Naslov
NAŠA ISKUSTVA U LIJEČENJU PACIJENATA S PPPD-om
(OUR EXPERIENCE IN THE TREATMENT OF PATIENTS WITH PPPD)

Autori
Milanović, Marjana ; Sunara, Davor ; Lasić, Davor ; Krnić, Silvana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Knjiga sažetaka 5. Kongres psihijatara Bosne i Hercegovine / Babić, Dragan ; Pavlović, Marko ; Račetović, Goran - Mostar : Sveučilište u Mostaru i Udruga/Udruženje psihijatara u Bosni i Hercegovini, 2022, 231-232

Skup
5. Kongres psihijatara Bosne i Hercegovine: Psihijatrija u svijetu promjena

Mjesto i datum
Mostar, Bosna i Hercegovina, 04.11.2022. - 06.11.2022

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
PPPD, vertigo, fobija
(PPPD, vertigo , dizziness)

Sažetak
Uvod: Fobijski posturalni vertigo (phobic postural vertigo PPV) prvi su opisali 1986. njemački neurolozi Thomas Brandt i Marianne Dieterich. Današnji naziv za ovaj najčešći funkcionalni vestibularni poremećaj- PERZISTENTNA POSTURALNO PERCEPCIJSKA VRTOGLAVICA (engl. Persistent Postural-Perceptual Dizziness) konsenzusom je usvojen 2015. godine. PPPD jest posljedica maladaptacije posturalnog sustava na vestibularnu (npr. vestibularni neuritis), neurološku (BPPV), psihijatrijsku (anksiozni poremećaji, depresija) ili strukturnu bolest. Strukture u mozgu odgovorne za spacijalnu orijentaciju u stalnoj su međusobnoj dvosmjernoj komunikaciji s onima odgovornima za osjećaj straha i opasnosti – čime ukratko možemo objasniti poveznicu između određenih psihičkih simptoma i poremećaja ravnoteže. Konkretnije rečeno - kao što vrtoglavica može nastati kao izravna posljedica npr. generaliziranog anksioznog poremećaja, jednako tako i vestibularni poremećaj može predstavljati okidač za razvoj psihičkog komorbiditeta, ili pak pogoršati već prisutne psihičke tegobe. Boljim poznavanjem i definiranjem dijagnostičkih kriterija za PPPD danas smatramo da je etiologija ovog stanja multisenzorna. Anksiozni poremećaji najčešći su psihijatrijski uzrok PPPD-a ( 8 – 10% pacijenata s vestibularnim smetnjama ima dijagnozu nekog od poremećaja iz ove skupine: generalizirana anksioznost, panični poremećaj, fobija.) Cilj: Naš rad nastao je u suradnji s kolegama s ORL klinike, svi pacijenti koje ovdje prikazujemo prethodno su detaljno audiološki, vestibularno i/ili somatski obrađeni, neki i višekratno, te naposljetku upućeni na ambulantni pregled psihijatra. U cilju nam je bilo predstaviti vlastita klinička iskustva u radu s pacijentima s ovom dijagnozom, razmotriti efikasnost farmakoloških i nefarmakoloških metoda liječenja te pratiti učinkovitost na primarne vertiginozne simptome, ali i najčešće psihijatrijske komorbiditete- anksioznost i depresiju. Metode:Pacijenti su obrađeni vestibulometrijski, dok su za procjenu anksioznosti i depresivnosti korištene HAM-D i HAM-A ocjenske ljestvice, a za kvalitetu života CGI skala. Rezultati:Primjenom i SSRI i SNRI lijekova primarni simptomi bolesti umanjeni su za gotovo 50 %, također je došlo i do povlačenja smetnji iz sfere komorbidne anksioznosti i/ili depresije. Kod pacijenata kod kojih je uočena terapijska refrakternost i nastavak smetnji, zabilježen je i veći broj komorbiditeta u odnosu na one čije je liječenje uspješno provedeno. Zaključak:Kao i mnogo puta dosad konverzivna priroda psihijatrijske simptomatologije i sklonost manifestiranju psihičkih tegoba na nepsihički i netipičan način izazov je u psihijatrijskom liječenju sam po sebi. Stoga možemo zaključiti kako je i u ovako kompleksnom stanju multiple etiologije od velike važnosti integrativni pristup pacijentu, koji uključuje kako farmakološko liječenje, tako i rad na psihoedukaciji, te suportu i psihoterapijskim tehnikama u postizanju što boljih konačnih rezultata u liječenju.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA