Naslov
Plovidbene rute srednjim i južnim Jadranom u izolaru Giuseppea Rosaccia
(Navigational routes on the middle and southern Adriatic in Giuseppe Rosaccio Viaggio)

Autori
Pavić, Milorad

Izvornik
Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru (1330-0474) 45 (2003); 153-199

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Istočni Jadran; XVI. stoljeće; plovidbene rute; Rosaccio
(East Adriatic; 16th century; navigational routes; Rosaccio)

Sažetak
Viaggio da Venetia a Costantinopoli djelo je talijanskog pisca, humaniste i kartografa XVI. i XVII. st., Giuseppea Rosaccija, u kojem se prikazuje plovidbeni put od Venecije do Carigrada. Djelo je doživjelo više izdanja od kojih su najpoznatija ona iz 1598. i 1606. god. U ovom radu razmatranje se nije ograničilo samo na opis dijelova priobalja istočnog Jadrana koji pripadaju današnjem političko-teritorijalnom ili nekadašnjem etničkom hrvatskom prostoru već se obradilo i potez obale od Boke Kotorske do Valone i izlaza iz Jadranskog mora. Za ovaj rad svakako su najvažniji oni dijelovi teksta Viaggija neposredno vezani za opis plovidbenog puta. Međutim, u radu se uzelo u obzir i one obavijesti koje se odnose na ostale aspekte (ekonomski, povijesni, putopisni i dr.), kao i pripadajuće kartografske prikaze plovidbenih punktova, a koji omogućuju da se pitanje plovidbenih ruta istočnom obalom srednjeg i južnog Jadrana u Viaggiju sagleda na zadovoljavajući način. Unatoč konjukturi u brodarstvu i razvoju navigacijskih pomagala u XV. i XVI. st., duga plovidba istočnim Jadranom i dalje se odvijala uz obalu, prvenstveno zbog zaštite od vremenskih nepogoda na moru, a izbor usputnih postaja ovisio bi o svrsi i konačnom odredištu putovanja. Brodovi bi iz pravca Venecije nakon Zadra nastavljali prema Šibeniku slijedeći obalu. U ovisnosti o mletačko-turskim odnosima plovilo se po potrebi i do Skradina. Trogir i Split bile su slijedeće važnije postaje. Iz Splita put se mogao nastaviti slijedeći obalu, ili mnogo češće između srednjodalmatinskih otoka Šolte, Brača, Visa, dalje do Korčule i Dubrovnika – najvažnijeg pomorskog središta na Jadranu iza Venecije. Najvažniji transverzalni plovidbeni pravac Jadranom također je vodio preko spomenutih srednjodalmatinskih otoka, Palagruže i Tremitskog otočja do zapadne jadranske obale. Gotovo nezaobilazna postaja mletačkih brodova bila je u Kotoru. Nakon bokokotorskog zaljeva i Budve plovidba se nastavljala duž obale u posjedu Osmanlija, pored luka Ulcinja, Drača i Valone do izlaska iz Jadrana. Gledano u cjelini, važnost i značaj punktova u određenom razdoblju, ne samo s plovidbenog nego s ekonomskog, pa i kulturnog aspekta uvjetovali su različit smjer pružanja plovidbenih ruta unutar glavnog dužobalnog plovidbenog pravca.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

POVEZANOST RADA