Pregled bibliografske jedinice broj: 1231010
Odnos primata i sinodalnosti u svjetlu ekleziologije Drugoga Vatikanskog koncila Fundamentalno-teološki okvir i poticaji iz pontifikata pape Franje
Odnos primata i sinodalnosti u svjetlu ekleziologije Drugoga Vatikanskog koncila Fundamentalno-teološki okvir i poticaji iz pontifikata pape Franje // Vrhbosnensia : časopis za teološka i međureligijska pitanja, 20 (2016), 2; 393-411 (domaća recenzija, članak, stručni)
CROSBI ID: 1231010 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Odnos primata i sinodalnosti u svjetlu
ekleziologije Drugoga Vatikanskog koncila
Fundamentalno-teološki okvir i poticaji iz
pontifikata pape Franje
(Relation of primacy and synodality in the light of
the Second Vatican Council's ecclesiology
Fundamental-theological framework and initiatives
of Pope's Francis' Pontificate)
Autori
Punda, Edvard
Izvornik
Vrhbosnensia : časopis za teološka i međureligijska pitanja (1512-5513) 20
(2016), 2;
393-411
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni
Ključne riječi
ekleziologija Drugoga vatikanskog koncila ; primat ; sinodalnost ; Papa Franjo ; parezija.
(Second Vatican Council ecclesiology ; primacy ; synodality ; Pope Francis ; paresia)
Sažetak
Novozavjetni tekstovi svjedoče važnost koju imaju Dvanaestorica (apostolski kolegij ili zbor apostola) u djelu koje je započeo Isus Krist, a oni nastavili po njegovu nalogu (usp.: Mt 28, 19- 20). Jednako tako, neosporno je prvenstvo Petra u apostolskom kolegiju. On je prvi, protos. Njegova uloga unutar Dvanaestorice i uloga apostolskog zbora na čelu s Petrom, od samih je početaka kršćanstva važna za život Crkve. Oni stoje u njezinu temelju, spadaju među najvažnije čimbenike njezina rasta. To će se značenje kroz povijest nastaviti u nasljednicima apostola, pri čemu će Petrov nasljednik, kao i na početku, imati posebnu ulogu. Vjernički dinamizam prvotne Crkve pokazuje da uz neospornu važnost apostola, posebno Petra, imaju također i „presbiteroi“, ali i da u rješavanju pitanja za život zajednice, uz njih sudjeluje i „Crkva“. Upravo se iz toga dinamizma, koji strukturalno pripada bîti Crkve, rađa pitanje o odnosu primata (stvarnosti božanskog utemeljenja) i sinodalnosti kao izričaju Crkve kao zajednice Božjeg narodu na putu. U ovome radu te dvije stvarnosti želimo promatrati prvenstveno iz perspektive ekleziologije Drugoga vatikanskog koncila, a kao poseban vid njezine aktualizacije predstavit ćemo doprinos Pape Franje.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Teologija, Religijske znanosti (interdisciplinarno polje), Interdisciplinarne humanističke znanosti
Citiraj ovu publikaciju:
Uključenost u ostale bibliografske baze podataka::
- Religious and Theological Abstracts
- EBSCO
