo prikupi dokaze za zaključak o ocjeni za pojedine kriterije odnosno odluči o dokaznim prijedlozima policijskog službenika usmjerenim na dokazivanje kako je za pojedine kriterije zaslužio višu ocjenu te da policijskom službeniku pruži mogućnost da se očituje o dokazima u upravnom spisu (čl. 3. st. 1., čl. 30., čl. 52. i čl. 98. st. 5. ZUP-a). Dakle, ocjena pojedinih kriterija ne može biti temeljena na osobnom dojmu ocjenjivača, već isključivo na činjenicama i dokazima, čime se isključuje mogućnost arbitrarnog postupanja ocjenjivača. S obzirom na kratke rokove zastare pokretanja disciplinskog postupka protiv policijskih službenika, a shodno tome da sindikati u određenim slučajevima uskraćuju zatraženu suglasnost pa čelnik tijela traži nadomjesnu suglasnost Upravnog suda, koju zbog dvostupanjskog odlučivanja u upravnom sporu realno (u praksi) nije moguće pribaviti u propisanom roku za pokretanje disciplinskog postupka, pojavljuje se problem odnosno postavlja se pitanje je li moguće pokrenuti disciplinski postupak protiv policijskog službenika koji ima status sindikalnog povjerenika u slučaju kada je nadomjesna suglasnost suda pribavljena nakon proteka zakonskog roka za pokretanje disciplinskog postupka. Visoki upravni sud Republike Hrvatske, u presudi poslovni broj: Usž-4696/19-2 od 2. srpnja 2020. godine, zauzeo je stajalište da je u takvom slučaju disciplinski postupak moguće pokrenuti nakon proteka subjektivnog (relativnog) roka zastare pokretanja disciplinskog postupka jer da je taj rok prekinut podnošenjem tužbe za ishođenje nadomjesne suglasnosti Upravnog suda, nakon čega je počeo ponovno teći. Ustavni sud podsjeća na usporedivu (u bitnim elementima istovjetnu) praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP) u slučaju kada je podnositelj zahtjeva, registrirani korisnik motornog vozila prigovarao da mu je prisilom na davanje informacije o punom imenu i adresi vozača koji je u trenutku prekoračenja dopuštene brzine vožnje (dakle, prometnog prekršaja) vozio to motorno vozilo povrijeđeno pravo na šutnju (right to remain silent) te da je povrijeđena zabrana prisiljavanja na samooptuživanje (the privilege against self-incrimination). U predmetu O’Halloran i Francis protiv Ujedinjenog Kraljevstva (presuda, 29. lipnja 2007., zahtjevi br. 15809/02 i 25624/02, § 57.) ESLJP primjećuje da je - u okolnostima tog slučaja - traženje podatka o vozaču motornog vozila stavljeno u kontekst posebne dužnosti (specific duty) registriranog korisnika motornog vozila da pruži informaciju o vozaču koji je to motorno vozilo vozio u određenim okolnostima. Pri tome ESLJP posebno naglašava da svi oni koji imaju motorna vozila (motor cars) ili upravljaju njima znaju da se čineći to podvrgavaju režimu pravnih propisa koji nije ustanovljen zato što su vlasništvo ili vožnja automobilima privilegij ili širokogrudnost koje je odobrila država nego zato što posjedovanje i korištenje automobilom (kao i npr. puškom) mogu uzrokovati ozbiljnu povredu (to have potential to cause grave injury). ESLJP ističe da se za osobe koje imaju motorno vozilo i njime upravljaju može smatrati da su prihvatile određene odgovornosti i obveze kao dio pravnog režima u vezi s motornim vozilima, a u pravnom okviru Ujedinjenog Kraljevstva te odgovornosti u slučaju sumnje u počinjenje prometnocestovnog prekršaja uključuju obvezu da obavijeste vlasti o identitetu vozača koji je tom prilikom upravljao vozilom. ESLJP također ističe da su izvidi koje je policija ovlaštena poduzeti u tom slučaju ograničene naravi (limited nature of the inquiry which the police were authorised to undertake), pri čemu traženje da osoba izjavi jednostavnu činjenicu - tko je upravljao motornim vozilom - nije samo po sebi kažnjivo (It noted that the enquirement to state a simple fact - who had been the driver of the car - was not in itself incriminating). ELJSP zaključuje da je - u okolnostima tog slučaja - kod odbijanja davanja podataka o osobi vozača riječ o posebnom pravnom režimu koji se odnosi na motorna vozila, kao i o informaciji ograničene naravi. Stoga bit prava na šutnju i zabrana samooptuživanja nisu narušeni (the essence of applicants’ right to remain silent and their privilege against self-incrimination has not been destroyed). Uzimajući u obzir sve navedeno, ESLJP nije našao povredu članka 6. stavka 1. Konvencije.“

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo

POVEZANOST RADA