Naslov
Kristijanovićeve kajkavske prerade Ezopa. Raščlamba devet parova basni iz Danice zagrebečke i Ezopuševih basni pohorvačenih
(Kristijanović’s Kajkavian adaptations of Aesop. Analysis of nine pairs of fables from Danica zagrebečka and Ezopuševe basne pohorvačene)

Autori
Rezo, Vladimira ; Golub, Barbara Štebih

Izvornik
Studia Slavica Academiae Scientiarum Hungaricae (0039-3363) 66 (2021), 1; 173-188

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Ignac Kristijanović, Ezop, basne, kajkavski književni jezik, štokavizacija, povijesna sociolingvistika, teorija recepcije, implicitni čitatelj
(Ignac Kristijanović, Aesop, fables, Kajkavian literary language, štokavization, historical sociolinguistics, reception theory, implied reader)

Sažetak
U radu se uspoređuje devet parova kajkavskih obrada Ezopovih basni. Preradio ih je Ignac Kristijanović, posljednji borac za kajkavski književni jezik, a objavio u kajkavskom kalendaru Danica zagrebečka (1842– 1848) i u knjizi Ezopove basne pohorvačene (1843). Već je na prvi pogled vidljivo da su basne objavljene u knjizi kraće, a Olga Šojat navela je sadržajne i stilske razlike između basni iz Danice i knjige, dok je Joža Skok naglasio kako kraće basne imaju više kajkavskih elemenata. Prva tvrdnja zahtijevala je sadržajnu i strukturnu analizu, a druga jezičnu usporedbu dviju vrsta basni na svim jezičnim razinama. Analizi strukture i sadržaja pristupilo se sa stajališta teorije recepcije koja je usmjerena na čitatelja knji-ževnog djela. Basne su analizirane metodom usporedbe, a na promatrane su sastavnice primijenjena saznanja teoretičara i povjesničara basne. Teorijski okvir jezične analize korpusa čini povijesna sociolingvistika, koja jezične probleme nastoji uklopiti i promatrati u širem društveno- povijesnome kontekstu. Kombinirajući navedene metode (analiziramo varijantnost na inačicama teksta istoga autora / prevoditelja / prerađivača objavljene u različitim izdanjima i unutar vremenskoga okvira od nekoliko godina), nastojali smo odgovoriti na pitanje koliko se Kristijanovićev jezik u knjižici basni razlikuje od onoga u Danici te potvrditi ili opovrgnuti spomenutu Skokovu tvrdnju kako je u kalendaru Kristijanović štokavizirao svoje tekstove. Raščlamba strukture i sadržaja devet parova basni dovela nas je do zaključka o naglašenu fabuliranju dužih inačica iz Danice. Nju je Kristijanović postigao zamjetnom uporabom dijaloga, mjestimičnom ironijom stvorenom upravo dijaloškim dionicama, podrobnijim opisima i najavama okolnosti radnje te raznim konkretizacijama, tipičnima za narodnu bajku i pripovijetku. Držimo da je cilj takvoga naglaska na gradnji fabule privlačenje nesofisticirane publike, one koju treba animirati i čiju pažnju treba zadržati. Raščlamba provedena na jezičnoj razini pokazala je da jezik Kristijanovićevih basni, i onih objavljenih u samostalnoj knjižici i onih iz Danice, ima obilježja tipična za kajkavski književni jezik 19. st. Usporedbom s jezičnim osobinama drugih Kristijanovićevih djela utvrdili smo da se analizirani tekstovi uklapaju u njegov opus. Istom smo usporedbom ustanovili i da se neke jezične osobitosti (van, dan) jezika basni ne mogu interpretirati kao štokavizacija teksta jer su prisutne na razini čitavoga autorova opusa. Istraživanje je pokazalo da je Kristijanović priređujući basne objavljene u Danici, nerijetko birao književnokajkavske elemente (npr. futur tvoren s pomoćnim glagolom hoteti, na leksičkoj razini izbor riječi lisica) kojima je svoje tekstove činio pristupačnijima i govornicima drugih narječja. Poznajući oštre Kristijanovićeve stavove o ilircima i njihovoj jezičnoj koncepciji, smatramo da unošenje takvih elemenata nikako nije znakom autorova prihvaćanja ilirskih stavova ili književnoga jezika štokavske osnovice, već je eventualno riječ o pokušaju širenja čitateljske publike.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija, Književnost, Kroatologija

POVEZANOST RADA