Naslov
Miroslav Krleža o filozofskom svijetu Vladimira Filipovića
(Miroslav Krleža on the Philosophical World of Vladimir Filipović)

Autori
Balić, Davor

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
30. Dani Frane Petrića / 30th Days of Frane Petrić / Barišić, Pavo ; Ćurko, Bruno ; Guć, Josip ; Jurić, Hrvoje ; Knorr, Lidija ; Matijević, Mira ; Papo, Demian - Zagreb : Hrvatsko filozofsko društvo, 2022, 75-77

Skup
30. dani Frane Petrića: Svijet u filozofiji – glavna tema; Hrvatska filozofija i kultura u interakciji i kontekstu – stalna tema

Mjesto i datum
Cres, Hrvatska, 25.09.2022. - 02.10.2022

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
Miroslav Krleža, Vladimir Filipović

Sažetak
Prosudbama koje je polihistor Miroslav Krleža (1893. – 1981.) posvetio spoznajama svojega suvremenika, sveučilišnog profesora i povjesničara filozofije Vladimira Filipovića (1906. – 1984.) o obilježjima hrvatske renesansne filozofije i nauku hrvatskih renesansnih filozofa, dosad nije posvećena primjerena pozornost. Krležin opus, naime, sadrži i konceptnu, a onda i konačnu inačicu rukopisa u kojima su prisutne ocjene Filipovićeva članka »Osnovi etičko-filozofske orijentacije Marka Marulića« otisnutog 1950. godine u Zborniku u proslavu petstogodišnjice rođenja Marka Marulića 1450 – 1950. U objema inačicama rukopisa Krleža je kritizirao Filipovićeve stavove. Naročito ga je ražestila tvrdnja da učenja brojnih hrvatskih renesansnih filozofa, primjerice Jurja Dragišića, Benedikta Benkovića i Grgura Budisaljića, nisu bila, bilježi Filipović, »odraz našega života, niti izraz naše sredine«, jer su »bez životne veze sa svojim narodom.« Osim toga, Krleža se protivio i brojnim Filipovićevim zapisima o Maruliću, posebice onom da, kako ističe Filipović, »stojeći pred kulturno- političkom alternativom: ili islam ili kršćanstvo – (tertium non datur!) – Marulić je mogao birati samo ovo drugo.« Krleža je bio uvjeren da Filipović nije bio upućen u obilježja hrvatske renesansne filozofije i da nije razumio filozofsku misao hrvatskih renesansnih pisaca. U rukopisu je zato zapisao da Filipović »zaista nelogično, govori o tome kako sva ta filozofija nije odraz našega života i naše sredine, jer su ti problemi daleko od naših briga, kao na primjer od briga Dragišićevih, koji je bio bjegunac iz Bosne, a Bosna je ležala u ruševinama svoje definitivne katastrofe.« Potom je dodao da »čitava hrvatska tj južnoslovjenska historija naše civilizacije odvijala se u znaku treće varijante«, pa zaključio da »magistrala nas naše historije uči, da takve kontrareformacione teze, kao što je ova Vladimira Filipovića – ‘o tertium non daturu’ naše civilizacije predstavljaju negaciju očite materijalne istine.« Osim toga, konstatirao je da je Filipovićev članak »slaba seminarska radnja, bez naročite vrijednosti« te nešto »potpuno suvišno da bude štampano«, i to usprkos tome što joj je autor »extra ordinarius philosophiae«, kojega je, među ostalim, opisao i ovako: »glupan«, »idijot«, »mistifikator«, »arnoldijanac ex cathedra« koji »bjesomučno fanatično zaglupljuje svijet«. Inače, prosudbe o Filipoviću i njegovu filozofskom svijetu Krleža je izložio i u leksikografskim marginalijama (marginalia lexicographica) sredinom 1950-ih godina, kada je kao glavni redaktor Enciklopedije Jugoslavije promišljao o autoru koji bi bio najbolji za pisanje natuknice posvećene filozofu, pedagogu i pjesniku Gjuri (Đuri) Arnoldu (1853. – 1941.). Nakon što se zapitao »tko će to prikazivati?«, ponudio je i odgovor: »Svakako ne tip Vladimira Filipovića, jednog zakašnjelog postherbarthovca.« Članovi Redakcijskog vijeća Enciklopedije Jugoslavije prihvatili su Krležinu sugestiju, pa natuknicu o Arnoldu doista nije napisao Filipović, nego pedagog Josip Demarin (1895. –1981.).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

Napomena
Adequate attention has not been paid to the
assessments that the polyhistor Miroslav Krleža
(1893–1981) devoted to the insights of his
contemporary university professor and historian of
philosophy Vladimir Filipović (1906–1984) about
the characteristics of Croatian Renaissance
philosophy and the teachings of Croatian
Renaissance philosophers. Namely, Krleža’s opus
includes both the conceptual and final version of
the manuscript that contains the evaluations of
Filipović’s article “The Principles of Ethic-
philosophical Orientation of Marko Marulić”,
published in 1950 in The Festschrift in Honor of
the Fifth Centenary of the Birth of Marko Marulić,
1450 – 1950. In both versions of the manuscript,
Krleža criticized Filipović’s views. He was
particularly infuriated by the claim that the
teachings of numerous Croatian Renaissance
philosophers, for example, Juraj Dragišić,
Benedikt Benković and Grgur Budisaljić, were not,
notes Filipović, “a reflection of our life, nor an
expression of our environment,” because they “have
no connection with lives of our people.” In
addition, Krleža opposed numerous of Filipović’s
records about Marulić, especially the one which,
as Filipović points out, states that “faced with a
cultural and political alternative: either Islam
or Christianity - (tertium non datur!) - Marulić
could only choose the latter.” Krleža was
convinced that Filipović was not familiar with the
characteristics of Croatian Renaissance philosophy
and that he did not understand the philosophical
thought of Croatian Renaissance writers. That is
why he recorded in the manuscript that Filipović
“truly illogically talks about how all this
philosophy is not a reflection of our life and our
environment because these problems are far from
our concerns, such as, for instance, Dragišić’s
concerns, who was a fugitive from Bosnia, and
Bosnia was lying in the ruins of its definitive
catastrophe.” He then added that “the entire
Croatian, i.e., South Slavic history of our
civilization took place under the sign of the
third variant” and concluded that “the highway of
our history teaches us that such counter-
reformation theses such as the one coming from
Vladimir Filipović – ‘about the tertium non datur’
of our civilization represent the negation of an
obvious material truth.” In addition, he stated
that Filipović’s article is “a weak seminar paper,
without particular value” and something
“completely unnecessary to be printed,” despite
the fact that its author is “extra ordinarius
Philosophiae,” whom he also described as follows:
“stupid,” “idiot,” “mystifier,” “Arnoldian ex
cathedra” who “frantically and fanatically
stultifies the world.” Krleža also presented his
assessments about Filipović and his philosophical
world in the lexicographic marginalia (marginalia
lexicographica) in the middle of the 1950s, when
he, as the redactor in chief of the Encyclopedia
of Yugoslavia, pondered about the author who would
be the best to write an entry dedicated to the
philosopher, pedagogue and poet Gjuro (Đuro)
Arnold (1853–1941). After wondering “who will
present it?” he also offered the answer:
“Certainly not a Vladimir Filipović type, a
belated post-Herbartian.” The members of the
Editorial Board of the Encyclopedia of Yugoslavia
accepted Krleža’s suggestion, so the entry about
Arnold was not written by Filipović but by a
pedagogue Josip Demarin (1895–1981).

POVEZANOST RADA