Pregled bibliografske jedinice broj: 1224142
In huiusmodi imaginibus vidi: životinje u vizijama Hildegarde iz Bingena
In huiusmodi imaginibus vidi: životinje u vizijama Hildegarde iz Bingena // Animal. Knjga o ljudima i ne-ljudima / Zaradija Kiš, Antonija ; Pasarić, Maja ; Marjanić, Suzana (ur.).
Zagreb: Institut za etnologiju i folklOris tiku (IEF) ; Hrvatska sveučilišna naklada, 2022. str. 87-107
CROSBI ID: 1224142 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
In huiusmodi imaginibus vidi: životinje u vizijama
Hildegarde iz Bingena
(In huiusmodi imaginibus vidi: on animals in
Hildegard of Bingen's visions)
Autori
Durrigl, Marija-Ana
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni
Knjiga
Animal. Knjga o ljudima i ne-ljudima
Urednik/ci
Zaradija Kiš, Antonija ; Pasarić, Maja ; Marjanić, Suzana
Izdavač
Institut za etnologiju i folklOris tiku (IEF) ; Hrvatska sveučilišna naklada
Grad
Zagreb
Godina
2022
Raspon stranica
87-107
ISBN
978-953-8089-84-8
Ključne riječi
Hildegarda iz Bingena ; vizije ; grijesi ; alegorija ; životinje ; ljudsko
(Hildegard of Bingen ; vision ; sin ; symbolism ; animals ; humans)
Sažetak
Njemačka benediktinka, književnica, skladateljica i teologinja sv. Hildegarda iz Bingena (1098.– 1179.) u svojim je vizijama tematizirala različite aspekte ljudske naravi i njegova života kroz slikovite i alegorijske poveznice sa životinjama. U prvom i najpoznatijem djelu Scivias (nastalo između 1142. i 1151. godine) životinje se pojavljuju u nekoliko kraćih egzemplarnih odsječaka. U djelu pak naslovljenom Liber vitae meritorum (nastalu vjerojatno između 1158. i 1163. godine) opisala je viđenje prijepora grijeha i vrlina tako da je grijehe u velikoj mjeri prikazala kao životinje ili spojeve životinja i ljudi, kao antropozoomorfe. Osim opisa tih začudnih obličja, u usta im je stavila monologe kojima se opravdavaju i time pred oči primatelja stavljaju svojevrsno zrcalo. Na to se nadovezuju Hildegardina teološki promišljena tumačenja zašto se neki grijeh (npr. neumjerenost, gorčina, zaborav na Boga) mogu prispodobiti kroz životinjska obličja. Koristeći slike iz faune, Hildegarda piše o duboko i isključivo ljudskoj grešnosti: izbor između dobra i zla je dar što ga je Bog dao samo čovjeku. Animalno u slikama i simbolima osvješćuje humano – grešnost i slabost, ali i plemenitost, snagu i mogućnost spasenja. U posljednjem pak svom djelu Liber divinorum operum (pisanom vjerojatno između 1163. i 1170. godine) Hildegarda glavnim vjetrovima što pušu u metaforični kotač ljudskoga života daje životinjske glave koje simboliziraju negativne osjećaje (strah od Boga, strah od pakla, zemaljske brige) i krjeposti (vjera, pouzdanje, milosrđe). U tim je djelima oblikovala jedinstvenu antropomenažeriju i antropozookozmos u europskoj književnosti.
Izvorni jezik
Hrvatski
