Naslov
Promjene optimalnog slušnog polja u osoba s oštećenjem sluha bukom
(Modifications of optimal field of hearing in subjects with hearing impairment caused by noise)

Autori
Benčić, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Rijeka

Datum
Podatak o recenziji nije dostupan

Godina
1996

Stranica
217

Mentor
Pansini, Mihovil

Neposredni voditelj
.

Ključne riječi
oštećenje sluha; buka; prezbiakuzija; optimalno slušno polje; tonski audiogram; standardni govorni audiogram; otežani govorni audiogram; filtrirani govorni audiogram
(hearing impairment; noise; presbyacusis; optimal field of hearing; pure tone audiogram; routine speech audiogram; noise sensibilised speech audiogram; filtered speech audiogram)

Sažetak
Oštećenje sluha bukom raširena je socijalna bolest industrijskog i poslijeindustrijskog doba, od velikog je zanimanja, pa bolje upoznavanje načina slušanja može koristiti raznim područjima znanosti (audiologiji, rehabilitaciji, zaštiti). Za istraživanje je odabrano iz riječkih tvornica 120 radnika koji nisu imali vanjskih ili unutarnjih uzroka nagluhosti osim buke na radnom mjestu. Podijeljeni su u četiri dobne skupine: I. (20-29 godina), II. (30-39), III. (40-49), IV. (50-59). Svaka je skupina podijeljena u tri podskupine obzirom na razinu sluha u tonalnom audiogramu: a (do 10 dB), b (11-20 dB), c(više od 20 dB). Posebnom filtriranom govornom audiometrijom (FII), koja ispituje razabirljivost govora u uskim frekvencijskim pojasima od oktave i pol, pratilo se promjene u frekvencijsko-intenzitetskom polju razabirljivosti govora (optimalno slušno polje). U iskazu o bolesti bile su važne godine provedene u buci, vrijeme kad se nagluhost javila, prisutnost šuma i drugih smetnji, jačina buke u kojoj je ispitanik radio. Otoskopski, rinoskopski i postrinoskopski kod svih je ispitanika nalaz bio uredan. U tonalnom audiogramu tražio se prosječni gubitak sluha, frekvencija nakon koje počinje gubitak sluha, mjesto i intenzitetska razina najjačeg gubitka sluha. U rutinskom govornom audiogramu, osim grafičkog prikaza ispitivanjem sve do 100 dB, uspoređivana je razina čujnosti, razina stopostotne razabirljivosti i decibelski raspon uspona razabirljivosti. U FII audiogramu mjeren je kapacitet (funkcionalna vrijednost) razabirljivosti (KAPRA) u frekvencijskim pojasima i opća razabirljivost govora (KAPRA E). Svi su podaci sa svima uspoređivani statističkim metodama. Budući da se FII audiometrija do sada koristila u manjem broju istraživanja, ovdje su prvi put izračunati svi parametri pretrage, tako da je postala potpuno definirana i upotrebljiva za istraživanja i klinička ispitivanja. Utvrđen je opći kapacitet razabirljivosti govora s prosjekom, gornjim i donjim fiziološkim pragom, svi pojasni kapaciteti (od 300 do 8.000 Hz) s prosjekom, gornjim i donjim pragom te intenzitetske vrijednosti razabirljivosti govora s prosjekom (50 dB) gornjom (70 dB) i donjom (20 dB) granicom lagane i ugodne razabirljivosti. Pokazalo se da je u tonalnom audiogramu negativni zubac najčešće na 4.000 Hz, da se u dobnom rasponu od 20. do 59. godine i rasponu rada u buci od 4 mjeseca do 22 godine zubac produbio za samo 11 dB. Poslije 50. godine života javljaju se znakovi prezbiakuzije, što je za 10 godina ranije negoli u prosječnoj populaciji. Uzrok je u sinergističkom utjecaju buke na ubrzanje prezbiakuzije. Do 5 godina rada u buci i do 30. godine života razabirljivost govora ponaša se kako odgovara perifernom receptornom oštećenju sluha. Poslije toga sve se jače uključuju centralne smetnje u obradbi govorne poruke. Ako se kapacitet razabirljivosti uredno čujućeg uha (KAPRA E 2.782) uzme kao 100%, onda I. skupina ispitanika koristi 81% urednog slušanja, što odgovara jačini gubitka u tonalnom audiogramu, ali u II. skupini samo 57%, u III. 60%, a u IV. 47% normalne mogućnosti slušanja, što pokazuje sve jače uključivanje smetnji centralnog strukturiranja. I kod jednake razine sluha starije skupine imaju znatno slabiju razabirljivost. Dokazano je da gubitkom sluha u visokim frekvencijama dolazi do transfera razabirljivosti u niske frekvencije: u I. skupini za jednu oktavu, za ostale za dvije oktave. Što je izloženost guci dulja i životna dob veća to je veće isključenje visokih frekvencija u slušanju (pada im vrijednost KAPRA pojas), bez obzira je li tonalni audiogram ima sličnu ili jednaku razinu sluha. Trofrekvencijsko mjerenje gubitka sluha (500, 1.000, 2.000 : 3) prikazuje gubitak sluha manjim negoli stvarno jest. Zato se preporučuje za sva mjerenja razine sluha primijeniti tablice po Fowleru i Sabinu. Isto se tako pokazalo da rutinska govorna audiometrija u tihoj komori ne daje pravu procjenu mogućnosti slušanja, pa se preporučuje otežana govorna audiometrija (govorna audiometrija otežana žagorom skupine ljudi). FII audiometrija pokazala se prikladnom za istraživanja optimalnog slušnog polja (OSP) i mnogih promjena koje se u njemu događaju, za usporedbe OSP ispitanika s uredno čujućom osobom i nagluhim osobama, ili iste osobe pod raznim uvjetima i protijekom vremena (praćenje pogoršanja ili poboljšanja pod djelovanjem slušnog usposobljavanja).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA