Naslov
Od bukovačkog ljetnikovca do obiteljske kuće u Petrovoj ulici - pristup oblikovanju prostora
(From the villa on Bukovac to the family home in Petrova Street – an approach to space shaping)

Autori
Vukadin-Doronjga, Hela

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Maksimir - povijest i kvartovski simboli

Urednik/ci
Strukić, K. ; Bušić, M.

Izdavač
Muzej grada Zagreba

Grad
Zagreb

Godina
2016

Raspon stranica
68-80

ISBN
9789536942657

Ključne riječi
bukovački ljetnikovci ; obiteljske kuće ; tradicijska arhitektura ; moderna arhitektura ; 1930-ih ;
(villa on Bukovac ; family-houses ; traditional architecture ; modern architecture ; 1930s ;)

Sažetak
Navedeni rad u naslovu prati istoimena dionica izložbe. Bukovački ljetnikovci (kraj 18. – poč. 20. st.) nastali su kao potreba imućnijih građana i crkvenih velikodostojnika da se „ljeti iz prašine i vrućine uklone u ljetišta“. Smješteni su na rubnom (neurbaniziranom) području nekadašnjeg III. razdjela grada (sjeveroistočno od blokovskog područja Zagreba), na brežuljkastom terenu (uz napomenu kako je u odnosu na istočnu stranu zapadna orijentacija povoljnija i samim time dominantnije ljetnikovačko područje). Građeni su kao središta velikih imanja koja su se sastojala od vinograda, voćnjaka, pašnjaka, oranica i vrta uz kuću te gospodarskih objekata. Svi su jednokatni (rjeđe prizemnice), slobodnostojeći objekti. Arhitektonsko oblikovanje, materijal i funkcija do rješenja vanjskog pripadajućeg prostora, podređeni su morfologiji „mjesta“ (pejzaža – vinograda – raslinja), te ih percipiramo i ocjenjujemo u kontekstu ambijentalnih vrijednosti tog šireg prostornog okvira. Nasuprot zatvorenosti i monumentalnosti historicističke palače, ljetnikovce karakterizira lakoća volumena, naglasak na otvorenosti i povezanosti vanjskog i unutrašnjeg prostora (stapanje s topografijom), romantičnog su i bajkovitog karaktera/krajolika („mješavina elemenata raznih stilova). Naposlijetku, možemo konstatirati kako i danas, unatoč gustoj izgradnji, mjestimice nabujaloj vegetaciji i pomalo teškim i neestetskim novijim građevinama (s napomenom da ima iznimno kvalitetnih iz recentnijeg perioda) – bukovački ljetnikovci (bez obzira na relativno loš stupanj očuvanosti), čine jedinstvenu i specifičnu cjelinu toga prostora, ali i šire – u kontekstu cjelokupnog zagrebačkog prostora odnosno „vrijednosti grada“. Poznato je da je između dva svjetska rata, kao produkt Zeitgeista (duha vremena), odnosno kao rezultat dubokih ekonomskih, političkih i kulturoloških promjena u svijetu – kao slika i odraz stvarnosti – arhitektonskom scenom dominirao internacionalni stil. Nova arhitektura dogodila se iz unutarnje potrebe za jednom novom, racionalnijom estetikom, kao suprotnost tradicionalnim oblicima figuracije. U formalnom smislu, bio je to povratak elementarnim oblicima i geometrijskim vezama – arhetipskim znakovima kao formalnim konstantama. Refleksije toga „trendovskog“, pomalo ekstremnog pristupa (u smislu mainstreama vremena), kao eklatantan primjer u našoj sredini, upravo su dvije (susjedne) obiteljske kuće Margetić i Matica (arhitekti Z. Neumann i A. Ulrich, učenici A. Loosa i J. Hoffmanna), sagrađene u prvoj polovini 1930-ih godina, u Petrovoj ulici, u neposrednoj blizini parka Maksimir i Bukovačke ceste – izvan najuže donjogradske matrice, iz koje su se njihovi investitori (sudeći po ranijim adresama stanovanja Strossmayerov trg 7 i Kačićeva ul. 2) evidentno htjeli distancirati.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Arhitektura i urbanizam, Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA