Naslov
Izražaj koneksina i paneksina u bubrezima štakora na modelima dijabetesa tipa 1 i metaboličkog sindroma u ovisnosti o suplementaciji polinezasićenim masnim kiselinama i terapiji metforminom i liraglutidom
(Connexin and panexin expression in rat kidneys in models of type 1 diabetes and metabolic syndrome in dependence on polyunsaturated fatty acid)

Autori
Luetić, Martina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Split

Datum
10.09

Godina
2022

Stranica
109

Mentor
Filipović, Natalija

Ključne riječi
koneksin ; paneksin ; bubreg ; šećerna bolest ; metabolički sindrom ; PUFA ; metformin ; liraglutid
(connexin ; pannexin ; kidney diabetes ; metabolic syndrome ; PUFA ; metformin ; liraglutide)

Sažetak
Metabolički poremećaji kao što su pretilost, šećerna bolest (DM) i metabolički sindrom (MS) utječu na međustaničnu komunikaciju u brojnim tkivima i organima pa tako i u bubrezima. To može rezultirati promjenama u izražaju koneksina i paneksina budući da su oni ključni za komunikaciju među stanicama. Suplementacija polinezasićenim masnim kiselinama (PUFA) može ublažiti bubrežna oštećenja uzrokovana DM-om što bi se moglo odraziti na staničnoj razini mijenjanjem izražaja koneksina odnosno paneksina. Metformin i liraglutid su lijekovi koji se koriste za liječenje oboljelih od DM-a, a zbog svojih pozitivnih metaboličkih učinaka mogu se primijeniti i u terapiji MS-a. Uz to, brojna su istraživanja pokazala da oba lijeka djeluju protektivno na funkciju bubrega. U istraživanju na DM1 modelu mužjaci Wistar štakora su podijeljeni u četiri grupe na temelju omjera između n-6 i n-3 PUFA u prehrani. Štakori u kontrolnoj (C) i dijabetičnoj (STZ) skupini imali su omjer 7, u STZ+N6 skupini 60, a u skupini (STZ+N3) koja je dobivala 16% EPA i 19% DHA omjer je bio 1. Za određivanje izražaja Cx40, Cx43, Cx54 i Panx1 u kori bubrega korištena je imunohistokemija. U drugom dijelu istraživanja Sprague-Dawley štakori oba spola podijeljeni su u četiri skupine: standardna prehrana, prehrana s visokim udjelom masti i šećera (HFHSD), HFHSD uz terapiju metforminom i HFHSD uz terapiju liraglutidom. Liječenje je trajalo 14 tjedana. Histološke metode su korištene za procjenu patoloških promjena u bubrezima, a imunohistokemija za određivanje izražaja Cx45 i Panx1. Šećerna bolest tipa 1 je dovela do značajnog smanjenja izražaja Cx40 i Cx43, dok je izražaj Panx1 bio značajno povećan (p < 0, 05 - p < 0, 01). Prehrana s različitim omjerom n-6 i n-3 PUFA je značajno utjecala na promjenu izražaja Cx i Panx1. Visoki omjer n-6 i n-3 PUFA u prehrani uzrokovao je smanjenje izražaja Cx45 i Panx1 (p < 0, 05 - p < 0, 01). Prehrana s niskim n-6 i n-3 omjerom dovela je do povećanja izražaja Cx43 u dijabetičnih štakora (p < 0, 01 - p < 0, 001). Prehrana s visokim udjelom masti i šećera nije dovela do promjene izražaja Cx45 u bubrezima štakora, dok je izražaj Panx1 bio značajno povećan u tubularnim stanicama mužjaka hranjenih HFHSD (p < 0, 05). Liraglutid je uz HFHSD u ženki doveo do povećanja glomerularne ekspresije Panx1 (p < 0, 05 - p < 0, 01) odnosno tubularne ekspresije Panx1 u mužjaka štakora ( p < 0, 05). U štakora oba spola liraglutid je uz HFHSD uzrokovao povećanje izražaja Cx45 (p < 0, 05). Terapija metforminom uz HFHSD u štakora oba spola je dovela do povećanja tubularnog izražaja Panx1 (p < 0, 01 za ženke i p < 0, 01 - p < 0, 05 za mužjake) dok je izražaj Cx45 bio povećan samo mužjaka (p < 0, 05). Prehrana s visokim udjelom masti i šećera je uzrokovala zadebljavanje Bowmanove čahure (BC) koju terapija metforminom ili liraglutidom nije uspjela ublažiti. Učinci terapije na zadebljavanje BC, stupanj 92 tubulointersticijske fibroze i izražaja Cx45 i Panx1 bili su ovisni o spolu dok je do povećanja broja mitohondrija u proksimalnim kanalićima došlo u oba slučaja neovisno o spolu. Hiperglikemijom oštećena komunikacija na staničnoj razini može se poboljšati prehranom u kojoj su zastupljene PUFA što ukazuje na njihov povoljan učinak i moguću dodatnu terapijsku mogućnost u liječenju DM. Učinci metformina i liraglutida na bubrezima štakora hranjenih HFHSD uglavnom su ovisni o spolu te nisu nužno blagotvorni. Budući da oba lijeka dovode do promjena u izražaju Cx45 i Panx1, njihovo se djelovanje može povezati s utjecajem na razini međustanične komunikacije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti

POVEZANOST RADA