Naslov
Odobrenje za nabavu oružja
(Firearm Certificate Grant)

Autori
Juras, Damir

Izvornik
Policija i sigurnost (1330-0229) 27 (2018), 1; 166-169

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, osvrt, ostalo

Ključne riječi
odobrenje za nabavu oružja, upravni akt
(administrative act, firearm certificate grant)

Sažetak
U predmetu T. G. protiv Hrvatske (zahtjev br. 39701/14, presuda od 11. srpnja 2017.) Europski sud za ljudska prava (dalje: Sud) utvrdio je da je došlo do povrede prava na pošteno suđenje (čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, NN – Međunarodni ugovori br. 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10.) jer podnositelju zahtjeva nije omogućeno učinkovito osporavanje zakonitosti rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske (dalje: MUP) u smislu činjenica i prava pobijanjem optužbi sadržanih u policijskim izvješćima. MUP je podnositelju zahtjeva odbio zahtjev za produženje valjanosti oružnog lista za potrebe lova, a kao razlog je naveo da je policijskom provjerom utvrđeno da je podnositelj zahtjeva često bio pod utjecajem alkohola. U izvješću policije, sadržanom u spisu predmeta, nisu navedeni podaci o osobama koje su policiji dale informacije o podnositeljevu konzumiranju alkohola. Sud je prihvatio stajalište Republike Hrvatske da se, u postupku sačinjavanja sigurnosne provjere za izdavanje dozvole za nabavu oružja ili produženje valjanosti oružnog lista, podnositelju zahtjeva mogu uskratiti podaci o osobama koje su policiji dale podatke sadržane u sigurnosnoj provjeri. Međutim, Sud je zauzeo stajalište da podaci u sigurnosnoj provjeri ne smiju biti općenite prirode jer u takvu slučaju podnositelj zahtjeva ne može biti dovoljno upoznat s optužbama protiv sebe i ne može ih učinkovito osporavati izvođenjem dokaza koji idu u njegovu korist. U bitnome, Sud prihvaća kao valjani dokaz policijsko izvješće (službenu bilješku) o sigurnosnoj provjeri kojom se utvrđuje postoje li okolnosti koje upućuju na to da bi oružje moglo biti zlouporabljeno, što je zapreka za izdavanje dozvole za nabavu oružja ili produženje valjanosti oružnog lista (čl. 10. st. 2. toč. 5. Zakona o oružju, NN 63/07., 146/08., 59/12., 70/17.), ali zahtijeva da sadržaj te službene bilješke bude provjerljiv drugim dokazima. Ovakvim stajalištem Suda potvrđeno je stajalište ranije iskazano u pravnoj teoriji, a prema kojem podaci u službenoj bilješci mogu i trebaju biti putokaz upravnom tijelu koje treba izvesti dodatne dokaze kako bi se razjasnile informacije prikupljene sigurnosnom provjerom1 , nakon čega stranci treba omogućiti da se o svim dokazima očituje prije donošenja rješenja (čl. 30. i 52. Zakona o općem upravnom postupku, NN 47/09.). Zaključno, donošenjem rješenja samo na temelju sigurnosne provjere u kojoj nisu navedeni podaci o osobama koje su policiji dale informacije o životnim navikama i ponašanju podnositelja zahtjeva, podnositelja zahtjeva dovodi se u neravnopravan položaj jer ne može osporiti vjerodostojnost osoba koje su policiji dale informacije o njemu. Ako je, uz uskraćivanje podatka o davateljima informacija o podnositelju zahtjeva, službena bilješka općenite naravi pa sadrži samo zaključak policije o navikama i ponašanju podnositelja zahtjeva (primjerice, da je sklon prekomjernom uživanju alkohola, opojnih droga ili agresivnom ponašanju), bez navođenja konkretnih okolnosti u kojima se podnositelj ponašao na neprimjeren način (kada, gdje, kako, prema kome, s kojim posljedicama, u čijoj nazočnosti i dr.), tada se radi o zaključcima i optužbama koje podnositelj ne može učinkovito osporiti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo

POVEZANOST RADA