Naslov
Duh i obrazovanje. Rasprava o temeljnim filozofijskim načelima obrazovanja i nužnost povratka istim
(Spirit and education. Discussion of the fundamental philosophical principles of education and the necessity of returning to them)

Autori
Radić, Stjepan

Izvornik
Filozofska istraživanja (0351-4706) 41 (2021), 4; 765-780

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
obrazovanje ; duša ; duh ; Humboldt ; Hegel ; izobrazba ; poziv ; funkcionalizam ; praksa ; sveučilište
(education ; soul ; spirit ; Humboldt ; Hegel ; training ; vocation ; functionalism ; practice ; university)

Sažetak
Jedna je od temeljnih čovjekovih odrednica ta da je obrazovljivo biće. Razlog tomu filozofijska tradicija nalazi u njegovoj duhovnoj duši. Za Humboldta je primjerice i njegovu obnovu sveučilišta duša osnova ovog procesa. Suvremena filozofija obrazovanja te poglavito pedagogija i njoj srodne znanosti međutim (potpuno) izbjegavaju govor o duši s obzirom na odgoj te osobito obrazovanje. To nas dovodi do središnje teze članka, koju sažimamo u sljedećem: obrazovanje se ne može niti smije svesti samo na usvajanje znanja i sposobnosti tj. vještina u vidu pukog osposobljavanja već se mora vratiti svojim najdubljim osnovama koje se ujedno mogu promotriti i kao temeljne odrednice, perspektive obrazovanja uopće: otvaranjem cjelini svijeta duša (osoba) u obrazovanju prispjeva k samoj sebi. Obrazovanje se ovim, međutim, ne svodi isključivo na teorijsko- spekulativni vid usvajanja i „procesuiranja“ znanja, niti je poanta samo na moralno-ćudorednom aspektu, već ukazuje da se u njegovo središte stavlja čovjek u svojoj sveukupnosti i dakako osobitosti. Središnju tezu članka razvijamo u sklopu četiri nosiva poglavlja: u prvome, koje ujedno predstavlja polazište, razlažemo grčko- platonovsku misaonu tradiciju u pogledu obrazovanja ističući pri tome dva odlučujuća pojma, imago (slika) i imitatio (nasljedovanje). Na to se nadovezuje drugo u kojem odabiremo dva, po nama ključna teoretičara W. v. Humboldta i G. F. W. Hegela, koji svaki na svoj način motre „dušu“ obrazovanja kroz pojmove univerzalnosti u vidu otrgnuća od partikularnog te slobode u vidu samoće odnosno otrgnuća od mnoštva. Predočeni prikazi nikako ne dokidaju jednu od važnih karakteristika obrazovanja, izobrazbu, koja se izlaže u trećoj cjelini pri čemu se nastoji dati do znanja da ona, želi li biti autentična, također mora imati u vidu „prispijeće duše k samoj sebi“. Zaključni izvodi pak (4.) donose ukaze o stanju koje je na djelu s obzirom na obrazovanje poput sunovrata u funkcionalizam i praksu te izostanak svake ideje o njemu, što je pak u konačnici posljedica proganjanja duha iz obrazovanja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA