Pregled bibliografske jedinice broj: 1226607
Pisana kulturna baština u Bosni i Hercegovini i hrvatski identitet
Pisana kulturna baština u Bosni i Hercegovini i hrvatski identitet // Međunarodna znanstvena konferencija: IDENTITETI – KULTURE – JEZICI – Pitanje nacionalnoga u suvremenome kontekstu s posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu
Mostar, Bosna i Hercegovina, 2022. (predavanje, recenziran, neobjavljeni rad, znanstveni)
CROSBI ID: 1226607 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Pisana kulturna baština u Bosni i Hercegovini i
hrvatski identitet
(Written cultural heritage in Bosnia and Herzegovina
and Croatian identity)
Autori
Baković, Matijas ; Luchetti, Maria Florencia
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, znanstveni
Skup
Međunarodna znanstvena konferencija: IDENTITETI – KULTURE – JEZICI – Pitanje nacionalnoga u suvremenome kontekstu s posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu
Mjesto i datum
Mostar, Bosna i Hercegovina, 21.10.2022
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Recenziran
Ključne riječi
identitet, kulturna baština, povijesna pisma, Hrvati, Bosna i Hercegovina
(identity, cultural heritage, historical letters, Croats, Bosnia and Herzegovina)
Sažetak
Uz pisanu kulturnu baštinu usko su vezani jezik i pismo. Jezik se često ističe kao glavna odrednica i utočište identiteta. Hrvatski jezik u Bosni i Hercegovini bilježio se kroz povijest različitim pismima pa se i kroz odnos prema tim pismima može promatrati razvoj kulturnoga identiteta. Često se hrvatska pisana tradicija opisuje pojmom tropismenost, ali bi se u kontekstu Bosne i Hercegovine moglo vrlo lako govoriti i o četveropismenosti. Naime, uz glagoljicu, ćirilicu (bosančicu) i latinicu, nekada se isticalo da su se u svojoj prošlosti Hrvati služili i arapskim pismom. Naravno, s obzirom na slojevitu prošlost i isprepletenost svih stanovnika u BiH, sva ta pisma možemo dovesti u doticaj i s drugim kulturama i narodima koji žive u Bosni i Hercegovini. Ključno je pitanje koliko se danas Hrvati mogu identificirati s tom pisanom tradicijom i koliko ona utječe na razvoj identiteta. Donedavno se, uz sve isticanje tropismenosti, stidljivo govorilo o pisanoj baštini na ćiriličnom pismu kod Hrvata pa se tako i takva tradicija reducirala na današnje državne granice uz malo ili nimalo spomena Bosne i Hercegovine. Ipak, tu se vide pomaci i kod samih Hrvata u BiH koji nastoje bosančicu prikazati pa čak i „brandirati“ kao jedno od pisama kojim su se služili njihovi predci (npr. Aleja hrvatske ćirilice). Od 90-ih godina 20. stoljeća dolazi do izostavljanja alhamijado književnosti iz korpusa hrvatske književnosti pa se taj odvojak slabo ili nimalo percipira kao dio hrvatskoga identiteta. Uz teorijsko razmatranje tih problema i na temelju istraživanje provedenoga u srednjim školama u Hercegbosanskoj županiji, u izlaganju će se predočiti detaljna analiza prikupljenih podataka iz kojih bi se mogla dobiti šira slika o slojevitosti shvaćanja identiteta i poistovjećivanja pojedinih povijesnih pisama s određenom kulturnom zajednicom.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Sociologija, Filologija, Povijest, Kroatologija
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Institut za migracije i narodnosti, Zagreb